Рыбаченко Олег Павлович
Oleg Rybachenko spašava carsku Rusiju

Самиздат: [Регистрация] [Найти] [Рейтинги] [Обсуждения] [Новинки] [Обзоры] [Помощь|Техвопросы]
Ссылки:
Школа кожевенного мастерства: сумки, ремни своими руками Юридические услуги. Круглосуточно
 Ваша оценка:
  • Аннотация:
    Vječni dječak Oleg Rybachenko putuje u prošlost s vječnom djevojkom Margaritom Korshunovom kako bi spasio cara Nikolu II od poraza u ratu s Japanom.
  Oleg Rybachenko spašava carsku Rusiju.
  BILJEŠKA
  Vječni dječak Oleg Rybachenko putuje u prošlost s vječnom djevojkom Margaritom Korshunovom kako bi spasio cara Nikolu II od poraza u ratu s Japanom.
  PROLOG
  Dječji Terminatori, naoružani hiperblasterima i odjeveni u borbena odijela, lebdjeli su iznad mora. Stajali su točno na putu japanskih razarača koji su se pripremali napasti rusku pacifičku eskadru. Prva skupina japanskih brodova kretala se bez svjetala. Razarači su klizili po površini mora poput jata morskih pasa, krećući se gotovo nečujno.
  Dječak-terminator je u ruci nosio hiperblaster napunjen termokvark pumpom. Bio je napunjen običnom vodom i, u jednoj minuti prisilne paljbe, mogao je osloboditi energiju dvanaest atomskih bombi bačenih na Hirošimu. Naravno, postojao je regulator snage. Budući da je hiperblaster mogao raditi na bilo kojem tekućem gorivu, nije bilo potrebe štedjeti. A ako pogodi, pogodi.
  Margarita je pljesnula usnama i uzviknula:
  - Za Rusiju!
  Oleg je potvrdio:
  - Za našu Domovinu!
  I dječak i djevojčica pritisnuli su gumbe laserskog topa. I uz prasak, prve razarače pogodili su hiperfotonski mlaznjaci. Jednostavno su ih pokosili.
  Djeca čudovišta su zatim prenijela svoju hiperplazmatsku erupciju na druge brodove.
  Mladi ratnici su s patosom pjevali:
  Žestoko ćemo se boriti protiv neprijatelja,
  Beskrajna tama skakavaca
  Prijestolnica će stajati zauvijek,
  Neka sunce obasja svijet, zemlju!
  I nastavili su uništavati razarače. Jedan hitac odjednom je raskomadao nekoliko brodova. Djeca su bila u borbenim odijelima i lebdjela su iznad površine.
  Prva skupina razarača potopljena je doslovno za dvije minute. Oleg i Margarita su letjeli dalje.
  Ovdje su napali sljedeću skupinu. Razarači su došli pod udarce smrtonosnih zraka.
  Oleg ga je uzeo i zapjevao:
  Vitezovi su vjerno služili svojoj domovini,
  Pobjede su otvorile beskonačan račun...
  Sve za ime svete majke Rusije,
  Kakav će val iz podzemlja uništiti!
  Margarita je nastavila ispuštati zrake:
  Čega bi se mogao bojati ruski ratnik?
  I što će ga natjerati da se strese u sumnji...
  Ne bojimo se plamena boje sjaja -
  Postoji samo jedan odgovor: ne dirajte mi Rusiju!
  I dječji terminatori potopili su još jednu eskadrilu japanskih razarača. I nastavili su se kretati. Bili su vrlo živahni. Kako je divno vratiti se u djetinjstvo nakon odrasle dobi. I postati dječji terminator i služiti u svemirskim specijalnim snagama. A također pomažete carskoj Rusiji: najdivnijoj zemlji na Zemlji!
  Ovdje mladi ratnici lete po površini mora i koristeći gravitacijsko detektor lociraju treću eskadrilu razarača. Admiral Togo pokušao je odigrati svoje adute, ali svi su poraženi. I tako su se dječaci obračunali s trećom eskadrilom.
  Pucali su i pjevali:
  I s kim smo se još pobjednički borili,
  Koga je porazila ruka rata...
  Napoleon je bio poražen u neprobojnom ponoru,
  Mamaj je u Gehenni sa Sotonom!
  I treća eskadrila razarača je potopljena, rastopljena i spaljena. A nekoliko preživjelih mornara pluta na površini. Djeca su se, kao što vidimo, obračunala s Togovim lakim brodovima. Ali i s većim brodovima morat će se obračunati. Potopite ih i smatrajte rat s Japanom završenim.
  Nikola II vjerojatno neće iskrcati trupe u Zemlji izlazećeg sunca; vratit će Kurilske otoke i Tajvan - tamo bi se mogla stvoriti dobra pomorska baza.
  Car-otac želi da Rusija ima slobodan pristup svjetskim oceanima, a njegov san je blizu ostvarenja.
  Dječji terminatori imaju pristojne navigacijske vještine i približavaju se mjestu razmještaja glavne eskadrile. Šest bojnih brodova i osam oklopnih krstarica, plus nekoliko manjih brodova. Sada će se mlada vojska suočiti s njima. Ili bolje rečeno, nekoliko ratnika, koji izgledaju vrlo mlado.
  I tako su ponovno uključili hiperblastere, vrlo moćne, i ispalili smrtonosne zrake na japanske brodove.
  Oleg ga je uzeo i zapjevao zajedno s Margaritom:
  Pobijedili smo vojske Commonwealtha,
  Zajedno smo ponovno osvojili Port Arthur...
  Borili su se protiv Osmanskog Carstva divljački,
  Čak je i Fridrik uništio bitku za Rusiju!
  Dječja čudovišta su tukla Japance. S lakoćom su potopila najveće bojne brodove. Zatim je Mikasa eksplodirala i potonula, zajedno s admiralom Togom.
  Uništavanje drugih brodova se nastavilo, a mladi ratnici su s velikim entuzijazmom i nadahnućem pjevali:
  Nitko nas ne može pobijediti,
  Paklene horde nemaju šanse za osvetu...
  I nijedno lice ne može urlikati,
  Ali onda se pojavio ćelavi vražji gad!
  I djetinjaste svemirske specijalne snage nastavile su uništavanje. Posljednji japanski brodovi eksplodirali su i ugljenisali. Potonuli su, a malo je hrabrih ratnika Nebeskog Carstva preživjelo.
  Tako je Japan ostao bez mornarice. Tako je mladi svemirski par ispunio svoju misiju.
  Nakon čega je, tijekom dva mjeseca, ruska mornarička eskadra iskrcala trupe na Kurilskim otocima i Tajvanu. I rat je završio. Potpisan je mirovni sporazum kojim je Zemlja izlazećeg sunca lišena svih otočnih posjeda osim samog Japana. Samuraji su također pristali platiti doprinos od milijardu zlatnih rubalja, odnosno ruskih rubalja. Rusija je konačno preuzela kontrolu nad Korejom, Mandžurijom i Mongolijom.
  I onda je tamo nastala Žuta Rusija.
  Carsko Carstvo doživljavalo je brzi gospodarski procvat. U Prvi svjetski rat ušlo je s drugim najvećim gospodarstvom na svijetu, odmah iza Sjedinjenih Država.
  Zatim je započeo svjetski rat s Njemačkom, Austro-Ugarskom i Osmanskim Carstvom. Carska Rusija ušla je u ovaj rat s brzim lakim tenkovima Prohorov "Luna-2" sposobnim za brzinu do četrdeset kilometara na sat na cestama, što je bila izvanredna brzina za tenk u to vrijeme. Također je imala prve i najmoćnije četveromotorne bombardere na svijetu Ilja Muromec, naoružane s osam mitraljeza i noseći dvije tone bombi. Također je imala oružje poput konjskih zaprega s mitraljezima, plinskih maski, minobacača, hidroaviona, dinamo-raketnog topništva i još mnogo toga.
  Naravno, carska Rusija je pobijedila u roku od nekoliko mjeseci i uz relativno malo krvoprolića. A Istanbul je postao ruski Carigrad, gdje je car Nikola II. preselio glavni grad Ruskog Carstva. Ali to je druga priča.
  
  POGLAVLJE BR. 1.
  Stenjanje je dolazilo
  Ušao je i naslonio sunčane naočale na vrh glave, maknuvši dugu, pješčano plavu kosu s lica. Koža mu je bila brončana, a imao je opušten izgled lokalnog...
  Yanina su usta bila otvorena.
  Stoneove su ruke petljale po džepovima poderanih hlačica, ali nervoza mu je prikovala pogled za Yanu. Njegove plave oči bile su mirne, gotovo spokojne. Izgledao je kao čovjek koji se upravo probudio iz mirnog sna. "Bok, Baker", rekao je.
  Jana je počela govoriti, ali nije ispustila ni glasa.
  "O, moj Bože", rekao je Cade. "Pa, ovo je neugodno, zar ne?" Pogledao je Janu, čiji je izraz lica bio negdje između šoka i ljutnje. Ali mogao je vidjeti nešto drugo u njezinim očima, nešto što je pokušavala sakriti - uzbuđenje.
  "Ti", izlanula je. "Što radiš ovdje?"
  Glas mu je bio tih, razoružavajući. "Znam da si luda", rekao je. "I nisam ovdje da ti dajem ikakve izgovore. Potpuno sam poludio zbog tebe, dušo, i to je moja krivnja."
  "Prokleto si u pravu, tvoja je krivnja", rekla je. "To se ne radi. Ne ustaješ samo tako i nestaješ kad si usred nečega."
  Cade ih je pogledao i zagrizao donju usnu. Svjedočio je nečemu što se nadao da neće vidjeti.
  "Znam. U pravu si", rekao je Stone.
  "Pa, ne želim čuti o tome", rekla je Yana.
  Stone je zašutio i čekao. Davao joj je vremena.
  "Pa reci to", rekla je Yana. "Zašto si me ostavio? Viđaš li se s nekom drugom? Je li slatka? Nadam se da jest. Nadam se da je vrijedila."
  Cade je htio nestati u starim podnim daskama.
  - Baker, nema nikoga ovdje...
  "Da, tako je", prekinula ga je.
  Stone joj je prišao i stavio ruke na njezina ramena. "Pogledaj me. Ozbiljan sam. Nije bilo nikoga."
  "Nisi me zvao mjesec dana", rekla je s ljutnjom u riječima.
  "Bio sam na operacijama", rekao je Stone. "Slušaj, znao sam da si u Birou prije nego što si došao ovamo, a ti si znao da ja... pa, znao si da radim u sličnom području. Bio sam na operacijama i nisam mogao ništa podijeliti s tobom."
  "Operacija? Ustaneš i nestaneš na mjesec dana? Što dovraga? Sad saznajem da bi trebao biti nekakav izvođač radova za DEA-u? Što još ne znam o tebi?"
  - Jesi li se ikad pitao gdje sam sve ovo naučio? Svu onu obuku koju sam ti pružio? Oružje i taktike. Borbu prsa u prsa. Uništavanje i sve to?
  "Da, pitao sam se. Ali pretpostavio sam da si u vojsci i da ne želiš o tome razgovarati. Ali to ti ne daje pravo da nestaneš."
  "Nisam mogao pričati o svom poslu, Baker. Ne do sada, naravno. Sad kad si opet u akciji."
  "Nisam se vratila u redove", rekla je. "Nisam Biro. Nikad se ne vraćam tamo. Oni ne upravljaju sa mnom. Ja upravljam sama sobom."
  Cade se umiješao. "U redu, u redu. Možemo li zaustaviti ovo suočavanje s prošlošću? Imamo nestalu osobu."
  Yana nije prepoznala Cadea. "Nisi mi čak ni rekao svoje prezime. Nisam te ni pitala, imaj na umu. Dakle, John ti je pravo ime?"
  "Naravno da jest. Nikad ti nisam lagao. I da, bio sam u vojsci. Ali u pravu si, nisam htio o tome razgovarati. Ima puno stvari o kojima više nikada ne želim razgovarati. Samo mi je žao što te povrijedilo. Nisam ti rekao o sebi jer nisam htio nastradati kad ovo završi."
  "Pretpostavila si da će se ovo završiti", rekla je Yana.
  Cade je ponovno poželio da je bilo gdje drugdje, samo ne ovdje, slušajući svoju bivšu djevojku kako razgovara s muškarcem prema kojem je očito gajila osjećaje.
  "Nije li tako?" rekao je Stone.
  otvorila je usta.
  Cadeu je taj izraz lica bio kao kod čovjeka koji je upravo pronašao nedostajući dio slagalice.
  Rukom je pronašla usta i prekrila ih, te je napravila dva koraka unatrag. "O, moj Bože", rekla je. Pokazala je na Stonea. "Prezivaš se Stone? To ne može biti. To ne može biti."
  "Koji?" rekao je Stone.
  "Tvoje oči. Zato mi je uvijek bilo nešto tako poznato kod tebe."
  Ovaj put je to bio Cade. - O čemu pričaš?
  "Prije osam godina", rekla je Yana odmahujući glavom. "Upravo sam diplomirala na fakultetu."
  Cade je rekao: "Upoznali ste se prije osam godina?"
  "Ne. Moj prvi posao, prije Biroa, bio je rad za softverski konglomerat. Ulagao sam za njih. Ispostavilo se da moji šefovi nisu bili dobro raspoloženi. Na kraju sam postao ključni svjedok FBI-a. Jednostavno sam bio na krivom mjestu u krivo vrijeme, a on mi je prišao. Moje sudjelovanje u tom slučaju natjeralo me da preispitam cijelu svoju karijeru. To me navelo da razmišljam o tome da postanem agent FBI-a."
  Stone se namrštio. "Tko? Tko ti je prišao?"
  - Nisam znao povezati dva i dva dok nisam čuo tvoje prezime. Ali imaš njegove oči. Bože moj. Kako sam to mogao propustiti? Imaš njegove oči. Agent Stone, eto tko.
  Stone je odgovorio: "Sada sam izvođač radova, Baker. Osim toga, u vojsci smo bili poznati kao operateri, a ne agenti. Nikad nisam koristio ime agent Stone."
  "Ne ti", rekla je Yana, "tvoj otac. Tvoj otac je specijalni agent Chuck Stone, zar ne?"
  Ovaj put je Stone otvorio usta. "Poznajete li mog oca?"
  "Poznajem li ga? Spasio mi je život. Da, poznajem ga."
  Tišina je ispunila prostor poput dima koji ispunjava sobu.
  Cade je rekao: "Odlično. Moja bivša djevojka ne samo da se odselila, već je očito pritom zasnovala potpuno novu obitelj." Humor mu je bio jedina obrana. "Pomislio bi čovjek, budući da radim za NSA, da već sve ovo znam." Malo se nasmijao, ali nasmijao se, ali nije nestao.
  Jana je odmahnula glavom, a izraz lica joj se stvrdnuo. "Trebali ste mi reći više", rekla je. "Ali nemamo vremena za to. Moramo se baciti na posao." Prekrižila je ruke i pogledala Stonea. "Što znate o nestanku agenta Kylea McCarrona?"
  
  16 Posljednje opažanje
  
  
  "Da,
  Stone je rekao: "Baker, čekaj. Jesi li poznavao mog oca?"
  Yana je malo pričekala, ali je konačno rekla: "Da. Bio je natrag u Petrolsoftovom kovčegu."
  Stoneova su se usta otvorila kao da želi nešto reći, ali sve što je mogao učiniti bilo je izdahnuti.
  "Petrolsoft?" konačno reče Stone. Pogledao je u pod. "Mislim da moram sjesti", rekao je, naslonivši se na otoman i ponovno utonuvši na jastuke. "Tata je zamalo umro na ovom slučaju. Upucan je u prsa. Jedini razlog zašto nije umro bio je taj što..." Pogledao je Janu.
  Yana ga je prekinula. "Pozvali su evakuaciju helikopterom. Znam, bila sam tamo. Njegova krv je bila na meni."
  "Ne mogu vjerovati da si to bio ti", rekao je Stone. "Bio je na intenzivnoj njezi danima. Nismo mislili da će preživjeti. Prošli su mjeseci. Upravo sam bio odabran za Odred specijalnih snaga broj jedan i taman sam htio otići kad mi je tata konačno rekao za slučaj."
  "Prvo SFOD-D?" rekao je Cade. "Dakle, bili ste u Delta Forceu."
  "Da. Napravili smo puno toga. Sve je pod kontrolom JSOC-a."
  "JSOC?" rekla je Yana.
  Cade je odgovorio: "Združeno zapovjedništvo za specijalne operacije. Kad god preporučimo invaziju, zovemo ZSOC. Ako se odobri, dodjeljuju ili tim Delta Forcea ili jedan od osam SEAL timova."
  "U svakom slučaju", nastavio je Stone, "tata je bio u mirovini iz zdravstvenih razloga i odlučio je da će, budući da imam sigurnosnu provjeru, biti u redu podijeliti detalje sa mnom."
  "Radio je za Biro dvadeset i tri godine", rekla je Yana. "Već je imao pravo na mirovinu, ali je nije htio ."
  "Da", rekao je Stone. "Ono što mi je rekao o slučaju. Rekao mi je o djevojci koju je regrutirao da radi kao tajni agent. Rekao je da je najneustrašivije stvorenje koje je ikada vidio." Nastavio ju je gledati. "Ne mogu vjerovati da si to bila ti. Riskirala si život. I ne samo to, ostali agenti su rekli da si ti zaustavila krvarenje. Spasila si mi tatu."
  Cade je pogledao između njih. Promatrao je kako napetost nestaje s Yaninog lica i ramena. Činilo mu se da se njezin raniji bijes otopio.
  "Spasio je mog", rekla je Yana slatko. "Bio je pravi heroj tog dana. Da nije upao u taj stan, sada bih bila mrtva. Zbog njega sam postala agentica."
  Zavladala je duga tišina, a Cade je koračao naprijed-natrag. Kao da su ga druga dvojica zaboravila. Rekao je: "Ne želim prekidati ovo divno okupljanje, ali možemo li se vratiti poslu?"
  "Kyle mi se obratio prije nekog vremena", rekao je Stone. "Bio je nov na otoku, a ja sam još uvijek pokušavao shvatiti tko je on."
  "Što ga je potaknulo da vas kontaktira?" rekao je Cade.
  "Kako da to kažem?" rekao je Stone. "Imam poseban ugled ovdje."
  "Kakav ugled?" upitala je Yana.
  "Poznat sam kao tip koji može obaviti stvari."
  "Postići svoj cilj?" rekla je Yana. "Nisi mogao pronaći ni majicu jutros." Mladi par se nasmijao ovom zaključku, ali Cade je zatvorio oči. "Koje stvari?"
  Stone je skinuo sunčane naočale s glave i spremio ih u prazan džep košulje. "U kartelima sam poznat kao mazga. Prevozim drogu od točke A do točke B. To mi omogućuje da znam koji karteli prevoze koji proizvod i kamo ide. Zatim to prijavljujem DEA-i. Pa, ne stalno, ali s vremena na vrijeme."
  Yana je podigla glavu. "Ne otkrivaš sve isporuke? Radiš za njih kao izvođač radova, zar ne? Nije li to prikrivanje dokaza?"
  Stone je rekao: "Nije to tako lako. Da bi preživio ovdje toliko dugo koliko ja jesam, moraš biti prokleto oprezan. Kad bih DEA-i rekao za svaku pošiljku, presreli bi je. Koliko dugo misliš da bih preživio? Osim toga, postoje trenuci kada me jedan ili drugi kartel želi testirati. Zaplijenili su im pošiljke, pa su mi namjestili da me zaobiđu. Ne kažu mi, ali ponekad u paketu nema droge. Samo bi trebalo izgledati kao droga. Prate ga i paze da stigne na odredište, a zatim čekaju da vide hoće li se pojaviti DEA-ini dečki. Uobičajeni interni lov na vještice."
  Cade je rekao: "Dakle, kada vam karteli daju misiju, kako znate koje su od vaših pošiljki droge samo testovi?"
  "Ne mogu to objasniti", rekao je Stone. "Samo imam čudan osjećaj u sebi."
  "Vratimo se poslu", rekla je Yana. "Reci nam nešto o Kyleu."
  "Kyle je znao da sam mazga prije nego što je saznao da sam na tajnom zadatku. Sprijateljio se sa mnom. Mislio je da ću biti dobar način da uđe. Dovraga, bio je dobar. Nisam imao pojma tko je, a to nešto znači. Obično mogu nanjušiti te tipove."
  "Dobar je", rekla je Yana.
  "Koji?" odgovorio je Stone.
  "Rekao si da je dobar. Nije u prošlom vremenu. Kyle je živ i naći ćemo ga."
  Postoje li ovdje kartelske operacije?
  "Puno više nego što mislite. To je zato što su tako diskretni. Nemam brojke osim onih koje sam vidio, ali premještaju puno proizvoda", rekao je Stone.
  "Kako možeš biti tako siguran?" rekao je Cade.
  "Gledaj, kad su u pitanju karteli, znaju jednu stvar o meni: uvijek ispunjavam svoja obećanja. Takva vrsta odanosti puno znači. Posebno mi se svidio kartel Rastrojos. To samo znači da imam više pristupa da vidim što se događa nego druge niskopozicionirane mazge. To me stavlja na mjesta na koja drugi ne mogu."
  "Ali kako znaš koliko je velik?" rekao je Cade.
  "Ne prevozim samo drogu. Ponekad je to gotovina. Prošli mjesec sam prevozio kamion s prikolicom. Bio je pun do vrha. Govorim o paletama zelenog papira omotanim folijom - novčanicama od sto dolara. Kamion od 1,5 tona bio je natrpan do vrha, sve osim hrpe paleta naslonjenih na stražnja vrata. Bio je to teret bijelog brašna do krova, dizajniran da sakrije gotovinu od znatiželjnih očiju. Ponekad antigvanska policija zaustavi kamione kako bi ih pretražila."
  "Dakle, Kyle je uspio. Zaronio je duboko", rekla je Jana.
  Ovaj put Stone je pogledao Cadea. "Kladim se da je bio luđak. Kao što sam rekao, bio je najbolji kojeg sam ikad vidio. Kad sam bio u Uredu za provedbu zakona, vidio sam ga kako dolazi i odlazi. Očito ih je istraživao."
  "Oficina de Envigado što?" - upitao je Cade.
  Yana je odgovorila: "Escondit na španjolskom znači utočište."
  "U redu", rekao je Cade, "dakle, vidjet ćeš ga kod Envigada ovdje na otoku. Kada si ga zadnji put vidio?"
  "Bilo je to prije otprilike pet dana. Bio je tamo, očito na sastanku. Prolazio sam, a on je doručkovao na balkonu s..."
  Jana je prišla Stoneu. "S? S kim?" Ne dobivši odgovor, upitala je: "S kim je Kyle hodao?"
  Stone ju je pogledao, zatim Cadea, zatim dolje i duboko uzdahnuo. "Montes Lima Perez. Priča se da ga je uhvatio drugi kartel, Los Rastrojos, predvođen Diegom Rojasom."
  
  17 Von Rojas
  
  
  Nakon saslušanja
  Zvao se Diego Rojas, Cade je zatvorio oči. Yana je pogledala čas Stonea, čas Cadea. "U redu. Može li mi netko reći što se događa?"
  Cade je protrljao vrat i duboko izdahnuo. "On je loš, Yana."
  Stone je rekao: "To je blago rečeno. On je broj jedan Los Rastrojosa na otoku. Ali ne samo na otoku. On je glavni igrač. I nemilosrdan je koliko god mogu biti."
  "Budi iskren sa mnom, Stone", rekla je Jana. "Kolika je vjerojatnost da je Kyle još živ?"
  "Da je bio netko drugi osim Rojasa, živio bi tek toliko da od njega dobiju sve informacije koje žele. Ali s Rojasom se nikad ne zna. Njegov temperament je legendaran. Kyle je mrtav. Već bi bio mrtav."
  "NSA već godinama povremeno špijunira kolumbijske kartele. Cade je rekao da Rojas nije samo visokopozicioniran u organizaciji; on je svježa krv. I ima pedigre."
  "Što bi to trebalo značiti?" rekla je Yana.
  "Cade je odgovorio. "Sve je počelo s kartelom Cali. Cali su osnovala braća Rodriguez Orejuela u gradu Caliju na jugu Kolumbije početkom 80-ih. U to vrijeme, bio je ogranak Escobarovog kartela Medellin, ali do kraja 80-ih, Orejuele su bile spremne za samostalno djelovanje. Predvodila su ih četiri muškarca. Jedan od njih bio je čovjek po imenu Helmer Herrera, poznat kao Pacho. Pacho i drugi doveli su kartel do točke u 90-ima kada su kontrolirali devedeset posto svjetske opskrbe kokainom. Govorimo o milijardama dolara."
  - Pa zašto onda lekcija iz povijesti? rekla je Yana.
  "Los Rastrojos je Calijev nasljednik. Diego Rojas je Pachov sin", rekao je Cade.
  "Da", rekao je Stone, "njegov posljednji sin. Ostali su ubijeni. Dakle, očito je Pacho promijenio Diegovo prezime kako bi ga zaštitio."
  Cade je rekao: "Nakon ubojstva starije braće, dijete je odraslo s mislima o osveti. Ima složen psihološki profil, Yana. SAD ga godinama pokušavaju pronaći."
  "DEA to nije mogla učiniti?" rekla je Yana.
  Stone je rekao: "Mnogo je kompliciranije od toga. DEA je imala mnogo prigovora koji su ih spriječili da zatvore Rojasa."
  "Od koga odgovor?" upitala je Yana.
  Cade je odgovorio. "Odgovor State Departmenta. Bojali su se da će, ako Rojas bude ubijen, u Kolumbiji stvoriti vakuum moći. Vidite, veliki dio kolumbijske vlade je zaglibljen u korupciji. Ako se ravnoteža moći promijeni, država je zabrinuta da će zemlja postati nestabilna. A ako se to dogodi, imat ćete novo žarište gdje će terorističke organizacije moći uspostaviti svoje poslovanje i biti nesmetane."
  "Mislim da to ne želim čuti", rekla je Jana. "Mučno mi je od toga. U svakom slučaju, ako State Department ne želi da se Rojas ukine, što Kyle radi pokušavajući se infiltrirati u njihov kartel?"
  "Poremećaj", rekao je Stone. "Vjerojatno žele nastaviti ometati svaku novu rutu opskrbe drogom kako bi usporili protok u Sjedinjene Države."
  Yanina je nestrpljivost proključala. "Ne zanimaju me sve ove pozadinske gluposti. Želim znati kako ćemo spasiti Kylea."
  "Moraš znati", rekao je Cade. "Moraš znati tko je Roxas i koliko je nemilosrdan prije nego što tamo odeš."
  Kamen je stajao. "Prije nego što tko uđe tamo? Kamo uđe?" Pogledao je Cadea. "Čekaj, ona neće ući tamo", rekao je pokazujući.
  "Mora ići tamo", rekao je Cade. "Ona nam je jedina šansa da Kylea izvučemo živog."
  Glasnoća kamena se povećala. "Mrtav je, rekao sam ti. Ne znaš o čemu govoriš. Ne poznaješ ove ljude."
  "Znam sve o tim ljudima", pljunuo je Cade.
  "O, stvarno?" rekao je Stone prekriživši ruke. "Iz svog ureda u NSA-i?" Okrenuo se prema Iani. "Baker, nemoj to raditi. Dugo sam unutra i kažem ti, ne samo da je Kyle mrtav, nego bi te čak i da nije, nanjušili. I nemoj me ni pitati što će ti učiniti ako te pronađu."
  Nježno je stavila ruku na Stoneovo rame. Tek je tada shvatila da joj je ruka počela drhtati. "Znam savršen način da uđem", rekla je, a jeza joj je prošla tijelom. "Stvarno će me pozvati unutra."
  Stone je odmahnuo glavom.
  "Johnny, ovo moram učiniti." Prekrižila je ruke, pokušavajući sakriti drhtavu ruku. "Moram. Moram. Moram."
  "Da", odgovorio je Stone, "govorite vrlo uvjerljivo."
  
  18 noćnih mora
  
  
  Jana je znala
  Bila je budna do kasno i odlučila je odspavati. Ubrzo je zaspala. Zjenice su joj lutale naprijed-natrag preko zatvorenih kapaka. Već je prošla kroz prve četiri faze sna i REM faza (rapid eye movement) je ozbiljno započela. Disanje joj se produbilo, a zatim usporilo. Ali kako se san počeo odvijati, vizije svjetla bljesnule su joj pred očima. Počela je razaznavati određeni oblik, karakterističnu siluetu Wasima Jarraha, čovjeka koji ju je mučio budnu i spavajuću više od tri godine. Bio je odgovoran za tri prostrelne rane na gornjem dijelu njezina trupa. Ti strašni ožiljci. Uvijek su bili tu, stalni podsjetnik na njegovu moć nad njom, i imali su vlastitu volju.
  Disanje joj se ubrzalo. Ubila je Jarraha nekoliko trenutaka prije nego što je trebao detonirati oružje za masovno uništenje. Vizije su joj treperile i formirale se u mislima. Bilo je kao da gleda snimku iz starog filmskog žurnala. Zjenice su joj se sve brže pomicale lijevo-desno dok se Jarrah pojavljivao iz njegove siluete. Kao da je izašao iz njezinih sjećanja na taj kobni dan, visoko na litici, duboko u Nacionalnom parku Yellowstone.
  Jarrah, sada jasno i oštro fokusirana, istupila je iz silueta naspram filmskog žurnala i prišla Yani. U tom trenutku bila je teško ranjena i ležala je licem prema gore na stijenama. Krv i ogrebotine prekrivale su joj lice, ruke i noge - značke časti zarađene nakon trčanja od dvije milje kroz šumu i neravan teren u potjeri za Jarrah. Glavom je udarila u stijene, a potres mozga učinio je situaciju još maglovitom.
  Bila je to još jedna noćna mora koja se ponavljala. Ponovno je proživljavala istu strašnu kušnju nekoliko puta tjedno. A sada su granice njezina vlastitog zdravog razuma počele slabiti. Bilo je kao da se natapa zemljana brana, kroz koju je počela procurivati ogromna količina vode.
  U snu je Yana gledala Jarrina leđa, koji je sada stajao pred njom s kristalnom jasnoćom.
  "Užitak je gledati, zar ne, agentice Baker?" rekla je Jarrah kroz mučan osmijeh. Stavio joj je ruku oko ramena. "Pogledajmo ponovno, u redu? To je kraj koji toliko volim." Yanino disanje se ubrzalo.
  Tog dana, dok je Jarrah pružala ruku da podigne Yanu i baci njezino tijelo preko litice, zarila mu je nož u prsa. Zatim mu je prerezala grkljan, prskajući krv po borovim iglicama, prije nego što ga je otkotrljala preko ruba. Jarrah je umro, a Yana je spriječila napad.
  Ali ovdje, u njezinoj noćnoj mori, njezino se sjećanje promijenilo i Jana se suočila sa svojim najgorim strahovima. Promatrala je kako Jarrah podiže njezino mlohavo tijelo s tla, baca je preko ramena i hoda do ruba litice. S Janinom torzom koji visi iza njega, okrenuo se tako da Jana može vidjeti preko ruba i u kanjon ispod. Nazubljene stijene na dnu stršile su prema gore poput prstiju smrti. Tijelo joj se grčilo od boli, a mlohave ruke visjele su joj uz tijelo. Jarrah se monstruozno nasmijao i rekao: "Ah, hajde, agente Baker. Kad si bio dijete, nisi li htio letjeti kao ptica? Da vidimo možeš li letjeti." Bacio ju je preko ruba.
  Dok je padala, čula je Jarrahin smijeh odozgo. Tijelo joj se zabilo u stijene na dnu kanjona, ostavljajući je u zgužvanoj hrpi. Zatim je Jarrah ležerno prišao svom ruksaku, posegnuo unutra, pritisnuo gumb na uređaju i gledao kako digitalni zaslon oživljava. Upisao je kodirani niz u sićušnu tipkovnicu i aktivirao uređaj. Bez oklijevanja, bacio je ruksak težak trideset i pet kilograma preko ruba. Sletio je nedaleko od Janina tijela. Pet sekundi kasnije, nuklearno oružje od deset kilotona detoniralo je.
  Oblak u obliku gljive uzdigao se u atmosferu, ali to je bio samo početak. Kanjon u kojem je ležala Yana nalazio se direktno iznad najveće vulkanske magmatske komore na svijetu. Uslijedila je kakofonija primarnih i sekundarnih vulkanskih erupcija.
  Natrag u njezinoj spavaćoj sobi, Yanina desna ruka počela je trzati.
  U snu je Jana čula upozorenja državnog geologa s kojim su se konzultirali tijekom istrage. "Ako ova naprava detonira izravno iznad magmatske komore", rekao je, "izazvat će vulkansku erupciju kakvu nikada prije nismo vidjeli. Opustošit će zapad Sjedinjenih Država i veći dio zemlje prekriti pepelom. Nebo će zamračiti. Bit će zima koja će trajati godinu dana..."
  U snu se Jarrah okrenula prema Yani i vidjela je smrt u njegovim očima. Njezin san se ukočio, nesposoban boriti se. Izvukao je isti nož i zario ga joj u prsa.
  U krevetu, Yana je prestala disati, a posttraumatski stres ju je obuzeo. Tijelo joj se počelo grčiti, a ona nije mogla ništa učiniti da to zaustavi.
  
  19 Radi na tajnom zadatku
  
  Bar Tululu, 5330 Marble Hill Rd., St. John's, Antigua
  
  Jana
  Mala crna haljina čvrsto se pripijala uz njezinu zategnutu figuru. Bila je dovoljna da privuče pažnju, ali ne i dovoljno da bude blještava. Njezina meta bila je ovdje, i znala je to. Dok je ulazila, nije mogla ne primijetiti Rojasa kako sjedi u kutu bara i jedva je mogla izbjeći kontakt očima. To je on, pomislila je. Gledao ju je ravno u oči, očima je pratio njezine izražene obline. Yanino srce počelo je brže kucati i izdahnula je, pokušavajući smiriti svoje uznemirene živce. Osjećala se kao da ulazi u lavlja usta.
  Glazba je grmjela iz zvučnika visokih metar i pol, a tijela su se čvrsto stiskala jedno uz drugo, poskakujući u ritmu. Bila je to neobična mješavina afričkih ritmova, uz jedinstveni zvuk čeličnih bubnjeva - autentična mješavina zapadnoafričke baštine otoka, omekšana slanim zrakom, blagim povjetarcem i opuštenim stavom poznatim lokalnom stanovništvu kao "otočko vrijeme", pristup životu bez stresa.
  Prišla je pultu i naslonila se laktom na uglačano drvo. Rojas je nosio skupi plavi sako preko oštre bijele košulje na kopčanje. Pogledala ga je svojim plavim očima, a kut njegovih usana izvio se u znak odgovora. Uzvratila mu je osmijeh, ali pristojnije.
  Barmen, lokalni otočanin, obrisao je šank bijelim ručnikom i upitao: "Gospođo?"
  "Mojito, molim", rekla je Yana.
  Rojas je ustao. "Smijem li nešto predložiti?" Njegov latinski naglasak bio je blaži nego što je očekivala, a nešto u njegovim očima ju je zaokupilo. Pogledao je barmena. "Donesi joj rum punč s gvajanskom marakuju i Ron Guajiro." Prišao je bliže. "Nadam se da me ne smatraš previše nametljivim, ali mislim da će ti se svidjeti. Zovem se Diego Rojas." Pružio je ruku.
  "Ja sam Claire. Ovo je jako skup rum", rekla je Jana. "Koliko se sjećam, oko 200 dolara po boci."
  Rojasov osmijeh otkrio je savršene biserno bijele zube. "Prekrasna žena koja zna kako se pije rum. Jeste li samo u posjetu našem prekrasnom otoku?"
  Ne mogu vjerovati da sam mu tako blizu, pomislila je, a naježila se. Biti tako blizu psihopatu, jedinoj osobi koja je imala ključ za pronalazak Kylea, bilo je zastrašujuće. Kapljica znoja curila joj je niz bok.
  "Većina otočana preferira Cavalier ili English Harbour", rekla je, "ali to je za prosječnog lokalnog stanovnika. Destilerija Rona Guajira najbolje je funkcionirala 70-ih, ali više nije dostupna. Ali 80-ih, kada on sada puni u boce, proizvela je vrlo respektabilnu bocu."
  "Impresioniran sam. Jesi li ikad probao guajiro iz 1970-ih?"
  Stavila je nevinu ruku na njegovu nadlakticu i pogledala ga u tamne oči. "Ne možeš htjeti ono što ne možeš imati. Zar se ne slažeš?"
  Nasmijao se dok je barmen miješao punč pred njom. "Željeti znači težiti posjedovanju ili imanju nečega. A što te navodi na pomisao da ne možeš imati ono što želiš?" Oči su mu lutale po njezinu vrhu do onoga što im se sviđalo.
  Yana je održavala kontakt očima i kimnula.
  "Izvolite, gospođo", rekao je barmen, stavljajući čašu ruma pred nju. Kušala je šareni punč.
  "Što misliš?" rekao je Rojas.
  "Vidjet ćemo. Iako bi bilo svetogrđe skrivati tako fini rum kao što je Guajiro iza drugih okusa, osjećam tragove klinčića, duhana za lulu... espressa, malo žućkastosmeđeg porta i naranče."
  "Kako ste toliko naučili o rumu? Je li vaša obitelj imala destileriju?"
  Natjeraj ga da priča. Yana je vjerovala da je Kyle živ i znala je da mu život ovisi o njezinoj sposobnosti da se infiltrira u Rojasovu organizaciju. Tražila je i najmanji znak obmane. Bljesak mišića lica, bljesak pogleda dolje i lijevo, ali nije mogla ništa otkriti.
  "Ne, do znanja dolazim iskrenije. Radim u baru."
  Ovaj put se glasnije nasmijao i odgovorio na njezin dodir. Kad su mu se oči spustile na njezinu ruku, njegov blistavi osmijeh je nestao i rekao je: "Ali što si učinila sa svojom rukom?"
  Ako zna da sam sinoć pretukla njegovog protivnika, dobro to skriva. Dopustila je da produžena tišina naglasi trenutak. "Porezala sam se brijući se."
  Nasmijao se i do kraja ispio ostatak pića. "O, o. Ali ima posjekotina na zglobovima. Nema modrica, doduše. Vrlo zanimljivo. Hmm..." Primio ju je za drugu ruku. "Tragovi na obje ruke. Da, brijanje je opasno. Čovjek mora biti oprezan." Ovaj put, latinski ton njegova naglaska odavao je blagi engleski prizvuk, poput nekoga tko je proveo puno vremena u Ujedinjenom Kraljevstvu.
  Yana se pomaknula, a još jedna kap znoja pala je na nju. "Ali zašto biti oprezan? Život je prekratak, gospodine Rojas."
  "Doista", rekao je kimajući glavom.
  
  S mračnog obronka udaljenog pedesetak metara, Cade je kroz dalekozor promatrao bar na otvorenom. Čak i s te udaljenosti, glazba se jasno čula. "Pa, nije joj dugo trebalo", rekao je.
  Stone, ležeći na tlu pokraj njega, odgovorio je: "Ovo si očekivao?" Namjestio je tronožac svog monokularnog teleskopa Vortex Razor HD kako bi bolje poravnao pogled, a zatim okrenuo končanicu za zumiranje. "Mislim, kako si mogao ne gledati u nju?"
  - Pokušavaš li mi reći da je lijepa? Hodali smo godinu dana, znaš.
  - To sam i ja čuo/čula.
  Cade se trznuo i odmahnuo glavom. "Dopusti mi da te nešto pitam. Jesi li ti najveći idiot na otoku?"
  Stone je nastavio zuriti kroz teleskop. "U redu, zagrist ću. Što bi to trebalo značiti?"
  "Imao si je. Mislim, imao si je. Ali si je pustio? Što si mislio?"
  - Nije to tako jednostavno.
  Cade je spustio dalekozor. "Toliko je jednostavno."
  "Prekinimo, u redu? Ne volim razgovarati s Yaninim bivšim dečkom o Yani."
  ponovno odmahnuo glavom.
  Stone je rekao: "Za minutu će ovog tipa omotati oko prsta. Pogledajte ga."
  "Naravno, volio bih čuti što imaju za reći. Užasno sam nervozan što je u tako neposrednoj blizini tog gada."
  "Nikad je neću poslati tamo s prisluškivanjem. Ali oko ovoga se možemo složiti. Rojas je psihopat. Nema kajanja. Trebalo je mnogo smrti da Rojas postane Rojas."
  
  Natrag za šankom, Yana se naslonila i nasmijala. Iznenadila se koliko se sve lako odvijalo. "Pa gdje si odrasla?"
  "Reci mi ti", odgovorio je.
  "Da vidimo. Tamna kosa, taman ten. Ali ne samo zato što previše vremena provodi na plaži. Ti si Hispanoamerikanka."
  - Je li ovo dobro?
  Yana se nasmiješila. "Rekla bih negdje u Srednjoj Americi. Jesam li u pravu?"
  "Vrlo dobro", rekao je kimajući glavom. "Odrastao sam u Kolumbiji. Moji roditelji su imali veliku farmu. Proizvodili smo kavu i šećernu trsku."
  Uzela mu je ruku i okrenula je, a zatim prešla prstima preko njegovog dlana. "Ovo ne izgleda kao farmerske ruke. A Guajiro? Nije često da sretnete nekoga s tako profinjenim ukusom. Morali su biti posebni ljudi."
  "Bili su drugi najveći izvoznici kave u zemlji. Najfinija zrna arabice."
  "Nisi valjda brala šećernu trsku na poljima?" Osmijeh joj je bio razigran.
  "Nimalo. Poslali su me u najbolje privatne internate. Zatim na Sveučilište Oxford."
  "Klasično obrazovanje, bez sumnje."
  - I evo me.
  "Da, evo te. Pa što sad radiš?" Znala je odgovor, ali htjela je čuti njegovu priču s naslovnice.
  "Nemojmo pričati o meni. Želim znati više o tebi."
  Na primjer, kako me odvajate od gaćica? Yanin se izraz lica promijenio. "Vidim vas kako dolazite iz daljine, gospodine Rojas."
  "Zovem se Diego", rekao je s blagom elegancijom kraljevske obitelji. Njegove su se oči susrele s njezinima. "Je li nešto loše u tome da muškarac pronađe ljepotu u ženi?"
  "Vidiš samo površinu. Ne poznaješ me."
  "I ja", rekao je. "Ali kakva bi zabava u životu bila kad ne bismo mogli otkrivati nove ljude?" Rukom je pronašao bradu. "Ali tvoja izjava zvuči kao upozorenje. Trebam li nešto znati o tebi?" Njegov osmijeh podsjetio je Yanu na jednog holivudskog glumca.
  Bilo joj je teško skrenuti pogled s njegova pogleda, ali na kraju je to ipak učinila. "Nije lijepo iznutra."
  Još jedan dobro odjeven muškarac s izrazitim latinoameričkim crtama lica brzo je prišao Rojasu i šapnuo mu nešto na uho.
  Tko je ovo? pomislila je Yana.
  "Možete li me ispričati na trenutak?" rekao je Rojas, nježno joj dodirujući ruku. "Poslovni pozivi."
  Yana je promatrala kako muškarci izlaze na balkon. Rojasu je pružen mobitel. On zna. Zna da sam poslala njegovog suparnika u bolnicu. Sad sam u ovoj dubini. Yanina desna ruka počela je drhtati. Što radim? Disanje joj se ubrzalo. Sjećanja na njezinu strašnu kušnju u kabini s Rafaelom bljesnula su joj pred očima.
  
  S obronka iza šanka, Stone je žmirkao kroz snažan monokular. "Dovraga, imamo bauk."
  "Što?" Cade je zastao, posežući za dalekozorom. "Je li u opasnosti?"
  "Naravno da je u opasnosti. Nalazi se na pola metra od Diega Rojasa."
  "Ne!" rekao je Cade. "Gdje je taj novi tip o kojem govoriš?" Cade je pretražio klub s jedne strane na drugu.
  "Čekaj", odgovorio je Stone. "Znam tko je to. To je Rojasov izviđač. Izgleda da on i Rojas idu na balkon."
  "Ne vidim Yanu! Gdje je Yana?"
  Stone je pogledao Cadea.
  Izraz lica podsjetio je Cadea na njegove prve dane u NSA-i. Bio je tako mlad, osjećao se kao idiot.
  Stone je rekao: "Bože, ti si stvarno džokej, zar ne?" Pomaknuo je Cadeov dalekozor malo ulijevo. "Ona je ovdje. Na istom mjestu gdje je sjedila."
  "Odlično. Dobro." Cadeovo disanje se ujednačilo. "A nisam džokej", promrmljao je.
  "O, ne?" rekao je Stone.
  - Već sam bio na terenu.
  - Da.
  "U redu, nemoj mi vjerovati." Cade je pokušao smisliti neku doista pikantnu opciju. "Osim toga, krivo si upotrijebio tu riječ."
  Ne gubeći pogled s Yane, Stone je upitao: "Koja riječ?"
  "Boogie. Bogey se odnosi na fantomski bljesak na radarskom zaslonu. Dolazi od stare škotske riječi za "duh". Zloupotrijebili ste tu riječ."
  "O, da", rekao je Stone. "Savršen si za terenski rad. To je također referenca na neidentificirani zrakoplov iz Drugog svjetskog rata za koji se pretpostavlja da je neprijateljski."
  - Poznajete li zaštitara?
  "Da", odgovorio je Stone. "Iako više izgleda kao obavještajni konzultant. Zove se Gustavo Moreno."
  "Gustavo Moreno?" ponovio je Cade poput papige. "Zašto znam to ime?" Cade je zatvorio oči i počeo pretraživati pamćenje tražeći ime koje mu ne bi palo na pamet. "Moreno... Moreno, zašto sam ja..." Oči su mu se raširile. "Sranje, sranje, sranje", rekao je, posegnuvši u džep i izvadivši mobitel.
  
  20 Cade paničari zbog Morena
  
  
  Jana Prostora
  U zapovjednom centru NSA-e, Knuckles je vidio da zove Cade i javio se. "Idi, Cade."
  S obronka u Antigvi, Cade je mucao. "Knuckles, ujače Bill, uhvatite ga. Imamo... imamo problem."
  "Pa, pretpostavljam", odgovorio je Knuckles. "Stari, smiri se."
  Ujak Bill, stariji šef odjela, prišao je Knucklesovom stolu s osmijehom na licu. "Je li to Cade? Stavite me na zvučnik."
  - Da, gospodine.
  Zvučnik je zavibrirao. "Ona je... ona je...".
  "Samo se smiri, Cade", rekao je ujak Bill, brišući mrvice s brade. Sitni komadići narančastog krekera otopili su se u debelom tepihu. "Pusti me da pogađam. Jana je u baru? Možda se okružila narkobosovima?"
  Nastala je kratka tišina. "Kako si to znao?" rekao je Cade.
  "Hajde, prijatelju", rekao je Knuckles. "Možemo vidjeti lokaciju tvog mobitela. Ne treba biti raketni znanstvenik da bi se shvatilo da si zaglavio na padini brda i vjerojatno gledaš bar zvan Tululu's?"
  "U baru ima nekoliko sigurnosnih kamera", rekao je ujak Bill. "Hakirali smo ih. Ako vidite ono što i mi, to znači da je razgovarala s Diegom Rojasom, zar ne?"
  "Rojas je dovoljno loš, ali ovaj novi tip..."
  "Gustavo Moreno?" rekao je ujak Bill. "Da, to nije dobro. Dugo ga tražim."
  "Dovraga", rekao je Cade, "zašto mi niste rekli da imamo oči u sebi?"
  "Stari", rekao je Knuckles. "Što je tu smiješno? Samo smo htjeli vidjeti koliko će ti trebati da nas nazoveš u panici." Knuckles je Billu pružio novčanicu od pet dolara. "I izgubio sam okladu."
  "Da, histerično", rekao je Cade. "Moreno, je li ovo tip koji je radio za Pabla Escobara? Jesam li se dobro sjećao?"
  "To je taj", rekao je ujak Bill. "Bio je šef kolumbijske Nacionalne obavještajne agencije. Nismo ga vidjeli više od godinu dana. Impresioniran sam što se sjećaš njegove biografije."
  "Nije li radio za nas?" rekao je Cade. "Ali se onda upleo u Medellinski kartel?"
  Knuckles je skočio, uvijek željan potvrditi svoje znanje. "Izgleda da je promijenio tim. Prema našim zapisima, prvih deset godina karijere proveo je u Langleyu, zatim je svoje iskustvo prenio u Nacionalnu obavještajnu službu Columbije, a onda nestao."
  "Gdje je CIA-i još jedna krtica?"
  Ujak Bill je odgovorio: "Nije bio krtica, Cade. Legitimno je radio za CIA-u. Dao je otkaz i vratio se u svoju domovinu kako bi radio u obavještajnoj službi. Nakon toga je odlučio da je bolje raditi za narkobosa."
  "Što god bilo", rekao je Cade. "Ali ako Moreno trenutno radi za Rojasa, a Moreno prikuplja obavještajne podatke za kartel Rastrojos, onda to znači..."
  Ujak Bill ga je prekinuo: "Ovaj Rojas vjerojatno će provjeriti informacije o Yani. Vjerojatno već zna da je žena sinoć razbila onog tipa iz kartela Oficina de Envigado. Nadamo se da će ovaj slučajni susret s njom navesti Rojasa da joj povjeruje."
  "Bill," rekao je Cade, "zašto si tako miran? Ako Moreno provede potpunu provjeru Yane, vjerojatno će imati njezine otiske prstiju. Znat će da je iz FBI-a. A ako otkriju da je bila savezna agentica, posumnjat će da je tajno naoružana."
  - Spremni smo za ovakav preokret događaja, Cade.
  "Koji?" viknuo je u telefon.
  "Za čovjeka s Gustavo Morenovim vještinama prikupljanja obavještajnih podataka, ne čudi da je uspio otkriti da je ona bivša savezna agentica."
  - I slažete se s ovim?
  "Ne, nisam spreman", rekao je Bill, "ali spreman sam za ovo, a i Jana je. Gle, jedino što će večeras učiniti jest zainteresirati Rojasa, zar ne? Naša jedina nada da ćemo pronaći trag o Kyleovom boravištu jest da Jana uđe unutra. Pretpostavljamo da će Rojas otkriti njezin identitet, a Jana to neće poreći. Zapravo, priznat će da je bila iz Biroa i baciti značku. Morenova provjera prošlosti potvrdit će da od tada živi u tiki kolibi na plaži pod lažnim imenom."
  "Priča je uvjerljiva, Cade", dodao je Knuckles. "Nije mnogo drugačija od priče samog Gustava Morena. I on je radio na visokim položajima u američkoj vladi, ali se razočarao i otišao."
  Ujak Bill je rekao: "Kad se večeras vrati u sigurnu kuću, vi ćete ispričati priču."
  Cade je protrljao oči. "Odlično." Izdahnuo je. "Ne mogu vjerovati da je koristimo kao mamac."
  - Cade? Ujak Bill je rekao: "Jana je odrasla žena s visokim intelektom i posebno je odana svojim prijateljima. Mi je zapravo ne iskorištavamo."
  - Što misliš? odgovorio je Cade.
  "Bi li htio biti onaj koji joj nije rekao da je Kyle osumnjičenik za nestanak? Da se Kyleu nešto dogodilo i da ona može nešto poduzeti, ubila bi nas troje jer joj nismo rekli. Možemo je iskoristiti kao mamac, ali ona točno zna što radi."
  "Bill?" rekao je Cade. "Kyle nije osumnjičenik za nestanak. Nestao je."
  "U istom smo timu, Cade. Ali trenutno se pretpostavlja da je Kyle još uvijek pod dubokim tajnim zadatkom. Dok ne dokažemo da je otet, nikada nećemo dobiti odobrenje za formiranje udarnog tima. Želim da shvatiš važnost onoga o čemu ovdje govorimo. Ako pošaljemo tim da vrati Kylea, a ispostavi se da nije otet, ne samo da ćemo uništiti šest mjeseci tajnog rada, već ćemo prekršiti i međunarodno pravo. Nisi u Sjedinjenim Državama tamo dolje. Antigua je suverena država. To će se smatrati invazijom, a posljedice na svjetskoj sceni bit će katastrofalne."
  Cade je protrljao oči. "U redu. Ali, Bill, kad sve ovo završi, reći ću gospođi... ujaku Billu Tarletonu o zalihi narančastih krekera ispod tvog stola."
  
  21 Dolazak na otok
  
  Međunarodna zračna luka VC Bird, Pavilion Drive, Osborne, Antigua
  
  Ton čovjeka je bio hodanje
  Uz most i u terminal, kao i svaki drugi putnik. Bio je u ranim šezdesetima, ali godine teškog života uzele su svoj danak. Takvi znakovi istrošenosti često su rezultat dugogodišnje zlouporabe droga i alkohola. Ali za ovog čovjeka, to je bio rezultat nečeg drugog.
  Kod njega se istrošenost manifestirala u dva fizička područja. Prvo, u ramenima je osjećao stalnu napetost, kao da mora reagirati u svakom trenutku. Bila je to napetost koja nikada nije jenjavala, rezultat godina provedenih na oprezu, bez ikakvog saznanja iz kojeg smjera bi mogao doći sljedeći napad. I drugo, to je bilo zapisano u njegovim očima. Sadržavale su osuđujuću beživotnost, sličnu onoj koju nose vojnici koji su izdržali dugi, intenzivni rat. Često nazivan "pogledom od tisuću metara", ratni pogled može se pojaviti i nestati. Ali ovo je bilo drugačije. Njegove su oči nosile porazan poraz. Bilo je to kao da zaviruje u dušu čovjeka koji je iznutra umro, ali je bio prisiljen živjeti dalje.
  Nasuprot izlaza 14, zaustavio se i prebacio ručnu prtljagu na ramena, a zatim se zagledao kroz ogromne prozore u pistu i zgrade iza nje. Dan je bio vedar, svjež, a plavo nebo duboko je u njemu držalo nešto. Izvukao je fotografiju iz gornjeg džepa košulje, slučajno ispustivši svoju kartu za ukrcaj American Airlinesa. Zurio je u fotografiju mlade žene na dodjeli diploma. Rukovala se s mnogo višim muškarcem u poslovnom odijelu. Muškarcu se činilo da ga njezine oči promatraju, kao da prati svaki njegov pokret. Ipak, znao je svoju misiju. Znao je svoju svrhu. Tek je nedavno primio fotografiju i još se sjećao prvog puta kada ju je pogledao. Okrenuo ju je i pročitao riječi urezane olovkom na poleđini. Jednostavno je pisalo: "Jana Baker."
  
  22 Povratak u sigurnu kuću
  
  - Farma, zaljev Hawksbill, 1:14.
  
  "Prije nego što ona dođe.
  - rekao je Cade.
  "Hoćeš li se smiriti?" odgovorio je Stone. Zabacio je kosu unatrag i srušio se na kauč. "Kažem ti, dobra je."
  "Dobar?" obrecnu se Cade. "Dobar u čemu? Dobar u krevetu?
  Stone je odmahnuo glavom. "Muškarac. To nije čak ni ono što sam govorio. Mislim, ona je spremna. Može se brinuti za sebe." Pokazao je na Cadea. "Moramo ovo sranje staviti pod kontrolu. Imamo nestalu osobu."
  "Znam da Kylea nema!" viknuo je Cade.
  Dok je Yana hodala razbijenom koraljnom stazom, Stone je skočio. "Nemoj lajati na mene! Može se sama brinuti za sebe. Vidjela sam to. Dovraga, dresirala sam je. Gotovo me mogla premlatiti. I još nešto. Dobro smo se provele. A ako imaš problema s tim..."
  Oboje su se okrenuli i ugledali Yanu u otvorenim vratima.
  - Što je? rekla je. Glas joj je bio promukao.
  Oba muškarca pogledala su dolje.
  Yana je rekla: "A ja sam mislila da će biti neugodno."
  "Žao mi je, dušo", rekao je Stone. "Nije važno."
  Cade je prišao njoj. "Znaš li tko je danas bio s Rojasom?"
  - Čovjek koji ga je izvukao? Ne.
  "Zove se Gustavo Moreno. Radi kao obavještajni časnik za Rojasa."
  Yana je pustila da joj se misao vrti po glavi. "Moralo se dogoditi. Nije bilo šanse da moja prošlost prođe nezapaženo."
  "Kako si ostavio svoje stvari kod Rojasa?" upitao je Stone.
  "Pozvao me je u svoju vilu."
  "Da", rekao je Cade. "Kladim se da jest."
  "Cade. Za ime Božje. Neću spavati s njim."
  Cade je premještao noge s noge na nogu i promrmljao sebi u bradu: "Barem je to netko s kim nećeš spavati."
  "Što je to bilo?" izlanula je.
  "Ništa", odgovorio je Cade.
  "Koliko je sati?" upitao je Stone.
  "Ručak." Pogledala je Cadea. "Ako odigram kako treba, vjerovat će mi."
  "Kako ćeš ga natjerati da to učini?" rekao je Cade.
  "Mogu se sama brinuti za sebe, znaš? Ne trebaš mi ti pomoći."
  Prišao joj je. "Hoćeš li pustiti mene da se pobrinem za ovo? Je li sve pod kontrolom?" Nagnuo se i povukao je za ruku. "Zašto ti se onda trese ruka? PTSP nije nestao. Nikad te nije ni napustio, zar ne?"
  Povukla je ruku. "Ne miješaj se u moja posla."
  Cade je rekao: "U ovoj operaciji, tvoja stvar je i moja stvar. Što ti znaš, znam i ja. Što ti čuješ, čujem i ja. Ja sam glavni."
  "Ti si glavni, zar ne? Više ne radim za vladu. I ne radim za tebe. Ovo radim sam."
  Cadeov se glas povisio. "Kyle McCarron je agent CIA-e, a ovo je vladina operacija."
  Jana je rekla: "Ako je ovo vladina operacija", riječ se prosula poput pokvarenog octa, "gdje je vlada da ga spasi? Ne možete čak ni uvjeriti ljude da je nestao!" Počela je koračati. "Nemate podršku. Specijalne snage trebale bi puzati po cijelom ovom otoku. Predsjednik bi trebao telefonski prijetiti vladi Antigue. Pola tuceta F-18 trebalo bi nadletati Ministarstvo unutarnjih poslova samo da ih prestraši do smrti!"
  "Rekao sam ti da nismo imali nikakvu podršku kad smo ovo započeli!" viknuo je Cade.
  Stone je skočio između njih. "Samo se smirimo. U istom smo timu. I sve ovo prepiranje nas neće nimalo približiti pronalasku Kylea."
  "Ulazim", izlanula je. "Napravit ću to, sa ili bez podrške. Kyle je živ." Vibracija u njezinoj ruci se pojačala i okrenula se od Cadea. "Nemam izbora." Janin periferni vid počeo se mutiti, a disanje joj je postalo isprekidano. "Mogu se nositi s ovim, Cade." Ušla je u prvu spavaću sobu i zatvorila vrata za sobom. Oslanjala se rukama na komodu i pogledala se u ogledalo. Hladna vrućina udarila ju je u lice i na trenutak su joj koljena klecnula. Teško je izdahnula i zatvorila oči. Ali što se više trudila osloboditi užasa koji su joj stezali dušu, to su užasi postajali sve svjetliji.
  Zamišljala je sebe natrag u kolibi, vezanu za drvenu stolicu. Rafael se nagnuo nad nju, s nožem u ruci. Hajde, Yana. Prihvati ovo. Ne dopusti da te to optereti. Ali onda je pala. Rafael ju je udario u lice nadlanicom, a ona je osjetila slani okus vlage u ustima. Prestani. Prestani razmišljati o tome. Sjeti se tvrđave. Sve će biti u redu ako samo dođeš do tvrđave. Zatvorila je oči i sjetila se svog djetinjstva, male staze u šumi. Zamišljala je visoke borove, jarko sunce koje sja između grana i izgled oronule tvrđave. Dok su Rafael i koliba nestajali u pozadini, mentalno je hodala do isprepletene mase vinove loze i grana koje su činile ulaz u tvrđavu i pokušavala dočarati sveprisutni miris svježe zemlje, jasmina i borovih iglica. Duboko je udahnula. Bila je unutra. Bila je sigurna. I ništa joj nije moglo nauditi u tvrđavi.
  Otvorila je oči i pogledala se u ogledalo. Kosa i šminka bili su joj raščupani, oči umorne i poražene. "Ako se jedva nosim s PTSP-om nakon što sam ga upoznala na javnom mjestu, kako mogu..."
  Ali sinula joj je usamljena misao i uspravila se. "Raphael je mrtav. Ubila sam tog gada. Dobio je što je zaslužio i više me neće povrijediti."
  
  23 Najviši sudionik
  
  
  Jana ga je izvukla
  Prišla je sigurnosnim vratima i pričekala da joj se približi naoružani čuvar. Ponovno je pogledala u ogledalo i otresla drhtaj. Duga plava kosa bila joj je skupljena u elegantnu punđu, a lepršava sarong suknja odgovarala je otočnoj atmosferi. Čuvar se nagnuo prema njezinom otvorenom prozoru, a oči su mu klizile niz njezinu golu nogu do bedra. U redu, pomislila je. Dobro ga pogledaj. Možda nije bio muškarac kojeg je tražila, ali učinak je bio upravo onakav kakav je željela.
  "Molim vas, izađite iz auta", rekao je stražar, namještajući remen preko ramena svoje automatske puške i pomičući ga u stranu.
  Yana je izašla, a stražar joj je pokretom ruke pokazao da raširi ruke. Koristio je štap, pomičući ga gore-dolje po njezinim nogama i trupu. "Misliš da negdje imam skriveni Glock?" rekla je. Njezin prijedlog nije promakao stražaru - odjeća joj je bila uska, ostavljajući malo prostora za maštu.
  "Ovo nije detektor metala", rekao je.
  Dobro je što ne nosim ozvučenje, pomislila je.
  Natrag u autu, vozila se niz dugi prilaz, čiji je uređeni ulaz popločan fino usitnjenim ružičastim koraljima i okružen prekrasnim tropskim krajolikom. Dok se penjala na vrh malog brda, pred njom se otvorio panoramski pogled na zaljev Morris. Tirkiznoplava voda i ružičasto-bijeli pijesak bili su tipični za prirodne ljepote Antigue, ali s obronka brda pogled je zapanjujući.
  Samo imanje bilo je luksuzno i osamljeno na obali mora. Nalazilo se na vrhu brda, ali smješteno u dolini; nije bilo drugih zgrada na vidiku. A ako biste ignorirali dva naoružana stražara koji su hodali uz obalu, sama plaža bila je potpuno pusta. Yana je zaustavila automobil ispred ulaza, niza rezbarenih staklenih i tikovih vrata ispod masivnog pješčenjačkog luka.
  Rojas je otvorio oba vrata i izašao. Nosio je široku košulju na kopčanje i sive lanene hlače. Uhvatio je Yanu za obje ruke i raširio ruke kako bi je pogledao.
  "Tvoja ljepota usporediva je s ljepotom ovog otoka." U njegovim je riječima bila profinjenost. "Drago mi je što si odlučio pridružiti mi se. Dobrodošli na moj ranč."
  Kad su ušli unutra, Janu je dočekao prekrasan pogled na zaljev kroz stakleni zid koji je obrubljivao stražnji dio kuće. Desetak ogromnih staklenih panela bilo je povučeno, stvarajući otvoreni prostor dug dvanaest metara. Lagani otočki povjetarac nosio je nježan miris jasmina.
  Izveo ju je na balkon, gdje su sjeli za stol prekriven bijelim platnom.
  Nasmiješio se. "Mislim da oboje znamo da si mi sinoć lagao."
  Yanu je prostrujao trzaj i premda ju je izjava iznenadila, nije se trznula. "Baš kao i ti", odgovorila je.
  Zavalio se u stolicu. Za Yanu je to bilo priznanje da se situacija promijenila. "Ti prva", rekao je.
  "Ne zovem se Claire."
  "Ne." Njegov naglasak je bio primamljiv, zavodljiv. "Zoveš se Jana Baker i nekad si bila..."
  "Agent FBI-a", rekla je. "Zar te to toliko iznenađuje?" Ruka joj se lagano tresla.
  "Ne volim iznenađenja, agente Baker."
  "I ja, gospodine Rojas. Ali više se ne zovem tim imenom. Možete me zvati Yana ili gospođica Baker, ali titula agentice me odbija." Kimnula mu je. "Pretpostavljam da me je provjerio čovjek vaših sredstava. I što ste još pronašli?"
  "Imao sam kratku, ali slavnu karijeru u vladi Sjedinjenih Država. Lijepi mali lovac na teroriste, zar ne?"
  "Možda."
  - Ali čini se da ste nam se pridružili ovdje u Antigvi. Jeste li radili kao barmen posljednjih godinu dana ili tako nešto?
  "Nikad se ne vraćam", rekla je Yana, gledajući mirne vode zaljeva. "Moglo bi se reći da sam se predomislila. Ali razgovarajmo o tebi. Nisi samo uspješan poslovni čovjek, zar ne?"
  Tišinu je pojačao iznenadni prekid vjetra.
  Prekrižio je jednu nogu preko druge. "A što te navodi na to?"
  - Znam tko si.
  - I ipak si došao/došla?
  Jana je odgovorila: "Zato sam i došla."
  Odvojio je trenutak da je procijeni.
  Nastavila je: "Misliš li da je bila nesreća što sam Montesa Limu Pereza razbila u sitne komadiće?"
  Dvoje dobro odjevenih slugu prišlo je stolu i stavilo salate na fini porculan, povrh velikog porculana koji je već bio na stolu.
  Dok su odlazili, Rojas je rekao: "Želite li reći da ciljate na jadnog gospodina Pereza?"
  Jana nije ništa rekla.
  "Niste ga samo razbili na komadiće, gospođice Baker. Što se mene tiče, on više nikada neće pravilno hodati."
  Govoreći o udarcu u prepone, Yana je rekla: "To nije jedino što više nikada neće učiniti."
  "Pravo."
  Sjedili su tiho trenutak prije nego što je Rojas rekao: "Teško mi je vjerovati vam, gospođice Baker. Nije često da se susreću dezerteri iz vaše zemlje."
  "O, ne? Ipak koristite usluge Gustava Morena. Vjerojatno ste upoznati s njegovom prošlošću. Prvih deset godina karijere proveo je u CIA-i, ali mu vjerujete."
  - Naravno, znam za prošlost gospodina Morena. Ali me zanima, kako ste došli do ove informacije?
  Obuzela ju je nervoza. "Mnogo sam naučila u prošlom životu, gospodine Rojas."
  Izdahnuo je. "A ipak kažeš da si taj život ostavio iza sebe. Uvjeri me."
  "Vjerujete li da bi američka vlada poslala tajnog agenta da radi u tiki baru na plaži godinu dana, samo kao paravan? Gospodin Moreno vam je možda rekao i da me FBI, NSA i CIA cijelo vrijeme traže. A znate zašto? Zato što sam im dao svoju značku i otišao. Promijenio sam identitet. Bio sam izvan mreže, učio sam stvari o sebi. Stvari koje nisam znao i nikada se nisam osjećao življim."
  "Samo naprijed."
  - Moreno vam je također rekao da me moj bivši poslodavac htio optužiti za ubojstvo?
  "Smrt strijeljanjem čovjeka poznatog svijetu samo kao Rafael." Njegov kolumbijski naglasak bio je savršen.
  "Mogu se jebati", rekla je. Dok se vjetar pojačavao, Jana se nagnula preko stola. "Cijeli moj život je bio laž, gospodine Rojas." Pogled joj je skrenuo na raskopčane gumbe njegove košulje. Pogled je bio zavodljiv, ali u njoj se utroba počela kovitlati. "Naučila sam da su moji interesi negdje drugdje. Neću služiti sebičnoj vladi. Nezahvalnom luđaku s beskrajnim apetitom. Moj put sada leži na drugoj strani."
  "Stvarno?"
  "Recimo samo da imam određene talente, a oni su dostupni onome tko ponudi najviše."
  "Što ako je najviši ponuđač američka vlada?"
  "Onda ću uzeti njihov novac i usput ih predati. Tijekom protekle godine razmišljao sam o još nekoliko stvari osim ovoga."
  - Osveta je najopasniji partner, gospođice Baker.
  "Siguran sam da će se Montes Lima Perez složiti s tobom."
  Nasmijao se. "Tvoja inteligencija se prekrasno slaže s tvojom ljepotom. Kao ovo vino." Podigao je čašu. "Savršeno se slaže s gorko-slatkoćom salate. Jedno bez drugoga je dobro. Ali kad se spoje, to je magija."
  Oboje su pijuckali tamnocrveno vino.
  Rojas je rekao: "Koliko ja razumijem, policijski izvještaji o vašem uhićenju su točni. Je li vam podli gospodin Perez namjeravao nauditi?"
  Okrenula se. - Nije bio prvi.
  - Problem ti je, zar ne?
  Yana je ignorirala izjavu. "Dopusti mi da ti ukratko objasnim. Nakon što sam primila metke za svoju zemlju, spriječila dva bombaška napada, bila oteta i gotovo mučena do smrti, lažno su me optužili za ubojstvo. Dakle, imam problema s tim? U pravu si. Nije me briga za tvoj posao. Moji izvanredni talenti dostupni su onome tko ponudi najviše."
  Rojas je pogledao preko zaljeva, pogled mu je pao na galeba. Ptica se lagano njihala na povjetarcu. Otpio je još jedan gutljaj vina i nagnuo se prema njemu. "Nanijeli ste mnogo štete Montesu Limi Perezu. Nemojte me krivo shvatiti, on je suparnik i drago mi je što je maknut s puta. Ali ne treba mi takvo javno krvoproliće. Ne ovdje. Privlači pozornost." Izdahnuo je. "Ovo nije igra, gospođice Baker. Ako dođete raditi za mene, zahtijevam najveću odanost."
  "Već sam eliminirao glavnog sigurnosnog agenta kartela, Oficinu de Envigado, na otoku. Kartel je možda još uvijek ovdje, ali mislim da biste do sada trebali znati kome sam odan."
  "Moram smiriti Oficinu de Envigado. Trebam da najviše rangirani članovi njihovog kartela nestanu s otoka bez traga. Ne mogu dopustiti da lokalne snage reda ili drugi poput CIA-e to primijete. Jeste li zainteresirani da mi pomognete s mojim problemom?"
  Yana se nasmiješila, ali joj se ruka jače tresla. Držala ju je u krilu, skrivenu od pogleda. "Novac", rekla je.
  Njegove su se oči ozbiljile. "Ne brini se sada o tome. Samo mi reci kako planiraš dovršiti svoje zadatke."
  
  24 ribarske priče
  
  
  Ton je suzio oči.
  Pogledao je u jarko antiguansko sunce, zatim izvadio telefon i otvorio aplikaciju s kartama. Ponovno je spremio fotografiju i pogledao u oči specijalne agentice Jane Baker. Fotografija je snimljena na pozornici u centru za obuku FBI-a u bazi Marinskog korpusa u Quanticu u Virginiji. Bio je to njezin završni tečaj za obuku specijalnih agenata. Rukovala se sa Stevenom Latentom, tadašnjim direktorom FBI-a.
  Čovjek je proučavao kartu koja je pokazivala jedan jedini ping blizu njegove pozicije. "Još uvijek na istom mjestu", rekao je sam sebi, a zatim se uputio prema Heritage Quayu i slijedio znakove do mola u ulici Nevis. "Moramo unajmiti brod", rekao je čovjeku na doku.
  Čovjek je imao izraslu crnu kožu i nosio je slamnati šešir. Nije podigao pogled. "Koliko je velik brod?" Njegov naglasak bio je smeđ s izrazitim otočkim prizvukom.
  "Samo treba prijevoz. Možda jedan od šest metara."
  "Loviš li ribu?" upitao je prodavač.
  "Da, nešto slično", rekao je čovjek gledajući obalu.
  
  Nekoliko minuta kasnije, čovjek je okrenuo ključ i dva vanbrodska motora su se uz urlik upalila. Pustio ih je da rade trenutak u praznom hodu, zatim je spustio užad s pramca i krme te se odgurnuo od doka. Čvrsto je ugurao mobitel između vjetrobranskog stakla i armaturne ploče kako bi mogao vidjeti kartu, a zatim je naslonio fotografiju na njega. Izvukao se iz luke, prateći zvuk. "Neće više dugo", rekao je, a osmijeh mu je otkrivao požutjele zube.
  
  25 Vatra u trbuhu
  
  
  Jana je stajala
  Prošla je pored Rojasove stolice, stavila ruke na ogradu balkona i zurila u zaljev. Čvrsto se uhvatila za rukohvat kako bi sakrila vibracije u ruci. Rojas se okrenuo da pogleda, a njegov pogled nije prošao nezapaženo.
  "Trebam odgovor, gospođice Baker. Želim znati kako planirate izvršiti takve zadatke. Ti bi ljudi jednostavno nestali, a nitko ne bi bio mudriji."
  Yana se podsmjehnula. "Već dokazuješ svoju poantu", rekla je.
  - A koja je poanta toga? Ustao je i stao pokraj nje.
  "Tvoje oči. Kad sam stajala i hodala ovdje, nisi mogao skinuti pogled s mene." Okrenula se prema njemu.
  "A što je tu loše? Već sam ti rekao. Moje oči privlači ljepota."
  "Kako misliš da sam namamio Pereza iz bara u pustu uličicu?"
  Rojas je kimnuo. "Ovdje nema mjesta pogrešci, gospođice Baker. Kad vodeći član Oficina de Envigado nestane, najbolje je ne tražiti tragove ili tijelo koje bi mogli pronaći. Ili će pronaći vaše tijelo i nešto s njim učiniti." Implikacija je bila podla, ali Jana je držala jezik za zubima.
  "Prepusti to meni. Vidjet ćeš da znam dosta o tome kako natjerati ljude da nestanu. I kako sakriti mjesta zločina." Zurila je u svjetlucavu vodu. "Sto tisuća."
  "Sto tisuća dolara je puno novca, gospođice Baker. Zašto mislite da vaše usluge toliko vrijede?"
  Pogledala ga je. "To je polovica. To uzimam unaprijed. Ostatak dolazi nakon poroda."
  Prišao je bliže i bez srama se zagledao u njezine grudi. Bilo je kao da je u umjetničkoj galeriji i divi se kipu. Ali nakon trenutka, pogled mu je pao na tri prostrelne rane na njezinim prsima. Podigao je ruku i prešao prstima preko sredine.
  Oštar, peckav osjećaj natjerao je Yanu da se trgne kad joj je Raphaelovo lice bljesnulo pred očima. "Ruke dalje", rekla je upornije nego što je namjeravala. "Možda sam na tvojoj platnoj listi, ali ne radim to zbog novca. I nikad ne miješam posao sa zadovoljstvom. Moja cijena je dvjesto tisuća. Uzmi ili ostavi."
  "Besposlen od užitka? Kakva šteta. Nije važno", rekao je, okrećući se i odmahujući rukom. "Imam sve što mi treba od lijepih žena na raspolaganju."
  Nešto u njegovu tonu natjeralo je Yanu da zastane. Kao da opisuje pokvareni mobitel ili poderane hlače - predmet koji je trebalo baciti i zamijeniti. Sitni glas šapnuo je iz neke dubine, iz mjesta tame. Pokaži joj ponovno, rekao je glas, dok se ožiljak rasplamsao od boli. Pokaži joj koliko sliči ocu. Bljeskovi njezinih noćnih mora bljesnuli su joj pred očima, fotografija oca, nalog za uhićenje. Ruka joj se jače tresla, a rubovi vida počeli su joj se zamagljivati, ali se opirala i glas je izblijedio.
  Sluga se pojavio s pladnjem u ruci i stavio dvije čaše na stol.
  - Ali hajde da sjednemo i popijemo nešto.
  "Što pijemo?" upitala je Yana, sjedajući na stolicu.
  "Guaro. To znači 'vatrena voda', prepoznatljivo kolumbijsko piće. Mnogi vole Aguardiente Antioqueño, ali ja ovo preferiram", rekao je, podižući malu čašu bistre tekućine i usitnjenog leda, "Aguardiente Del Cauca."
  Yana je drhtavom rukom držala krilo, a drugom je prinijela piće usnama. Imala je okus blage votke, samo slađe.
  Rojas je rekao: "Znaš li što su moji ljudi rekli kad sam im rekao da očekuju tvoj dolazak?"
  - I što je to bilo?
  "Ya vienen los tombos. To znači... _
  Yana ga je prekinula: "Policija dolazi." Odmahnula je glavom. "Nakon što sam zamalo ubila jednog od tvojih suparnika, i dalje si mislio da radim za američku vladu, zar ne?"
  - I dalje me iznenađujete, gospođice Baker.
  "I po mom dolasku, provjerili ste me ima li prislušnih uređaja."
  "U ovoj stvari ne možeš biti previše oprezan."
  "Pokaži mi ostatak svog ranča."
  Obilazak imanja trajao je nekoliko minuta, dok ju je Rojas vodio iz sobe u sobu, prepričavajući povijest prostranog imanja. Obilazak je završio na najnižoj razini, besprijekorno uređenom podrumu osvijetljenom dnevnim svjetlom, gdje su u zatvorenoj prostoriji bili naslagani deseci vinskih bačvi. "Vino ovdje dolazi iz Kolumbije i odležava u hladnim, zemljanim uvjetima."
  "Vrlo impresivno", rekla je Yana. "Ali postoje još dvije sobe koje mi nisi pokazala. Prva je soba u kojoj većina muškaraca završava svoj obilazak."
  Rojas se nasmiješio. "Jasno si dao do znanja što misliš o glavnoj spavaćoj sobi. A što je s onom drugom?"
  Yana je pokazala na čelična vrata sa strane. Ispostavilo se da vode u hodnik.
  "Ah, pa, ne možeš otkriti sve svoje tajne."
  - Imate li nešto za skriti, gospodine Rojas? Podsmjehnula se.
  Rojas je ignorirao ovu izjavu. Dok su se penjali širokim, jarko osvijetljenim staklenim stubištem na prvi kat, Rojas je rekao: "Imam mnogo izvora informacija, gospođice Baker, i neke ću vam prenijeti. Informacije o vašim zadacima." Stavio je ruku na njezinu. "Zaslužili ste mjesto na mom ranču. Pitanje ostaje, imate li ono što je potrebno da ostanete?"
  Krenula je uz stepenice, zatim se okrenula i pogledala ga. Njegove su oči bile uprte u njezin potiljak.
  Nasmijao se. "Vrlo dobro odsvirano. Nastavljaš me oduševljavati. Molim te, nikad ne gubi tu kvalitetu."
  "I reci mi izvor svojih informacija. Ne prihvaćam činjenice slijepo", rekla je. Rojas ju je procijenio, ali ona je nastavila. "Znam da je potrebno puno informacija za ono što ti radiš, ali to ne znači da im vjerujem." Rojas ju je poveo gore do ulaznih vrata. Gustavo Moreno ju je promatrao iz dugog hodnika. Ruke su mu bile prekrižene. "I ne vjerujem tom čovjeku", rekla je.
  Rojas je pogledao Morena. "Izvor ove informacije je moj i samo moj."
  "Ovo nije pregovaranje", rekla je.
  "Ono što tražite već vas čeka na prednjem sjedalu vašeg automobila. O izvoru možemo razgovarati kasnije. Želim da se ovo dogodi brzo, gospođice Baker. Vrijeme je ključno. Vaša misija mora biti dovršena večeras."
  Izašla je van, niz stepenice i na iskrivljenu koraljnu stazu. Ušla je u auto i pomislila na nešto što nije očekivala: Rojas je bio na vrijeme. Prije ulaska na imanje, osjećala je nevjerojatan pritisak da pronađe Kylea i da ga pronađe brzo. Ali sada je sumnjala da Rojas ima druge planove, i ta ju je misao natjerala da zastane.
  Uzela je veliku, čvrstu omotnicu i otvorila je. Unutra su bila četiri debela svežnja hrskavih novčanica od sto dolara i dosje. Dosje je izgledao baš kao FBI-jev dosje. Bio je napravljen od istih mapa koje je navikla viđati u vladinim izvješćima. Kad ga je otvorila, vidjela je da je identičan vladinom obavještajnom izvješću. Na lijevoj strani bila je pričvršćena sjajna crno-bijela fotografija čovjeka za kojeg je Yana znala da joj je meta. Na desnoj strani bilo je nekoliko listova referentnog materijala, uredno uvezanih na vrhu fleksibilnim metalnim trakama.
  Odakle im ovo? pitala se. Ova meta je očito član Ureda za provedbu zakona.
  Neposredno prije nego što je pokrenula motor, čula je zvuk otprilike šest metara iza sebe, kao da netko udara po prozorskom staklu. Kad se okrenula, ugledala je ženu na prozoru. Obje ruke pritisnula je na staklo, a u raširenim očima odražavao se izraz užasa. Usta su joj se otvorila u kriku, a Yanin se otkucaj srca ubrzao.
  Ruka je čvrsto pokrila ženina usta i odmaknula ih. Nestala je. Osjećaj bijesa prostrujao je Yanom i posegnula je za kvakom. Ali s trijema se začuo nepoznati latinski glas: "Drago mi je da ste nam se danas pridružile, gospođice Baker." Okrenula se i ugledala Gustava Morena kako pokazuje prema glavnim vratima. "Vrijeme je da napustite naše društvo." Dvojica naoružanih stražara stajala su pokraj njega.
  Yana je znala da ženu vrijeđaju, a bijes joj se pojačao u želucu. Upalila je auto, a zatim ga ubacila u brzinu.
  Dok se odvozila, pokušavala je potisnuti misli o ženi, ali nije mogla. Prošla je ulaz, gdje je stražar već otvorio vrata. Stajao je i čekao da prođe. Blagi osmijeh na njegovom licu zgrozio ju je.
  Moreno je možda postavila uređaj za praćenje na moj auto, pomislila je. Ne mogu se vratiti u sklonište.
  
  26 Povratak u bungalov
  
  Zaljev Side Hill
  
  Jana je bila vozačica
  U smjeru njezine malene kućice na plaži. Da je Gustavo Moreno imao detaljan profil o njoj, sigurno bi već znali gdje živi, tako da dolazak tamo ne bi bio problem. Vijugala je glavnom cestom Grace Farma i skrenula lijevo prema vodi kod Perry's Baya, zatim niz zemljani put prije nego što se zaustavila u Little Orleansu, oronuloj tržnici koju su posjećivali mještani. Izblijedjela boja od sunca nekoć je bila breskvaste, ružičaste i tirkizne boje. Trgovina se besprijekorno uklopila u okolno selo. Iskočila je, podigla jedinu ispravnu telefonsku govornicu i nazvala Stoneov broj.
  "Hej", rekla je. "Izlazim."
  "Hvala Bogu", odgovorio je Stone.
  - U Little Cantonu sam. Zašto ne dođeš k meni?
  "Na putu."
  "I pazi da te ne prate."
  Stone se nasmijao. "Nedavno si bio moj učenik."
  "Znala sam puno prije nego što sam došla k tebi, idiote", rekla je sarkastičnim tonom.
  
  Njezin jednosobni bungalov bio je smješten među palmama banana i kokosa. Bio je više koliba nego išta drugo. Ali tropske boje koje su krasile unutrašnjost pomogle su ublažiti dojam siromaštva koje je okruživalo imanje. Kuća, ako se to tako može nazvati, nalazila se pedesetak metara od vode na privatnom ranču u vlasništvu britanske obitelji. Najamnina je bila izuzetno niska. Kad je Yana stigla na otok godinu dana prije, težila je jednostavnom životu i uspjela je. U usporedbi s prosječnim otočanom, Yana je imala novca, pa je opremanje skromnog prostora bilo lako.
  Deset minuta kasnije, Stoneov džip se zaustavio i ona je uskočila. "Nisi valjda otišla kod Rojasa izgledajući tako?" rekla je Stone, odlazeći.
  "Ne, samo sam se presvukla", rekla je. "Kyle je živ."
  Naglo je zakočio, a Jeep je proklizao dok se ispod njega dizao oblak prašine. "Jesi li ga vidio? Zašto nisi rekao? Da smo to znali, stavili bismo DEA tim u pripravnost."
  - Nisam ga vidio/vidjela.
  Polako je ubrzao. "Pa zašto onda..."
  "Predosjećaj."
  "NSA neće narediti invaziju iz hira."
  "On je tamo. Kažem ti."
  - Zbog predosjećaja?
  "Možda ovo ne znate, ali mnogi se zločini rješavaju nagađanjem."
  "Da", prekorio je, "ali mnogo toga se odlučuje na temelju činjeničnih dokaza."
  Odvezli su se do sigurne kuće i ušli unutra.
  "Cade", rekla je, "zašto misliš da sklonište nije pod nadzorom?"
  "I meni je drago vidjeti tebe", rekao je, podižući pogled s prijenosnog računala. Okrenuo se natrag prema monitoru, gdje je bio usred sigurne videokonferencije s NSA-om. "Čekaj, ujače Bill. Upravo je ušla."
  Tada je Yana čula glasove iz zvučnika laptopa. "Da", rekao je glas, "znamo. Vidjeli smo je kako hoda cestom."
  Yana se nagnula preko monitora. "Bok, ujače Bill. Što misliš pod tim, mogao bi me vidjeti? Imaš li monitore na cesti?"
  Knuckles se nagnuo prema njemu na snimci. "Zovu se sateliti, agente Baker. Promatramo."
  "Knuckles", rekla je Yana, uspravljajući se i prekriživši ruke na prsima, "nazovi me opet agenticom i ja ću..."
  "Da, gospođo", rekao je.
  Cade je rekao: "I to odgovara na tvoje pitanje o tome kako znamo da nas ovdje ne promatraju. Knuckles ima tim koji stalno promatra nebo. Znat ćemo ako se netko približi na manje od četvrt milje."
  "Dolje koriste kilometre, Cade", rekao je Knuckles.
  "Sveznalica", odgovorio je Cade.
  Stone je odmahnuo glavom. "Yana misli da je Kyle još uvijek živ."
  "Kakve dokaze imamo?" upitao je ujak Bill, provlačeći ruku kroz gustu bradu.
  "Ništa", rekao je Stone.
  "Živ je", rekla je Jana. "Misliš li da smo ga dobili?" Podigla je dosje. "Ovo je potpuna istraga jednog od članova Oficina de Envigado. Žele da ubijem čovjeka po imenu Carlos Gaviria."
  "To ime je moralo doći od Gustava Morena", rekao je Knuckles. "Znamo da je on velika osoba u obavještajnoj zajednici."
  Yana je odmahnula glavom. "Nigdje nisu došle te pozadinske informacije, odakle je uopće došlo ime?" Pogledala je ostale. "Nitko od vas genijalaca ne zna, zar ne?" Dočekala ju je tišina. "Rojas želi ukloniti Oficinu de Envigado s otoka, ali ovi karteli to rade već desetljećima. Znaju što rade."
  Bill je rekao: "Na što ciljaš?"
  Jana je rekla: "Čak bi i Gustavo Moreno teško mogao saznati tko je bio na otoku iz Oficina de Envigado. Mora negdje dobiti tu informaciju."
  Na video monitoru, ujak Bill se zavalio u stolicu. Prsti su mu se duboko zarili u kosu, koja je bila više slana nego paprena. "Kyle. Kylea su ispitivali i tako su dobili ime Carlos Gaviria."
  rekla je Jana.
  "Ma daj", rekao je Cade. "Ne vjerujem u činjenicu da Moreno nije znao tko je iz Oficina de Envigado bio na otoku. Njegov je posao znati takve stvari."
  Stone je stavio ruku na Cadeovo rame. "Proveo si puno vremena radeći kao agent DEA-e, zar ne?"
  - Pa, ne, ali...
  Stone je nastavio. "Provoditi puno vremena na prvim crtama? Uspostavljati kontakte? Kupovati drogu tajno? Možda na liniji vatre? Infiltrirati se u više ešalone trgovine drogom?"
  - Ne, ali...
  "Vjeruj mi", rekao je Stone, "puno je teže nego što misliš. Ti se ljudi ne pojavljuju samo tako na otoku i najavljuju se. Ulaze tiho, pod lažnim imenima. Sve se događa polako. Kvaliteta putovnica je nevjerojatna. Zatim, nakon što se okupi cijeli tim, potpuno anonimno se smjeste."
  "Nabavi biografiju o tom imenu", rekao je ujak Bill Knucklesu.
  Knuckles se nasmiješio. "Već je uključeno, gospodine", rekao je, pokazujući na ekran broj četiri. "Carlos Ochoa Gaviria, sin je zapovjednika MAS-a."
  promrmljao je ujak Bill.
  "Što je MAS?" upitao je Cade.
  Knuckles je bio presretan što je mogao pomoći. "Muerte a Secustrades. Bila je to paravojna organizacija. Počela je kao sigurnosna snaga za stabilizaciju regije. U to vrijeme, među njezinim članovima bili su članovi Medellinskog kartela, kolumbijska vojska, kolumbijski zakonodavci, mali industrijalci, nekoliko bogatih stočara, pa čak i Texas Petroleum."
  Yana je rekla: "Texas Petroleum? Američka tvrtka? Što je, dovraga, američka tvrtka povezana s narkokartelima?"
  "Odgovorio je ujak Bill. "Kokain je upravo postao veći izvozni proizvod od kave. Proizvodnja tolike količine proizvoda zahtijeva puno zemlje i rada. A lokalno stanovništvo bilo je napadnuto sa svih strana. MAS je stvoren za borbu protiv gerilaca koji su pokušavali ili preraspodijeliti njihovu zemlju, oteti zemljoposjednike ili iznuditi novac. Tvrtkama poput Texas Petroleuma bila je potrebna stabilnost regije."
  "Ali IAS je promijenio svoju povelju, zar ne?" rekao je Cade.
  Knuckles je rekao: "Postao je dio Medellinskog kartela. Pokrenuli su se, ako znate što mislim. Stabilnost regije više nije bila problem. Sa svakim tko se miješao u kartel obračunali su."
  "U redu", rekla je Yana, "dakle, moja meta, Carlos Gaviria, bio je vođin sin. Pa što?"
  "Sjeti se", odgovorio je ujak Bill, "govorimo o Columbiji početkom 80-ih. Kao sin, on bi otišao s ocem. Svjedočio bi desecima ili stotinama ubojstava. Odrastao je u tom okruženju."
  "Da", rekao je Cade, "ne sumnjam da je bio umiješan u neke od njih. Neće biti lako natjerati tako nemilosrdnog tipa da nestane."
  Yana je okrenula leđa. "Tko je rekao da bi trebao jednostavno nestati?"
  "Što je to bilo, Yana?" rekao je ujak Bill.
  "Rekla je", odgovorio je Cade, "zašto bi on jednostavno nestao? Ne misliš na to, zar ne, Yana?"
  "Izvući ću Kylea odande. Nije me briga što će biti potrebno."
  Cade je ustao. "Ne možeš valjda misliti da si spreman počiniti ubojstvo."
  Janine su oči bile poput kamena.
  Ujak Bill je zatim progovorio. "Da ti djed stoji pored djeda, ne bi to rekla, Yana."
  "Neće biti ubojstva", rekla je.
  "O, ne?" rekao je Cade. "Kako biste to nazvali?"
  "Netko dobije što zaslužuje", rekla je.
  Ovaj put u glasu ujaka Billa čula se otrovnost. "Neće biti ubijanja dok sam ja zadužen. Tema zatvorena. A sada prestani." Prvi put je itko od njih vidio tipično stoičkog čovjeka da se ljuti. "Osim toga, imamo više informacija", rekao je ujak Bill. "Reci im, Knuckles."
  "Što nam reći?" rekao je Cade.
  Knuckles se uspravio. Sad je bio u svom elementu. "Nećete vjerovati što smo pronašli u Kyleovom CIA-inom dosjeu."
  
  27 Kyleov dosje CIA-e
  
  Zaljev Hawksbill
  
  "Pokrivala za glavu
  "U Kyleovom dosjeu CIA-e?" upitala je Yana.
  Knuckles je odgovorio: "Sakrili su njegovu federalnu pripadnost."
  "Što to znači..."
  "Peralizirali su mu dosje", rekao je Knuckles. Volio je biti taj koji je znao nešto što drugi nisu.
  "Znam što to znači", rekla je Yana. "Htjela sam pitati što piše?"
  Ujak Bill je rekao: "Predstavili su ga kao agenta DEA-e."
  Cade je ustao. "Zašto su to učinili? Žele li ga ubiti?"
  Yana se okrenula i napravila nekoliko koraka dok joj se informacija obrađivala u glavi. "Ne žele ga ubiti, žele mu spasiti život."
  "Tako je", rekao je ujak Bill. "A zapis podataka pokazuje da je ovaj novi identitet unesen u sustav prije četiri dana."
  Kyle je nestao."
  "Ima smisla", rekla je Jana. "Ako je Kyle tajno istraživao lanac trgovine drogom i propustio prijavu, CIA bi mogla pretpostaviti da je kompromitiran." Okrenula se prema Cadeu, koji ju je još uvijek sustizao. "Rekla sam ti. Rojas je dobio ime mog prvog zadatka od Kylea. A razlog zašto je znao da Kyle ima tu informaciju jest taj što je Gustavo Moreno istražio Kyleovu prošlost."
  Cade je zatvorio oči. "I otkrio da je bio iz DEA-e. Dakle, sada znamo da je živ."
  "Bill," rekla je Yana, "moraš ovo dopustiti. Moraš poslati ekipu ovamo da ga izvuče."
  - Već sam pokušao, - odgovori ujak Bill. - Teže je od toga.
  - Dovraga, Bill! rekla je Jana, "Koliko teško može biti? Kylea drži narkobos, a mi ga moramo izvući."
  "Yana," rekao je Bill, "upravo sam razgovarao sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Naišao sam na zid."
  "Politika", rekao je Stone odmahujući glavom.
  Bill je nastavio: "Yana, vjerujem ti. Ali to nije dovoljno. Nešto veliko će se dogoditi, a ja nemam pojma što je to. Nitko neće poremetiti ravnotežu."
  Janino lice počelo je blijedjeti. "Bill, neću sjediti ovdje i pustiti Kylea da umre. Nije me briga kakvi su politički ulozi." Disanje joj se ubrzalo.
  "Jesi li dobro, Yana?" rekao je Cade.
  Prišla je monitoru i nagnula se. "Ne ostavljam ga, Bill. Ne ostavljam ga."
  Cade ju je uhvatio za ramena i posjeo na stolicu.
  "Na tvojoj sam strani, Yana", rekao je Bill. Glas mu je bio miran, umirujući. "Jesam. Ali ne mogu ništa učiniti. Ruke su mi vezane."
  U njezinu je glasu bilo malo ljutnje. "Nemoj to raditi, Bill", odgovorila je. "On je jedan od nas. Govorimo o Kyleu."
  Bill je skrenuo pogled. Nakon trenutka, progovorio je. "Znam o kome govorimo. Kyle mi je obitelj."
  Yanini su se mišići čeljusti napeli. "Učinit ću to sama ako moram", rekla je. "Ali neće izgledati kao da je kirurški tim ušao i pažljivo ga izvukao. Izgledat će kao da je eksplodirala prokleta autobomba."
  Bill je pogledao monitor. "Nešto se dogodilo, zar ne? Nešto drugo se dogodilo kad si otišao kod Rojasa."
  Žena na imanju, vrišteći iza zrcalnog stakla, bljesnula je u Yanino vidno polje, ali nije ništa rekla.
  Stone je rekao: "Bill, ipak ćemo morati dobiti pristup timovima."
  "Zašto je to tako?"
  "Rojas je unajmila Yanu da ubije šefa Ureda za provedbu zakona. Ne može ići ubiti tipa. Moramo aktivirati protokol ekstremne isporuke. Yana će ga namamiti na neko osamljeno mjesto, a tim će ga uhvatiti."
  Ali iza ujaka Billa i Knucklesa, čovjek iz zapovjednog centra NSA-e istupio je naprijed. Nosio je tamno odijelo i kravatu. "Neće biti prijenosa", rekao je čovjek kad se ujak Bill okrenuo prema njemu.
  Yana je pogledala postrance u monitor. "Kučkin sin."
  
  28 Korupcija CIA-e
  
  
  "Tko je, dovraga, ovaj tip?
  rekao je Stone, ali Jana i Cade su znali.
  "Ništa ne bi uljepšalo dan djevojci kao još jedan virginijski farmer", rekla je Jana prekriživši ruke.
  Muškarčeve su ruke ostale u džepovima odijela, kao da razgovara s prijateljima na svadbenom prijemu. "Neće biti naloga za puštanje na slobodu. Također neće biti naloga za izvlačenje agenta McCarrona."
  Stoneove su ruke poletjele u zrak i vrisnuo je prema monitoru: "Tko se, dovraga, misliš da si?"
  "A vi, agente Baker", rekao je čovjek, "povući ćete se. Na imanju Diega Rojasa neće biti bombi."
  Ujak Bill skinuo je naočale i protrljao oči. "Stone, mogu li vam predstaviti Lawrencea Wallacea, nedavno imenovanog pomoćnika zamjenika ravnatelja CIA-e, Nacionalne tajne službe, Centra za borbu protiv terorizma."
  "Je li ovo CIA-in plan?" zalajala je Yana. "Jesi li ti taj koji ovo zataškava? Što bi moglo biti toliko važno da bi ostavio čovjeka? Što je ovaj put? CIA želi prodati kokain antigvanskim pobunjenicima? Prodati oružje al-Qaidi kako bi se mogli boriti protiv ISIS-a? Prati novac za..."
  "Dosta je, Yana", rekao je Bill.
  Lawrence Wallaceov osmijeh bio je pristojan, ali i pokroviteljski. "Neću uljepšavati vaše komentare odgovorom, agente Baker."
  "Više nisam agentica. Ako me još jednom tako nazoveš", rekla je Yana pokazujući prstom, "odletjet ću tamo, iščupat ću ti Adamovu jabučicu i dati ti je u ruke."
  Wallace se nasmiješio. "Drago mi je što te vidim, kao i uvijek." Maknuo se iz vidnog polja monitora.
  Stone je pogledao ostale. "Što se, dovraga, upravo dogodilo?"
  Bill je odgovorio: "Kao što sam rekao. Ovdje ima još nešto, i namjeravam saznati što je to."
  
  29 najbolje osmišljenih planova
  
  Vojno sjedište NSA-e, Fort Meade, Maryland
  
  "Gospodaru?"
  " rekao je Knuckles, upadajući u sobu. Ujak Bill zastao je usred rečenice. On i desetak drugih muškaraca, svi vojni vođe, koji su sjedili oko dugog ovalnog stola, podigli su pogled. "O, oprostite."
  Bill je izdahnuo. "U redu je, sine. Ovaj brifing nije bio o nacionalnoj sigurnosti. Zapravo smo raspravljali o uzorcima za pletenje."
  Knuckles je progutao knedlu. "Da, gospodine. Nešto morate vidjeti. Odmah, gospodine."
  Ujak Bill reče: "Možete li me ispričati, gospodo? Dužnost zove."
  Bill je pratio Knucklesa dok je ovaj jurio u golemi zapovjedni centar. "Ovdje je, gospodine, na monitoru sedam", rekao je, pokazujući na jedan od bezbrojnih ogromnih računalnih ekrana obješenih s visokog stropa. "Tamo, u središtu ekrana."
  Što gledam?
  - Laura? rekao je Knuckles ženi s druge strane sobe. - Možeš li malo zumirati?
  Dok se satelitska slika na monitoru zumirala, prikazivala je mali brodić otprilike sedamdeset pet metara od obale.
  "Dragi Wailer", rekao je Bill, "ne pretpostavljam da si me pozvao sa sastanka Združenog stožera da bi mi pokazao svoje planove za odmor."
  "Ne, gospodine", odgovorio je Knuckles. "Ove slike su s jednog od naših špijunskih satelita, NROL-55, kodnog naziva Intruder. Nalazi se u geosinkronoj orbiti s misijom ELINT pokrivanja ili nadzora oceana, ali smo ga premjestili..."
  "Zglobovi!"
  "Da, gospodine. Gledamo u zaljev Hawksbill, Antigua."
  "I također?"
  "Laura? Bliže, molim." Slika na monitoru se zumirala sve dok nije izgledala kao da lebdi petnaestak metara iznad broda. Odluka je bila savršena. Svijetlo bijela paluba broda obasjavala ih je dok se ljuljao na mirnim valovima. Jedini putnik, muškarac, podigao je dugi dalekozor do lica. "Stražari, gospodine."
  "Čekaj, Hawksbill Bay? Naša sigurna kuća?
  Knuckles nije ništa rekao, ali implikacija je bila dobro shvaćena.
  "Kriste. Knuckles, stvori mi sigurnu vezu sa skloništem."
  - Upravo tako, gospodine. To sam već pokušao.
  - Nema radosti?
  "Ovo neće ni raditi. Komunikacija je u kvaru."
  "To je nemoguće", rekao je ujak Bill, prišavši laptopu i sjedajući.
  "Ovdje", rekao je Knuckles, pokazujući na monitor računala. "Tri puta sam pokušao spojiti satelit, a onda sam lansirao ovo. Provjeri dijagnostiku."
  Bill je proučavao očitanja. "Satelit tamo je u redu. I gle, operativan je." Bill je dalje proučavao informacije. "Svi sustavi su online. I bili smo u kontaktu sa sigurnom sobom, prije koliko, sat vremena? U čemu je problem?" Ali onda se Bill uspravio i udario šakom o stol. "Taj kučkin sin."
  "Gospodine?"
  Bill je ustao. "Ovi idioti su prekinuli vezu." Podigao je slušalicu i nazvao. "Prekinuli su vezu i sada imamo odmetnutog agenta." Progovorio je u slušalicu. "Dajte mi DEA-in specijalni tim za odgovor u Point Udalu, Američki Djevičanski otoci." Pričekao je trenutak da se spoji. "Zapovjedniče? Ovdje William Tarleton, NSA odobrenje kilo-alfa-jedan-jedan-devet-šest-zulu-osam. Imam prioritetnu metu na Antigvi. Podignite svoja sredstva i ubrzajte. Primit ćete paket s rutom i misijom u letu. Ovo nije vježba, zapovjedniče. Potvrdite?" Spustio je slušalicu i pogledao Knucklesa.
  "Ne razumijem. Tko je prekinuo vezu?" Ali čim je pitanje sišlo s njegovih usana, Knuckles je znao odgovor. "O, moj Bože."
  
  30 Razbojnik
  
  Zapovjedni centar NSA-e
  
  "SYA?"
  - rekao je Knuckles. - Ali zašto bi CIA ugasila naš komunikacijski satelit?
  Bill je bio daleko ispred njega. "Knuckles, trebam plan leta za DEA i procijenjeno vrijeme presretanja."
  "Gospodine, zar stvarno šaljemo tim? Trebat će nam predsjednikovo dopuštenje za invaziju na Antigvu, zar ne?"
  "Pusti mene da se brinem o tome. I ovo nije invazija, ovo je jedna naredba."
  "Pokušaj to reći Ministarstvu vanjskih poslova Antigve." Klinac je kuckao po laptopu. Pritisci tipki zvučali su kao pucnji. "Od DEA postaje na Američkim Djevičanskim otocima do Antigve je dvjesto dvadeset nautičkih milja", rekao je Knuckles, počevši razgovarati sam sa sobom. "Da vidimo, DEA ima Gulfstream IV, pa... maksimalna V-brzina je Mach 0,88, koliko je to? Oko 488 čvorova, zar ne? Ali sumnjam da toliko forsiraju, pa recimo 480 čvorova, plus-minus. To je 552 milje na sat, što znači da će biti na VC Bird Internationalu u Antigvi otprilike četrdeset minuta nakon polijetanja, ovisno o tome koliko brzo postignu maksimum. Osim toga, morat ćemo uračunati koliko im vremena treba da stignu do aviona..."
  "Previše vremena", rekao je ujak Bill. "Ako je lopov u tom čamcu osmatrač, možda je već nazvao onaj prokleti kartel za koji radi, a možda su poslali ljude. Nazovi Cadea na mobitel."
  "Ali, gospodine", rekao je Knuckles, "ovo nije sigurna linija."
  "Ne zanima me. Želim da odmah izađu odavde." Bill je počeo koračati. "Taj kreten bi mogao biti bilo tko."
  "Druga mogućnost..." predložio je Knuckles prije nego što su ga ponovno prekinuli.
  "Što ako radi za Rojasa?" nastavio je ujak Bill, ignorirajući dječaka. "To bi značilo da bi Cade i Stone bili kompromitirani, a da ne spominjemo da bi Yanina tajna sigurno bila otkrivena. Pratiš li ga još uvijek?"
  "Naravno da znamo, gospodine. Ali postoji jedna stvar koju ne znate..."
  "Ako moramo napraviti vruću ekstrakciju, bit će to naplaćeno, ali u ovom trenutku me stvarno nije briga."
  "Gospodine!"
  - Što je, Knuckles? Dovraga, sine, ispljuni to.
  "Što ako udarna ekipa DEA-e pokupi tipa u čamcu, ali se ispostavi da je on iz CIA-e?"
  
  31 Nenamjerno
  
  Zaljev Hawksbill
  
  Stenjanje je pritisnulo
  Navukao je naočale na glavu i srušio se na kauč. "Ovo je prava katastrofa. Tko je ovaj idiot?"
  Yana se zasitila i nestala je u stražnjoj spavaćoj sobi.
  Cade je rekao: "Lawrence Wallace je čovjek tvrtke. Imao sam posla s njim u prošlosti."
  "Da?" rekao je Stone. "Bez spasilačkog tima, kako možemo obaviti Yanin zadatak, Carlosov Gaviria? Mislim, nas troje? To je nemoguće."
  "Mislio sam da si ni manje ni više nego žestoki pripadnik Delta Forcea."
  "Ozbiljno. Jesi li stao i razmislio što bi bilo potrebno da se izvede nešto takvo? S timom za izvođenje, ne bi bilo tako loše. Jana bi mogla namamiti tipa u privatnu sobu gdje misli da će s njom imati malo oooh-la-la. Zabili bi mu iglu u vrat tako brzo da bi, dok osjeti ubod, droga već bila napola pocrnjela. Zatim bi ga tim ubacio u kombi i on bi se odvezao. Sljedeća stanica, Guantanamo Bay. Ali to..." Stone je odmahnuo glavom.
  Cade je slegnuo ramenima. "Ne znam. To mora biti nešto što možemo sami učiniti."
  - Koliko dugo već sjediš u ovoj kabini?
  "Hej, Stone, jebi se", rekao je Cade. "Već sam bio na terenu."
  "Dobro, jer će nam trebati. Ali ne razmišljaš o ovome do kraja. Gaviria neće biti sam. On je broj jedan u otočkom Uredu za provedbu zakona. Imat će zaštitu. A pod zaštitom ne mislim da će imati kondom."
  Yana je stajala na vratima svoje spavaće sobe i rekla: "Dva bivša dečka razgovaraju o kondomima. Može li biti gore?"
  Kamen je stajao. - Yana, ne izgledaš baš dobro.
  "Puno vam hvala", odgovorila je. "Cade, morala sam istrčati iz svog bungalova. Imate li Advila?"
  "Naravno. Moje stvari su u drugoj spavaćoj sobi. Vanjski džep moje torbe."
  Nestala je u Cadeovoj sobi.
  Stone je prišao bliže i snizio glas. "Sve je gore."
  "Znam da je tako."
  "Ne, čovječe. Mislim, s njom sam već gotovo godinu dana i nikad nisam vidio da je ovako loše."
  "Jeste li prije imali ikakve znakove posttraumatskog stresa?"
  "Naravno. Jednostavno je imala bolju kontrolu nad tim. Ali kao da će svakog trena eksplodirati. Vidi joj se u očima."
  "Jeste li vi neka vrsta psihologa?" Cadeova izjava bila je pokroviteljska.
  "To se događa mnogima. Vidio sam to. Vratili smo se s dugog raspoređivanja. Teško je s tim se nositi. Ljudi nisu stvoreni za vođenje ratne zone. Što se uopće dogodilo s njom?"
  Cade je prekrižio ruke na prsima i suzio oči. "Bio si s njom godinu dana i nikad ti nije rekla? Ne zvuči kao da ste bili u ozbiljnoj vezi."
  "Jebi se. Ostavila te je, koliko se sjećam. I to nije imalo nikakve veze sa mnom. Znaš, umoran sam od tvojih sranja. Kad sam je upoznao, bila je toliko željna učiti. Pa sam je podučavao. Nikada neće otići, a onda sam shvatio. Pokrenulo ju je ono što je prošla. Što je to bilo?"
  - Ako ti ona nije rekla, sigurno neću ni ja.
  - Nisam neprijatelj, Cade. U istom smo timu, ako nisi primijetio.
  "Nemam vremena za ovo", rekao je Cade. Pogledao je u laptop. "I zašto NSA nije ponovno nazvala?"
  Stone je pogledao na sat. "Možda su zauzeti."
  "Ujak Bill je najbolji od svih. Nije zauzet." Cade je sjeo za laptop i pritisnuo nekoliko tipki. Pogledao je monitor. "Što je to, dovraga?"
  Stone se nagnuo. "Što se dogodilo?"
  "Satelit", rekao je Cade, pokazujući na malu ikonu rotirajućeg globusa u gornjem desnom kutu zaslona. Globus je bio taman.
  "Što je s ovim?"
  "Kad je veza jaka, globus je jarko zelen. Kao da ne postoji. Dovraga, izgubili smo kontakt."
  "Pa", rekao je Stone, "ako je to nešto poput Wi-Fi-ja..."
  "To je ništa više od Wi-Fi-ja. Ovako stabilna veza ne prekida se tek tako. U geostacionarnoj je orbiti. Satelit cijelo vrijeme ostaje na istoj poziciji. I to ne zato što smo mobilni ili postoje smetnje od olujnog sustava. Dopustite mi da napravim dijagnostiku."
  "Ako mi još jednom tako odgrizeš glavu, bit ćemo u nevolji. Geosinkrona orbita. Pokazat ću ti geostacionarnu orbitu."
  "Hej, tipu iz Delta odreda, ti se samo drži svog dijela misije, a ja ću se svog." Zatim je Cade nešto promrmljao sebi u bradu.
  - Što je to bilo?
  "Rekao sam da nećeš prepoznati svoj Wi-Fi putem Bluetootha, BGAN-a i VSAT-a."
  "Kakav olovni vrat. Misliš da znaš što misliš, zar ne? Da te pitam nešto. U bljeskalici M84, je li pirotehničko punjenje podzvučna deflagracija ili nadzvučna detonacija? Ne? Kolika je brzina projektila i maksimalni domet projektila .338 Lapua Magnum kada se ispali iz snajperskog sustava oružja M24A3?" Stone je čekao, ali Cade ga je samo gledao. "Da, ti jebeno znaš."
  Cade je stajao pred Stoneom, ljubomora i bijes su ga svladavali. Tada je iz stražnje spavaće sobe Jana vrisnula: "Što je ovo?" Muškarci su se okrenuli i vidjeli je kako stoji na vratima.
  Stone je rekao: "Ništa, dušo. Samo gospodsko neslaganje."
  Oči su joj bile uprte u Cadea. "Rekla sam, što je ovo?" U jednoj je ruci držala kutiju čokolada. U drugoj hrpu standardnih omotnica, vezanih gumicom. Snop je bio debeo oko deset centimetara.
  Cadeu su se usta otvorila.
  Yana mu je prišla i gurnula ga na stolicu.
  "Govoriti."
  - A ovo? rekao je. - Htio sam ti pričati o njima.
  "Kada?" obrecnula se. "Nije to samo kutija čokolade. To je marcipan. Znaš, obožavam ih. Znaš, znala sam ih dobivati kad sam bila dijete. Što misliš? Da će mi marcipan vratiti sve te uspomene i da ćemo opet biti par?"
  Sjedio je zapanjeno.
  "A ovo?" Pružila je hrpu pisama. "Ovo su pisma od mog oca! Kad si mi namjeravala reći za ovo?" Požurila je prema hrpi. "A pogledaj ih. Sudeći po poštanskom žigu, piše mi pisma posljednjih devet mjeseci. A ja tek sada saznajem za ovo?"
  Cade je zamucao, ali mu se glas promijenio. "Otišao si. Nestao si, sjećaš se? Napustio si. Prestao si plaćati stanarinu za stan, nitko te nije obavijestio kamo ideš ili kada bi se mogao vratiti. Što misliš da se dogodilo s tvojom poštom?"
  "Nije me bilo briga što se dogodilo s mojom poštom, ugovorom o najmu ili bilo čime drugim."
  - Onda prestani vikati na mene zbog hrpe pisama od tvog oca. Nikad mi nisi rekla da si uopće razgovarala s njim.
  Stone je rekao: "Čekaj, zašto ne kontaktira svog oca?"
  Prostor je ispunila slana tišina.
  Cade je konačno odgovorio: "Zato što je cijeli njezin život bio u saveznom zatvoru."
  
  Članak 793. Zakona Sjedinjenih Američkih Država, 32.
  
  Zaljev Hawksbill
  
  Jana je otišla
  Ispustila je kutiju čokolada na pod, a mišići u njezinoj čeljusti su se stisnuli. "Ne ljutim se na tebe što skupljaš moju poštu. Želim znati zašto si donio ova pisma ovamo? Što te navodi na pomisao da me ovaj čovjek uopće zanima. On je za mene mrtav. Mrtav je cijeli moj život! Ali čekaj malo", rekla je listajući omotnice. "Sve su otvorene. Pročitao si ih, zar ne?"
  "FBI čita tvoju poštu otkad si nestao. Rekao sam ti već da si ubio najtraženijeg terorista na svijetu i da te to dovodi u opasnost."
  "Oh", odgovorila je Yana, "FBI ih je pročitao. A ti?"
  Cade je pogledao u svoje noge. "Nitko nije znao što učiniti s tvojom poštom, pa sam je ja skupljao."
  Ali Yana je bila opsjednuta. "Da? Baš kao što sam i mislila. Dijelila si ih po cijelom uredu? Samo da se svi dobro nasmijete? Ha-ha. Tata agentice Baker je u zatvoru!"
  "To nije istina", rekao je Cade.
  Stone ga je prekinuo. "Hej, ne želim se miješati u ništa, ali je li tvoj tata u zatvoru? Što je učinio?"
  Yanino se lice ukočilo. "Zakon Sjedinjenih Država, članak 793", rekla je.
  Stone je na trenutak razmislio. "793? Ali to je... špijunaža."
  "Da", odgovorila je Yana. "Moj otac je počinio izdaju Sjedinjenih Država." Donja joj je usna drhtala, ali se brzo oporavila. "Imala sam dvije godine. Rekli su da je umro od raka. Kao odrasla osoba, otkrila sam istinu."
  Stone je rekao.
  "I tako Cade misli da mi donosi marcipan i ova pisma, kamo? Da me otvori? Da pronađem svoje korijene i sve te gluposti?" Približila mu se licu. "Misliš da će me ovo vratiti u djevojku koju si poznavao? Kakva hrpa psiholoških gluposti!" Bacila mu je pisma pred noge.
  "Kelly Everson..."
  "Jesi li razgovarala s Kelly?" izlanula je Jana. "O meni? Što ti daje pravo na to?"
  Stone je upitao: "Tko je Kelly Everson?"
  "Nasilnik", odgovorio je Cade. "Savjetovao sam Janu zbog PTSP-a. Da, naravno, razgovarao sam s Kelly. Napravili smo sve. I ona se osjeća..."
  "Nemoj mi reći kako se osjeća. Volim Kelly, ali ne želim čuti o tome. Pređi preko toga. Ne vraćam se. Nikad se neću vratiti." Yana je ušla u svoju spavaću sobu i zalupila vratima za sobom.
  Stone je pogledao hrpu omotnica kod Cadeovih nogu i slatkiše razasute po podu. Rekao je: "Pa, to je prošlo dobro. Dobar posao."
  
  33 O razbojnicima i opasnosti
  
  Zaljev Hawksbill
  
  Sade je sakupio
  omotnice i bombone te ih bacio na stol pokraj laptopa. Ponovno je proučio monitor i odmahnuo glavom. - Gdje je ovaj satelit? Zazvonio mu je mobitel. - Cade Williams?
  "Cade", rekao je Knuckles. "Čekaj, evo ujaka..."
  Ujak Bill je nazvao telefonom. "Cade, imamo problem sa satelitom."
  "Nije šala. Ne mogu uspostaviti kontakt. Premjestit ću NROL-55 da vidim mogu li dobiti bolji signal."
  "To neće pomoći. Veza je namjerno prekinuta."
  kažeš?
  "Ne brini se sada zbog toga. Nemamo puno vremena." Bill je progovorio gotovo brzo. "Imaš promatrača na svom dvanaestom satu. Moraš se..."
  Telefonski poziv se prekinuo u tišini. Cade ga je prislonio na uho. "Bill? Jesi li još ovdje?" Jedino što je čuo bila je tišina. Ni pozadinske buke, ni šuštanja nogu, ni disanja. Pogledao je u telefon. Zvono je bilo mrtvo. "Što dovraga?"
  "Što je ovo?"
  "Ne znam. Poziv se prekinuo." Cade ga je još uvijek gledao. "A sada nemam signala."
  "Nema signala? Jesi li siguran?"
  "Bill je rekao..."
  - Što reći?
  "Nešto kao dvanaest sati. Bože, govorio je tako brzo. Ne znam. Dvanaest sati?" Cade je pogledao na sat. "Ali već je jedan sat."
  - Što je još rekao?
  "Zašto mi je kamera mrtva? Koja? Oh, rekao je nešto o promatraču."
  "Promatrač?" rekao je Stone, okrećući se i gledajući kroz velike prozore. "Čekaj, je li rekao dvanaest sati?"
  "Da."
  "O, moj Bože, Cade", Stone je istrčao van i otvorio prtljažnik svog džipa. Izvukao je veliki kofer i donio ga ovamo.
  "Što radiš?"
  Stone je otvorio kovčeg i otvorio ga. Unutra je bio automatski pištolj, uredno zavučen u stvrdnutu pjenu. "Yana?" viknuo je. "Moramo van, odmah!"
  "Zašto bismo trebali otići?" rekao je Cade.
  Stone je izvadio svoju karabinku HK 416, ubacio spremnik i napunio metak. "Commo je gotov, zar ne?" rekao je Stone, zgrabio rezervne spremnike i zavukao ih za pojas.
  "Commo?"
  "Komunikacijska oprema. Izgubili ste sigurnu komunikacijsku vezu, a sada i mobitel, a Bill spominje dvanaest sati i promatrača?"
  - Istina, ali...
  "Pogledaj kroz prozor, idiote. U našem dvanaestom satu. Tip u šestometarskom kitolovcu s dalekozorom."
  "Koji?"
  Yana je utrčala u sobu, a Stone joj je pružio Glock. Uzela ga je od njega i provjerila cijev. Kao da je bila na autopilotu.
  "Idemo na stražnja vrata", rekao je Stone.
  Bez daljnjeg odlaganja, njih troje su ušli u Yaninu sobu. Stone je otvorio prozor. Izašli su van i nestali u gustom tropskom lišću.
  
  34 otkazane narudžbe
  
  Zapovjedni centar NSA-e
  
  Zglobovi su trčali
  Ujak Bill, koji je imao nos zariven u monitor svog laptopa. Bill je pogledao dječaka. "Koji?" rekao je Bill.
  "Specijalne snage Uprave za suzbijanje droga, gospodine. Nešto nije u redu."
  "Let? Što se dogodilo?"
  "Okrenuli su se prije šesnaest minuta, ali su se upravo vratili."
  "Okrenuo se? Zašto? Mehanički? Spoji me sa zapovjednikom."
  Knuckles je požurio staviti slušalice. Kucnuo je po laptopu i rekao: "Zapovjedniče Brigham? Podržite NSA, Williama Tarletona."
  Bill je uzeo slušalice. "Specijalni agente Brigham, radar pokazuje da ste skrenuli prema zapadu."
  Pucketanje u slušalicama potaknulo je odgovor zapovjednika DEA-e. Motori zrakoplova zaurlali su u pozadini. "Gospodine, upravo smo primili naredbu za prekid. Stojimo mirno."
  "Otkaži naredbu? Nisam nikoga ovlastio..." Ali Bill je na trenutak zastao. "Odakle je došla naredba?" Iako je imao svoje sumnje.
  - Nemam pravo govoriti, gospodine.
  Ujak Bill je zatvorio mikrofon. "Kučkin sine!" Zatim je rekao zapovjedniku: "Razumijem. NSA, odjava." Okrenuo se prema Knucklesu. "Wallace je vjerojatno saznao da sam naredio DEA-i da dođe na mjesto događaja. CIA je poništila moje naredbe."
  "Mobilni telefoni gospodina, Cadea, Jane i izvođača radova Johna Stonea ne rade. Nemamo načina da ih kontaktiramo." Klinac se počeo nervirati. "Želite li reći da je CIA prekinula svu našu komunikaciju s našim vlastitim timom?"
  "Dovraga, to i ja govorim."
  "Ujače Bill, sami su tamo, bez podrške. Koje su nam mogućnosti? Možemo li nazvati lokalne vlasti?"
  "Ne smijemo riskirati. Nije neuobičajeno da se jedan ili oba kartela infiltriraju u policiju. Predali bismo ih. Ne, moramo se moliti da naša poruka dođe do ljudi."
  Knuckles je uzeo svoj laptop i počeo odlaziti.
  Bill je rekao: "Smisli kako ih možemo uzgojiti."
  
  35 Pristup
  
  
  Jana je dirigirala
  Glocka i gurnuo Cadea između nje i Stonea.
  "Zašto se stalno osvrćeš?" rekao joj je Cade.
  "Provjeravam našu šestorku, glupane."
  "Tiho", rekao je Stone. "Oboje." Uperio je pušku naprijed i poveo ih kroz stražnji dio imanja, kroz tropsko lišće, miješani šikar banana, jumbie sousopa i apra stabala. Udaljili su se od kuće i krenuli prema zemljanom putu sve dok Stone nije podigao šaku u znak zaustavljanja. Sklonili su se u gusto grmlje i pogledali prema čamcu.
  "Tko je ovo?" rekla je Yana.
  Stone je odgovorio: "Ne znam, ali ne može biti dobro."
  - Koliko metaka imaš? upitala je Yana.
  "Spremnik za trideset metaka, dva u rezervi", rekao je Stone. "Tvoj je pun. Šesnaest plus jedan u cijevi."
  Pregledali su područje, a zatim se usredotočili na čamac i jedinog putnika u njemu. "Glock 34 ima sedamnaest metaka, a ne šesnaest", rekla je Yana.
  Stone je odmahnuo glavom. "Počinjem žaliti što sam te trenirao, Baker."
  Cade je rekao: "Šesnaest rundi, sedamnaest rundi. Je li to uopće važno? Možemo li se usredotočiti na ovo pitanje? Kao, tko je ovaj kreten i zašto nas promatra?"
  "Mogu smisliti nekoliko mogućnosti", rekao je Stone, "i nijedna od njih nije dobra. Morat ćemo se izvući odavde."
  "Čekaj!" rekla je Yana. "Gledaj."
  Čovjek je spustio dalekozor i bacio drugo sidro u vodu. Prvo je bilo s pramca, a ovo, spušteno s krme, trebalo je stabilizirati brod.
  "Bit će ovdje još neko vrijeme, to je sigurno", rekao je Stone.
  Čovjek je čvrsto pričvrstio uže, prebacio noge preko ograde i zaronio u duboku tirkiznu vodu.
  "Jesmo li sigurni da ovo ima neke veze s nama?" rekao je Cade. "Tip je mogao biti samo turist koji se izašao kupati."
  "Turist sa Steinerovim dalekozorom ide ravno prema našoj sigurnoj kući? Izgubimo kontakt i sva tri naša mobitela crknu? U isto vrijeme? Gluposti. On je promatrač, a nama je namješteno. Kartel zna da smo ovdje. Jedino je pitanje koji?"
  "Slažem se", rekla je Yana. "Ali gle, pliva prema obali."
  "Kažem da se gubimo odavde", rekao je Cade.
  "Ne", odgovorila je Yana. "Da vidimo tko je to."
  Gledali su kako čovjek izlazi iz vode na obalu. Skinuo je majicu i iscijedio je.
  "On nema pištolj", rekao je Stone, iako je uperio pušku u čovjeka.
  "Dolazi ovamo", rekla je Yana. "O, Bože, ide ravno prema kući!"
  
  36 Kako bi se spriječio napad
  
  
  Ton čovjeka je bio hodanje
  ravno u sigurnu kuću dok ga je trojac promatrao. Približio se džipu i zaustavio se, zavirujući unutra. Nastavio je hodati, koraci su mu škripali po slomljenom koralju. Stigavši do kuće, zavirio je kroz prozorski otvor, štiteći oči rukama.
  "Što on radi?" upitala je Yana, ponovno pregledavajući prostor iza njih. Oči su joj se neprestano pomicale.
  "Traže nas", odgovorio je Stone. Otkočio je karabin.
  Čovjek je prišao drugom prozoru i pogledao unutra.
  "U redu, evo kako će ići", rekao je Stone. "Ušuljat ću se tamo i srušiti ga. Jana, pazi na našu šestorku. Ako je njegov tim već na putu, trebali bi biti ovdje svakog trena. Ako mi se pruži borba, prebit ću ga. Cade, ako se išta dogodi-" Zastao je. "Jana, kamo ideš?"
  "Gledaj i uči", rekla je prije nego što se tiho progurala kroz grmlje prema čovjeku.
  "Yana!" šapnuo je Cade.
  "Stvorio sam čudovište", rekao je Stone, promatrajući Yanu kako prilazi objektu s leđa. Okrenuo se i pogledao niz zemljani put kako bi se uvjerio da neće biti napada.
  "Zaustavite je!" rekao je Cade.
  - Opusti se, uredski dečko. Gledaj ovo.
  Yana je bila udaljena metar i pol od muškarca, s Glockom uvučenim u traperice. Dok je prolazio pokraj prozora, udarila ga je ramenom poput linebackera. Njegovo tijelo se snažno zabilo u zid kuće, a Yana ga je srušila na tlo.
  Stone i Cade su skočili sa svojih mjesta i potrčali prema njoj, ali Yana je bila na muškarcu, jednim koljenom pritisnuta uz njegov potiljak. Držala mu je jednu ruku iza leđa za zapešće dok je muškarac hvatao zrak.
  Stone se sklupčao iza zaklona i uperio oružje u cestu, pripremajući se za napad koji se činio malo vjerojatnim. "Dobar bacanje." Ispružio je ruku, zgrabio Cadea i povukao ga dolje.
  "Čak mi se i svidjelo", odgovorila je Yana. "Sad da saznamo tko je ovaj kreten." Yana je zastala kad je muškarac počeo kašljati i počela se pribrati. Rekla je: "Ti, govori."
  Muškarčeva su se prsa nadimala dok je pokušavao disati pod njezinom težinom. "Ja... ja..."
  - U redu, starče, zašto nas tako napadaš? I dok to objašnjavaš, zašto mi ne pomogneš shvatiti zašto si usidren uz obalu i paziš na nas?
  "To nije istina. Ja, ja tražim nekoga", rekao je.
  "Pa, našao si nekoga", rekla je Jana. "Dakle, prije nego što ti razbijem glavu, koga tražiš?"
  "Zove se Baker", zakašljao se. "Yana Baker."
  Stone se okrenuo i pogledao Yanu. Njemu se činila izgubljena u dalekim mislima.
  Yana ga je otresla, namrštivši se. "Za koga radiš?"
  "Nitko!" rekao je čovjek. "To nije istina."
  "Zašto onda tražite Janu Baker?" rekao je Stone.
  - Zato što je ona moja kći.
  
  37 Savezna identifikacija
  
  
  Bio sam ovdje
  Nešto u vezi s glasom. Fragmenti i bljeskovi davno izgubljenih sjećanja pojavili su se pred Yaninim očima. Aroma cvrčeće slanine, sunčeve zrake koje su svjetlucale na vrhovima rosom prekrivenih stabljika kukuruza i miris losiona poslije brijanja.
  Yana je okrenula muškarca na leđa. Pogledala ga je u oči i usta su joj se otvorila. Ovo je bio njezin otac. Nije ga vidjela otkad je bila beba. Pa ipak, evo ga, od krvi i mesa. Koža mu je bila naborana i crvena od opeklina od sunca. Ali njegove oči. Oči su mu bile umorne i iscrpljene, ali su otklonile svaku sumnju. On je bio njezin otac.
  Yana se uspravila. Izgledala je kao netko tko je vidio duha. Glas joj je postao grlen. "Ne mogu... što to... ne razumijem."
  - Jana? - rekao je čovjek. "Jesi li to stvarno ti? Bože moj..."
  Yanino disanje se produbilo. "Što radiš ovdje?"
  "Došao sam te pronaći. Došao sam te pronaći i reći ti da mi je žao."
  - Je li ti žao? zalajala je Yana. "Žao mi je što si me napustila kad sam bila dijete? Žao mi je što si mi ubila majku?" Yana se povukla. "Odrasla sam bez oca i majke. Znaš li kako je to? I žao ti je? Kloni me se." Pred očima joj je bljesnulo još sjećanja. Zelenkasti sjaj sunčeve svjetlosti koji se filtrirao kroz lišće u njezinu tvrđavu iz djetinjstva, zveckanje sitniša - nečiji džep, miris marcipana - tamne čokolade i paste od badema. Povukla se i zamalo se spotaknula.
  Cade i Stone su ostali bez riječi.
  "Jana, čekaj", rekao je njezin otac. "Molim te, pusti me da razgovaram s tobom."
  Počeo se kretati prema njoj kad je Stone pružio smrznutu ruku.
  "Ne, ne", rekla je Yana odmahujući glavom. "Ne možeš mi biti otac. Ne možeš!" vrisnula je.
  Cade joj je prišao. "Hajde, idemo unutra."
  "Yana, molim te", rekao je njezin otac dok ju je Cade odvodio.
  Stone se okrenuo prema njemu. "Okreni se. Stavi ruke na glavu. Isprepleti prste." Okrenuo je čovjeka prema kući. Nakon što ga je pretražio, rekao je: "Izvadi neku ispravu."
  Muškarac je izvukao mali, vlažni kožni novčanik i iz njega narančastu osobnu iskaznicu. Na njoj je bila fotografija muškarca, zajedno s barkodom. Kartica je bila čitljiva.
  
  Ministarstvo pravosuđa SAD-a
  Federalni zatvorski ured
  09802- 082
  Ames, Richard William
  ZATVORENIK
  
  - Dakle, ti si Yanin otac, zar ne? Zašto onda ovdje piše da se prezivaš Ames?
  Ali muškarac je bio fiksiran na Yanu kad je nestala unutra. "To mi je prezime."
  - Njezino prezime nije Ames.
  "Baker je bilo djevojačko prezime njezine majke. Nakon što sam ostavljen bez imena, njezina majka se odrekla svega što je znala o meni." Glas mu je drhtao. "Promijenila je Janino ime u Baker. Molim vas, moram razgovarati s njom."
  Stone ga je zadržao, ali mu je ponovno zakočio pušku. Doviknuo je: "Cade?" Cade je promolio glavu kroz vrata. "Čovjek tvrdi da je Yanin otac, iako mu je prezime..."
  "Ames. Da, znam." Cade je odmahnuo glavom. "John Stone, upoznaj bivšeg operativca CIA-e Richarda Amesa. Uhićen 1998. zbog izdaje Sjedinjenih Država i otac Jane Baker."
  Stone je zgrabio Amesa za ovratnik i odveo ga do vrata. "Vrijeme je za razgovor, gospodine Ames."
  "Yana ga ne želi vidjeti", rekao je Cade.
  - Znam, ali moramo saznati neke stvari, poput toga kako nas je gospodin Ames pronašao.
  
  38 Nije ta vrsta glazbe
  
  
  LED kamen
  čovjeka unutra i gurnuo ga u tvrdu pletenu stolicu.
  Ames je pogledom tražio Yanu, ali je vidio samo zatvorena vrata spavaće sobe.
  "U redu, starče, pričaj", rekao je Stone.
  "Koji?"
  "Znaš što", rekao je Cade.
  "Ja, hm. Pa, bio sam odsutan nekoliko mjeseci."
  "Što je s ovim?" rekao je Stone, pregledavajući osobnu iskaznicu. "Kad vas provedem kroz NCIC, saznat ću da ste sada bjegunac od pravde?"
  "Ne! Ne, odslužio sam svoje. Dvadeset osam godina i trideset šest dana. Platio sam svoj dug društvu. Pušten sam."
  Cade je rekao: "Jesi li platio dug? Trebali su te pokopati ispod zatvora."
  Ames je pogledao dolje u svoja stopala.
  Stone je bio potpuno zauzet. "Prestani s tim. Kako si nas pronašao?"
  Ames se promeškoljio na stolici.
  "Halo!" viknuo je Stone.
  "Ja, uh. Našao sam te..." Pogledao je ravno u Cadea. "Bio je to on."
  "On?" rekao je Stone. "Što misliš pod tim da je to bio on?"
  Ames je bacio pogled na zatvorena vrata spavaće sobe. Ovaj put je ugledao sjenu metar i pol ispod vrata. Yana je stajala odmah s druge strane.
  "Kad sam izašao, mogao sam misliti samo na nju. Zapravo, i unutra sam mogao misliti samo na nju. Nisam je vidio otkad je bila dijete." Glas mu se prigušio od emocija. "Morao sam je pronaći. Ali nitko mi nije rekao. Nitko mi ništa nije rekao."
  "A također?" rekao je Cade.
  "Počeo sam je tražiti na internetu. Nije trebalo dugo da pronađem sve članke. Agent FBI-a zaustavio je napade. Ona nije baš privatna osoba, znate?"
  "Da, jesam", rekao je Cade. "Ali na internetu nema ničega što bi vas dovelo do njezine kućne adrese, broja telefona, radnog mjesta, ničega. A sigurno nema ničega što bi vas dovelo ovamo."
  Stone se nadvio nad Amesa i udario ga čvrstom rukom o rame. Ames se trznuo. "Pitat ću vas pristojno. Kako ste nas pronašli?"
  "Stavio sam glazbenu kutiju na nju", rekao je, kimajući Cadeu.
  "Glazbena kutija?" rekao je Cade.
  Stone je pogledao Amesa postrance. "Izraz 'glazbena kutija' je žargon CIA-e za radio odašiljač. Kako si, dovraga, uopće stavio radio odašiljač na to?"
  "Nije baš radio odašiljač. Uređaj za praćenje. Nije bilo toliko komplicirano."
  Kamen se jače stisnuo. "Zašto mi ovo ne objasniš prije nego što izgubim strpljenje?"
  "Bože", rekao je Ames. "Počeo sam slati Yani pisma dobrih šest mjeseci prije nego što sam pušten. Nisam imao njezinu adresu, pa sam prvo poslao u sjedište FBI-a u Washingtonu. Pretpostavio sam da će ga proslijediti u lokalni ured u kojem je radila. Ali pismo se vratilo. Označili su ga s 'više nije na ovoj adresi', što je vjerojatno značilo da više ne radi za FBI. Nisam znao što da radim, pa sam poslao još jedno pismo. Ovaj put su ga proslijedili na adresu njezinog stana."
  "Kako to znaš?" rekao je Cade.
  "Jer su nešto pogriješili. Zaboravili su navesti broj stana. Pa kad je stiglo tamo, pošta ga je jednostavno označila s 'vrati pošiljatelju', a pismo mi je vraćeno u američki zatvor u Florenceu. Sad sam imao njezinu kućnu adresu bez broja stana. Počeo sam slati pisma tamo i nikad se nisu vratila."
  "Da", rekao je Cade, "čuvao sam joj kuću kad je nestala. Radio sam s upraviteljem stana i zamolio sam tipa koji je dostavljao poštu da označi svu njezinu poštu. Ja sam je skupljao. Isuse Bože."
  "To ne objašnjava kako ste pronašli ovo mjesto", rekao je Stone.
  Ames je nastavio: "Kad sam saznao da se pisma ne vraćaju, pretpostavio sam da imam pravu adresu. Nastavio sam pisati. Zatim, kad sam izašao, poslao sam kutiju čokolade."
  rekao je Cade.
  Ames je pogledala vrata spavaće sobe. "Bili su joj omiljeni kad je bila djevojčica."
  "A također?" rekao je Stone.
  "Sakrio sam pločicu unutar kutije."
  "Pločica?" upitao je Stone. "Što je, dovraga, Pločica?"
  Cadeove su se oči zasjale od prepoznavanja. "Pločica?"
  "Da. Mali Bluetooth uređaj za praćenje", rekao je Ames. "Kupio sam ih nekoliko online. Izvrsni su za pronalazak nestalog novčanika, lociranje automobila na ogromnom parkiralištu ili..." Pogledao je Cadea. "Stavite ga na dno kutije čokolada."
  Prije nego što je Stone mogao pitati, Ames je rekao: "Nije uvijek lako pronaći vaš Tile jer ne koriste mobilnu mrežu za praćenje lokacije. Kad bi to radili, bilo bi lako. Samo otvorite aplikaciju na telefonu i locirate uređaj. Umjesto toga, koriste Bluetooth. Svi koji imaju Tile instaliraju Tile aplikaciju. Postoje milijuni korisnika. Ako trebate pronaći jedan od svojih Tile uređaja, kažete sustavu da ga pronađe. Tada svi korisnici postaju mreža uređaja koji automatski traže vaš Tile. Ako se netko približi na tridesetak metara, njihov uređaj šalje obavijest. U tom slučaju, imam sreće."
  "Kako to?" upitao je Stone.
  "Kad sam poslao marcipan u Janin stambeni kompleks, nisam ga pronašao na aplikaciji za praćenje u njezinom stanu. Pronašao sam ga kad ga je ovaj tip", pokazao je na Cadea, "odnio u svoj stan, koji je potpuno drugačiji kompleks od onog za koji sam mislio da Jana živi. Isprva nisam razumio što to znači, ali pretpostavio sam da se možda preselila ili nešto slično. Vozio sam se iz Colorada u Maryland i nadzirao stan, nadajući se da ću vidjeti Janu. Ali sve što sam ikada vidio bio je on. Također sam nadzirao njezin stambeni kompleks, ali se nikada nije pojavila."
  Cade je pokušao pratiti. "Čekaj malo. Ti si mi poslao paket s..."
  "Dobro", nastavio je Ames. "Kao što sam rekao, pronaći nestali Tile nije lako, čak ni s milijunima korisnika. Ping se pojavio u mojoj aplikaciji Tile, vjerojatno zato što ga je netko u vašem stambenom kompleksu imao. Ali morao sam se uvjeriti da imate aplikaciju Tile instaliranu na telefonu. Na taj način, ako ikada dostavite slatkiš Yani, vaš telefon će znati gdje se nalazi."
  "Kakav paket? Što ti je poslao?" rekao je Stone Cadeu.
  "Dobio sam besplatno pakiranje pločica poštom. Pisalo je da je to besplatni uzorak. Dovraga, mislio sam da je to super."
  Stone je protrljao oči. "Dakle, instalirao si aplikaciju na telefon kako bi pratio svoje slatke nove trackere? Da pogađam. Stavi jedan u auto, jedan u novčanik, a jedan, čekaj malo, u torbu u slučaju da ti ga mali Timmy ukrade na odmoru."
  "Poljubi me u guzicu, Stone", rekao je Cade.
  "A kad je doletio ovamo", rekao je Ames, "ponio je sa sobom kutiju marcipana. Lako sam mogao pratiti gdje je. Postojala je samo nada da će dostaviti slatkiše Yani." Ponovno je pogledao vrata spavaće sobe; noge su mu još uvijek bile tamo.
  Stone je prebacio pušku za leđa i prekrižio ruke na prsima. "Što si mislio, prišuljavši se ovamo?"
  "Nisam znao", rekao je Ames. "Mislim, to je tropski otok. Nisam baš mislio da je na operaciji ili tako nešto. Više čak ni ne radi za FBI. Pretpostavio sam da je na odmoru."
  Stone je rekao: "Zamalo si poginuo."
  "Sigurno će me ujutro boljeti sve, to je sigurno", rekao je Ames trljajući rebra. "Pretpostavljam da ste na operaciji? Ali ne razumijem. Samo vas je troje?"
  "Ne možemo s vama ni o čemu razgovarati", rekao je Stone.
  Ames je odmahnuo glavom. "Ne čini se da se puno toga promijenilo. U Agenciji sam uvijek organizirao operacije. Proklet bio ako netko nije spavao s nekim mješancem. Netko prekine, i moji dečki su sami. Nema pojačanja."
  "Do vraga s mješancem?" rekao je Cade s podsmjehom. "Stvarno si izašao iz upotrebe. Mislim da nitko nije koristio tu frazu već nekoliko desetljeća."
  "Ako ste samo vas troje", nastavio je Ames, "možda mogu pomoći."
  Yanin glas dopro je iza vrata spavaće sobe. "Želim da ovaj čovjek odmah izađe iz ove kuće!"
  "Ne čini se da ste pozvani. Vrijeme je za polazak, gospodine", rekao je Stone, povlačeći Amesa na noge.
  Cade ga je otpratio do broda. "Izgleda kao da ti se sidro olabavilo", rekao je Cade. Krma broda klizila je bliže obali i lagano se ljuljala na pijesku.
  "Da, pretpostavljam da nisam baš dobar kapetan", odgovorio je Ames.
  Njih dvojica su razgovarali nekoliko minuta. Vratio je Amesu novčanik. "Dopusti mi da ti pomognem odgurnuti ovaj brod."
  Čim su završili, Ames se počeo penjati na brod. Cade je rekao: "Mnogo si se potrudio da je pronađeš."
  Ames ga je pogledao i rekao napetim glasom: "Ona je sve što mi je ostalo. Ona je sve što imam."
  Cade je gurnuo čamac, a Ames je upalio motor i odjurio.
  
  39 Igra školjki
  
  
  Sade se vratila
  u sigurnu kuću i mahnuo Stoneu da izađe van.
  "O čemu ste vas dvoje razgovarali?" rekao je Stone.
  "Nije važno."
  "Izbriši ovu glupu aplikaciju s telefona prije nego što je netko drugi iskoristi da nas prati."
  "rekao je Cade. "Nije kao da već ne zna gdje smo."
  - Možeš li vjerovati ovom starom psihopatu? Prišuljaš nam se i onda pitaš može li nam pomoći?
  Cade nije ništa rekao, ali izraz njegova lica govorio je mnogo.
  "Čekaj malo. Želiš da nam pomogne? Jesi li lud?"
  "Razmisli o tome. Sam si rekao da nas trojica ne možemo učiniti da Carlos Gaviria nestane. Možda si bio u pravu. Trebamo više ljudi. On je bivši agent CIA-e."
  "Posljednji put je bio u Agenciji dok je Yana još bila dijete. To ne dolazi u obzir. Ne možemo u ovo uplesti nekog pobunjenog civila. On je teret i ne može mu se vjerovati."
  "Znaš da nam ponestaje opcija. Ako je Kyle živ, neće dugo tamo izdržati. Koji ti je bio plan? Da nas troje uđemo s uperenim oružjem? Ne bismo imali šanse. Jedini način da dođemo do Kylea je da Yana uspješno onesposobi Gaviriju. Nakon toga, steći će povjerenje i Rojasa i Gustava Morena. Slažem se da su posljednja vrsta ljudi kojima bih vjerovao oni koji su počinili izdaju. Ali jesi li mislio da će učiniti išta što bi Yanu dovelo u opasnost? On joj je otac. I nitko na ovom otoku ne zna da je ovdje. Izgleda iscrpljeno, kao i mnogi od ovih turista. Moći će se približiti, a da nitko ne zna. I", Cade je zastao radi efekta, "ima brod."
  "Što ćemo s brodom?" Ali Stone je na trenutak razmislio o toj ideji. "Brod. To je sve. Ako Yana uspije namamiti Gaviriju u kompromitirajući položaj negdje tik uz vodu, možemo ga odvući."
  "Bit će noć. Oklop tame", doda Cade. "Moraš priznati, ovo je najbolji plan koji imamo."
  "Ovo je jedini plan koji imamo", priznao je Stone.
  na mene?
  Stone je odmahnuo glavom. "Iznenađen sam, to je sve."
  "Ma, jebi se. Rekao sam ti, već sam bio na terenu."
  "Miriše kao svježe izrezani naboj za rušenje blokova M112."
  "Što? Nema vremena za to. Moram... _"
  "Limun citrus".
  "Pa, to je jednostavno divno, Stone", rekao je Cade sarkastično. "Trebao bi raditi za tvrtku za potpuri."
  "I mi ne koristimo Amesa ni na koji način."
  "Ne slažem se", rekao je Cade.
  - Ti nisi glavni! zalajao je Stone.
  "Halo! Ovo je operacija NSA-e."
  - NSA se ne bavi terenskim operacijama, zaposleniče.
  "O tome možemo raspravljati kasnije. Trenutno moram pronaći način da ponovno uspostavim kontakt s Fort Meadeom."
  "Unajmit ćemo vlastiti brod. A ako večeras krenemo za Gavirijom, trebamo što više pozadinskih priča. Gdje je ona mapa koju je Yana donijela?"
  "U kući".
  Ušli su. Stone je uzeo dosje i rekao: "Misliš li da je Yana spremna?"
  "Nikad je nisam vidio da odustaje od bilo čega", rekao je Cade, sjedajući za laptop.
  "U redu", rekao je Stone, počevši proučavati dosje.
  Cade je ponovno počeo raditi na laptopu.
  Yana je izašla iz spavaće sobe i podigle su pogled. "Ne želim o tome razgovarati", rekla je. "Prva osoba koja spomene mog oca odavde će šepajući izaći. O čemu ste vas dvije razgovarale vani?"
  Stone je rekao: "Gaviria. Kako dobiti Gaviriju. Trebamo plan."
  "Događa se večeras, zato požuri", rekla je. "Ima li išta korisno u ovoj datoteci?"
  "Ne baš puno. Samo to da ima hrpu tjelohranitelja. Navodno mu je adresa ovdje, ali to nam neće pomoći. Ne možemo mu napasti vilu sa svom tom vatrenom moći. Moramo ga negdje odvesti izvan lokacije."
  Cade se uspravio. "Što je dovraga?" rekao je, kuckajući po laptopu. "Povratna satelitska veza." Ali prije nego što je uspio nazvati zapovjedni centar NSA-e, na laptopu je počela pulsirati melodija zvona. Bio je to dolazni videopoziv. Trenutak kasnije, pojavio se novi prozor, a lice Lawrencea Wallacea zurilo je u njih.
  "Nemojte pokušavati zvati NSA, gospodine Williams, komunikacijska veza neće raditi dovoljno dugo."
  Jana i Stone su se nadvijali nad Cadeovim ramenom i zurili u monitor.
  "Što je s tobom?" izlanula je. "Što se igraš?"
  "Zadovoljstvo je raditi s nekim vašeg kalibra, agente Baker. Imati takav uspjeh u ubijanju terorista, to jest..."
  Cade je rekao: "Zašto se CIA miješa? Kyle McCarron je u pritvoru, a vi nas blokirate na svakom koraku. On je iz CIA-e, za ime Božje!"
  "Ne brini se sada o tome", rekao je Wallace. "Moraš se usredotočiti na zadatak agenta Bakera, Carlosa Gaviriju."
  - Kako ti znaš za ovo? - viknula je Yana.
  "Moj je posao znati, agentice Baker", rekao je. "A vaš je posao brinuti se za Gaviriju. Ono što vam nedostaje je gdje, jesam li u pravu?"
  Prije nego što je Yana stigla progovoriti, Stone ju je uhvatio za ruku. "Pusti kurac da završi."
  "Ono što nećete naći u Gavirijinom dosjeu jest da je vlasnik lokalnog noćnog kluba. To je zato što je registriran na jednu od njegovih fiktivnih tvrtki. Upravo vam šaljem paket s informacijama."
  Yana je rekla: "Ovo je dosje CIA-e, zar ne?" Ali video veza je prekinuta. "Što je CIA namjeravala? Dali su ovaj dosje Diegu Rojasu."
  Cade je rekao: "Pa, opet uplink", misleći na satelitsku komunikaciju.
  Njih troje su gledali u monitor, prateći novi informativni paket koji je poslao Wallace. Opisivao je složeni niz bankarskih veza koje su povezivale jednu od fiktivnih tvrtki Carlosa Gavirije s lokalnim noćnim klubom.
  Stone je rekao: "Pa, mogli bismo to napraviti tamo u Blissu. To je klub blizu moje kuće."
  "Ali mislio sam da se zove Rush Nightclub."
  "Bliss je u prednjem dijelu kluba, blizu vode, Rush je straga. Puno ljudi i buke", odgovorio je Stone. "Ako je Gaviria tamo, morat ćete ga odvojiti od tjelohranitelja."
  "Što je ovo mjesto?" rekao je Cade.
  Jana je odgovorila: "Živahan noćni klub u Runaway Bayu. Ali Stone, kakve veze ima što je Bliss bliže vodi?"
  "Cadeova ideja", rekao je Stone. "Bliss je na brdu, bliže vodi, zar ne? Nije daleko od moje kolibe."
  "Pa?" odgovorila je Yana.
  "Ako ga namamite tamo bez tjelohranitelja, možda ga možemo ukrcati na brod."
  "Brod? Razumijem da ti je mjesto odmah na doku, ali kako da ga ubacim na brod? A on se nikada neće rastati od svojih tjelohranitelja."
  - Nećeš ga namamiti u čamac. Namamit ćeš ga k meni. Sjedi iznad vode, zar ne?
  "Da?"
  "Ispod poda spavaće sobe nalaze se otvor", rekao je Stone.
  Yana ga je pogledala. "Luke? Bila sam u ovoj spavaćoj sobi stotinu puta i nikad..."
  Cade je protrljao oči.
  Nastavila je: "Nikad nisam vidjela otvor."
  "On je ispod ove travnate prostirke", rekao je Stone.
  "Rock?" rekao je Cade. "Zašto su u tvojoj sobi, ispod tepiha od trave, vratašca kroz koja je Jana prošla stotine puta?"
  "Ja sam ga tamo stavio. Radim u dubokom tajnom zadatku, ormarić, i trebao mi je način da se izvučem ako nešto pođe po zlu."
  rekla je Yana. "U redu, odlično, dakle postoji otvor. Što, želiš da ga uništim Rohypnolom i bacim u ocean ispod tvoje spavaće sobe? Gdje ćemo nabaviti takav lijek?"
  "Rohypnol bi bila dobra ideja", rekao je Cade.
  "Nema vremena za ovo sranje", rekao je Stone. "Ne trebaju ti droge da ga onesvijestiš." Pustio ju je da razmisli o izjavi.
  Nakon trenutka se nasmiješila. "U pravu si, ne znam."
  "Što bi to trebalo značiti?" rekao je Cade.
  "Više je nego učinkovita u korištenju gušenja. Ako ga uhvati za vrat straga, on će nestati kao munja. Nije važno", rekao je Stone, "samo radiš na vezi. Yana to može sama riješiti."
  Cade je odmahnuo glavom. "Je li to samo meni ili još netko vidi veliku manu?"
  "Cade", rekla je Yana, "rekla sam ti već, Stone i ja smo bili zajedno. Ako ne možeš prihvatiti da sam spavala s drugim muškarcima nakon tebe, to je tvoj problem."
  "Ne to", rekao je Cade. "Izgledat će kao slučajan susret, zar ne? Kao kad si 'slučajno naletio' na Diega Rojasa u baru Touloulou? Planiraš se na isti način sastati s Carlosom Gavirijom. Razumijem kako ga planiraš namamiti iz kluba u Stone's, ali kako znamo da će uopće biti u noćnom klubu?"
  
  40. Namamite narkobosa
  
  
  "Gaviria će biti u klubu."
  - rekao je Stone.
  "O, stvarno?" upitao je Cade. "Kako to znaš?"
  - Moj je posao znati te stvari. Bio si na ovom otoku pet minuta. Ja sam ovdje već pet godina, sjećaš se?
  Cade je rekao: "U redu, zašto to ne objasniš nama koji samo radimo u kabinama?"
  "Kartel Oficina de Envigado je ovdje nov. A i sam Gaviria je, očito, tek pridošlica. Sjećaš se kako sam ti rekao da se ovi članovi kartela tiho ušuljaju na otok, pod lažnim imenima? Gotovo je nemoguće da znamo kada se netko novi pojavi ovdje. Ali prije otprilike mjesec dana čuo sam nekoliko članova Los Rastrojosa kako razgovaraju o dolasku nekog novog vođe kartela Oficina de Envigado. Nisu imali identitet, ali znali su da su poslali nekoga novog, nekoga važnog."
  "Pa kako to olakšava dovođenje Gavirije u klub?"
  "Klub se promijenio odmah nakon toga. Nalazi se odmah uzbrdo od moje kolibe, tako da je promjena bila očita."
  "Kako to?" rekao je Cade.
  "Glazba, klijentela, imanje, sve to. Dovraga, zašto ovo nisam prije vidio?" rekao je Stone.
  "Što da pogledam?" upitao je Cade.
  Yana je kimnula i nasmiješila se. "On je sada vlasnik kluba. A ako je vlasnik, gotovo je sigurno da je on tip koji je napravio sve promjene."
  "Dakle, on posjeduje noćni klub? Pa što?"
  Stone je rekao: "Uvijek su zainteresirani za prikrivanje tragova legitimnim poslom. Osim toga, vjerojatno uživa u ovim kasnonoćnim glupostima."
  "U redu", rekla je Yana, "evo plana. Pretpostavimo da će biti tamo. Ako bude, naći ću se s njim i pokušati ga dovesti u Stone. Gdje ste vas dvoje u to vrijeme?"
  "Bit ću tamo odmah", rekao je Stone. "Nećeš me vidjeti, ali bit ću tamo. Ako nešto pođe po zlu, bit ću tamo i bit ću tamo koliko god mogu."
  "A ako sve bude išlo po planu, što?" rekla je. "Ako odvučem Gaviriju u kuću i prebijem ga, spustit ću ga kroz otvor?"
  "Bit ću u čamcu odmah ispod tebe", rekao je Cade.
  "Ti?" rekla je Yana.
  "Je li ovo takvo iznenađenje?" odgovorio je Cade.
  "Nisi baš dobar za terenski rad", rekla je.
  "Volio bih da prestaneš tako govoriti", rekao je Cade. "Sad ću unajmiti brod."
  "Vremena je malo", rekla je Yana. "Jeste li vas dvije sigurne da znate što radite?"
  "Hej", rekao je Stone stavljajući ruku na nju, "jesam li te ikad iznevjerio?"
  "Da", rekla je Yana. "Nestala si na mjesec dana i nisi rekla ni riječi."
  budući da se to neće dogoditi.
  Yana je odmahnula glavom. "Gdje ćemo unajmiti brod?"
  "Prepusti to meni", rekao je Cade. Izašao je i ušao u unajmljeni automobil. Ono čega nije bio svjestan bilo je da je ostavio mobitel na stolu.
  
  41 Ovlašteno
  
  Jolly Harbor Jetty, Lignum Vitae Bay, Antigua.
  
  Poručnik policije Jack Pence
  Zvali su oko 20:00 sati, bio je kod kuće.
  "Ovdje Pence", rekao je u telefon.
  "LT, ovdje detektiv Okoro. Žao mi je što vas uznemiravam kod kuće, gospodine, ali imam policajca koji kaže da ima jednog od vaših subjekata u dosjeu."
  "Reci mu da nastavi. Pošalji mu pojačanje i uhvati malog kurca. Onda me nazovi i naći ćemo se na stanici."
  - Razumijem, gospodine.
  
  Otprilike trideset minuta kasnije, telefon poručnika Pencea ponovno je zazvonio. Podigao je slušalicu i poslušao, a zatim rekao: "Aha. Da. Dobar posao. Ne, pustimo ga da malo sjedi u tenku."
  
  Oko 22 sata, Pence je ušao u sobu za ispitivanje na postaji. "Pa, pa, nije li to moj dobri prijatelj iz NSA-e. Kako smo danas, gospodine Williams?"
  "Koliko je sati? Sjedim u ovoj rupi satima. Moram odavde odmah izaći! Službeno sam na poslu američke vlade. Što vam daje pravo da me pritvorite?"
  "Stvarno? Ovo je moj otok, gospodine Williams. Niste na američkom tlu. Ali zašto ste tako nestrpljivi? Mogu li vas zvati Cade? Naravno, zašto ne. Prijatelji smo, zar ne?"
  Cade ga je promatrao. "Odgovori na pitanje. Za što sam optužen?"
  "Pripazio bih na vaš ton, gospodine Williams. Ali razgovarajmo o ovome, u redu? Znate što mi se ne sviđa?"
  "Kad staneš na žvakaću gumu i ona ti se zalijepi za cipelu? Moram odavde izaći!"
  "Ah", rekao je poručnik, "pametna djevojko." Nagnuo se preko stola. "Želiš znati zašto si ovdje? Ne volim da mi se laže, zato."
  "Slušajte, poručniče, morate nazvati američko veleposlanstvo. Oni će nazvati State Department, a zatim vašeg ministra unutarnjih poslova, koji će, usuđujem se reći, biti prilično ljut."
  "Nazvao sam američko veleposlanstvo. I oni su nazvali američki State Department. I znaš što? Ne znaju zašto si ovdje. Sigurno nisi ovdje službeno. Nisam trebao dopustiti Yani Baker da dođe k tebi. Želim znati gdje je, a ti ćeš mi reći."
  "To je nemoguće", rekao je Cade. Zatim je pomislio, CIA! Prokleta CIA mi je lagala. "Nikad ti nisam lagao", rekao je.
  "O, ne? Znaš koga sam još zvao? Ured američkog državnog odvjetnika."
  Cadeovo lice je problijedilo.
  "Da, pomoćnik američkog državnog odvjetnika nikad nije bio u Antigvi, zar ne?" Pence se nasmiješio. "Usput, to je bila dobra stvar." Pojurio je naprijed i udario šakom o stol. "Gdje je Jana Baker? Njezin mali incident sve više sliči napadu smrtonosnim oružjem, ako ne i gore."
  "Napadnuta je!"
  - To, prijatelju, je glupost. Mislio si da sam idiot? Njena priča je više nego pogrešna. Na primjer, u svojoj izjavi je rekla da je išla kući iz kluba kada se dogodio navodni pokušaj napada. Ali malo je skrenula s rute. Zapravo, šest blokova dalje.
  - Za što je optužuješ?
  "Trebali biste biti više zabrinuti zbog onoga za što vas optužujemo. A što se tiče gđe. Baker, za početak, pokušaj ubojstva. Nije napadnuta. Namamila je svoju žrtvu u mračnu uličicu i dvaput ga upucala, a da ne spominjemo teške prijelome. Ostavila ga je tamo da iskrvari. Punim je i bit će zaglavljena. Dakle, dopustite mi da vas ovo pitam. Je li vaša mala agentica bila izvan kontrole ili je bila na misiji?"
  "Neću reći ni riječi. Pustite me odavde odmah."
  Vrata su se otvorila i ušao je uniformirani policajac. Pružio je poručniku prozirnu plastičnu vrećicu za dokaze. Unutra je bilo vatreno oružje.
  "A oružje koje je koristila", nastavio je Pence, bacajući torbu na stol s tupim udarcem, "jesi li joj to dao? Znaš što me zanima kod tog oružja?"
  Cade je položio glavu na stol. "Ne, i nije me briga!" viknuo je.
  "Zanimljivo mi je da kada netko provjeri serijske brojeve, ništa se ne vrati."
  "Pa što?" rekao je Cade. "Pa što dovraga?"
  "Ovo je Glock 43. Preciznije, modificirani Glock 43. Primijetite kako je drška izrezana. Zahtijeva ručno izrađen spremnik. I prigušivač. To je lijep detalj. Ali razgovarajmo o serijskim brojevima. Kao što biste očekivali, sve je označeno odgovarajućim serijskim brojevima. I proizvođač registrira svaki pištolj koji proizvede. Smiješno, ovaj nije na popisu. Navodno, nikada nije proizveden."
  - Pustite me odavde.
  "Prilično zgodan trik, zar ne?" nastavio je Pence. "Da pištolj nestane iz nacionalne baze podataka? Rekao bih da bi za takvo što trebala vlada." Zaokružio je Cadea. "Ne želim samo znati gdje je Jana Baker, želim znati što radi, pod odobrenjem američke vlade, na mom otoku."
  - Ona nije ubojica.
  "Ona definitivno nije učiteljica u vrtiću, zar ne?" Pence je krenuo prema vratima. "Znaš što. Zašto ne ostaneš još malo u svojoj ćeliji? Možda ti se do jutra vrati pamćenje." Vrata su se zalupila za njim.
  Prokletstvo, pomislio je Cade. Kako ću večeras završiti u čamcu ispod Stoneovog bungalova ako sam ovdje zaglavljen?
  
  42 Oluja bijesa
  
  
  Ston je pogledao na sat,
  Već je bilo 22 sata. "Moramo ići, Yana." Uzeo je Cadeov mobitel sa stola gdje ga je Cade ostavio i pogledao aplikaciju za praćenje na ekranu. Na karti se pojavila jedna pribadača koja je označavala Cadeovu lokaciju. Što radiš? Hajde, pomislio je, zauzmi poziciju.
  Iz stražnje spavaće sobe Jana je odgovorila: "Možeš li se opustiti? Misliš li da ćemo stići tamo prije nego što Gaviria ode spavati? Znaš i ti i ja da se ovi klubovi ne otvaraju do kasno."
  Stone je čuo njezine korake i spremio mobitel u džep. Nije htio da ona zna da Cade nije na svom mjestu. Kad je otišla, izraz lica mu se promijenio u "vau", ali nije ništa rekao.
  Yana se nasmiješila. "Gdje je Cade?" upitala je.
  Stone je na trenutak oklijevao. "Oh, bit će spremno." Kucnuo je po mobitelu u džepu. "Brod će biti tamo." Međutim, glas mu nije zvučao uvjerljivo.
  Yana je uskočila u džip s otvorenim nebom, a Stone je bacio svoju opremu u prtljažnik. Snažan noćni povjetarac puhao je kroz njezin dugi rep, a ona je promatrala kako se mjesec diže nad zaljevom. Mjesečina je osvjetljavala ponor koji se počeo formirati u tamnoj vodi. Munje su bljeskale u daljini.
  Skrenuli su s ceste uz more i vozili se prema klubu.
  "Ako sve bude išlo po planu", rekao je Stone, "skrivat ću se u svom bungalovu kad uđeš unutra s Gavirijom. Nećeš znati da sam tamo."
  "Ne brini", rekla je, rukama stežući volan. "Ako išta pođe po zlu u bungalovu, izvući ću ga van."
  - Ovo nije sankcionirano ubojstvo. Ovo je jednostavno pogubljenje, razumiješ?
  Ali Jana nije ništa rekla.
  Stone ju je promatrao dok su jurili niz šljunčanu cestu, dok se Jeep smjenjivao. Bila je usredotočena na nešto.
  "Hej", rekao je, "jesi li tu? Moraš zapamtiti, ovdje smo sami. I to ne znači samo da nemamo podršku. To također znači da će nas, ako ovo krene po zlu, američka vlada pustiti da se vrtimo u vjetru. Odreći će se sveg znanja. I znaš što? Neće čak ni lagati."
  "Ujak Bill bi premjestio nebo i zemlju da nam pomogne. I ništa ne bi pošlo po zlu. Prestani biti opsesivan", rekla je. "Samo radiš svoj dio. Gaviria je moja."
  Kad su bili šest blokova od kluba, Stone je rekla: "U redu, u redu je. Pustite me van." Zaustavila je auto sa strane. Uz cestu je bilo mračno i okruženo gustim tropskim lišćem. Zapuhao je snažan nalet vjetra, Stone je iskočio, a zatim zgrabio svoju opremu. Pogledao je u olujne oblake, a zatim nestao u šipražju.
  Yana je pogledala naprijed, mentalno zamišljajući misiju. Pritisnula je papučicu gasa, zbog čega se iza nje podigla koraljna prašina.
  Malo dalje niz padinu, val se razbijao o obalu. Približavala se oluja koja se skupljala.
  
  43 Gromovnica
  
  
  Stenjanje je uzelo
  Zauzeo je položaj na obronku brda točno iznad kluba. Još uvijek je bio okružen gustim raslinjem. Prebacio je karabinku preko glave, provirio kroz minijaturni dalekozor i počeo brojati tjelohranitelje. "Jedan, dva... dovraga, tri." Dobro odjeveni Kolumbijci stajali su na raznim mjestima u blizini kluba. Stone je izdahnuo i pogledao dalje nizbrdo, prema svom bungalovu. "Tri tjelohranitelja vani. Veliki. Koliko ih je unutra?" Pregledao je parkiralište. Jeep nije bio tamo, ali tada je uočio Janu kako se zaustavlja ispred parkirnog mjesta. Čak i u napetoj situaciji, nije mogao ne primijetiti koliko je lijepa.
  Odmahnuo je glavom i ponovno se usredotočio na tjelohranitelje. Zumirao je i proučavao svakog čovjeka pojedinačno. "Aha", rekao je, otkrivajući veliku izbočinu skrivenu ispod svake njihove jakne. "Automatsko oružje, baš kao što sam i mislio."
  Izvadio je Cadeov mobitel i pogledao kartu. Ovaj put je ping smanjio udaljenost. "Što toliko dugo traje? Dovedi prokleti brod ovamo." Ali tada je val udario u dok, a brodovi vezani za pristaništa zaljuljali su se o stranice. Prokleto vrijeme, pomislio je. Munja je ponovno bljesnula, a u treperavom svjetlu Stone je ugledao brod kako se približava.
  Pogledao je pored kluba na šetnicu i stepenice koje su vodile od kluba do pristaništa i ispred njegovog bungalova. Dok je brod ulazio u luku, ljuljao se na sve većim valovima. Oluja se pojačavala. Vrijeme je da zauzmemo položaj.
  
  44 Loše vibracije
  
  
  Prije nego što je Yana otišla
  Dok je ulazila u klub, osjetila je udarnu glazbu. Kad su ona i Stone hodali, nikada nisu posjećivali ovo mjesto jer to nije bila njihova scena. Glasna glazba, stroboskopska svjetla i gomile ljudi stisnute u znojnoj masi.
  Klub je bio ogroman, ali znala je da je Gaviria negdje ovdje. Kad bi ga samo mogla uočiti. Probijala se kroz gomilu dok nije ugledala plesni podij. Bio je osvijetljen odozdo, a mrlje boja izbijale su iz jednog dijela u drugi, podsjećajući na 1970-e.
  Petnaestak minuta kasnije, ugledala je dobro odjevenog muškarca koji je izgledao kao da bi lako mogao biti Kolumbijac. Nije to bio Gaviria, ali možda je bio u blizini. Muškarac se popeo tankim stubištem od nehrđajućeg čelika s pogledom na prostrani plesni podij i nestao iza visećih perli koje su služile kao pregrada.
  U tom trenutku, Yana je osjetila kako joj se ruka trlja o stražnjicu, okrenula se i uhvatila je. Iza nje je stajao polupijani muškarac, a ona ga je jače stisnula. "Osjećaš se dobro?" rekla je.
  "Hej, prilično si jaka. Možda ti i ja - o, sranje", rekao je dok je Jana uvrnula zapešće, a muškarac se presavio od boli. "Dovraga, dušo. Što je s tom neprijateljstvom?"
  Pustila mu je ruku i on je ustao. "Nisam ti ja dijete."
  Pogledao ju je u prsa. - Pa, mora da jesi.
  Udarila ga je u najmekši dio grla tako brzo da nije ni shvatio da je udaren dok ga nije obuzeo osjećaj gušenja. Zakašljao se i uhvatio se za vrat.
  "Jesi li me htio pozvati na ples?" rekla je. Muškarac se uhvatio za grlo i počeo kašljati. Slegnula je ramenima i rekla: "Nemam ništa za reći? Hmm, kakvo razočaranje." Otišla je do stuba. Kad je stigla do prve stepenice, pogledala je gore. Ogroman tjelohranitelj obavijao je gornje odmorište. Val mučnine prostrujao joj je želudac, ali se trudila ignorirati ga. Popela se stubama kao da to mjesto pripada njoj.
  Čovjek je podigao ruku, ali Yana je nastavila: "Carlos je poslao po mene."
  Muškarac je na trenutak razmislio, a zatim rekao snažnim srednjoameričkim naglaskom: "Čekaj ovdje." Odmjerio ju je od glave do pete i nasmiješio se, a zatim prošao kroz pregradu s perlicama. Dok je nestajao u sljedećoj sobi, Yana je krenula za njim. Drugi stražar, odmah iza pregrade, stavio je ruku na nju baš kad je ugledala Carlosa Gaviriju s druge strane sobe.
  Sa svake strane imao je djevojku, a na prstima zlatno prstenje. Košulja na kopčanje bila je otkopčana. "Nisam poslao ni po kakvu djevojku", rekao je. Ali kad ju je ugledao, Jana je znala da je zainteresiran. Nagnuo je glavu na stranu dok ju je gledao. "Ali molim vas, ne želim biti nepristojan", rekao je dovoljno glasno da ga Jana čuje. "Neka mi se pridruži." Kimnuo je dvjema ženama pored sebe, a one su ustale i nestale u stražnjoj sobi. Kad su se vrata otvorila, Jana je vidjela da vode na otvoreni balkon na strani kluba s pogledom na plažu.
  Prišla je Gaviriji i pružila ruku. Nježno ju je poljubio. Preplavio ju je novi val mučnine. Saberi se, pomislila je. Mora da te muči zlatni lančić oko njegova vrata. Nasmiješila se vlastitom humoru.
  "Kakvo prekrasno stvorenje. Molim vas, pridružite mi se."
  Stražari su se povukli na svoja mjesta.
  Jana je sjela i prekrižila noge.
  "Moje ime je..."
  "Gaviria", prekinula ga je Yana. "Carlos Gaviria. Da, znam tko si."
  "U nepovoljnom sam položaju. Ti znaš tko sam ja, ali ja tebe ne poznajem."
  "Poslao me tvoj prijatelj od kuće. Kakve veze ima tko sam?" rekla je Yana s razigranim osmijehom. "Poklon, da tako kažem, za dobro obavljen posao."
  Zastao je na trenutak da je procijeni. "Dobro sam obavio svoj posao", nasmijao se, misleći na svoj uspjeh u pretvaranju otoka u novu rutu za drogu. "Ali ovo je vrlo neobično."
  - Niste navikli na takve nagrade?
  "Oh, imam svoje nagrade", rekao je. "Ali ti, kako to mogu reći? Nisi ono što sam očekivao."
  Prešla je prstom niz njegovu podlakticu. "Ne sviđam ti se?"
  "Sasvim suprotno", rekao je. "To je samo plava kosa, naglasak. Ti si Amerikanac, zar ne?"
  "Rođena i odrasla." Njezin je ton bio razoružavajući.
  - I vrlo izravno, kako ja to vidim. Ali recite mi, po čemu se ova žena razlikuje od vas... darovi se pojavljuju na našem otoku i djeluju u tom svojstvu?
  "Možda sam znatiželjnija od drugih djevojaka." Pogledala je njegove grudi i stavila ruku na njegovo bedro.
  "Da, vidim to", nasmijao se. "I znaš, ne bih htio razočarati svoje prijatelje. Uostalom, bili su vrlo velikodušni." Pogledao ju je, a Yana je znala da je došlo vrijeme.
  Nagnula se prema njemu i šapnula mu na uho. "Nemam samo talente. To su više vještine." Uštipnula ga je za uho, ustala i izašla na balkon. Ovdje, s obje strane stepenica koje su vodile do vode, bilo je postavljeno još stražara.
  Snažan udar vjetra zalepršao je njezinu usku haljinu, a munja je bljesnula u zaljevu. Gaviria je pratila, a Yana je prošla pored stražara i sišla niz stepenice. Stigavši do donjeg odmorišta, pogledala je preko ramena. Širok osmijeh mu se raširio po licu. Pružio je piće jednom od stražara i krenuo za njim.
  
  Čamac je bio vezan ispod bungalova, ali Stone ga je posljednji put pogledala. Bilo je previše mračno da bi vidjela Cadea za kormilom, ali znala je da je tamo. Voda se uzburkala, a vjetar je počeo pojačavati. Glasan udar groma odjeknuo je dok je najavljivala nadolazeću oluju. Odmahnuo je glavom i viknuo preko valova koji su se razbijali. "Samo izdrži. Neće dugo trajati." Skliznuo je s palube i pogledao uzbrdo. "Njezin je!" viknuo je. "Dolazi."
  Stone je htio skočiti kroz otvoreni prozor sa strane bungalova, ali je ponovno pogledao unatrag. Promatrao je kako Gaviria prilazi Yani.
  Gaviria ju je zagrlio s leđa i privukao k sebi. Nasmiješila se i koketno se nasmijala. Stone je mogao čuti samo njihove glasove. Izvukao je jednu nogu kroz prozor, ali se zaustavio kad je čuo zvuk koraka. Dva tjelohranitelja su tutnjala prema njima. Tada je Stone čuo povike.
  "Što?" Gaviria je viknuo na stražare. "Vas dvojica ste paranoični."
  "Patron", rekao je jedan teško dišući. "Ona nije ono što kaže."
  "O čemu pričaš?" rekao je Gaviria.
  Drugi stražar zgrabio je Yanu. "To je ona, Patron. Ona je poslala Montesa u bolnicu."
  Val adrenalina prostrujao je Stoneovim venama i skočio je s platforme na pijesak ispod. Prva mu je pomisao bila upucati oba stražara, a zatim krenuti na Gaviriju. Ali Kyle? Upute su bile jasne. Gaviriju je trebalo uhvatiti mirno. Metak kalibra 5,56 mm NATO bio je potpuna suprotnost tišini. Pucnjava je privukla niz tjelohranitelja i uslijedila je pucnjava. Kylea se na ovaj način nije moglo spasiti.
  Gaviria je pogledao Yanu. "Je li tako?" Stavio joj je ruku na grlo, a tjelohranitelji su joj zavrnuli ruke iza leđa, a zatim joj svezali zapešća. Yanino opiranje bilo je uzaludno. Gaviria ju je uhvatio za rep i rekao stražarima: "Vas dvoje pričekajte ovdje." Pogledao je kabinu koja je bila udaljena samo šest metara. "Malo ćemo razgovarati s njom." Odvukao ju je, udarajući nogama i vrišteći, u svlačionicu.
  
  45 Predviđanje nepredvidljivog
  
  
  Stotinu napuknutih
  na ušću zaljeva, a vjetar se pojačao. Teški valovi razbijali su se o brodove i obalu. Stone je gledao s jednog stražara na drugog i pokušavao smisliti plan. Moram razmisliti, dovraga! Što god ovo bilo, moralo je biti tiho i moralo se dogoditi odmah.
  Prebacio je svoj HK416 preko ramena i čučnuo ispod pločnika. Tada mu je sinula ideja. To je munja, pomislio je. Zatvorio je desno oko i držao lijevo otvoreno - tehnika koju koriste specijalne snage koja omogućuje vojniku da odmah vidi nišan svoje puške nakon što signalna cijev osvijetli zamračeno bojište.
  Hajde, hajde! pomislio je Stone dok je čekao. Ali onda se dogodilo. Munja je bljesnula direktno iznad njih. Rezultirajući bljesak jarkog svjetla, a odmah nakon toga uslijedila je tama, pružio je savršenu zaštitu. Stone se prebacuje preko ograde iza jednog od tjelohranitelja. U zasljepljujućem svjetlu, poseže iza sebe i stavlja ruku na čovjekovu čeljust i potiljak. Trzne se, a zatim se okrene. Kralježnica mu pukne pod dvostrukom silom. Ali prije nego što je tijelo moglo pasti, Stone se nagne i gurne čovjekov torzo na bočnu ogradu. Stone prebaci noge preko ograde. Grom je bio takva kakofonija da je nadjačao zvuk ljudskog tijela koje udara o tlo.
  Stone se prebacio preko ograde, naglo vratio karabiner na mjesto i pripremio se za najgore. Odmah iznad udara sljedećeg vala, ponovno je čuo Yanu kako vrišti. "Sranje! Moram ući unutra!" Drugi stražar provirio je kroz prozor kabine. Nije vidio Stoneove postupke.
  Sljedeći put će morati imati sreće. Čuo je kako se nešto razbija u kolibi, poput zdrobljenog stolića za kavu. Skinuo je narukvicu za preživljavanje od parakorda i odmotao je na petnaest stopa. Šepajući je dovukao ispod drvene staze bliže kolibi. U mraku je jedan kraj vezao za bočnu ogradu, a zatim ga prebacio preko staze na drugu stranu. Provukao se ispod nje i povukao uže, a zatim ga zavezao.
  Munja je ponovno bljesnula, a zatim je uslijedio glasan udar groma. Ovaj put, drugi tjelohranitelj je podigao pogled. Kad je primijetio da mu nigdje nema partnera, dao se u slijepi sprint. Spotaknuo se o paracord i bio je bačen u zrak. Prije nego što je uspio udariti u otvrdnule daske, Stone je preskočio bočnu ogradu. Ali baš kad je skočio, čovjek ga je udario u lice ogromnom šakom. Stone je preletio preko ograde i pao na tlo. Skočio je taman na vrijeme da čovjek skoči na njega. Borili su se u trsci u žestokoj tučnjavi.
  
  46 Adrenalinski horor
  
  
  Jana ga je izvukla
  o vezove na njezinim zapešćima, ali Gaviria ju je gurnuo u kuću. Spotaknula se u hodniku i udarila u bambusov stolić za kavu. Razbio se pod njom. Sav zrak u njezinim plućima presušio je.
  - Dakle, ti si ona mala kučka koja je pokušala ubiti Montesa, ha?
  Sve se dogodilo tako brzo da je Yana jedva došla do daha.
  "Tko te unajmio?" Trgnuo ju je na noge dok se borila da vrati zrak u pluća. Snažno ju je protresao. "Tko te unajmio?" viknuo je, a zatim ju je udario po licu. Dok joj se tijelo zavrtjelo, šutnula ga je u prsa i odletjela u zid. Ali on je reagirao poput uvježbane munje, zadavši joj desni udarac koji ju je pogodio u čeljust i srušio je na tlo.
  Gaviria se nasmijao. "Jesi li mislio, radeći ono što ja radim, da će me itko poštovati da sam samo neka pička? Sad ćeš mi reći tko je potpisao ugovor s Montesom, i to odmah."
  Yanu je zaslijepila bol u čeljusti. Vid joj se zamaglio. Bilo je teško razlikovati nadolazeću epizodu posttraumatskog stresa od čistog, sirovog užasa. Vani je udario grom, a grmljavina potresla je maleni bungalov. Mučila se smisliti plan, bilo kakav plan. Prije nego što ga je uspjela shvatiti, bio je na njoj, rukama stežući njezin grlo. Trzao joj je glavom gore-dolje, daveći je, i vrisnuo: "Tko te unajmio?"
  Yana je ugledala mutnu figuru iza Gavirije neposredno prije nego što je sve utonulo u mrak. Izgubila je svijest.
  
  47 Buđenje
  
  
  Anine oči
  Kliknula je, ali sve je bilo tako mračno i glasno. Bila je polusvjesna, a bol joj je prostrujala tijelom. Otkrila je da su joj ruke još uvijek svezane. Negdje iznad tutnjala je grmljavina, a prolomna kiša se slila na nju. Površina ispod nje silovito se ljuljala, a tijelo joj se poskakivalo gore-dolje. Svijest joj je izblijedjela i ponovno je izgubila svijest. U mislima se našla kako trči kroz šumu prema svom posebnom skrovištu, svojoj utvrdi. Kad bi samo mogla doći do svoje utvrde, sve bi bilo u redu.
  Pod ispod nje ponovno je poskočio, a tijelo joj je udarilo u nešto. Buka iznad bila je zaglušujuća. Pogledala je u jednom smjeru i ugledala Stonea kako čuči. Uperio je pušku u smjer iza njih i Yana je sada mogla reći da su u čamcu. Čamcu. Cade nam je nabavio čamac. Sve joj je imalo smisla.
  Munja je bljesnula vodoravno preko neba, praćena tako glasnim tutnjanjem da je pomislila da ju je pogodila. Uhvatila ih je najjača kiša koju je ikada doživjela. Pogledala je preko pramca broda i žmirila u kapi kiše, ali jedva je išta vidjela. Iako su joj ruke još uvijek bile svezane, osjetila je drhtanje. Počelo je u desnoj ruci, ali se brzo proširilo na obje ruke i trup. Njezina epizoda posttraumatskog stresnog poremećaja snažno se pogoršala. Ubrzo se grčila. Posljednje čega se sjećala bila je tamna, mutna tekućina koja se kotrljala prema njoj preko bijele palube. Pretvorila se u bljuzgavicu zajedno s kišnicom i nesumnjivo je bila krv.
  
  48 začepljenih usta i vezanih
  
  
  Jana se probudila
  u moru tame. Dezorijentirana, uspravila se i osvrnula oko sebe. Bila je u svojoj spavaćoj sobi u sigurnoj kući. Ruke su joj bile slobodne, ali čeljust ju je boljela. Dodirnula ju je i nešto poput električnog udara pulsiralo je. Osjetila je oticanje.
  Ustala je i smirila se. U daljini je tutnjala grmljavina - oluja je prošla. Čula je glasove i otvorila vrata spavaće sobe, a zatim zaškiljila u jarko svjetlo lampe.
  "Ma daj, dušo", rekao je glas. "Nije tako loše."
  "O, dovraga, to je boljelo", čula je Stoneov odgovor.
  U magli njezina vida, izgledalo je kao da Cade stavlja flaster u obliku leptira preko Stoneovog oka kako bi zatvorio ranu.
  "Hej", rekao je Stone, "budan si. Jesi li dobro?"
  Yana je nježno stavila ruku na bradu i protrljala vrat. "Pa, osjećam se bolje. Što se dogodilo? Zadnje čega se sjećam je..."
  Ali stala je usred rečenice. Cade se okrenuo, ali to nije bio Cade. Bio je to njezin otac.
  Yana je otvorila usta. "Što radiš ovdje?" U njezinim je riječima bio bijes, ali, govoreći kroz oteklinu u grlu, glas joj je bio prigušen.
  Nije odgovorio, već se okrenuo prema Stoneu da bacio posljednjeg leptira.
  "Dovraga, čovječe, to je boljelo", rekao je Stone.
  Ames je obrisao mlaz krvi. "Bit će sve u redu", rekao je, podižući Stonea. "Evo, pogledaj." Pokazao je na ogledalo na zidu, a Stone je pregledao rad.
  Okrenuo se prema Amesu. "Hej, to je jako dobro. Jesi li ovo već radio?"
  Ames je izdahnuo i odmahnuo glavom. "Nije prvi put."
  "Ne razumijem", rekla je Yana. "Kako je dospio ovamo?" Glas joj je drhtao. "Kyle! O, Bože. Uništili smo si priliku da uhvatimo Kylea?"
  Stone je rekao: "Opusti se. Još uvijek mislimo da je Kyle dobro. Kad Rojasu kažu da meta koju ti je dodijelio više ne postoji, bit će zadovoljan."
  "Ali, ali..." Yana je mucala. "Tjelohranitelji! Moralo je biti tako tiho. Gaviriju je trebalo izvesti da nitko ne zna što se dogodilo! Rojas će saznati."
  "Koliko oni znaju, bilo je tiho", rekao je Stone. "Ostali tjelohranitelji u klubu nisu ništa vidjeli. Oluja je zamela naše tragove. Sve je sređeno."
  Yana je privukla stolicu bliže i sjela. Okrenula je pozornost prema ocu. "Onda objasni", rekla je pokazujući.
  Stone joj je pregledao vrat i čeljust. "Bit će malo otekline, ali čeljust ti nije slomljena." Pogledao je Amesa. "Da nije bilo njega, bila bi mrtva. Zapravo, oboje bismo sada bili mrtvi."
  "Koji?" glas joj se ublažio.
  "Kasno jučer, nakon što je Cade otišao unajmiti brod", rekao je Stone.
  "Što je s ovim?"
  "Ne znam kako da ti ovo kažem. Ali jučer je Cade nestao. Nisam znala gdje je. Otišao je unajmiti brod i to je zadnje što sam čula od njega. Kad sam ga nazvala na mobitel, zazvonio je ovdje u kući. Ostavio ga je. Nisam ti rekla jer sam znala da ćeš poludjeti."
  - Što se dogodilo s Cadeom? Ustala je. - Gdje je Cade?
  Stone joj je stavio ruke na ramena. "Trenutno ne znamo. Ali naći ćemo ga, u redu?"
  "Dvoje nedostaje?" rekla je Yana, misli su joj jurile glavom. "Nestao je cijelo ovo vrijeme? Je li otet?"
  "Znam, znam", rekao je Stone. "Evo, sjednite. Kad ga nisam mogao pronaći, pogledao sam mu telefon. Ne znam, tražio sam bilo što. Ali pronašao sam jednu stvar u koju sam sumnjao. Mali taksist nije izbrisao aplikaciju Tile tracker s telefona kao što mi je rekao da jest. Isprva sam bio ljut, ali onda sam pomislio da bi to moglo biti jedino što nam može pomoći da ga pronađemo. Ima Tile tracker na privjesku za ključeve. Pa sam otvorio aplikaciju za praćenje da vidim hoće li ga pronaći. I jest. Pokazala je njegov položaj na karti kraj doka."
  - Dakle, pronašla si ga? upitala je Yana.
  "Ne baš", rekao je Stone. "Ali u to vrijeme, imalo je smisla jer je bio točno tamo gdje je trebao biti, unajmivši brod. Ali kad sam vidio da dolazi oluja, postao sam nervozan. Htio sam da što prije dovede brod ispod kabane. Inače bi valovi mogli postati preuzburkani da bi se mogao smjestiti bez udara u gatove koji podupiru to mjesto. Zato sam ga pingnuo."
  "Ali nije imao mobitel", rekla je Yana.
  "Nisam pingao njegov mobitel, pingao sam njegov uređaj za praćenje. Pločice imaju mali zvučnik. Možete koristiti aplikaciju na telefonu da se zvuk uređaja za praćenje čuje kroz zvučnik. Na taj način možete pronaći izgubljene ključeve ili nešto slično. Nadao sam se da će Cade čuti alarm i doći do fiksnog telefona da me nazove kako bih ga mogao upozoriti." Stone se okrenuo i pogledao Amesa. "Ali nije Cade zvao. Bio je to on."
  Yana je zatvorila oči. "Ne razumijem."
  Stone je nastavio. "Cade, očito, nije vjerovao gospodinu Amesu, uzeo je pločicu s privjeska za ključeve i bacio je u Amesov brod kako bi ga mogao pratiti. Kad sam pingnuo tracker, Ames je nazvao Cadeov mobitel i ja sam se javio. Tvoj otac je dovezao svoj brod da nam pomogne. Ubio je Gaviriju. Skinuo je onu gorilu s mene. Stavio te je u brod s Gavirijom i tako smo se izvukli. Spasio nam je živote."
  Yana se presavila, kao da ju je iznenada zabolio trbuh. Zatvorila je oči i počela duboko disati, pokušavajući otjerati demone. "Moramo ga pronaći. Bože, kako ćemo dobiti i Cadea i Kylea?"
  Yanin otac je tiho rekao: "Operativno, kada se suočavamo s ogromnim izazovima, pristupamo jednom cilju istovremeno."
  Yana ga je pogledala, a zatim se uspravila. "Mi? Ti bi trebao biti nekakav stručnjak? Osim toga, ne možeš to učiniti", rekla je. "Ne možeš nestati na dvadeset osam godina, a onda se ponovno pojaviti i biti dobro."
  Čekao je. "Ne mogu ništa učiniti da iskupim grijehe svoje prošlosti. Ne mogu ništa učiniti da ispravim stvari. Ali možda biste to mogli odgoditi na malo, dok ne izvučemo vaše prijatelje. Mogu pomoći."
  "Ne želim to čuti!" rekla je. "Ne želim čuti ni riječi više. A sada odlazi i nikad se ne vraćaj. Nikad te više ne želim vidjeti."
  Stone je rekao: "Yana, nitko od nas ne zna kakav ti je bio život odrastajući bez roditelja, ali u pravu je. Pogledaj našu situaciju. Nestala su nam dva muškarca. Trebamo njegovu pomoć. Ne samo da je voljan pomoći, već je i iskusan."
  "Aha!" viknula je Yana. "Iskustvo prodaje povjerljivih informacija Rusima!"
  Stone je nastavio: "Koliko god se slažem s tobom, trebamo njegovu pomoć. Večeras nas je spasio. Znaš li što je tvoj otac radio za CIA-u prije nego što je postao operativni časnik? Bio je terenski operativac."
  Jana se osvrnula oko sebe.
  "Dobro", rekao je Stone. "Njegovo iskustvo možda datira još iz Hladnog rata, ali polje je polje. Nisam mogao doći do tebe u kolibi zbog dva tjelohranitelja. Mislio sam da si sigurno mrtav. Ali tvoj otac, on je napao tog stražara. Nije oklijevao. Prije nego što sam uopće mogao shvatiti što se dogodilo, tvoj otac mi je izvukao nož iz pojasa i zario ga u vrat tipa. Ali došao je po mene tek nakon što te spasio. To si ti, Jana. Tvoj otac je riskirao život da bi te spasio. I pogledaj ga. Sjedi tamo, spreman i voljan to ponovno učiniti."
  Yana je odmahnula glavom i ustala kako bi otišla u spavaću sobu. "Za par sati bit će svanulo. Moram biti spremna reći Diegu da je Rojas Gaviria mrtav. I moram imati plan kako izvući Kylea. Nakon toga ćemo početi tražiti Cadea." Pogledala je oca. "A ti se kloni mene. Ne razgovaraj sa mnom, ne gledaj me."
  "Yana, čekaj", rekao je Stone. "Imamo problem."
  - Što sad?
  Stone je otišao do vrata druge spavaće sobe i otvorio ih. Carlos Gaviria ležao je na podu. Ruke su mu bile vezane iza leđa i imao je začepljena usta.
  
  49 Skrivena agenda
  
  
  "Ovo je šešir
  On
  "Što radiš ovdje?" upitala je Yana. "Nije mrtav?"
  Ljepljiva traka oko Gavirijinih usta prigušila je njegov ljutiti krik.
  "Ali bilo je krvi", rekla je Yana. "Cijeli brod bio je prekriven krvlju."
  Stone je rekao: "U redu, bila je to njegova krv, ali nije mrtav. Ali tvoj otac ga je zbunio."
  Yana se sjećala trenutaka prije nego što je zadavljena, mutna figura u kući iza Gavirije.
  Jana je rekla: "Što ćemo učiniti? Samo ćemo ga ostaviti na podu? Mislila sam da si bacila njegovo tijelo. Ne možemo ga ovdje držati."
  "Sve se dogodilo tako brzo", rekao je Stone. "Bio sam potpuno izvan sebe." Pokazao je na ranu iznad oka. "Ali bez tima za oslobađanje, to je sada naš problem."
  S Cadeovog laptopa začula se melodija zvona i Yana mu je prišla. "Ne mogu vjerovati. To je taj gad."
  "Yana, čekaj", rekao je Stone. "Ames, makni se iz vidokruga kamere. Ne želim da itko zna da si ovdje."
  Ames je hodao iza stola kako ga nitko ne bi vidio.
  Pritisnula je gumb na prozoru za sigurnu videokonferenciju. "Wallace? Što dovraga želiš?"
  "Kao i uvijek, da ponudim svoju pomoć", rekao je Lawrence Wallace s ekrana, samodopadnog izraza lica.
  "Pomoć? Da", rekla je, "CIA je do sada bila vrlo korisna."
  "Bi li radije sam pronašao Gaviriju? I kako bi to učinio? Zasad si postigao ono što si naumio."
  "Stvarno?" rekla je Jana. "Želimo Kylea McCarrona držati podalje od opasnosti."
  "Put do agenta McCarrona vodi preko Carlosa Gavirije."
  Yana se nagnula prema monitoru. "Ovo je bio tvoj plan, zar ne? Dao si Diegu Rojasu cijeli dosje o Carlosu Gaviriji, a on ga je proslijedio meni. Nešto se događa i želim znati što je to. Što CIA želi od narkobosa?"
  Wallace je ignorirao pitanje. "Kao što sam rekao, ovdje sam da ponudim svoju pomoć."
  "Zašto misliš da nam treba pomoć?" našalio se Stone.
  Wallace je rekao: "Prije svega, čestitam vam na pobjedi nad Gavirijom. Impresioniran sam."
  "Odlično", rekla je Yana, "svrha mog života bila je impresionirati te."
  - Ali imaš ozbiljnih problema, zar ne?
  "A što je ovo?" upitala je Yana, iako je znala odgovor.
  - Gaviria nije mrtav, zar ne? Ne možete držati Gaviriju dok pokušavate osloboditi agenta McCarrona. Trebam vam ga ja uzeti.
  Yana je pogledala Stonea, a zatim ponovno monitor. "Kako to znaš?"
  "Znam puno toga, agente Baker", rekao je Wallace. "Mogu preuzeti Gaviriju. Tim za izručenje vam je cijelo vrijeme trebao, jesam li u pravu?"
  "Ne vjerujem ti, Wallace. Zato ću te ponovno pitati. Što CIA želi od narkobosa?"
  - Pusti mene da se brinem o tome.
  Yana je prekrižila ruke na prsima i počela čekati.
  Wallace je nastavio. "Imam tim na putu do vaše lokacije. Bit će tamo za dva sata. Gaviria više neće biti problem."
  - Što ako mu ne dam? rekla je Yana.
  Wallace se nasmijao. "Nemaš izbora."
  "Ne radim za tebe", rekla je Yana.
  - Znate što, agente Baker. Predajte mi Gaviriju, pa ću vam reći što želite znati.
  - Hoćeš li mi reći kakve planove ima CIA?
  Ponovno se nasmijao. "Ne, ali zaslužit ću tvoje povjerenje. Reći ću ti gdje je Cade Williams."
  Yana je otvorila usta, ali riječi su joj zvučale obojene ljutnjom. "Što si mu učinila?"
  "Uvjeravam vas, nije u pritvoru CIA-e. Smatrajte ovu informaciju gestom dobre volje."
  "Dovraga!" vrisnula je. "Gdje je on?"
  - Imamo li dogovor?
  "Da."
  "Čim nam Gaviria bude predana, dobit ćete upute."
  Poziv je nestao.
  Yana je udarila šakama o stol. "Injekcija!"
  Iza laptopa, Yanin otac je rekao: "U pravu si što mu ne vjeruješ. Postoji plan. Uvijek postoji plan."
  Janini su se mišići čeljusti stisnuli dok je gledala oca, ali onda je Stone progovorio. "Što sviraju?"
  "Ne znam", rekao je Ames. "Ali uvijek je razina viša."
  "Značenje?" rekao je Stone.
  "Pa, bili ste pripadnik Delta Forcea, zar ne?"
  "Da."
  "Dobili ste misije, a te su misije imale smisla na vašoj razini, zar ne?"
  "Obično da. Imali smo sigurnosnu provjeru visoke razine, tako da smo obično znali što radimo i zašto."
  "Ali uvijek postoji razina iznad. Viši prioritet, veća skala. To je nešto što nisi znao. Kao, gdje si bio stacioniran?"
  "Ne mogu o tome govoriti", rekao je Stone.
  "Naravno da ne", odgovorio je Ames. "Da vidimo, u redu, evo primjera. Recimo da je 1985. i da ste u Delta Forceu. Zadatak vam je prebaciti oružje Irancima. U to vrijeme, Iran je bio pod embargom na oružje, tako da je sve to bilo ilegalno. Ali rečeno vam je da će SAD prodati Irancima rakete Hawk i TOW u zamjenu za oslobađanje sedam američkih talaca koje Hezbollah drži u Libanonu. A budući da Iran ima veliki utjecaj na Hezbollah, vratit ćemo naše dečke. Pratite li?"
  "Zvuči užasno poznato", rekao je Stone.
  "Ono što vam nije rečeno bila je viša agenda, sljedeća razina."
  - Kakvo je bilo?
  "Uzimanje američkih talaca imalo je smisla na vašoj razini, ali prava svrha bila je razmjena gotovine. SAD-u su bile potrebne ogromne, neutvrđene rezerve gotovine za financiranje antisandanističkih pobunjenika u Nikaragvi. Njihov cilj? Srušiti sandanističku vladu."
  Yana je promrmljala: "Afera Iran-Contra."
  "Dobro", rekao je Ames. "Dnevni red višeg prioriteta. I to nije ni polovica priče. Nemate pojma koliko će daleko CIA ići. Jeste li ikada čuli ime Kiki Camarena?"
  "Naravno", rekla je Jana. "Cade je pričao o njemu. Rekao je da je agent DEA-e koji je ubijen u Meksiku."
  "Ubijen je jer se CIA-i nije svidjelo što im je ometao trgovinu drogom", rekao je Ames.
  "Ma daj", rekla je Yana. "CIA neće ubiti federalnog agenta. Zašto bi htjeli voditi vlastitu trgovinu drogom?"
  "Provjeri ako mi ne vjeruješ. Iz istog razloga", rekao je Ames. "Prikupljali su sredstva za antisandanističke pobunjenike."
  Stone je rekao: "U redu. Izgubili smo se ovdje. Dakle, to nas vraća na početak. Koji je CIA-in plan ovdje u Antigvi?"
  "Ne zanima me", rekla je Jana.
  "Ne zvučiš baš uvjerljivo", odgovorio je Stone.
  "Želim Kylea i želim Cadea. To je prioritet. Ako se CIA želi umiješati u rat protiv droge, može. Kad sve ovo završi, mogu pronaći Wallacea i prebiti ga."
  
  Nekoliko sati kasnije, baš kad je sunčeva svjetlost počela stvarati sjaj na istočnom nebu, kucanje na vratima prestrašilo je trojac.
  - Dostavljač pizze? našalio se Stone.
  "Mislim da Tvrtka ne dostavlja pizzu", uzvratila je Jana.
  "Ali čujem da imaju dobru dostavu", rekao je Stone, gledajući van. Četiri operatera u kevlarskoj opremi stajala su s obje strane ležerno odjevenog muškarca. "Hajde, to su oni."
  Ames se kliznuo u stranu, pokušavajući ostati izvan vidokruga.
  Ali kad je Yana otvorila vrata, nije mogla vjerovati tko stoji s druge strane.
  
  50 Neočekivani posjetitelj
  
  
  "Zdravo, Yana."
  rekao je čovjek.
  - Što radiš ovdje?
  Muškarac je kimnuo operaterima i oni su ušli s oružjem. Stone je pokazao na vrata spavaće sobe. Četvorica nespretnih muškaraca zgrabila su Gaviriju s poda i drogirala ga dok se bacao. Nestali su u vodi, gdje je u blizini plaže ležao besposlen izviđački čamac F470.
  Muškarac je ljutito pogledao Stonea, ali se zatim okrenuo prema Yani. "Oprostite, morao sam pričekati da se raziđu."
  "Što je bilo?" rekla je.
  - Ne znam, ali ću saznati.
  - Kako to misliš da ne znaš? - rekla je Yana.
  Čovjek je rekao: "Imam poruku za vas. Navodno je Cade bio uhvaćen. Kad je sinoć otišao unajmiti brod za vašu operaciju, uhvatili su ga mještani. Još je uvijek u pritvoru."
  - Lokalna policija? upitala je Yana. "Zašto?"
  "Traže te, Yana. Pretražuju otok. Budući da se nisi vratila, smatraju te bjegunkom, a Kaydea suučesnikom. Žele te optužiti za pokušaj ubojstva u vezi s napadom na Montes Lima Pereza."
  Yana je odmahnula glavom, ali prije nego što je išta mogla reći, muškarac je pružio ruku. Yana ga je protresla i osjetila kako joj nešto pruža. Nestao je u vodi i nestao.
  Zatvorila je vrata i Stone je upitao: "Tko je to bio?"
  "Pete Buck, CIA. Već smo s njim radili. U početku se čini kao kreten, ali kad te upozna, dobar je dečko."
  "Da, čini se vrlo toplo", rekao je Stone. "Što ti je rekao?"
  "Ne propuštaš puno", rekla je Yana. Otvorila je dlan i otkrila sićušnu omotnicu od debelog papira. Otvorila ju je i istresla sadržaj na ruku. Ispala su tri neoznačena digitalna čipa.
  "SIM kartice?" rekao je Stone. "CIA prekida komunikaciju iz SAD-a s našim mobitelima, ali sada nam daju nove SIM kartice?"
  "Buck nam ih ne bi dao bez razloga", rekla je Yana.
  "Nema smisla", nastavio je Stone. "Mogu prisluškivati naše pozive na mobitelima kad god žele, pa zašto bi nam davali nove SIM kartice?"
  Yana je bila izgubljena u mislima. "Ne mislim da nam ih je dala CIA. Mislim da je Buck."
  - Ali Buck je iz CIA-e.
  "Znam", rekla je Yana, "ali nešto se događa. Neće me povrijediti, sigurna sam u to."
  Stone je rekao: "Misliš da CIA ne zna što CIA radi?"
  "Neće biti prvi put", odgovorila je Yana.
  Ames je rekao uza zid: "Mislim da pokušava stupiti u kontakt s tobom."
  Stone je pogledao Yanin ljutiti izraz lica i zatim rekao: "Ames, mislim da bi trebao pričekati." Okrenuo se prema Yani. "Mislim da te pokušava kontaktirati."
  rekla je Jana.
  "Vjerujete li mu?" rekao je Stone.
  "Da."
  "Onda mu trebaš vjerovati. Stavi SIM karticu u telefon. Kladim se da ne samo da će primati pozive s kopna SAD-a, nego će te Buck uskoro nazvati."
  "U redu, ali moramo se pripremiti za Rojasa. Duguje mi sto tisuća."
  
  51 Ometanje pravde
  
  Ured povjerenika policije Kraljevske Antigve i Barbude, American Road, St. John's, Antigva.
  
  "Žao mi je,
  "Tko ste rekli da zove?" upitala je tajnica u slušalicu. Kad je ponovno čula odgovor, stresla se. "Oh, samo minutu, molim." Pritisnula je gumb na stolnom telefonu i rekla: "Gospodine povjereniče? Mislila sam da biste se htjeli javiti."
  "Na brifingu sam", rekao je Robert Wendell, novoimenovani povjerenik.
  - Gospodine, stvarno mislim...
  "U redu, pokažite. Bože moj", rekao je skupini od dvanaest viših inspektora okupljenih u njegovom uredu. "Nova tajnica", rekao je s osmijehom. "Još nisam sasvim siguran kome može reći da ostavi poruku." Podigao je trepćuću telefonsku slušalicu. "Ovdje povjerenik Wendell."
  Drugi muškarci u sobi mogli su čuti prigušene krike koji su dopirali iz telefonske slušalice.
  Povjerenik je promrmljao u telefon: "Da, gospođo. Imamo što? Pa, pričekajte malo, gospođo. Ne znam ni sam - razumijem. Ne, gospođo, siguran sam da nismo pritvorili... Razumijem da kažete da je američki državljanin, ali u Antigvi..." Povjerenik je čekao dok je čovjek s druge strane linije nastavio.
  Inspektori su čuli kucanje na telefonu dok je pretplatnik s druge strane spustio slušalicu.
  Povjerenik je spustio slušalicu i protrljao oči. Promatrao je inspektore sve dok mu se pogled nije zaustavio na jednom od njih, poručniku Jacku Penceu. "Pence? Imamo američkog državljanina u pritvoru?"
  "Da, gospodine. Zove se... _"
  "Zove se Cade Williams. Da, znam. I je li optužen?"
  "Ometanje istrage."
  "Drugim riječima, nije počinio zločin. Jesam li u pravu?" Udario je šakom o stol. "Želiš znati kako znam njegovo ime?" Dočekala ga je tišina. "Pa, reći ću ti." Skočio je sa svog mjesta tako brzo da se njegova okretna stolica zabila u zid. "Na liniji je bila jedna jako fina žena po imenu Linda Russo. Želiš li da ti dam tri pokušaja da pogodiš tko je Linda Russo?" Uperio je šake u stol. "Ona je prokleta veleposlanica Sjedinjenih Država u Antigvi! Zašto, dovraga, imamo američkog državljanina u pritvoru? I to ne nekog slučajnog turista, već očito zaposlenika američke vlade. Isuse Kriste! Nisam sjedio na ovoj stolici četiri mjeseca i uskoro ću dobiti batine! Zovite svoje ljude i pustite ga."
  "Gospodine", poručnik je oklijevao, "vjerujemo da je on..."
  "Skrivanje bjegunca. Da, veleposlanik je bio dovoljno ljubazan da podijeli tu malu činjenicu sa mnom. Gle, želite privesti pravu osumnjičenicu i optužiti je za ubojstvo, to je jedno. Ali skrivanje bjegunca?" Povjerenik je odmahnuo glavom. "Otpustite ga, odmah."
  Dvadeset minuta kasnije, Cade je pušten iz pritvora. Zaustavio je taksi i promatrao ih kako bi se uvjerio da ga nitko ne prati. Taksi ga je ostavio kilometar i pol od sigurne kuće. Pričekao je da se uvjeri da ga nitko ne prati, a zatim je prešao ulicu i ponudio klincu deset dolara za bicikl bez guma. Ostatak puta natrag vozio je na čeličnim naplatcima.
  Kad se zaustavio pred kućom, Stone je izašao van. "Hej, lijepa vožnja."
  "Vrlo smiješno. Gdje je Yana?"
  "Unutra. Uživate li u svom kratkom boravku u zatvoru?"
  - Oh, to je bilo divno. Cade je ušao i Yana ga je zagrlila. Bilo je više nego što je očekivao.
  "Jako mi je žao", rekla je. "Nismo imali pojma što ti se dogodilo."
  - Kako si znao?, rekao je.
  Nakon što mu je sinoć objasnila da je CIA prijavila njegovo hapšenje i odvođenje Gavirije, kimnuo je.
  "Optužit će te, Yana. Jako mi je žao."
  Rekla je: "Zar stvarno razmatraju ovaj pokušaj ubojstva?"
  "Očito je tako", rekao je. "Znaju tvoj put kući. Da si se izgubio. Izgleda im kao da si ga namamio u tu uličicu. A budući da znaju tvoje iskustvo kao specijalnog agenta, tvoju obuku... pa, misle da je to bilo planirano."
  Prekrižila je ruke. "Je*u ih. Osim toga, nemamo vremena za ovo. Moramo se pripremiti za moj posjet Diegu Rojasu."
  - Misliš li da si spreman/spremna?
  "Mogu proći kroz vrata. Ali problem je izvući Kylea odande. Znam da ga drže. I kladim se da je negdje iza onih čeličnih vrata u Rojasovom vinskom podrumu."
  "Usput, vjerujem ti. Da je Kyle živ. Ima smisla. Iako ne znamo zašto je CIA umiješana, ima smisla da je Kyle taj koji je rekao Rojasu da je Gaviria na otoku."
  Stone je ušao i slušao.
  Jana je rekla: "Ne smije nas ometati CIA. Moramo se usredotočiti na našu jedinu metu, Kylea." Pogledala je oko sebe, a zatim kroz prozor. Čamca više nije bilo. "Čekaj malo. Mog oca je otišao?"
  Stone je rekao.
  Cade je rekao: "Znam da ti ne treba savjet o tvom ocu, Iane, ali moraš mu dati priliku."
  "Ne zaslužuje priliku. Ako je htio biti sa mnom, imao je tu priliku kad sam se rodila."
  Cade je prekinuo temu. Pogledao je Stonea. "Treba nam plan kako izvući Kylea. Stone, bio si žestoki pripadnik Delta Forcea i bio si na Rojasovom imanju. Što predlažeš?"
  "S timom od osam operativaca? Doći pod okriljem noći, postaviti oružje za zaklon i tiho eliminirati stražare. Neka naš stručnjak za elektroniku isključi sve alarmne sustave. Ući unutra i provaliti vrata koja je Yana opisala. Zgrabiti Kylea i izvući ga van. Automobil će čekati ispred nas, a CRRC brod će biti iza nas u slučaju da moramo pobjeći tim putem. Borbeni helikopteri su u pripravnosti u slučaju da stvari postanu opasne."
  rekla je Yana. "Dobro za tim od osam ljudi."
  "Znam", rekao je. "Nas je četvero."
  rekla je Jana.
  "Trebamo njegovu pomoć, Yana", rekao je Stone.
  "Gledaj, ima nas samo nekoliko", rekla je. "Govoriš o tihom, hladnokrvnom ubijanju ovih stražara. Ako nešto pođe po zlu, vjerojatno ćemo se naći u pucnjavi. Jesi li ovo ikada prije radio?"
  "Mnogo puta", rekao je, iako mu je glas bio dalek.
  Cade je odmahnuo glavom. "Nemamo takvu podršku. Topovnjače u rezervi, kukuruzni brodovi? To smo samo mi."
  "Onda ćemo ući na glavna vrata", odgovorio je Stone. "Yana ionako ulazi. Bit će mi dobro izvan ureda. Imam snajpersku pušku s AMTEC prigušivačem. Ako stvari krenu po zlu, skinut ću stražare na vratima i ulaznim vratima, i nitko neće znati."
  "Čekaj, čekaj", rekao je Cade. "Nema šanse da pokušamo silom uzeti Kylea. Ne nas trojica. Kako ćemo ga izvući bez svega ovoga?"
  "Koristimo Janu", rekao je Stone. "Jana unutra je bolja od osam operatera vani. Ali mora biti spremna u slučaju da nešto krene po zlu."
  Cade je rekao: "Kako će se pripremiti ako je ponovno pretraže, što će i učiniti?"
  "Idem s oružjem", odgovorila je Yana.
  "Naoružan?" rekao je Cade. "Kako ćeš provući oružje pored stražara?"
  "Nisam. Dokazao sam se Rojasu. Nosim pištolj, a on me može poljubiti u guzicu ako misli drugačije."
  Tada je zazvonio Yanin telefon.
  
  52 Podrijetla
  
  
  ID pozivatelja
  Yanin telefon je jednostavno rekao: "Nepoznato." Prislonila je telefon na uho, ali nije ništa rekla. Iskrivljeni, kompjuterizirani glas rekao je: "Tvoja majka je imala omiljeni slatkiš. Nađimo se na mjestu odakle su došli, za deset minuta. Dođi sam."
  "Koji?" upitala je Yana, ali poziv je nestao.
  Cade je upitao: "Tko je to bio?"
  "Netko me želi upoznati."
  "Pa, to mora biti Pete Buck. On je jedini koji ima broj ove nove SIM kartice."
  "Da", rekla je Yana, "ali gdje? I zašto bi mijenjao glas?"
  "Prerušio se..." rekao je Cade. "Očito ne želi da itko zna da te kontaktirao. Dao ti je SIM kartice, a sada ovo. Gdje je rekao da se želi naći?"
  "Nemam pojma", rekla je.
  "Upravo si razgovarao s njim", rekao je Stone, još uvijek gledajući kroz prozor.
  "Rekao je da se nađemo na mjestu gdje se proizvodi omiljeni slatkiš moje mame."
  "Što to, dovraga, znači?" rekao je Cade.
  Yana je rekla, kako je i pomislila. "I ona je voljela marcipan. Odatle sam ga i nabavila. Ali proizvode se u New Orleansu. Rekao je da se nađem sa mnom na mjestu podrijetla za deset minuta. Kako da ga sad upoznam..."
  - Yana? - rekao je Cade.
  "Točno znam gdje", rekla je i izašla na vrata.
  Cade i Stone su ih slijedili, ali Jana je podigla ruku prije nego što je ušla u auto. "Radim ovo sama."
  Dok je odlazila, Stone je rekla Cadeu: "Ne brini, ona zna što radi."
  - To me brine.
  
  53 Pitanje ima odgovor
  
  Tržnica Little Orleans, Antigua.
  
  Nekoliko minuta kasnije,
  Jana je zaustavila auto iza tržnice i parkirala pokraj kontejnera. Ušla je na stražnja vrata. U trošnoj trgovini bila je vlasnica, sitna starica po imenu Abena. Nije podigla pogled s metenja. Pete Buck sjedio je za malim okruglim stolom, jednim od tri postavljena za sve koji su uživali u Abeninoj kuhinji. Jana je prišla stolu, ali je zastala, pogleda uprtog u staricu. Abena je stajala gdje je stajala, s metlom u ruci. Bilo je gotovo kao da se smrzla.
  Yana joj je prišla, nježno je obgrlila oko struka i podigla metlu. Žena joj se nasmiješila kroz naočale debele poput boca Coca-Cole, i njih dvije su se odvukle iza pulta, gdje joj je Yana pomogla da sjedne na stolac.
  Kad je Yana sjela za stol.
  Ponekad se zaglavi."
  - Znam što ćeš pitati, Yana. Ali ne znam.
  "Što ću pitati?" rekla je, iako je znala odgovor.
  "Zašto", dahtao je, "zašto je Kompanija do koljena u narko-kartelima?"
  "I također?"
  - Rekao sam ti, ne znam.
  - Morat ćeš se bolje potruditi, Buck.
  Nije ništa rekao.
  Yana je nastavila. "Počnimo s onim što znaš. I nemoj mi davati nikakve povjerljive informacije. Govorimo o Kyleu."
  "Napravili smo puno pripremnog rada na novim kolumbijskim kartelima. Opet, nisam baš siguran zašto, ali kada stigne operativni paket, radite na njemu bez propitivanja."
  "Hvala ti što si me podsjetio/la zašto sam pobjegla na tropski otok", rekla je s osmijehom. "Bože, kako sam to mrzila."
  - Mogu li nastaviti? rekao je. "U svakom slučaju, nešto se veliko događa."
  "Poslali su te na operaciju i nisu ti rekli metu?"
  "Ista stara Yana", odmahnuo je glavom. "Možda postoji nešto u povijesti. Gle, u 80-ima, kolumbijski karteli sastojali su se od kartela Medellin i Cali. Medellin je bio zamisao Carlosa Escobara, a Cali je nastao iz toga. Ništa od toga više ne postoji. Dovraga, čak je i kartelska struktura koju je Escobar stvorio nestala. Ta organizacijska struktura kontrolirala je sve. Svaka karika u lancu droge, od proizvodnje do maloprodaje, bila je njegova. Kad je ubijen, raspao se. Dakle, tijekom posljednjih dvadeset godina trgovina drogom u Kolumbiji se reorganizirala, ali je fragmentirana."
  - Kakve sve ovo veze ima s Antiguom? Ili s Kyleom, što se toga tiče?
  "Ostavi hlače na sebi."
  "Planiram", rekla je.
  "Rođena je nova generacija skupina za trgovinu drogom, s potpuno novom strukturom."
  "U redu, sudjelovat ću. Što je ova nova struktura?"
  "BACRIM je novija organizacija. Kolumbijska vlada dala joj je ime koje znači 'kriminalne bande'. BACRIM je skupina trgovaca drogom. Morali su se decentralizirati jer svakoga tko se previše popne u zapovjednom lancu brzo identificira kolumbijska policija ili Agencija za suzbijanje droga i suspendira. Danas ne može biti još jedan Carlos Escobar. BACRIM ima dvije glavne skupine: Oficina de Envigado i Los Rastrojos. I tu dolazi Antigua."
  "Kako to?" rekla je.
  "Kartel Envigado je nasljednik kartela Medellin, a Los Rastrojos su naslijedili kartel Cali. Opet", nastavio je Buck, "to su vrlo različite skupine koje je praktički nemoguće uništiti."
  "Zašto?"
  "DEA je pokušala, vjerujte mi. Svaka je skupina podijeljena na mnogo manjih jedinica. Mnogi od tih čvorova su pojedinačni trgovci drogom, koje podržava mala banda, a koriste BACRIM kao štit kako bi iskoristili rute i polazne točke. Uništavanje bilo kojeg pojedinačnog čvora ne uništava ostale čvorove. To samo uzrokuje privremeni poremećaj. Zatim se protok droge nastavlja dok se mreža reformira. I", nastavio je Buck, "etablirali su se u Antigvi. To je nova ruta za trgovinu drogom meksičkim kartelima, a zatim u SAD."
  Yana se nagnula. "Zašto onda vi ljudi ne identificirate i odmah ne uklonite glavić svakog malog čvora?"
  "To nije naš posao!" obrecnu se Buck.
  "Ako ovo nije djelo CIA-e, što onda radite na mom otoku?"
  "Kad si postao takva dosada?" rekao je Buck.
  "Kad sam predao svoju značku i osobnu iskaznicu direktoru FBI-a i započeo novi život. Prije nego što si me ponovno uvukao unutra."
  "Identificiranje ovih ljudi nije lako. Čvorovi su praktički nevidljivi. Vjerojatnije je da su ovi tipovi naoružani iPhoneom nego Uzijem. Izgledaju kao poslovni ljudi. Stapaju se s okolinom. I šute. A da ne spominjemo, teže je nego prije. Ne možemo jednostavno pratiti tok kokaina do izvora. Ovi tipovi imaju puno raznolikiji kriminalni portfelj - iznudu, ilegalno rudarenje zlata, kockanje i mikrotrgovinu, poput marihuane i sintetičkih droga, kao i kokaina i njegovih derivata."
  "Samo me zanima kako doći do Kylea." Yana je snizila glas. "Jedini nasilnici u kući Diega Rojasa koji nemaju automatsko oružje su njegov obavještajni časnik, Gustavo Moreno, i sam Rojas. Ne bi ih trebalo biti tako teško identificirati."
  Buck je odbacio optužbe. "U svakom slučaju, kao što sam rekao, nešto veliko pada, a ja ne znam što je to."
  - Znam tko to radi.
  - Da, siguran sam da moj šef dobro zna što će se dogoditi i zašto je CIA ovdje. Doveo sam vas ovamo s razlogom. Doveo sam vas ovamo da vam kažem da moramo brzo djelovati.
  "Ne pomažem CIA-i ni na koji način."
  "Ne", rekao je, "govorim o Kyleu. Ovdje sam da pomognem i kažem ti, moramo krenuti i krenuti odmah."
  - Ili što?
  "Imam loš predosjećaj u vezi s ovim. Izvješća IMGINT-a i MASINT-a stižu mi na stol."
  "Govori engleski."
  "Inteligentno snimanje, mjerenje i inteligencija potpisa."
  što kažu ta izvješća?
  "Postoji mnogo satelitskih snimaka imanja Rojas. Mislim mnogo. Ovo, zajedno s drugim sličnim nalazištima diljem Kolumbije."
  "Ako Kompanija provodi neku vrstu istrage, a on je glavna meta, nije li to normalno?"
  Buck je pogledao preko ramena. "U redu, pretpostavljam. Ali ima čudna količina podataka o lokaciji. GPS koordinate, dužina, širina, precizna mjerenja cesta. Ne razumijem."
  Yana je ustala. "Nemam pojma što išta od ovoga znači, ali radiš prokleto dobar posao. Kako očekuju da ćeš obavljati svoj posao ako ima toliko tajni?"
  je li planiran napad?
  Yana je stisnula zube. "Misliš na tim operativaca CIA-e koji su zarobili Gaviriju, zar ne? Dovraga, prvo su nam rekli da smo sami, da neće biti pojačanja, a sada misliš da će pokrenuti napad? Američka vlada će počiniti ratni čin protiv miroljubive nacije?" Pokazala je prema imanju. "Tamo su nevini. Sluge, kuhari, čistači. To su samo mještani."
  Buck je spustio glavu. "Kolateralna šteta."
  Glas joj je postao neprirodan dok se sjetila žene koja je vrištala kroz prozor. "Unutra je žena. Taj idiot je siluje. Ona je žrtva trgovine ljudskim robljem."
  "Koji?" upitao je Buck.
  "Koja? Što to znači? Ne znam. Ima dugu crnu kosu."
  - Mrtva je, Yana.
  "Što?" rekla je preglasno prije nego što je pokrila usta.
  "Njezino tijelo je otkriveno jučer", rekao je Buck. "Rojasu vrlo brzo dosadi. Tamo je stalan priljev seksualnih robinja. Rojas naređuje da ih se dovede. Kad završi s njima, izvedu ih." Buck je ustao. "Bilo ju je lako identificirati. Većina ih je migrirala iz Južne Amerike, ali ona je bila Perzijanka, iz Sirije. Ne znamo kako je dospjela ovamo, ali kladio bih se da činjenica da je s Bliskog istoka ima neke veze s onim što će se dogoditi. Na tvojoj sam strani, Jana." Spustio je pogled i primijetio da joj se ruka trese. "Nemoj me isključivati. Osim Cadea i Stonea, ja sam ti jedini prijatelj."
  "Bliski istok?" upitala je Yana. "Što bi to trebalo značiti? Želiš reći da postoji veza?"
  "Moj razmak od tla nije toliko visok."
  "Gluposti!" rekla je Yana. "Ako znaš da čini otmice, silovanja i ubojstva, zašto ga CIA nije uhitila? Zašto mu prokleta glava nije na štapu?"
  Ovo se ne događa.
  Lupila je otvorenim dlanom o stol. "Što Kompanija radi u Antigvi?"
  - Rekao sam ti, ne znam.
  "O, stvarno? Pa, dopusti mi da te ovo pitam. Što se dogodilo s Gavirijom?"
  - Što bi ovo trebalo značiti?
  "Pojavili ste se tako vrući i spremni oteti nam ga iz ruku. Imali ste pripremljenu ekipu koja je čekala. I ne biste to učinili bez razloga."
  "Yana, pričamo o meni", rekao je Buck. "Govorim ti što znam. Govorim ti više nego što bih trebao. Ovdje preuzimam vraški veliki rizik."
  "Onda bolje da saznaš što se dogodilo s Gavirijom prije nego što nešto pođe po zlu."
  "Što bi moglo poći po zlu? Mi smo CIA."
  Yana se zavalila u stolicu. "Da, naravno. Što bi još moglo poći po zlu?" Povisila je glas. "Nisam baš sigurna u vezi Agencije."
  Buck je rekao: "Ja i vi oboje."
  Njih dvoje su se nasmiješili.
  
  54 Škorpionov ubod
  
  Tajna postaja CIA-e, lokacija neotkrivena, Antigua.
  
  Lawrence Wallace se nagnuo
  muški računalni monitor.
  "Ovdje je, gospodine", rekao je analitičar pokazujući na točku na radaru. "To je transponder hidroaviona."
  - Jesi li siguran da je naša meta na brodu?
  - Ovo je potvrda, gospodine.
  - Procijenjeno vrijeme dolaska u Antiguu?
  Čovjek je počeo tipkati po tipkovnici, pokušavajući izračunati vrijeme leta. "Ovisno o čeonom vjetru i brzini zraka, to je pedeset šest do sedamdeset minuta, gospodine."
  Wallace je pogledao na sat. "Pedeset šest minuta? Ponestaje nam vremena. Moramo sve strane dovesti unutra." Govorio je tiše. "Dajte mi te slušalice. Gdje je Avenger u odnosu na Antiguu?"
  "Nosač zrakoplova?" pomisli analitičar, pritiskajući nekoliko tipki na prijenosnom računalu kako bi locirao plovilo. "Plovimo 1700 nautičkih milja jug-jugozapad, gospodine." Analitičar je pričekao trenutak.
  Wallace je zurio u monitor, staklastim očima. "Neka se pretvore u vjetar."
  Analitičar je pomislio: "Jedini razlog za okretanje nosača zrakoplova u vjetar je lansiranje aviona." Pogledao je kroz prozor i u njemu ugledao Wallaceovo lice. Vidio je čudnu mješavinu panike i zadovoljstva.
  Wallace je rekao: "Daj mi te slušalice." Stavio je slušalice i namjestio mikrofon. "Osvetnik?" rekao je Wallace u mikrofon: "Ovdje Crystal Palace, prijem."
  
  2800 kilometara od Fort Meadea u Marylandu, Knuckles je viknuo preko golemog zapovjednog centra NSA-e: "Ujače Bill! Prijenos je uživo!" Kliknuo je mišem nekoliko puta i uređaj je počeo snimati.
  Starac je dotrčao, bez daha. - Što je, sine?
  "Upravo su nazvali nosač zrakoplova George H.W. Bush. Dio je udarne skupine nosača zrakoplova broj dva, trenutno stacionirane na Karibima." Iskušenje da porekne informaciju bilo je preveliko za mladog analitičara. "Prate pogoršanje situacije u Venezueli. Ima barem jednu krstaricu, eskadrilu razarača od najmanje dva razarača ili možda fregate i zračnu eskadrilu nosača zrakoplova od šezdeset pet zrakoplova."
  Bill ga je pogledao preko naočala. "Znam od čega se sastoji jurišna skupina nosača zrakoplova."
  - O da, gospodine.
  - Daj mi ove slušalice.
  
  "Naprijed, Crystal Palace", viknuo je nosač. "Ovdje Avenger."
  "Osvetniče, ovdje Kristalna palača. Dajte mi izvješće o situaciji."
  "Imovina je na terenu Crystal Palacea. Katapult je blokiran."
  - Razumijem, Osvetniče. Lansiraj sredstvo. Ponavljam, sredstvo je spremno za lansiranje.
  
  Na palubi nosača zrakoplova, pilot F/A-18F Super Horneta dobio je znak palca gore. Pilot je punio motore gorivom sve dok plamen nije izbio iz ispušnih otvora. Lansirni katapult je poletio naprijed i lansirao zrakoplov s palube.
  "Asset je otišao, Crystal Palace", rekao je glas preko sigurne veze.
  - Razumijem, Osvetniče. Daj mi izravnu liniju.
  Nekoliko trenutaka kasnije, kroz slušalice se začuo pucketavi zvuk dok se pilot F-18 javljao. "Crystal Palace, ovdje Scorpion. Svi sustavi nominalni, visina dvjesto osamdeset sedam stopa. Penjanje na krstareću visinu završeno."
  Wallace je bacio pogled na radar dok je drugi bljesak, koji je predstavljao F-18, pulsirao na ekranu. "Roger, Scorpion, ovdje Crystal Palace. Imam pet puta pet. Po vašem nahođenju, priđite ravno naprijed, azimut 327.25, potvrđujete?"
  "Razumijem, Crystal Palace. Održavamo kurs 327,25 stupnjeva."
  Status oružja?
  "Crystal Palace, ovdje Scorpion. AGM-84K s mog desnog krila. Scorpion dolje."
  Analitičar CIA-e upitno je pogledao Wallacea. Wallace je pokrio mikrofon i rekao: "Misli da je avion bio naoružan specifičnim oružjem navedenim u direktivi misije."
  "Što je AGM-84K, gospodine?"
  
  "Rekao je nešto o godišnjoj skupštini?" upitao je ujak Bill, pritišćući slušalice na uši.
  Knuckles je utipkao naziv oružja kako bi potvrdio svoje sumnje. Pokazao je na monitor kad je računalo odgovorilo:
  
  GM-84K SLAM-ER (Raketa za napad na kopneni teren s odmakom - produženi odgovor)
  Boeingova tvrtka
  Težina: 1487 funti.
  Duljina: 14,3 stope.
  Radni domet: 170 milja.
  Brzina: 531 mph
  
  "Majko Božja", šapnuo je ujak Bill.
  "Četrnaest stotina funti?" rekao je Knuckles. "Što će s tim učiniti?"
  
  Wallace je rekao u mikrofon: "Scorpione, ovdje Crystal Palace. Blizu sto šezdeset milja, od izvora do cilja, zatim zadržite..."
  "Razumijem, Crystal Palace", stigao je kratak odgovor pilota F-18. "Scorpion odlazi."
  
  Ujak Bill zario je prste u svoju gustu sijedu kosu. "Moramo upozoriti Yanu." Skinuo je naočale i protrljao oči. "Kako ćemo to učiniti, a da ne izazovemo sumnju CIA-e?"
  "Pokušali smo ih podići, gospodine", rekao je Knuckles. "Ništa ne funkcionira."
  "Dovraga, sine. Moram razgovarati s njima. Želim odgovore."
  "Ali... gospodine, ne razumijem", promrmljao je dječak. "Čemu služi ova bomba?"
  Ali ujaka Billa je fascinirao njegov tok misli. "Čak i ako je upozorim, Jana neće ostaviti Kylea tamo."
  
  U tajnoj postaji, analitičar CIA-e podigao je pogled. "Gospodine, znam da nemam operativno odobrenje, ali moram razumjeti plan."
  Wallace je pogledao čovjeka. "U Agenciji si, koliko, pet godina? Što misliš da je misija?"
  "Isprva sam mislio da je to kako bi se poremetila nova ruta droge za kartele. Ali sada shvaćam da postoji još jedna meta: meta u hidroavionu koji leti za Antiguu. Je li širi plan okupiti sve igrače?"
  Wallace nije potvrdio ovu izjavu. - Ne odobravate?
  - Gospodine, agent McCarron je još uvijek u pritvoru. Agentu Bakeru treba vremena da ga izvuče.
  "Ovo neće biti zadnji put da vidite jednokratnu upotrebu."
  "Gospodine?"
  "Agent za kojeg će tvrtka dopustiti da bude otkriven."
  Analitičar je spustio pogled. "Dakle, kažete da su agenti McCarron i Baker potrošna roba?"
  - To je za veće dobro, sine. Proslijedili smo obavještajne podatke Diegu Rojasu kako bi McCarron mogao biti uhvaćen.
  "Ali-"
  "Agent Kyle McCarron je šlag na torti. Pravi cilj ovdje nije samo zaustavljanje protoka droge. U tu svrhu, DEA može vrtjeti kotače koliko god želi. Namijenjen je dezinficiranju veze između terorista i kartela prije nego što uopće počne."
  - Ne razumijem, gospodine.
  "To je iznad tvog platnog razreda." Wallace ga je pogledao svojim dugim, tankim nosom. "Ili si sa mnom ili ispadaš."
  Nekoliko trenutaka kasnije, analitičar CIA-e upitao je: "Koja je ovo igra, gospodine?"
  "Dovedite mi Crvenog Zmaja."
  "CIA-ini agenti? Da, gospodine."
  Čim su se javili, Wallace je progovorio u mikrofon. "Crveni Zmaju, ovdje Kristalna Palača."
  "Samo naprijed, Crystal Palace", odgovorio je specijalni operater CIA-e.
  "Operacija Overlord je u tijeku. Ponavljam, Operacija Overlord je u tijeku." Wallace je čekao odgovor, ali kada ga nije bilo, rekao je: "Ponavljam, Crveni Zmaju. Ovdje Kristalna palača. Operacija Overlord je u tijeku."
  "Razumijem", začuo se pompozni odgovor operatera. "Ovdje Crveni Zmaj, odjava."
  Analitičar je rekao: "Čini se da nije bio baš sretan zbog toga, gospodine."
  "Pa, nije mu svojstveno da ima mišljenje, to je sve!" viknuo je Wallace.
  "Ne, gospodine. Nisam htio implicirati..."
  Wallace je objema rukama prešao preko glave. "Jebote! Cijela ova prokleta operacija ovisi o ovome!"
  - Gospodine, što je Overlord?
  "Samo radiš svoj posao. Overlord je moja odgovornost."
  
  U zapovjednom centru NSA-e, Knuckles je rekao: "Što je to bilo, gospodine? Bio je u kontaktu s kontrolnim timom? Operacija Overlord?"
  "Nemam pojma", odgovorio je ujak Bill, "ali mogu ti reći jedno: prestar sam za ovo sranje." Razmislio je na trenutak. "Sine, zovi me DEA-inom specijalnom interventnom ekipom u Point Udalu, Američki Djevičanski otoci."
  
  55 Život s ovim
  
  Sigurna kuća
  
  Jana je pila
  Njezin otac je u drugoj spavaćoj sobi. - Što on ovdje radi?
  Cade ju je pogledao. "Malo nam nedostaje ljudi, a ti se vraćaš na Roxasovo imanje. Svašta se može dogoditi. Možda će nam trebati."
  "Oh, a misliš da će bivši operativac CIA-e koji je proveo posljednjih dvadeset osam godina u zatvoru pomoći?"
  "Očito je puno pomogao kad je s Gavirijom krenulo po zlu."
  Yanino disanje se ubrzalo. "Nemam vremena za ovo." Pogledala je po sobi. "Gdje je Stone?" Ali kad je ponovno pogledala prema isprekidanoj koraljnoj stazi, dobila je odgovor. Vraćao se u svom džipu.
  "Izviđanje", rekao je Cade. "Otišao je vidjeti Rojasa da vidi gdje se može smjestiti sa svojom snajperskom puškom." Stone je prošao kroz vrata. "Pa?" rekao mu je Cade.
  "Bit će teže nego što sam mislio. Ali mislim da imam svoje mjesto."
  "Gdje?" upitao je Ames iza vrata spavaće sobe.
  "Drži se podalje od ovoga", obrecnu se Yana.
  Stone je odmahnuo glavom. "Nalazim se na sljedećem obronku. Tamo ima puno lišća i raslinja. Odatle imam dobar pogled na tu stranu kompleksa."
  "Ali čekaj malo", rekla je Yana. "Daleko je, zar ne?"
  "Ne u snajperskom smislu."
  "Koliko daleko?" upitao je Cade.
  "Hiljadu i šesnaest jardi", odgovorio je Stone.
  "Je li blizu?" rekao je Cade. "Šališ se? Jedanaest nogometnih igrališta odavde?"
  Stone nije odgovorio.
  "U pravu je", rekao je Ames, ulazeći u sobu prekriženih ruku. "Kad sam bio nadređeni, postavio sam tri operacije koje su zahtijevale dulje pucnjeve. Vjeruj mi, ako je certificiran kao snajperist Delta Forcea, može to izvesti."
  "Nitko te ne pita za mišljenje", obrecnu se Yana. "Koliko će ti trebati da shvatiš situaciju?"
  "Idemo li sada?" rekao je Stone.
  "Večeras", rekla je Yana. "Ušuti na minutu dok zovem." Okrenula je broj i pustila ga da zvoni. Rekla je: "Bit ću tamo večeras u sedam."
  Diego Rojas bio je na drugom kraju linije. "Agente Baker, kako je lijepo od vas što ste nazvali." Yana je čula prigušeni zvuk ženskog plača u pozadini. "Ali imam planove za večeras. Bojim se da ću neizbježno kasniti."
  Adrenalin, pomiješan s bijesom, jurio joj je venama. Rojas je vrijeđao drugu ženu. "Ne zanima me koga ugošćuješ. Bit ću tamo da te pokupim i očekujem da imaš spremnu moju drugu ratu."
  Žena je ponovno vrisnula, ali Yani je to zvučalo kao da joj je netko začepio usta. "Vi ste žena koja ne zna gdje joj je mjesto, agentice Baker."
  "Nemoj mi se obraćati tim dominantnim muškim tonom, Rojas. Zadnji koji je ovo učinio izgubio je muda i lice pocrvenio poput ljubičastog patlidžana." Zastala je i pustila da joj izjava sđe u glavu. "Nisi imao načina doći do Gavirije. Da si znao, ne bi me zaposlio za ovaj posao. Sad kad je posao gotov, očekujem da budem plaćen, i to u cijelosti. A imaš i drugih zadataka za mene, zar ne? Vremena su se promijenila. Oficina de Envigado dobro je svjesna da njihov neustrašivi vođa više nije tu i da se situacija pogoršava. Ulozi su veći, a što su ulozi veći, to je veća cijena."
  tijelo starijeg Gavirije?
  - Svakako.
  "Večeras ćemo razgovarati o tvom sljedećem zadatku", rekao je Rojas. Čim je spustio slušalicu, Yana je ponovno čula ženin vrisak. Zvučao joj je kao prigušeni užas.
  Cade je rekao: "O moj Bože, Jana, treseš se kao suh list."
  "Kunem se Bogom, ubit ću tog kučkinog sina", rekla je.
  "Što je ovo?" rekao je Stone.
  Ames je pogledao na drugu stranu, ali je rekao: "Ubijanje je lakši dio, Yana. Život s tim je teži dio."
  Okrenula se prema njemu i otvorila usta, ali pred očima su joj bljesnule slike. Bila je natrag u kabini, vezana za stolicu, a Raphael ju je gledao postrance.
  Prsa su joj se nadimala i podigla je ruku do grla, a zatim je povukla natrag, kao što bi netko provjeravao ima li krvi.
  "Hej, Jana", rekao je Cade. "Još si s nama?" Kako bi se odvratio, upitao je: "Što se dogodilo s Peteom Buckom?"
  Dok je objašnjavala što je naučila od Bucka, njezin je telefon jednom zavibrirao. Pogledala je zaslon, a zatim ga podigla da ga vide. Bila je to dolazna tekstualna poruka s jednom riječju: "Marcipan."
  "Opet Buck", šapnula je, jedva uspijevajući prebroditi knedlu u grlu. "Bože, mora da se želi ponovno sresti. Upravo sam se vratila."
  "Trebao bi imati više informacija", rekao je Stone.
  "Nemamo vremena za ovo", rekla je Yana. "Moramo se pripremiti za večeras."
  Ames reče tihim glasom: "Bolje da odeš vidjeti što Buck ima."
  Ali trenutak kasnije, Cadeovo računalo je zacvrkutalo i svi su ga pogledali.
  "Što?" rekao je. "Satelitska komunikacija se ponovno uspostavlja. Postoji samo jedan način da se to dogodi."
  Svi su znali što to znači, uskoro će stići još jedan poziv od Lawrencea Wallacea.
  
  56 Zvijezda na zidu
  
  
  Vrt
  Prvotna ideja bila je pokušati upotrijebiti novostečenu satelitsku vezu kako bi kontaktirali ujaka Billa u NSA-i. Bili su izvan kontakta više od jednog dana, a čak ni nove SIM kartice koje im je Pete Buck dao nisu im pomagale da zovu s otoka. To je bilo izluđujuće. Ali što god Cade pokušavao, njegova je veza i dalje bila blokirana.
  Iz zvučnika laptopa začuo se cvrkut.
  "Eto tako", rekao je Cade dok su se Jana i Stone nagnuli nad njega.
  Ames je držao distancu. Pokušavao je oprezno koračati kada je u pitanju Yana.
  Na monitoru se pojavilo samodopadno lice Lawrencea Wallacea. Mogli su vidjeti kako mu se usne miču, ali nisu mogli ništa čuti. Nakon nekoliko trenutaka, zvuk je postao čujan.
  "...vremena je malo. Moraš odmah krenuti."
  "Wallace", rekao je Cade. "Nismo čuli. Veza je prekinuta. Reci to ponovno."
  "Ako želite izvući agenta McCarrona, sada vam je jedina prilika." Wallace se promeškoljio na stolici. "Jeste li me čuli? Rekao sam da se morate odmah pomaknuti."
  Njih troje su se pogledali. Jana je rekla: "Wallace, zašto ta iznenadna žurba?"
  - To te se ne tiče. Raspored je... pomaknut."
  "Raspored nastave? Kakav raspored? I kada si toliko zabrinut za Kaylu?" rekla je. Ton joj je bio optužujući.
  "Jedina briga Agencije oduvijek je bio siguran povratak našeg agenta."
  Yana je odmahnula glavom. "Ovo je sranje, i ti to znaš."
  "Bez obzira na naše razlike, agente Baker, Kyle McCarronov život visi o koncu. Želite li da bude zvijezda na zidu u Langleyu? Vi ste jedini resurs koji ga može dohvatiti."
  "I to je glupost", rekla je. "Što je s onom grupom operatera koji su sinoć navratili po Gaviriju? Nisu izgledali kao da su došli na otok samo zbog malo sunca. Zašto ih ne pošaljete?" Yana ga je procijenila.
  "Baker!" rekao je Wallace mašući rukama. "Ti si jedini koji može ući u ovaj objekt i izvući ga van. Da je pokušan napad, agent McCarron ne bi imao šanse. Sada ti naređujem-" Zastao je usred rečenice i obratio se nekome izvan vidokruga kamere. "On je što? Kako je taj avion stigao tako daleko i tako brzo?" Okrenuo se natrag prema monitoru. "Baker, moraš mi vjerovati. Ako ne odeš sada, agent McCarron će biti mrtav unutar sat vremena."
  "Dovraga!" vrisnula je Yana. "Kako, dovraga, to znaš? Što se promijenilo?"
  "Potrebno je znati."
  "Želiš da odem u narkomansku jazbinu i misliš da ne moram znati za to? Kunem se Bogom, Wallace. Kad završim s Rojasom, dolazim po tebe."
  Iz stražnjeg dijela sobe, Ames je tihim, gotovo pobožnim glasom rekao: "Skrivena namjera."
  Yana je ponovno pogledala monitor. "Wallace, imaš pet sekundi da mi kažeš što se događa. Inače ga sam izvuci."
  Wallaceovo lice se skamenilo. "Izvedite ga odmah, ili će njegova krv biti na vašim rukama." Prekinuo je poziv.
  
  57 Raspirivanje plamena
  
  Tržnica Little Orleans
  
  Jana je imala kontrolu
  Džip je naglo skrenuo i zaustavio se iza tržnice. Buck je čekao. "Što je ovo?" rekla je. "Bili smo ovdje prije samo dvadeset minuta."
  Buckov je glas bio dalek. "Upravo sam završio telefonski razgovor s doušnikom."
  "Ispljuni to."
  "Gavirijino tijelo je upravo bačeno na glavna vrata Oficina de Envigado."
  Yana je ostala bez riječi. "Njegovo tijelo? Ali CIA je imala Gaviriju u pritvoru. Bio je živ. Što, je li ubijen?"
  "Nemam pojma, ali nije dobro."
  - Ako je Gavirijino tijelo jednostavno bačeno pred ulazna vrata njegova vlastitog kartela, to znači... . . . to znači da će Oficina de Envigado uskoro objaviti rat Los Rastrojosima.
  Buck je rekao: "Envigado će poslati svakog vojnika kojeg imaju. Rojasovo imanje će uskoro postati ratna zona. I to nije sve. Visokorizični osumnjičenik ide na otok. Terorist po imenu Karim Zahir. Navodno je na putu da se nađe s Rojasom."
  Yanin se pogled izoštrio. "To je to, zar ne? Zbog ovoga je Wallace bio toliko u panici. Znao je. Gad si je ovo sam sebi učinio. Nešto ima u rukavu, a ovo je njegov način da me prisili na to."
  - Što ćeš učiniti?
  "Idem po svog prijatelja."
  "Yana, čekaj!" viknuo je Buck. Ali bilo je prekasno. Gume džipa su se već okretale.
  
  58 Objekt u pokretu
  
  
  Agip
  Klizeći s jedne strane zemljanog puta na drugu, okrenula je Stoneov broj. Kad se javio, vrisnula je u telefon. "Hajde sad! Bit ću kod kuće za četiri minute i neću biti tamo dulje od dvije prije nego što krenem u Rojas. Moraš biti kod kuće."
  "O, Bože moj, Yana. Što ti se dogodilo večeras? Tisuću devetsto sati, sjećaš se? Moramo planirati."
  "Korak!" vrisnula je i zatim spustila slušalicu.
  Dok je stigla do sigurne kuće, Stone je već otišla. Naglo je zakočila i prešla parkiralište, a zatim utrčala unutra.
  Cade je bio na nogama. "Što se dogodilo? Zašto idemo baš sada, a ne večeras?"
  Projurila je pored njega u stražnju spavaću sobu. "Što misliš pod tim, mi? Ne ideš nikamo." Otvorila je drvena vrata ormara s žaluzinama, koja su se zabila u okvir i počela se ljuljati. Zatim je strgnula haljinu s vješalice.
  "Moram ići", rekao je Cade, stojeći na vratima. "Ne možeš očekivati da ćete se samo ti i Stone nositi s ovim. Što ako ti treba pomoć?" Glas mu je pukao dok je gledao kako Jana baca majicu i kratke hlače na pod. "Što ako ti treba distrakcija ili rezervno vozilo da pobjegneš?"
  Yana je okrenula leđa i spustila grudnjak na pod, zatim je preko glave navukla malu crnu haljinu i čvrsto se umotala u nju. Cade je pokušao skrenuti pogled, ali nije mogao.
  "Gdje je Ames?" upitala je.
  "Tvoj otac? Možda bi pomoglo kad bi ga barem tako mogao zvati."
  "Gdje?"
  "Nestao je. Ne znam. Kad je Stone poletio, okrenuo sam se i nigdje ga nije bilo."
  Yana je izvukla malu crnu torbicu i posegnula iza komode. Ruka joj se na trenutak vrpoljila, a zatim je Cade čuo kako se čičak trga dok je izvukla pištolj Glock kalibra 9 mm.
  Cade je rekao: "Ne misliš valjda da ćeš tu stvar ugurati u tu malu haljinu?"
  "Ne, idiote, samo sam uhvatila krivu ručku, to je sve." Ponovno je posegnula iza komode i vratila pištolj. Zatim je izvadila drugi, puno manji. Bio je identičan pištolju kojim je naučila lekciju svog napadača, Monteza Limu Pereza. Zategnula je prigušivač i provjerila je li metak u cijevi, a zatim ga je spremila u torbicu. Izvukla je crni čičak remen s dva dodatna spremnika. Cade je ponovno bezuspješno pokušao skrenuti pogled dok je stavljala nogu na krevet i podigla suknju dovoljno visoko da omota remen oko gornjeg dijela bedra. Kad je vidjela Cadea kako zuri, rekla je: "Jesi li dobro pogledao?"
  - Predlažeš li? Pokazao je unatrag.
  "Ne."
  "Dakle, što se promijenilo? Idem s tobom", rekao je, ulazeći u glavnu sobu i vadeći pištolj iz Stoneove torbe.
  - Što god bilo, klonit ćeš se ovog mjesta. Ne mogu izvući Kylea van i moram se vratiti i prebiti i tebe.
  Kad su stigli do džipa, Cade je sjeo za volan. Rekao je: "Što ti je Pete Buck ovaj put rekao? Zašto ta iznenadna žurba?"
  Yana se pogledala u ogledalo i obrisala šminku i kosu. "Dolazi terorist. On i Rojas će uskoro prekinuti svoj poslovni odnos."
  "Koji?"
  "Pranje novca vrijedno stotine milijuna."
  "Lijepo", rekao je Cade ubrzavajući. "Ali to ne objašnjava hitnost. Zašto se to mora dogoditi baš sada?"
  "Oh", rekla je, "jesam li zaboravila spomenuti da se Gavirijino tijelo upravo pojavilo u kompleksu Oficina de Envigado?"
  Cade je gotovo izgubio kontrolu nad automobilom. "Što? Umro je? Kako... _ _
  "Nemam vremena da ti oslikam sliku. Ali čim vide to tijelo, hrpa ljutitih dilera droge provalit će u vrata Rojasove kuće. Bit će to totalni rat. Moram Kylea izvući van odmah, bez obzira na sve."
  "Isuse, Yana. Trebamo pojačanje. Ne možemo se boriti protiv pedeset dobro naoružanih ljudi dok se ti ušuljaš da uhvatiš Kylea - iz zaključane ćelije, moram dodati. Trebamo ujaka Billa. Mogao bi poslati jurišni tim ovamo u trenu."
  "Pa, budući da ga još uvijek ne možemo ni nazvati, to prokleto pitanje je bezpredmetno."
  "Kako ćemo ovo igrati? Mislim, hoćeš li, kao, pričati kroz glavna vrata?"
  "Kad se približimo, iskoči. Nemam šanse proći pored ovog stražara dok je itko drugi u autu."
  "Kako ćeš uopće proći pored njega? Ne bi trebao biti tamo do večeras."
  Yana je skinula ruž za usne i posljednji put se pogledala u ogledalo. Pogledala je otvoreni dekolte na prsima i rekla: "Smislit ću nešto."
  
  59 Dolazak
  
  Morrisov zaljev
  
  Ton klizi
  Jednomotorni hidroavion Quest Kodiak sletio je u mirne vode zaljeva Morris. Voda je prskala u znak protesta. Avion se dovezao do malog privatnog doka. Sjedeći na stražnjem suvozačkom sjedalu, Karim Zahir podigao je svoje tamne sunčane naočale više. Pogledao je kroz vjetrobransko staklo prema imanju Rojas i ugledao dvojicu naoružanih muškaraca kako stoje na doku.
  Zahir je nosio košulju dugih rukava, otkopčao je nekoliko gumba. Njegova svijetla jakna i hlače oštro su kontrastirali s njegovim tamnim crtama lica. Prekrasna mlada žena preplanule kože tiho je sjedila pokraj njega.
  Zahirove su oči prelazile preko njezina tijela i podsmjehnuo se. Nagnuo se prema njoj. "Ako želiš ostati živa", šapnuo je, "bit ćeš vrlo, vrlo tiha."
  Donja joj je usna počela drhtati.
  "Gospodine Zahir?" rekao je pilot, vidjevši ljude na doku s mitraljezima. "Ovo je Morris Bay, Antigua, gospodine. Ali jeste li sigurni da smo na pravom mjestu?"
  "Naravno da sam siguran. Neka te ne smeta grubost sigurnosnih službi mojih poslovnih partnera. Sve je to za predstavu."
  Pilot je progutao knedlu. "Da, gospodine." Upravljao je letjelicom dok nije stigla do doka, gdje ga je jedan od stražara primio. Stražar je otvorio bočna vrata aviona i pridržao ih.
  "Ostani ovdje", rekao je Zahir pilotu, "i budi spreman. Ne volim čekati." Stupio je na plovak aviona, a zatim na dok. Žena ga je slijedila, ali se gotovo poskliznula u visokim potpeticama. "Moj posao bit će obavljen za sat vremena, nakon čega ću otići."
  "Misliš da oboje odlazite, gospodine?" rekao je pilot.
  Zahir je pogledao ženinu haljinu. "Ne, idem sam. Moj asistent ima ovdje drugog posla i ostat će."
  Kad je vidjela Zahirov osmijeh, odmaknula se od njega.
  
  60 Nema više tjeskobe
  
  
  "Ovdje silaziš,"
  - rekla je Yana Cadeu dok su se vozili bliže.
  Cade je zaustavio auto i iskočio, a Yana je sjela na vozačko mjesto. Pištolj koji je izvadio iz Stoneove torbe stavio je ispod košulje. "Budi oprezna", rekao je.
  Ali odmah nakon što je ubrzala, rekla je: "Neću paziti."
  Cade je nestao u tropskom lišću i krenuo prema kompleksu.
  Yana je okrenula Jeep prema prilazu, ali je naglo stala. Udahnula je nekoliko puta i pogledala svoju desnu ruku. Tako je čvrsto držala volan da nije primijetila podrhtavanje. Prošlu godinu si provela pripremajući se za nešto ovakvo, nešto za što si se nadala da se nikada neće dogoditi. Zatvorila je oči i izdahnula u jednom dugom pokretu. Evo ga. I s tim je sva briga napustila njezino tijelo.
  
  61 Meso i olovo
  
  
  Fso tvog mjesta
  Na suprotnoj padini, Stone je uperio svoju Leupold pušku. Pregledao je prednji dio imanja i spustio se prema stražarnici na ulaznim vratima. Nešto se pomaknulo u njegovom perifernom vidu, pa je žmirkao u tom smjeru, ali nije mogao ništa razaznati. Počeo je pomicati nišan kako bi bolje pogledao, ali kad je ugledao džip koji se približavao, zumirao je kako bi vidio stražara.
  
  Yana je zaustavila auto ispred stražarnice i razigrano se nasmiješila. Isti stražar kojeg je ranije srela zurio je u nju, pogled mu je klizio prema njezinim prsima. Kad ju je konačno pogledao u oči, odgovorila je prelazeći pogledom niz njegovo tijelo. Uostalom, malo flerta nije moglo škoditi.
  Ali kad je prislonio mitraljez na prednji dio tijela, ona se uspravila.
  Glas mu je bio slan. "Niste na rasporedu do 19:00."
  Pokušaj ponovno, pomislila je. Naslonila se laktom na otvoreni prozor, naslonila glavu na ruku, a zatim je sagnula. "Znam", rekla je. Ispružila je ruku i pustila da joj prsti nježno pređu preko njegove ruke. "Malo je postalo užurbano. Pa sam mislila doći ranije."
  Muškarac je pogledao njezinu ruku i progutao knedlu. "Moram obaviti poziv." Okrenuo se prema zaštitarskoj kabini.
  Dovraga, ovo ne funkcionira. "Ti?" Njezin je ton bio razigran. Izvan njegova pogleda, napipala je torbicu. "Htjela sam da ovo bude iznenađenje za Diega."
  "Ne smijem." Uzeo je telefon, ali kad ga je metak s prigušivačem pogodio u lubanju, moždana tvar se raspršila po stražarskoj kućici i izgubio je svijest. "Pretpostavljam da mi je vruće", rekla je, skačući iz džipa. "Ionako je bio dosadan razgovor."
  
  Stojeći na obronku, Stone je promatrao kako se čovjek ruši. Pogledao je stražare ispred kuće da vidi jesu li čuli kad je ponovno krajičkom oka ugledao pokret. Dolazio je iz istog smjera. "Što je to, dovraga?" Namjestio je nišan, ali previše lišća zaklanjalo mu je pogled. Ali onda je ugledao boju kroz gustu zelenu i ugledao Cadeovo lice. "Početnik", rekao je Stone. Pogledao je natrag stražare i vidio kako jedan od njih podiže radio i počinje govoriti. Stone je namjestio pušku i uperio je u stražara. "Ovo nije dobro. Znaju. Dovraga, znaju."
  
  Yana je pritisnula gumb unutar kućice na vratima i masivna čelična vrata su se počela otvarati. Uskočila je u džip i mirno se odvezla niz prilaz do imanja.
  
  Na ulaznim vratima, prvi je stražar dao znak drugome i počeo se spuštati niz stepenice prema Yaninom automobilu koji se približavao.
  
  "Nikada neće preživjeti", rekao je Stone. Izdahnuo je i zadržao dah, polako brojao, a zatim ispalio jedan metak. Kroz prigušivač, pucanj je zvučao kao prigušeno pucanje. Međutim, zvuk metka koji je udario u čovjekovu lubanju bio je glasan, nešto poput šamara. Tijelo stražara se zavrtjelo i udarilo o tlo baš kad se džip popeo na vrh brda.
  Drugi stražar se okrenuo na zvuk šamara i ugledao svog partnera u lokvi krvi. Stone je poravnao križić i počeo lagano pritiskati okidač. Ali prije nego što je pištolj mogao opaliti, vidio je kako muškarčevo tijelo leti u zrak. Yana ga je udarila svojim džipom.
  Stone je gledao kako iskoči i bez oklijevanja upuca muškarca u glavu dok se penjala stepenicama.
  "O Bože", reče Stone sam sebi, "stvorio sam čudovište. O sranje!", reče dok se još jedan stražar pojavljivao kroz otvorena vrata.
  
  Yana se srušila na tlo i ispalila hitac ravno u muškarčevo grlo. Šuplji vrh pištolja kalibra .380 zarila se u meko meso i izašla kroz njegovu kralježnicu. Bio je mrtav prije nego što je prazna mesingana čahura udarila u kamenu platformu. Naslonila se na dovratak i osvrnula se po masivnoj sobi sa staklenim zidovima, s visoko podignutim pištoljem. Na verandi je vidjela Diega Rojasa kako se rukuje s dobro odjevenim muškarcem s crnom bradom i đavolskim osmijehom. Muškarci su stajali leđima okrenuti Yani, pokazujući gore-dolje na ženu koja je stajala nasuprot njima. Njezina duga, sjajna crna kosa padala je preko naramenica njezine duge, uske, šljokičaste haljine. Žena je bila jedina koja je gledala u Yaninom smjeru, a Yana je znala da je ona još jedna seksualna robinja.
  Žena s Bliskog istoka stavila je ruku na Rojasovo rame i nasmijala se dok joj je on uručivao dar, gestu dobre volje. Sama pomisao na to što će se dogoditi ženi natjerala je Yanu da eksplodira, ali kad je vidjela kameni izraz mlade žene, oči su joj se još više zasjale.
  Središnji ožiljak na Yaninim prsima počeo je gorjeti i čula je glasove. Okrenula se, ali glasovi su bili daleko. Jedan se nadvisio nad ostalima.
  "Učini to", glas se podrugljivo nasmijao. Bilo je to kao zmijsko siktanje. "Učini to sada. Znaš što će učiniti toj djevojci. Znaš da to možeš zaustaviti. Učini to." Yanin stisak na vatrenom oružju se pojačao, a disanje joj je postalo isprekidano.
  Smijeh trojca poslao je novi udarni val mučnine kroz Yanino tijelo, a rubovi njezina vida, nekada jasan i oštar, počeli su se mutiti. Pogledala je dolje i ugledala tijelo posljednjeg stražara kojeg je ubila, zatim se okrenula i ugledala drugu dvojicu.
  Ubio si ih bez oklijevanja, rekao je glas. Bila je to ljepota.
  Yanini su prsti klizili preko ožiljka i trznula se od boli. Pogledala je Rojasa i drugog muškarca.
  Učini to. Ubij ih, zadirkivao je glas. Ubij ih sve!
  Janina su koljena počela klecati.
  Drugi bi te ubili. Bili su opravdani. Ali ti ćeš prići ovoj dvojici i hladnokrvno ih ubiti. Kad to učiniš, tvoje će putovanje biti dovršeno.
  Suze su joj tekle niz lice, a Yana se mučila disati. Pištolj je pao. "Kyle, moram doći do Kylea." Kleknula je na jedno koljeno i snažno odmahnula glavom, a zatim rekla: "Sjeti se tvrđave. Moraš pronaći tvrđavu." Stisnula je zube i pustila da joj misli odlutaju natrag u djetinjstvo, natrag u njezinu dragocjenu tvrđavu, njezin bastion sigurnosti. Kad je konačno bila unutra, disanje joj se počelo normalizirati.
  Podigla je pogled i ugledala ženu na balkonu kako je zuri, očima staklastim od straha. Yana je stavila prst na usne i šapnula "psssst" kad je ženin pogled pao na mrtvog stražara na vratima. Izgledala je prestravljeno, ali činilo se da razumije da je Yana tu da pomogne.
  Yana je zgrabila mrtvog stražara za ovratnik jakne i odvukla ga preko skliskog kamenog poda do vrata, a zatim ga je otkotrljala niz stepenice.
  Barem ga nema na vidiku, pomislila je. Prišuljala se do dovratka i pružila otvoreni dlan djevojci, dajući joj znak da ostane na mjestu. Žena je trepnula, a suza joj je potekla niz obraz.
  Spremnici su imali samo pet metaka, pa je Yana izvadila cijeli metak iz čičak pojasa i napunila ga oružjem. Brzo je otišla do staklenog stubišta i počela se spuštati. Otprilike na pola puta, ugledala je naoružanog stražara na donjoj etaži kako kroz stakleni zid promatra hidroavion koji je još uvijek bio privezan. Uspravila se i sklopila ruke iza leđa, štiteći pištolj od pogleda, a zatim se spustila niz stube.
  Čuvši je kako se približava, naglo se okrenuo i progovorio snažnim kolumbijskim naglaskom: "Što radiš ovdje?"
  Prišla mu je i rekla: "Što bi ovo trebalo značiti? Nisi li me sinoć ovdje vidio? Ja sam Diegov gost i neću se s njim ovako razgovarati."
  Usta su mu se otvorila kao da traži riječi.
  Yana se približila na dva i pol metra. Ruka joj je izletjela iza leđa i povukla je okidač. Njegovo se tijelo srušilo na tlo. Pretražila je njegovu odjeću i izvukla svežanj ključeva, a zatim jurnula prema vinskom podrumu i njegovim tajanstvenim čeličnim vratima.
  Trebala su joj tri pokušaja da pronađe pravi ključ, ali kad ga je jednom pronašla, lako je ušao. Međutim, kad je otvorila vrata, počeli su pravi problemi.
  
  62 Posvećen ideji
  
  
  Natrag u sigurnu kuću,
  Cadeov laptop je zacvrkutao dok je mala ikona rotirajućeg globusa postajala zelena. Satelitska veza je oživjela. Otvorio se video prozor, a ujak Bill u zapovjednom centru NSA-e rekao je nekome izvan kamere: "Jesmo li već uživo?" Pogledao je monitor. "Cade? Jana? Isuse, gdje su? Moramo ih upozoriti!"
  U sigurnoj kući, odmah iza monitora, stajao je Richard Ames.
  Ujak Bill je rekao: "Slušaj, ako me možeš čuti. Nešto veliko će se dogoditi. CIA je naredila da se podigne F-18. Dolazi prema tebi i naoružan je majkom svih bombi. Pratimo ga sada. Na temelju trenutne brzine lovca, vremena leta i maksimalnog dometa te rakete, procjenjujemo da imaš dvadeset osam minuta. Ponovit ću to. Vrijeme ekspozicije je tisuću četiristo pedeset i šest sati; dva i pedeset šest po lokalnom vremenu. Što god radio, nemoj ulaziti u taj kompleks!" Bill je gledao odmah izvan kamere. "Dovraga! Kako ćemo znati jesu li dobili poruku?"
  Kad je satelitski poziv završio, Ames je pogledao na sat. Zatim je izvadio telefon i započeo konferencijski poziv s Janom, Cadeom i Stoneom. Trebalo je nekoliko trenutaka, ali svaka se osoba redom javila.
  Yana se posljednja javila na telefon. "Nemam vremena za ćaskanje, Ames."
  "Sva trojica", mirno reče Ames, "pažljivo slušajte. U tijeku je zračni napad. Predviđeno vrijeme dolaska je 2:56 po lokalnom vremenu."
  "Zračni napad? O čemu pričaš?" Stijena se srušila s obronka iznad imanja Rojas.
  Ames je rekao: "Rekao sam ti da uvijek postoje viši ciljevi. NSA je upravo hakirala satelitsku bravu i nazvala ga." Pogledao je na sat. "Imaš samo dvadeset pet minuta. Nema šanse da uđeš unutra i izvučeš McCarrona na vrijeme."
  "Prekasno je", rekla je Yana. "Već je unutar kapije. Dvadeset pet minuta? Izvući ću ga u šest. Baker, van." Spustila je slušalicu.
  "U pravu je", rekao je Stone. "Prekasno je. Posvećeni smo."
  Kad je poziv završio, Ames je pogledao Stoneovu torbu koja je stajala na podu sigurne kuće. Nagnuo se i otvorio patentni zatvarač dugačke torbe. Kad mu je pogled pao na predmet koji je pobudio njegovu pozornost, rekao je: "Trebat će im pomoć." Izvukao ga je iz torbe i pogledao se u ogledalo. "Pozdravi mog malog prijatelja."
  
  63 Ovo nije svježi sir
  
  
  Sade je gurnula
  Probijao se kroz gusto lišće prema stražarnici. Govoreći o telefonskom pozivu, rekao je: "Dvadeset pet minuta? Sranje." Vidjevši otvorena vrata, mogao je samo pretpostaviti da je Jana prošla kroz njih. Srce mu je lupalo dok se prikradao bliže kolibi. Postao je hrabriji kad je vidio da nikoga nema unutra. Zavirio je u malenu ispostavu. Krv je prskala zidove. Srce mu je lupalo. Obišao je stražnji dio zgrade i pogled mu je pao na par crnih čizama. Te su čizme bile pričvršćene za mrtvaca, a Cade je skrenuo pogled. Pogledao je preko ramena kako bi se uvjerio da ne vidi nikoga.
  Ako je ono što je Ames rekao istina, pomislio je u sebi, ova će padina za nekoliko minuta postati ravna. Zgrabio je čovjeka za ruku i počeo vući kad mu je ponovno zazvonio telefon. Toliko ga je prestrašio da se srušio na tlo. Pogledao je telefon.
  "Stone, što dovraga želiš?" rekao je, osvrćući se oko sebe.
  - Što misliš da radiš?
  "Pratiš li me? Nemam vremena za društveni poziv. Moram maknuti ovo tijelo iz vida. Ako ga itko vidi, igra je gotova."
  "Ovo tijelo nije ništa u usporedbi s ona tri koja leže na ulaznim vratima imanja. Ne brini se zbog toga. Uzmi njegov mitraljez i vrati se tamo gdje te neće vidjeti."
  "Nemoj mi govoriti što da radim. Već sam bio na terenu. Znam što radim."
  "Jako mi je drago što radim s još jednim snimateljem", obrecnuo se Stone. Njihovo rivalstvo se nastavilo.
  Cade je skinuo remen automatskog oružja s muškarčevog ramena, ali vidjevši tamnu krv kako prekriva stražnji dio remena, nagnuo se i pokrio usta.
  Stone je zurio u daljinu. Osjećao se kao da će Cadeu pozliti. "To je krv, Cade. Umro je. To se ponekad dogodi. Ali drago mi je vidjeti da ćeš se izvući."
  Cade se uspravio. "Vrlo smiješno, idiote. To je bila moždana tvar, što mi nije bilo baš drago."
  "Izgleda li kao pokvareni svježi sir?"
  "O, Bože", rekao je Cade, "ovo je strašno", rekao je, boreći se s mučninom.
  Ali onda je Stone rekao: "Čekaj malo. Čujem nešto." Stone je zastao, a zatim rekao u telefon: "Jesi li to čuo?"
  Što čuješ?
  "Izgleda kao motor. Izgleda kao nekoliko motora." Stone je podigao dalekozor i pretražio cestu u daljini. "Cade! Imamo nadolazeći promet. Zatvori sigurnosna vrata i bježi odande!"
  
  64 Diši
  
  
  Ovo su vrata.
  Klizeći preko zrnatog cementnog poda, Jana je provirila u tamu, uperivši pištolj ispred sebe. Smrad je bio neodoljiv. Kad je ugledala usamljenu siluetu muškarca kako leži na podu, utrčala je unutra i uperila pištolj u vrata kako bi se uvjerila da nema stražara. Okrenula se i vidjela da je to Kyle. Ležao je na prljavom tepihu, jednom rukom vezan za zid. Kleknula je i protresla ga za rame. "Kyle, Kyle. Ustaj." Jače se protresla i konačno se počeo micati.
  "Hej, čovječe. Ostavi me na miru", rekao je u gadnoj magli.
  "Kyle! Ustaj, moramo ići."
  Yana je petljala s ključevima dok nije pronašla onaj koji je odgovarao bravi na Kyleovom zapešću. Ponovno ga je protresla i razdvojila jedan kapak kako bi pregledala zjenicu. Bila je proširena. Pregledala mu je ruke. Obje su imale očite modrice na mjestima gdje su mu bile ubodene igle. "Drogirali su te." Povlačila je dok se nije uspravio. "Što ti daju?" Ali odgovor zapravo nije bio važan. Stavila mu je ruku na rame i s mukom se podigla na noge.
  "Kyle, pomozi mi. Moramo ići. Moramo ići sada." Pogledala je otvorena vrata.
  Kad se Kyle osvijestio, rekao je: "Ti nisi taj tip. Gdje je onaj tip s tim stvarima?"
  - Idemo, moramo ići.
  Povela ga je naprijed, ali on je stao. "Moram nešto uzeti, stari. Gdje je taj tip?"
  Yana je stala pred njega i ošamarila ga. "Nema vremena za ovo! Ovo nam je jedina šansa."
  "Hej, stari, to boli. Hej, Yana? Bok! Što radiš ovdje? Jesi li mi donijela stvari?"
  Yana je na trenutak razmislila. "Da, Kyle. Da, imam stvari. Ali vani je. Moramo otići tamo po to. Samo pođi sa mnom, u redu?"
  - U redu, stari.
  Par se spotaknuo dok je Kyle pokušavao ustati.
  "Hej, je li to pištolj imaš ili si samo sretan što me vidiš?" Nasmijao se. "Zašto neprijateljstvo? Ovi ljudi su nevjerojatni!"
  Yana nije očekivala da će Kyle biti u ovakvom stanju. Nije mogla odlučiti je li se više borila zbog njegove težine ili zato što se bojala izvući ga prije nego što projektil udari u krov. Držala je pištolj napola podignut.
  Dok su izlazili u sobu u prizemlju, Kyle je pogledao postrance prema staklenoj stijeni. Yana je pogledala naprijed-natrag. Pogledala je prema dnu balkona. Ženo, pomislila je. Moram je odavde izvući. Ali s Kyleom u ovakvom stanju, naprezala se da smisli neku ideju.
  Kyle je pogledao mrtvaca raširenog uza zid. "Hej, stari. Probudi se", rekao je. Nasmijao se. "Ne spavam na poslu." Ali kad je bolje pogledao i vidio tamnu lokvu krvi, pogledao je Janu. "Ne izgleda baš dobro. Možda bismo mu trebali dati flaster ili nešto slično." Počela je odvlačiti Kylea kad je rekao: "Stari ima problema s bubom, to je sigurno."
  Pogledala je veliki otvoreni prostor iza kompleksa. Hidroavion je bio privezan, a s njegove strane su bila dvojica Rojasovih stražara. Prokletstvo, pomislila je. Ovo se ne može događati.
  Okrenula je Kylea i krenula prema staklenom stubištu. Pridržala ga je, a zatim je čula nekoliko glasova iznad. Okrenula je Kylea natrag prema masivnim vratima i izvela ga na terasu. Na balkonu, Rojas, muškarac s Bliskog istoka, i njegov tjelohranitelj još su uvijek držali ženu. Baš tada je čula muškarce kako silaze staklenim stubištem, razgovarajući na španjolskom. Počela je paničariti.
  Gurnula je Kylea do krajnjeg ruba terase i položila ga odmah iza klupe. Potrčala je natrag, zgrabila mrtvaca i odvukla ga na terasu odmah iza Kylea. Na stubama su se pojavila dva para nogu. Zgrabila je orijentalni tepih i prebacila ga preko mrlje od krvi, a zatim se sagnula na terasu.
  Sklupčala se na rubu, zaklanjajući Kylea svojim tijelom i držeći pištolj ispruženom rukom. Začepi, Kyle. Bože, molim te. Začepi.
  Dvojica stražara polako su sišla niz posljednje stepenice usred razgovora.
  Yanine su misli jurile. Jesam li zatvorila vrata Kyleove ćelije? Hoće li primijetiti da tepih nije na mjestu? Što se više trudila kontrolirati disanje, to joj je teže postajalo.
  Dok su se dvojica teško naoružanih muškaraca približavala divovskim vratima s prozorima, Yana je pogledala siluete ljudi na balkonu iznad. Nema šanse da to nisu mogli čuti, pomislila je, s obzirom na zvuk prigušivača koji su se pucali u tako neposrednoj blizini.
  Muškarci su izašli u dvorište. Yana je stisnula usne i nije se usudila disati. Ako bi bila prisiljena ubiti ih, Rojas bi čuo i ne bi imala drugog izbora nego pokušati pobjeći s Kyleom. U njegovom stanju, nisu imali šanse. Držala ga je, činilo se, cijelu vječnost i gotovo je mogla čuti otkucavanje svog ručnog sata. Raketa, pomislila je. Nemamo vremena. Malo je pazila na okidač.
  
  65 Pakao nema bijesa
  
  
  Muškarci su stajali
  na vjetru. Yana je bila udaljena metar od njega. Njihov razgovor se nastavio kada je jedan od njih pokazao na hidroavion. Jače je pritisnula okidač. Ali onda je u daljini čula pucketanje, poput pucnjeva iz automatskog oružja. Muškarci su se okrenuli i potrčali uz stepenice, a Yana je duboko udahnula. Što je to dovraga bilo? O, moj Bože, Stone je bio tamo. Zazvonio joj je telefon. Bio je to Cade.
  "Što se događa?" šapnula je Yana u telefon. Čula je vriske na balkonu iznad i gledala kako ljudi upadaju u kuću.
  "Oficina de Envigado je ovdje!" viknuo je Cade preko pucnjave. "I jako su ljuti."
  - Što je sa Stoneom?
  "Ne može odlučiti koga će sljedećeg upucati."
  "Reci mu da ih sve postrijeli. Čekaj!" rekla je Yana. "Ovo je savršena diverzija!" Promatrala je kako dvojica stražara kod hidroaviona bježe.
  Cade je rekao: "Izgleda kao da će probiti vrata! Ovo će mjesto biti pregaženo. Roxasovi ljudi pružaju otpor, ali padaju kao muhe."
  "Zaboravi sve ovo! Trebam pomoć. Drogirali su Kylea. Ne mogu ga sama izvući."
  "O, sranje!" rekao je Cade. "Gdje si?"
  "Dvorište. Prizemlje. Reci Stoneu da me nađe na doku iza imanja."
  - I što učiniti?
  Tamo je hidroavion.
  "Što ćemo s hidroavionom?" rekao je Cade.
  "Začepi i mrdni!"
  
  66 komadića stakla
  
  
  Jnadovo pucanje,
  Cade je čuo zvižduk. Podigao je pogled i vidio Stonea kako mu maše. Cade mu je dao znak da ga slijedi do stražnjeg dijela imanja.
  Stone je kimnuo, ali kad je vidio kako Cade skače i trči prema zidu zgrade, uperio je nišan točno iznad Cadeova ramena.
  
  Cade je bio u očaju. Stražar je iskočio iza zgrade i počeo pucati, ali tada su mu noge podletjele. Srušio se na tlo. Cade se ukočio u mjestu, pokušavajući shvatiti što se dogodilo. Ali onda je shvatio da je to Stone. Cade je otrčao iza kuće do terase.
  
  Stone je prebacio snajpersku pušku preko ramena i vratio karabin HK 416 na mjesto. Potrčao je nizbrdo, provlačeći se kroz tropsko raslinje. Pokreti su mu bili brzi, zbog čega ga je bilo teško vidjeti, a još teže pucati.
  Pucnjava dvaju zaraćenih narkokartela se pojačala, a zalutali meci su probijali zrak sa svih strana. Zazvonio je Stoneov telefon.
  "Prikliješteni smo", rekao je Cade u telefon. "Kyle je bez svijesti, a mi moramo doći do pristaništa!"
  "Budi tamo za šezdeset sekundi!" viknuo je Stone. Trenutak kasnije, metak mu je probio desnu potkoljenicu, a on je zastenjao.
  "Što je to bilo?" rekao je Cade.
  "Ništa posebno. Stižem. Samo se čvrsto drži."
  Stone je otkopčao čičak i navukao ga preko rane. "Imat ću vremena da iskrvarim kasnije", rekao je i dao se u trk. Ostao je usred borbe i kad je mogao vidjeti cijeli stražnji dio imanja, zauzeo je položaj. Dva stražara su pucala na Janu i Cadea. Stone se vratio na svoju snajpersku pušku i oboje ih oborio. Rekao je u telefon: "Sve je čisto."
  Cade je odgovorio: "Pilot je još uvijek u avionu! Idemo tamo s Kyleom. Pokrivaj nas!"
  
  Pucnjava iz automatskog oružja odjeknula je po uređenom travnjaku kad se pojavio Cade, s Kyleom prebačenim preko ramena. Cade je zatvorio oči dok su mu zemlja i vlati trave prskali po licu. Okrenuo se i ugledao Janu kako se još uvijek sklupčala ispod balkona. "Što radiš?" viknuo je, a zatim se okrenuo i vidio kako još jedan stražar pada na tlo.
  "Neću je ostaviti", rekla je Yana.
  "Koji?" rekao je Cade.
  Tamo je još jedna žena.
  "Yana! Moramo ići. Ovo mjesto će biti zauzeto svakog trena!"
  Snažno ga je okrenula. "Odvedi Kylea do aviona. Učini to odmah!"
  Cade je potrčao dok su oko njega odjekivali novi pucnji.
  Kamen je izletio iz jednog metka, zatim iz drugog, i topovi su stali.
  Cade se probijao preko otvorenog tla, boreći se pod Kyleovom težinom. Još metaka je zviždalo pored njegove glave i on se spotaknuo. On i Kyle su pali na tlo.
  Stone je ubacio novi spremnik i ponovno opalio. Hitac je pogodio metu. "Kreći se, Cade!" viknuo je u telefon. Cade je ponovno zgrabio Kylea i prebacio ga preko ramena, teško dišući. Hidroavion je bio udaljen samo pedeset metara.
  
  Yana je sjela na stakleno stubište i promotrila kat iznad. Nekoliko Rojasovih stražara pucalo je s prozora dok su se napadači gurali naprijed. Bakrene čahure ležale su razbacane po mramornom podu blizu sada zatvorenih ulaznih vrata. Čula je ženski vrisak iz hodnika i skočila na noge baš kad su meci razbili masivne staklene zidove iza nje.
  Karimov Zahirov osobni tjelohranitelj izašao je iz jedne od soba, uperivši pištolj u nju. Yana se zabila u zid tražeći zaklon i upucala ga u prsa. On se bacio unatrag, bijesno pucajući, i otkotrljao se po podu. Držao se za prsa i potom se srušio.
  Yana je potrčala niz hodnik i čučnula, a zatim uperila Glock prema gore. Zahir se bacio naprijed, pucajući iz pištolja u razinu prsa. Metak je udario u suhu zidnu ploču iznad Yanine glave i ona je eksplodirala. Pogodio je Zahirovo rame. Pištolj mu je pao na pod, a on se dovukao u drugu sobu.
  Yana se nagnula i ugledala ženu. Njezina šljokičasta haljina bila je poderana, a maskara joj se slijevala niz lice. Zgrabila je ženu za ruku i povukla je prema hodniku, kad je odjednom osjetila kako se žena trza unatrag. Posljednje čega se Yana sjećala prije nego što je sve utonulo u mrak bili su ženini vriskovi.
  
  67 Ne bez nje
  
  
  Anine oči
  Vlažna, žareća bol izbila je iz tame. Glava ju je boljela. Mogla je osjetiti da se muškarci nadvijaju nad njom, ali sve što je čula bio je jarki, peckajući zvuk. Budući da je bila licem prema dolje, nije mogla vidjeti tko ju je od njih zgrabio za kosu i odvukao u sobu. Kako joj se sluh počeo vraćati, čula je pucnjavu iz nekoliko smjerova.
  Čula je Rojasov glas. "Okreni tu prokletu ženu. Želim da me pogleda u oči kad je ubijem." Netko ju je ponovno zgrabio i okrenuo na leđa. Čovjek koji je stajao točno iznad nje bio je Gustavo Moreno, Rojasov obavještajni časnik. Stajao je s uglačanim kromiranim pištoljem u ruci.
  Yana je posegnula za potiljkom i trznula se od boli. Kosa joj je bila mokra, a kad je povukla ruku, bila je prekrivena tamnom krvlju. Moreno ju je uhvatio za ramena i povukao prema zidu kako bi je zadržao uspravno.
  "Eto, gospodine Rojas, ali moramo brzo djelovati, nemamo puno vremena."
  Rojas je stajao Yani do nogu. "Moj obavještajni časnik me upozorio na tebe. Nikad ti nije vjerovao, ali nakon onoga što si učinila Montesu Limi Perezu, kako bih i ja mogao ne vjerovati?"
  "Love te, idiote", rekla je Yana.
  "Imaš dobra usta za panochu, pičku koja će uskoro umrijeti", rekao je Rojas.
  Yani se još uvijek vrtjelo u glavi. "Znam što ovo znači."
  - Dakle, radio si tajno za Amerikance? Dvostruki agent?
  "Ne radim ni za koga", odbrusila je.
  "Zašto me onda slijedite? Većina ljudi koji dođu poslije mene ne doživi da bi o tome pričali."
  "Patrone, moramo ići", preklinjao je Moreno.
  "Kyle McCarron", rekla je Jana.
  "Da, kad te je moj obavještajni časnik vidio na snimci nadzorne kamere, rekao mi je što se događa."
  Pucnjava s prednje strane imanja se pojačala. Gustavo Moreno stavio je ruku na Rojasovo rame. "Señor Rojas, moramo vas izvući. Ne znam koliko dugo ih možemo zadržavati."
  Rojas mu je rekao: "Tunel je izgrađen s razlogom, Gustavo."
  Yana je rekla: "Tunel. Kukavički put. Ionako bih došla po tebe."
  Rojas se nasmijao. "A što bi to trebalo značiti?"
  "Žena", rekla je Yana. "Kad sam bila ovdje prvi put."
  - Ah, jesi li je vidio na prozoru? Da, - nasmiješio se Rojas, - ispunila je svoj zadatak.
  "Idi se jebat."
  "Vječno otmjena mlada žena, agentice Baker. Ali moram znati još jednu stvar. Vaš tajming čini se besprijekornim. Došli ste u moju kuću osloboditi agenticu McCarron dok moji suparnici u Oficina de Envigado idu u rat? To nije slučajnost, zar ne?"
  "Sami shvatite", rekla je Yana.
  - Volio bih da imam vremena da te naučim lekciji o lijepom ponašanju.
  Jana je rekla: "Ovo nije slučajnost. Tijelo nedavno ubijenog Carlosa Gavirije upravo je pronađeno na ulaznim vratima Envigada. Što misliš o njihovoj reakciji? Vaše operacije ovdje su završene."
  "Svježe ubijen? Ali ubijen je prije dva dana."
  "Ne," nasmiješila se Yana. "Oteli smo ga prije dva dana, ravno ispred tvog nosa. Bio je itekako živ."
  Iz sobe se čuo zvuk kaskade razbijenog stakla.
  "Señor Rojas!" preklinjao je Moreno. "Moram inzistirati!"
  "Održavao si ga na životu, a onda ga ubio u pravo vrijeme? I napustio njegovo tijelo da započneš rat? Bio mi je kumče!"
  Yana je znala da ga je pogodila u živac. "Vrištao je kao djevojčica kad je ubijen."
  - Nije učinio ništa slično! vrisnuo je Rojas.
  Zalutali metak probio je suhu gradnju i razbio stakleni kip u kutu sobe.
  Ovaj put, čak je i Rojas znao da moraju otići. Rekao je: "U Kolumbiji imamo izreku. U smrti nema varanja. Ona čini točno ono što obeća." Kimnuo je Morenu, koji je uperio pištolj u Yaninu glavu.
  Yana je pogledala Rojasa. "Možeš gorjeti u paklu."
  - odgovorio je Rojas. - Ti si prvi.
  Yana je zatvorila oči, ali su se naglo otvorile na zvuk automatskog oružja ispaljenog iz neposredne blizine. Otkotrljala se u zaklon dok su se prašina i krhotine suhozida raspršile po sobi. Rojas i Moreno su pali. Yana je pogledala gore i ugledala ženu u šljokičastoj haljini s mitraljezom u ruci.
  Žena je pala na koljena i počela jecati. Moreno je ležao nepomično, širom otvorenih očiju. Yana je počela izvlačiti pištolj iz njegove ruke, ali Rojas je skočio na nju, samo da bi ga ona laktom udarila u lice, slomivši mu nos. Rojas se zateturao unatrag i skočio na noge dok je Yana zgrabila pištolj. Prešao je sobu i izašao u hodnik kad je Yana opalila. Metak ga je pogodio u gornji dio leđa i nestao je.
  Jana se s mukom podigla na noge i pogledala na sat. "O, moj Bože", rekla je, hvatajući ženu za ruku. "Moramo odavde izaći!" Trčali su kroz kuću dok su meci zviždali. Spustili su se niz stepenice na kat ispod i istrčali u dvorište, samo da bi u daljini vidjeli Cadea kako se bori s Kyleom. Meci su grickali travu. Čula je pucnjavu iz drveća s lijeve strane i gledala kako Stone puca u još jednog Rojasovog stražara.
  Stone joj je viknuo: "Naprijed!", a zatim je počeo otvarati vatru za suzbijanje. Povukla je ženu za ruku i počele su se boriti. Metak je okrznuo Yanino rame, bacivši je na zemlju. No, s naletom adrenalina, skočila je i potrčala sa ženom. Bili su na pola puta do pristaništa kada je Cade ukrcao Kylea u avion.
  Pilot je viknuo nešto nerazumljivo preko buke motora.
  Pucnjava iz kuće se pojačala, prelazeći u oštar crescendo. Yana je izvukla ženu, a zatim gurnula njezino tijelo u avion. "Imamo još jednu!" viknula je pilotu. "Imamo još jednu!" zatim je dala znak Stoneu dok je trčao za njim.
  Meci su parali mol, šaljući krhotine tikovine u zrak.
  Pilot je viknuo: "Ne čekam! Odlazimo!"
  Jana je podigla pištolj prema njemu. "Jeb' se!" Ali kad se ponovno okrenula, vidjela je Stonea kako šepa, a zatim pada. "O, moj Bože." Pobjegla je i pucala prema kući.
  Iz aviona je Cade viknuo: "Yana!", ali nije mogao ništa učiniti.
  Došla je do Stonea, povukla ga na noge i potrčali su prema doku. Dok se Stone srušio na prednje sjedalo aviona, podigao je pušku i pucao na članove kartela koji su se rojili po travnjaku. "Ulazi!" viknuo je Yani. Ali ona ga je uhvatila za ozlijeđenu nogu i namjestila je, a zatim mu istrgnula pušku iz ruku.
  "Prvo moram nešto učiniti", rekla je, zatvorila vrata i udarila rukom o stranu aviona, dajući pilotu znak za polijetanje.
  Motor aviona je zaurlao, a avion se ljuljao na vodi. Yana je istrčala iz doka, pucajući iz pištolja na svoje napadače. Trčala je prema šumi. Vjerovala je da je to jedini dio imanja gdje se može iskopati tunel. Ali baš kad je počela pucati, nestalo joj je streljiva iz pištolja. Bujica pucnjave projurila je pored nje i ona se otkotrljala na tlo.
  Zaklonila je glavu od uboda letećih krhotina. Događaji su se počeli odvijati u usporenom snimku. Zvuk pucnjave bio je zaglušujući. Yana je vidjela ljude iz oba kartela kako pucaju jedni na druge i na nju. Nekoliko tijela bilo je prekriveno krvlju i kaosom. Ležeći licem prema dolje u travi, Yana se mučila shvatiti što se zapravo događa. Stalno je čula upozorenje: zračni napad je neizbježan.
  Jedva je mogla shvatiti kako će preživjeti sljedećih nekoliko trenutaka, ali pomisao na Rojasov bijeg izazvala je nalet adrenalina u njoj. Meci su zviždali iznad njezine glave. Gledala je posvuda, ali nije bilo izlaza. Kako ću doći do tunela? pomislila je.
  Nekoliko članova kartela jurnulo je ravno prema njoj, pucajući u trku. Metak je pogodio tlo samo nekoliko centimetara od njezina lica, šaljući joj prljavštinu i šrapnele u oči. Sklupčala se u loptu, držeći se rukama za uši i lice.
  Yana se mučila vratiti vid kada se iz grmlja odmah iza nje pojavio muškarac i počeo pucati na kartel. Meci su letjeli iznad glave, a užarene čahure su izletjele iz njegovog pištolja i pale na nju.
  Bilo joj je nešto poznato u njegovoj silueti. Vid joj je bio mutan i teško se usredotočila na njegovo lice. U kontekstu strašne pucnjave nije mogla razumjeti što vidi. Kad joj se vid razbistrio, šok na njezinu licu mogao se mjeriti samo s bijesom na njegovom.
  
  68 Ne bez njega
  
  
  Fizička lokacija udaljenog mjesta,
  Lawrence Wallace progovorio je u mikrofon. "Scorpio, ovdje Kristalna palača. Javite mi status, prijem."
  Pilot F-18 odgovorio je: "Crystal Palace, ovdje Scorpio. Smjer tri jedan pet. Angels, dvadeset jedan. Brzina, četiri pedeset. Upravo unutar dometa cilja. Master Arm, isključen. Žuto upozorenje, ne naoružajte se."
  - Razumijem, Scorpio. Nalaziš se na dvadeset i jednoj tisući stopa, brzina zraka četiristo pedeset čvorova. Naoružaj se, naravno.
  "Kristalna palača, Glavna Arm, angažiraj. Oružje naoružano. Meta naciljana."
  "Crven si i napet, Škorpijo. Lansiraj na moju zapovijed. Lansiraj, lansiraj, lansiraj."
  Trenutak kasnije: "Crystal Palace, ovdje Scorpio. Greyhound je otišao."
  
  Bio je to Ames. Čovjek koji se nadvijao nad njom bio je Ames. Njezin otac zurio je u njegovu jadnu smrt i odbijao je popustiti. Njegovi su postupci podsjetili Yanu na vještog strijelca. Pažljivo je naciljao, ispalio rafal od tri metka, a zatim ponovno naciljao. Bilo je mehanički. Kretao se takvom fluidnošću da se pištolj činio produžetkom njegova tijela, nekako stopljen s njim, poput ruke ili noge.
  Meci su se zarili u tlo gdje je stajao. Yana nije mogla ništa čuti u toj gužvi. Patila je od stanja poznatog kao slušna isključenost, zbog kojeg ljudi u stresnim situacijama gube pojam o zvukovima oko sebe. Promatrala je kako se Amesove usne pomiču i znala je da joj nešto viče.
  Što je više zurila u čudan prizor, to je više shvaćala da viče. Vikao je na nju da ustane i krene. Dok se podigla na noge, Ames se povukao na drugu stranu, nastavljajući napadati. Odvlačio je vatru od nje. Nastavio je metodičan proces, ispuštajući prazan spremnik i puneći ga novim. I slijed je ponovno počeo.
  Yana je trčala najbrže što je mogla prema rubu šume. Zastala je na trenutak kako bi pogledala oca. S obzirom na to da se zračni napad spremao, znala je da će to biti posljednji put da ga vidi živog. Potrčala je kroz gustu šumu u jedinom smjeru koji je mogao voditi do tunela. Ali misli su joj lutale. Lupanje nogu i srca, osjećaj četkanja o udove, katapultirao ju je natrag u prošlu godinu, kada je trčala kroz šumu u Nacionalnom parku Yellowstone prema teroristu Waseemu Jarrahu. Bijes joj je pulsirao venama.
  Središnji ožiljak na njezinim prsima počeo je gorjeti, a tri zastrašujuća glasa prodrla su joj u svijest.
  Učinit će to sama, rekao je onaj u sredini. Odjeknulo je poput čovjekovog govora u pećini.
  Kako?, odgovorio je drugi.
  Ona će odlučiti o svojoj sudbini. Nakon što ga ubije, pridružit će nam se i nikada se više neće moći osloboditi.
  Trojstvo se nasmijalo ledenim odjekom.
  posttraumatska stresna epizoda.
  "Ne možeš me natjerati", rekla je kroz stisnuto grlo. "Ja imam kontrolu." Glasovi su se utišali, a noge su joj jače udarale. Trčala je niz stazu dok nije došla do vrata s okvirom od opeke, obavijenih tropskim raslinjem. Bila su ugrađena u padinu brda. Penjačica je gotovo u potpunosti zaklanjala tajni put za bijeg. Ogromna čelična vrata bila su zatvorena, ali mogla je vidjeti svježe tragove u tlu, a zatim nešto što je izgledalo kao tragovi guma motocikla.
  Otvorila je vrata, ali ju je tada obuzeo usamljeni strah. Nemam pištolj. Mučila se osluškivati udaljene pucnjeve i čula nešto u daljini - zvuk motora motocikla.
  Kad je provirila unutra, slabo osvijetljeni tunel bio je prazan. Betonski tunel bio je širok oko metar i pol, pa je zaškiljila u prigušenom svjetlu. Vraćao se oko četrdeset metara unatrag, a zatim skretao desno. "Trebao bi voditi do podruma", rekla je.
  Vani je čula tutnjavu koja je probijala nebo. Bila je toliko glasna da se mogla opisati samo kao zvuk jurećeg zraka. Zatim je uslijedila najsnažnija eksplozija koju je mogla zamisliti - zračni napad. Zaronila je u tunel, tlo se treslo dok je padala. Prašina i sitni komadići cementa padali su dok su žarulje treperile. Vani je stalan tok zemlje i krhotina, pomiješanih s krhotinama razbijenog drva, počeo padati na tlo.
  Dok su joj se oči privikavale na tamu, ugledala je dugu nišu ugrađenu u jednu stranu tunela. Bila su parkirana tri motocikla, s mjestom za četvrti. Mala baterija svakog motocikla imala je spojen električni kabel, očito kako bi se baterije punile i spriječilo njihovo pražnjenje.
  Prije mnogo mjeseci, dok su hodali, Stone ju je naučio voziti. Često su se vozili u tandemu na njegovom motociklu. Većinu vremena sjedila je iza njega, grleći ga uz tijelo, ali kasnije je Yana skočila na motor i zaigrano ga pogledala. "Nauči me", rekla je.
  Gusti crni dim sukljao se s drugog kraja tunela prema Yani. Bez razmišljanja, skočila je na bicikl. Tek je tada primijetila posjekotine i ogrebotine na nogama. "Sad nema vremena za ovo." Upalila je bicikl i ugledala svoj odraz u jednom od bočnih retrovizora. Lice joj je bilo prekriveno prljavštinom, kosa joj je bila prekrivena osušenom krvlju, a krv joj je kapala s ramena.
  Nagazila je na gas i blato je izbilo iz stražnje gume. Jedino je pitanje bilo hoće li uhvatiti Rojasa prije nego što nestane? Ali kad je pomislila na sve žene kojima je naudio, strah i sumnja su joj prošli kroz glavu. Kakav god bio ishod, učinit će sve što je u njezinoj moći da ga zaustavi.
  
  69 Potjera za luđakom
  
  
  Jana je tkala
  Vozila se na motociklu naprijed-natrag kroz džunglu, zaustavljajući se svakih nekoliko minuta da oslušne. U daljini je čula još jedan motocikl. Pojurila je za njim, ali znala je da će, budući da nije imala pištolj, morati držati distancu.
  Približavajući se vijugavoj popločanoj cesti, Yana je pogledala blatnjavi trag koji je ostavio drugi bicikl i krenula njime. Pogledala je unatrag prema imanju. Ogroman stup dima dizao se stotinama metara u zrak - kompleks je bio uništen.
  Dok se penjala uzbrdo, ugledala je bicikl i karakterističnu siluetu Diega Rojasa kako juri ispred njega. Usporio je, očito pokušavajući se uklopiti.
  Progonila ga je, ali što je dalje išao, Yana je postajala sve šokiranija. Sa svakim okretom, njegova je namjera postajala jasnija.
  "Kako bi on znao gdje je naša sigurna kuća?" razmišljala je dalje. "Ali ako zna gdje je sigurna kuća, to znači..." Misli su joj se vrtjele po glavi: "Oprema, računalo NSA-e, sve te povjerljive informacije. Pokušat će saznati koje smo informacije prikupili protiv njega."
  Ubrzala je motocikl do punog ubrzanja.
  
  70 davno zaboravljenih uspomena
  
  
  Jana je usporila
  Bicikl se približio sigurnoj kući i rano krenuo. Nije htjela upozoriti Rojasa. Hodajući, tiho se približila rubu imanja.
  Yana je čula vrisak iznutra. "Reci mi!" viknuo je Rojas. "Što Sjedinjene Države znaju o mojoj operaciji?"
  Pitanja su dočekana nerazumljivim odgovorima, ali glas je bio nepogrešiv. Bio je to Pete Buck. Zatim je odjeknuo jedan pucanj.
  Yana je projurila kroz gusto raslinje uz lijevu stranu dvorišta, a zatim se spustila niz drugu stranu kuće. Pritisnula se uza zid i čučnula dok nije došla do prvog prozora. Izvadila je mobitel i otvorila kameru, zatim ju je podigla odmah iznad prozorske daske i pogledala u ekran. Pomicala je kameru lijevo, pa desno, dok nije ugledala Bucka. Ležao je na podu, stežući se za nogu. Yana nije mogla vidjeti Rojasa - zid joj je smetao. Ali prizor krvi bio je dovoljan.
  Čučnula je i krenula prema stražnjem dijelu kuće. Kad je stigla do prozora svoje spavaće sobe, otvorila ga je i ušla unutra. Uz tup udarac otkotrljala se na drveni pod.
  
  Zvuk njezina tijela kako udara o tlo natjerao je Rojasa da se sagne. Na trenutak se trznuo, a zatim se pribrao. "Ta prokleta kučka", rekao je. Pogledao je Bucka, podigao pištolj i udario ga po licu. Buckovo nesvjesno tijelo ležalo je rašireno na podu, krv mu je nekontrolirano pulsirala iz noge.
  
  Jana je pojurila do komode uz udaljeni zid. Pocijepala je čičak i izvukla Glock iz skrovišta.
  Rojas je upao u sobu. Trebalo mu je ne više od milisekunde da ispali oružje u nju. Metak se provukao niz njezinu desnu podlakticu, ostavljajući duboku posjekotinu na mesu.
  Sve se ponovno usporilo, a u Yaninoj glavi odjeknuo je glas. Bio je to glas njezina instruktora gađanja iz Quantica. Dvostruki udarac, u središte, zatim jedan u glavu. Bez razmišljanja, pomaknula se u stranu i pucala. Metak je pogodio Rojasa u desno rame.
  Neposredno prije nego što je Jana ponovno opalila, vidjela je kako je Rojasova ruka klonula kad mu je pištolj ispao iz stiska. Odbio se od drvenog poda i sletio joj pred noge. Šutnula ga je pod krevet, a Rojas je pao na koljena.
  S prstom na okidaču, Yana je napravila dva koraka prema Rojasu i prislonila pištolj na njegovu sljepoočnicu. Pritom mu je gurnula glavu u vrata . Čeljust joj se stisnula, oči su joj zasjale, disanje ubrzalo, a pozornost izoštrila. Da je itko drugi bio prisutan, opisao bi joj lice kao zvijerno. Povukla je okidač.
  "Ne, ne, čekaj", rekao je Rojas, lice mu se iskrivilo od boli. "Trebam te. Razmisli o tome. Trebam te."
  Yanina desna ruka počela je drhtati, ali u žaru trenutka nije mogla razaznati je li to od nadolazeće epizode PTSP-a ili čistog bijesa koji joj je bjesnio tijelom. Čvršće je stisnula pištolj i stisnutih zuba rekla: "Mučili ste ove žene, zar ne? Nakon što ste ih silovali?"
  Rojas se počeo manično smijati. "Pokazao sam im gdje im je mjesto, to je sigurno", rekao je, tijelom zanjihavši se od smijeha.
  "Trebam li te? Ono što mi treba je vidjeti tvoj mozak razasut po podu. Reci laku noć, kretenu."
  Zatvorio je oči, spremajući se pucati, kad je tihi glas doviknuo: "Yana? Slatki grašak?"
  Yana je instinktivno trznula pištolj prema glasu i poravnala se sa siluetom muškarca koji je stajao kraj ulaznih vrata. Zamalo je povukla okidač, ali shvatila je da prepoznaje oblik. Usta su joj se otvorila - bio je to Ames. Okrenula je cijev prema Rojasovoj lubanji.
  "Jana? Ja sam. Ovo je tvoj tata."
  "Ali..." rekla je, "bili ste na imanju kad je pala bomba."
  "Molim te, dušo, nemoj to raditi. Nenaoružan je." Glas mu je bio poput hladnog mlijeka na vrući ljetni dan. Sjećanja su joj eksplodirala u mislima - ona sama, dvogodišnja djevojčica, prvo je stajala na kauču i smijala se dok je njezin otac bacao snježne grudve na prozor vani, a zatim je bila u svojoj utvrdi, svom posebnom skrovištu na djedovoj farmi.
  Ali te je slike zamijenio kipući bijes. "On je čudovište", rekla je, gledajući u vrh Rojasove glave. "Muči ljude zbog informacija koje nemaju, siluje i ubija žene jer misli da je to zabavno."
  - Znam, Slatki Graščić. Ali...
  "Uživa u moći nad ženama. Voli ih vezati, tjerati ih da mole za život, dominirati njima", rekla je Yana dok joj se drhtanje desne ruke pojačavalo.
  Iako su Rojasove oči još uvijek bile zatvorene, rekao je: "Proklete male kučke naučile su lekciju, zar ne?" Smijao se sve dok mu Jana nije zabila pištolj u glavu takvom snagom da se trznuo.
  - Jesi li naučila lekciju? zarežala je Yana. - Pa, da vidimo možeš li naučiti ovu lekciju.
  Ispravila je ruku u položaj za paljbu i počela ozbiljno povlačiti okidač kad je njezin otac rekao: "Buba? Buggy?
  Yana se zaustavila i okrenula glavu. "Što si rekla?"
  "Buba", odgovorio je njezin otac. "Tako sam te i ja zvao."
  Yana je pretražila pamćenje tražeći nešto što nije bilo tamo. Očajnički se trudila shvatiti zašto joj se grlo steglo nakon što je čula jednostavno ime.
  Njezin otac je nastavio: "Kad si bila mala, uvijek sam te zvao Jana-Bagh. Zar se ne sjećaš?"
  Yana je progutala knedlu. "Imala sam samo dvije godine kad su mi rekli da si umrla." U njezinim je riječima bilo otrova. "Samo su me pokušavali zaštititi od tvog odlaska u zatvor!"
  Prišao joj je. - Svidjelo ti se kad sam ti pročitao "Vrlo gladnu gusjenicu". To je bila tvoja omiljena priča. Izgovorio si je kali-pider. Onda smo pročitali onu drugu. Što je to bilo? Bila je o čuvaru zoološkog vrta.
  Sjećanja su se vratila, trepereći u fragmentima - sjedenje u očevom krilu, miris njegova losiona poslije brijanja, zveckanje novčića u njegovom džepu, kako ju je škakljao prije spavanja, a onda je bilo još nešto, nešto što nije mogla točno smjestiti.
  "Rekao si to zip-iii-kur. Sjećaš li me se iz tada?" šapnuo je, držeći glas stisnutim. "Zvao si me Deda."
  "Pop-pop?" šapnula je, pokrivajući usta slobodnom rukom. "Jesi li mi to pročitao?" Suza joj se otkotrljala niz obraz dok je njezin unutarnji nemir izbijao na površinu. Okrenula se prema Rojasu i ponovno stisnula Glock.
  - Pogledaj me, Bug.
  Yana je tako čvrsto stisnula pištolj da je imala osjećaj kao da će ga zdrobiti.
  Njezin otac je rekao: "Nemoj to učiniti. Nemoj to učiniti, dušo."
  "On... zaslužuje... ovo", uspjela je progutati stisnute zube i suze.
  "Znam da jest, ali to je nešto što ne možeš poništiti. To je nešto što ne možeš vratiti. I to nisi ti."
  "Mogla sam biti jedna od tih žena", rekla je. "Mogla sam završiti u njegovoj mučilištu. On je čudovište."
  Roxas se nasmijao. "I ne možemo dopustiti čudovišta da lutaju tihim krajolikom, zar ne, agente Baker?"
  "Nemoj ga slušati, Bug", rekao je Ames. Pričekao je trenutak, a zatim dodao: "To te nisu naučili u Quanticu."
  Slike s njezine FBI obuke u bazi Marinskog korpusa u Quanticu u Virginiji bljesnule su joj pred očima: trčanje s preprekama i njezino zastrašujuće posljednje brdo, Widowmaker; borba s muškarcem koji je glumio osumnjičenika za pljačku banke u Hogan's Alleyju, simuliranom gradu dizajniranom za obuku; vožnja velikom brzinom oko Centra za kontrolu taktičkih i hitnih vozila dok su simulirani meci udarali u vozačev prozor, brojni pogledi na učionice, a zatim natrag u spavaonice.
  Yanin se pogled zamutio i odmahnula je glavom. "Znaš li što vidim kad pogledam ovo govno?" rekla je. "Vidim smrt. Vidim užas. Budim se noću, vrišteći, i sve što vidim je..."
  - Zar ne vidiš što radiš, Bug? Kad gledaš Roxasa, zapravo ga ne vidiš. Hodaš s Raphaelom, zar ne?
  Naglo je okrenula glavu prema ocu. "Kako znaš to ime?"
  - Cade mi je rekao. Rekao mi je o mukama kroz koje si prošla, da te je Raphael onesvijestio plinom, a zatim oteo i odveo u onu udaljenu kolibu.
  U mislima joj se pojavila slika nje same u strašnoj sceni u kolibi - skinuta do donjeg rublja, s rukama i nogama vezanim za stolicu, Rafael se smije dok joj tada najtraženiji terorist na svijetu, Waseem Jarrah, prislanja oštricu na grlo. "O, da?" rekla je Jana. "Rekao ti je što će mi Rafael učiniti? Silovati me, a zatim mi odrezati kožu dok sam još živa? To ti je rekao?" vrisnula je.
  "Bug, slušaj me. Nitko ne zna kroz kakve si užase prošao. Ne krivim te što si onog dana upucao Rafaela." Približio se korak bliže. "Ali nemoj to učiniti. Rojas možda jest jednako čudovište, ali ako ga sada upucaš, bit će to ubojstvo. I nema povratka. Što više radiš stvari koje zapravo nisi ti, to se više udaljavaš od onoga što zaista jesi. Vjeruj mi, znam. Upravo se to dogodilo i meni. To će biti nešto zbog čega ćeš žaliti do kraja života."
  "Moram", rekla je. Ali sukob u njoj ponovno se rasplamsao. Misli su joj se vratile na ceremoniju dodjele diploma FBI akademije. Bila je na pozornici i primala prestižnu nagradu za vodstvo direktora od redatelja Stevena Latenta, čast koja se dodjeljuje jednom pripravniku u svakoj generaciji. Zatim se vratila kako bi primila najviša priznanja u sve tri discipline: akademskim postignućima, tjelesnoj spremnosti i vatrenom oružju. Očito je bila najbolja pripravnica koja je završila program obuke novih agenata posljednjih godina.
  "Ti i ja, Bug", rekao je njezin otac, "isti smo. Zar ne vidiš?"
  "Razmišljao sam o tome iznova i iznova. Otkad sam saznao da si počinio izdaju. I razmišljam o tome da ponovno upucam Rafaela. Vidim koliko ti sličim, kriminalcu! To mi je u DNK, zar ne? Kad sam se pridružio FBI-u, nisam tako mislio, ali sam se prevario."
  "Ne, tu griješiš", preklinjao je. "Pogledaj me. To mi nije u DNK."
  - Što biste vi znali o ovome?
  "Nije kao otac, kao što je kći. Ne funkcionira to tako. Slušaj me i pažljivo slušaj. Nisi zbroj svojih bioloških dijelova."
  "Stvarno?" vrisnula je Yana. "Kako onda funkcionira?"
  "Ti i ja smo izgubili pojam o tome tko smo zapravo. Razlika je u tome što sam ja posljednjih dvadeset osam godina pokušavao izboriti povratak, dok ti činiš sve što možeš da pobjegneš od sebe. Ubio si Raphaela i od tada bježiš od njega." Zastao je, glas mu je drhtao. "Bio sam u zatvoru. Ali za tebe je ovo drugačije. Ti si u drugačijoj vrsti zatvora."
  - Što bi ovo trebalo značiti?
  "Nosiš svoj zatvor sa sobom."
  - Sve sam shvatio, zar ne?
  Ames je ustrajao. "Tvoj djed mi je pisao pisma. Rekao mi je da ćete vas dvoje biti na farmi i čuti zvižduk vlaka u daljini? Bio je prijelaz otprilike milju dalje, i rekao je da ako dovoljno dobro slušaš, na kraju možeš reći ide li vlak lijevo ili desno. Rekao je da ste se vas dvoje kladili tko će od njih pobijediti."
  Yanine su se misli vratile. Gotovo je mogla osjetiti miris slane šunke. Glas joj je postao tiši i govorila je kao na sprovodu. "Gubitnik je morao oprati suđe", rekla je.
  "To smo mi, Yana. To smo ti i ja. Vozimo se istim vlakom, u različitim razdobljima naših života. Ali ako to sada učiniš, pogriješit ćeš i nećeš moći sići."
  "Radim ono što mislim da je ispravno", rekla je, suzdržavajući suze.
  "Nema smisla učiniti nešto zbog čega ćeš žaliti do kraja života. Hajde, dušo. Spusti pištolj. Vrati se djevojci koju si poznavao kad si bio dijete. Dođi kući."
  Pogledala je u pod i počela jecati, ali trenutak kasnije ponovno se digla, spremna pucati. "O Bože!" jecala je.
  Otac se ponovno umiješao. "Sjećaš li se tvrđave?"
  Yana je izdahnula dugim, drhtavim pokretom. Kako je on mogao znati za ovo? pomislila je. "Utvrđenje?"
  "Na djedovoj farmi. Bilo je hladno jesensko jutro. Ti i ja smo se probudili prije svih ostalih. Bio si tako mali, ali si upotrijebio riječ 'avantura'. Bila je to tako velika riječ za tako malu osobu. Želio si ići u avanturu."
  Janina ruka je počela intenzivnije drhtati, a suze su joj počele teći niz lice.
  Ames je ponovno započeo. "Sve sam vas umotao i izašli smo van u šumu. Pronašli smo ovu veliku stijenu", rekao je dok je rukama oblikovao veliku granitnu izdanku, "i na nju smo položili hrpu trupaca, a zatim ispred izvukli veliku vinovu lozu kako bismo napravili vrata." Zastao je. "Zar se ne sjećaš?"
  Sve joj je proletjelo kroz glavu: slike balvana, osjećaj hladnog granita, sunčeve zrake koje se probijaju kroz prevjes, a zatim ona i njezin otac u malom skloništu koje su upravo sagradili. "Sjećam se", šapnula je. "Sjećam se svega ovoga. Ovo je posljednji put da se sjećam da sam bila sretna."
  Po prvi put shvatila je da je njezin otac s njom sagradio tvrđavu. Njezin otac bio je Pop-Pop. Njezin otac joj je čitao. Njezin otac joj je pekao palačinke. Njezin otac se igrao s njom. Njezin otac ju je volio.
  "Buggy, ako sada ubiješ ovog čovjeka, zauvijek ćeš žaliti. Baš kao što žališ što si ubio Raphaela."
  Pogledala ga je.
  "Znam da žališ", rekao je. "To te je poslalo u silaznu spiralu. Istu silaznu spiralu u kojoj sam i ja bio. Ali za mene, čim sam počeo, sve je izmaklo kontroli i izgubio sam svaki osjećaj za sebe. Bilo je ljudi koji su umrli zbog povjerljivih informacija koje sam prodavao. A ja sam završio u zatvoru. Ne bi trebalo biti tako za tebe. Znaš što? Zatvor nije bio najgore mjesto. Najgore je bilo što sam izgubio tebe. Ti si izgubio oca, a tvoja mama je na kraju ubijena zbog onoga što sam učinio."
  "Mrzim te cijeli život", rekla je gledajući ga.
  "I zaslužujem to. Ali ovo", rekao je, pokazujući na Rojasa, "je tvoje vrijeme. Ovo je tvoj izbor." Prišao joj je i pažljivo joj uzeo pištolj iz ruke. "Čekao sam, Bug."
  "Što čekaš?" odgovorila je, a donja joj je usna zadrhtala.
  Glas mu se napeo i privukao ju je u naručje. "Čekam to."
  
  71 Pokucaj na vrata
  
  
  Rojas je pokušao
  Rojas je pokušao ustati, ali Ames ga je udario pištoljem u glavu. "Imam ga", rekao je, gurajući Rojasa na pod. "Idi pomoći Bucku. Pritisni malo tu nogu."
  Yana je okrenula Bucka i stavila utrnutu ruku na arteriju u gornjem dijelu njegova bedra.
  Ames je zgrabio pištolj.
  Rojas je rekao: "Ne postoji ništa što moja organizacija ne može postići." Bila je to očita prijetnja.
  "O, ne?" Ames je udario koljenom u Rojasova leđa. Zatim je skinuo pojas i vezao Rojasove ruke.
  Yana je čula nešto vani i okrenula se da pogleda. U vratima je ugledala naoružanog muškarca. Bio je odjeven u crnu uniformu i držao je pištolj uperen u njega.
  "DEA", začuo se čelični glas. "Tim dva", rekao je, "napustite zgradu." Agenti Agencije za suzbijanje droga uletjeli su unutra. Nekoliko ih je nestalo u stražnjim sobama, dok je drugi stavio lisice Diegu Rojasu. "Jeste li vi agent Baker?", rekao je zapovjednik.
  "Ja sam Jana Baker", odgovorila je.
  "Gospođo? Izgledate kao da vam je potrebna liječnička pomoć. Johnson? Martinez?" doviknuo je. "Imamo ovdje dvoje ranjenih kojima je potrebna pomoć." Kleknuo je pokraj Bucka. "A ovaj treba evakuaciju."
  Jana je pustila Bucka dok je jedan od medicinski obučenih agenata preuzimao kontrolu. Vani je čula kako jedan od njih zove helikopter za medicinsku evakuaciju. Oči su joj poprimile odsutan izraz. "Ne razumijem. Odakle ste vi?"
  - Point Udal, gospođo.
  - Ali kako...
  "Bio je to on", rekao je zapovjednik, kimajući čovjeku koji je stajao odmah ispred vrata.
  Jana je pogledala gore. Bio je to nizak, okrugao muškarac s gustom bradom. "Ujače Bill?" rekla je. Ustala je i zagrlila ga. "Što radiš ovdje? Kako si znao?"
  Glas mu je bio djedov. "To je bio Knuckles", rekao je, pokazujući na ulicu. Tinejdžer je stajao na jarkom suncu, pancirni prsluk zaklanjao je njegovu tanku figuru. "Nismo te mogli dobiti na komunikaciju, ali to nas nije spriječilo da prisluškujemo. Presreli smo mnogo telefonskih poziva. Hakirali smo svaku sigurnosnu kameru i računalo na otoku. Zapravo, presreli smo mnogo toga. Kad sam zbrojio dva i dva, konačno sam shvatio što mislim da je znao." Bill je pogledao Petea Bucka. "Taj zračni napad CIA-e se spremao, a ti ideš na Kylea."
  Yana ga je uhvatila za ruku: "Kyle, Stone! Gdje su?"
  Podržao ju je. "U redu, dobro su. Jedan od Blackhawksa je s njima. Stoneove rane se liječe. Čini se da je Kyle u lošem stanju, ali bit će poslan u bolnicu, a zatim na rehabilitacijski program. Trebat će dugo vremena da se preboli ova ovisnost o drogama, ali bit će dobro."
  Medicinski obučeni agent stavio je infuziju u Buckovu ruku i pogledao gore. "Izgubio je puno krvi. Chopper se približava. Izgleda da ima i potres mozga."
  - Hoće li biti dobro?
  - Popravit ćemo to, gospođo.
  - A žena?
  Bill se nasmiješio. "Hvala ti."
  "Bill?" rekla je Jana. "Jesmo li bili u pravu? Al-Qaeda pere novac putem kartela?" Zaškiljila je u sićušnu točkicu na horizontu - avion koji se približavao.
  Bill je rekao: "Budući da smo prekinuli bankarske veze toliko mnogo terorista, ne čudi što su se okrenuli negdje drugdje kako bi prebacili svoj novac."
  "Ali kako znate da Al-Kaida nije umiješana u posao s drogom?"
  Ujak Bill odmahnuo je glavom. "Imam osjećaj da će nam to reći", rekao je, pokazujući na Petea Bucka. "U svakom slučaju, nekako ovi teroristički nasilnici misle da je sasvim u redu nekome odrubiti glavu ili detonirati bombu koja ubija nevinu djecu, ali za njih je droga protiv Alahove volje. Ovo je od samog početka bila operacija pranja novca."
  privukao je pozornost Billa i Yane.
  Bill je rekao: "Sikorsky SH-60 Seahawk, ovdje za Bucka."
  Američka mornarica je lebdjela tik iznad ceste blizu kuće, a dvoturbinski motor. Spasilačka dizalica nagnula se preko ruba. Motori T700 su urlali, a prašina je letjela na sve strane. Nosila s aluminijskim okvirom spuštena su na tlo.
  Dva agenta DEA-e otkačila su nosila i odvukla ih do mjesta gdje je Buck bio ukrcan. Jana i Bill stajali su sa strane i gledali kako ga dižu na brod. Helikopter se okrenuo i krenuo prema moru.
  - Kamo će ga odvesti? upitala je Yana.
  "George Bush stariji. Na brodu je izvrsna bolnica."
  ima li nosač aviona?
  Bill je kimnuo. "Tu se rodio zračni napad CIA-e. Predsjednik nije bio previše sretan kad je saznao za to. Ali", Bill se premjestio s noge na nogu, "istini za volju, nije bio ni previše uzrujan."
  "Bill," započela je Yana, "poslali su Kylea tamo. Namjeravali su ga ostaviti."
  "To se zove oslobađanje, Yana. Kad se misija smatra od velike strateške važnosti, moraju se podnijeti određene žrtve."
  "Konkretne žrtve? Kyle je čovjek. I predsjednik se slaže s tim?"
  "Da, on. Mrzim to reći, ali svi smo mi potrošna roba, mali. Ipak, kad je saznao da to nije samo neki bezlični CIA-in operativac i da si ti umiješan, to ga je malo razbjesnilo."
  "Ja? Zna li predsjednik tko sam ja?"
  "Ista stara Yana. Imaš posebnu sklonost podcjenjivanju vlastite vrijednosti."
  Jana se nasmiješila, a zatim ga zagrlila. Ubrala mu je sićušnu mrvicu naranče s brade. "Onaj isti stari Bill. Mislila sam da ti gospođa ujak Bill više ne dopušta da jedeš krekere od naranče."
  - Nemoj joj reći, u redu?
  Yana se nasmijala. "Misliš da možemo uhvatiti prijevoz do nosača? Mislim da Buck može popuniti neke praznine za nas."
  
  72 Evo ga
  
  USS George H.W. Bush, sedamdeset sedam nautičkih milja sjeverno-sjeverozapadno od Antigue.
  
  VtPiletina Yana
  I ujak Bill ušao je u sobu za oporavak, a Pete Buck im je kimao glavom. Dok su postavljali stolice oko njegovog bolničkog kreveta, počeo je govoriti. Grlo mu je bilo suho i promuklo. "Znam kako je sve ovo počelo. Moraš razumjeti pozadinsku priču. Inače mi nećeš vjerovati ni riječi."
  "Ovo bi trebalo biti zabavno", rekao je Bill.
  "Ovo opet počinje podsjećati na dane Pabla Escobara, zar ne?"
  "Misliš u Columbiji?" upitala je Jana. "I ne moraš šaptati, Buck. Sumnjam da je to mjesto ozvučeno."
  "Jako je smiješno. Gurnuli su mi cijev u grlo", rekao je. Buck je promijenio ton. "Počelo je prošle godine kada je bombaš samoubojica ušao na zatvorenu sjednicu Kongresa u zgradi Capitolio Nacional u centru Bogote. Imao je dva kilograma C4-a pričvršćenih za prsa. Digao se u zrak. To nije bila velika vijest u zapadnom svijetu jer su na sastanku bila prisutna samo četiri člana kolumbijske vlade: tri senatora i još jedna osoba. Pretpostavljam da broj poginulih nije bio dovoljno visok da bi se našao u WBS Newsu."
  Ujak Bill je rekao: "Sjećam se toga. Ali osvježi mi pamćenje. Tko su bili ta četiri Kolumbijca i što su namjeravali učiniti?"
  "Odmah prelaziš na stvar, zar ne?" rekao je Buck smiješeći se Billu. "Sastali su se kako bi razgovarali o nastavku trgovine drogom. Kartel Rastrojos imao je najviše koristi od smrti jednog od tih dužnosnika."
  "Sad se sjećam. Juan Guillermo", rekao je Bill. "Šef nove policije za borbu protiv droge."
  "Dobro", odgovori Buck. "Atentat je bio signal. Uz podršku senatora, Guillermo se obračunao s novim kartelima. Uništio im je sustav prijevoza kamionima. Očito su Los Rastrojos bili malo ljuti zbog toga."
  Yana je rekla: "Od kada CIA tajno prati dilere droge?"
  Buck je rekao: "Kad se ne radi samo o pranju novca."
  "Evo ga", rekao je Bill.
  Buck je rekao: "Novac je trebao ići novoj terorističkoj ćeliji."
  Yana je razmišljala o posljedicama. "Nova teroristička ćelija? Gdje?"
  Buckov izraz lica govorio je mnogo, a Yana je znala da se u SAD-u formira nova ćelija. "Ali kakva je bila veza?" Zastala je. "Pusti me da pogađam, bombaš samoubojica u Bogoti bio je s Bliskog istoka?"
  Buck nije ništa rekao.
  "S vezama s poznatim terorističkim organizacijama?" Yana je odmahnula glavom.
  "Imaš dar za ovaj posao, Yana. Za to si rođena", rekao je Buck.
  "Ako vas moram ponovno podsjetiti da se neću vratiti u Biro, naći ćete se s debelom usnom. Dakle, temeljito ste istražili biografiju džihadista. S kojom je terorističkom organizacijom bio povezan?"
  Al-Kaida.
  "Dakle, CIA je otkrila da je bombaš samoubojica povezan s Al-Qaidom, a sada se sva sudska štampa bavi narko-kartelima."
  "Da, moramo zaustaviti protok financiranja."
  Yana je ustala i naslonila se na stolicu. "Postoji jedna stvar koja mi ne štima."
  - Samo jedan? našalio se ujak Bill.
  "Zašto karteli trebaju usluge Al-Qaide? Zašto jednostavno nisu mogli sami izvršiti ubojstva?"
  "Poklon, Jana", rekao je Buck. "Samo si zaboravila tko si zapravo." Krenula je prema njemu kao da će udariti, ali on je znao da je to blef. "Upravo tako", rekao je. "Los Rastrojos su pokušali i nisu uspjeli. Kad kartel nije mogao sam izvršiti atentat, okrenuli su se Al-Qaidi, koja je već izrazila interes za partnerstvo. Očito je ključ bio u tome da se svi igrači odjednom okupe u prostoriji. Prije nego što je bombaš samoubojica ušao, ti kolumbijski zakonodavci mislili su da će pozdraviti zaposlenika saudijskog konzulata u diplomatske svrhe. Ispostavilo se da je to džihadist s eksplozivom pričvršćenim ispod poslovnog odijela. To je bio prvi put da su se svi složili da budu na istom mjestu u isto vrijeme."
  "U redu, u redu", rekla je. "A što je s drugom stranom? Je li Al-Qaedin interes za partnerstvo bio jednostavno zato što su tražili novi izvor financiranja?"
  "Nije toliko ovo koliko novi način pranja postojećih sredstava. Interpol je nedavno blokirao nekoliko njihovih financijskih kanala, pa su teroristi tražili novi način pranja i premještanja gotovine."
  Yana je rekla: "Dakle, Al-Qaeda je tražila financijskog partnera, nekoga za pranje novca, a zauzvrat su nudili pomoć u atentatu na šefa policije i političara. Kako zgodno. Jedna organizacija mogla je prebacivati novac, dok je druga mogla opskrbljivati beskrajan niz džihadističkih bombaša samoubojica koji bi učinili sve što se od njih traži."
  "I tu nastupamo mi. Za CIA-u se sve vrti oko novčanog traga. Velik dio tog financiranja vratit će se u terorističke ćelije. Točnije, u Sjedinjene Države infiltrira se uspavana ćelija Al-Qaide. Bog zna kakav bi kaos mogli izazvati na američkom tlu."
  Yana se namrštila. "Zašto me tako gledaš?"
  "Trebamo te, Yana", rekao je Buck.
  "Nikad se neću vratiti, zato prestani. Ali da se vratimo na stvar, govoriš mi da je odgovor CIA-e na novu terorističku ćeliju uništiti imanje Diega Rojasa? Ubiti ih sve? To je sve?" Kad Buck nije odgovorio, nastavila je. "A što je s Kyleom? I njega si namjeravao ubiti?"
  "Ne ja, Yana", rekao je Buck. "Kylea su namjeravali odvesti s otoka."
  Izlanula je: "Što misliš?"
  "Kyle je bio šlag na torti. Kartel je namjeravao sklopiti dogovor o pranju novca s Al-Qaedom, a Al-Qaeda je namjeravala uhvatiti Kylea. Ili je bio mučen zbog informacija ili korišten kao adut za pregovore. Ili oboje."
  "Jesmo li prekasnili?" upitala je Yana. "Je li financiranje već stiglo u novu zgradu terorističke ćelije u SAD-u?"
  Ujak Bill pogledao je njezinu ruku i rekao: "Ne brini se sada zbog toga."
  Jana je pogledala Bucka dok je sjedao. "Da i ne. Navodno je prošli mjesec održana probna vožnja. Tek smo saznali za nju. Neka vrsta probne vožnje prije nego što smo postali punopravni partneri."
  "Koliko je novca izgubljeno?" upitao je Bill.
  "Oko dva milijuna dolara. To je ništa u usporedbi s onim što se trebalo dogoditi prije nego što smo to zaustavili." Buck je pogledao preko ramena. "Trebao bi sada ići." Rukovao se s njima. "Taj se razgovor nikada nije dogodio."
  
  73 Ulaznica
  
  Sigurna kuća
  
  "Oduvijek si bio
  "Kao djed si mi, Bille", rekla je Yana kad su se vratili unutra. "I znam da me još uvijek smatraš onim tipom, zelenim agentom početnikom. Ali više nisam mala djevojčica. Ne moraš me štititi."
  Bill je promatrao njezine pokrete.
  "Dva milijuna dolara je puno novca", dodala je.
  Billov je glas bio slomljen. "Da, jest. Za malu terorističku ćeliju to je slamka spasa."
  "Reci mi istinu. Karim Zahir nije poginuo u eksploziji, zar ne?"
  "Uprava za suzbijanje droga pretražuje ruševine na imanju Rojasovih i traži ga."
  Protrljala je sljepoočnice. "Ne mogu pronaći još jednog terorista."
  Bill ju je pogledao krajičkom oka. "Govoriš li ono što mislim da govoriš?"
  "Bill," rekla je Jana, gledajući prema zaljevu. "Sve je to sada iza mene. Mislim, moj život je ovdje."
  "Izgledaš... drugačije."
  "Osjećam se izgubljeno. Kamo idem? Što da radim?"
  - Sjećaš li se što sam ti rekao zadnji put kad si me pitao o ovome?
  - Rekao si, nastavljam.
  Kimnuo je glavom.
  - Mislim da ne znam kako.
  "Naravno da znaš."
  Suza se stvorila u Yaninim očima i nije je mogla zadržati. "Izgubila sam pojam o tome tko sam."
  "Da", šapnuo je ujak Bill. "Ali nešto te sprječava da se vratiš. Jesam li u pravu?"
  - Podsjećaš me na mog djeda.
  - I što bi ti sada rekao?
  Yana se prisjetila svog djetinjstva. Farme, širokog trijema, svih onih puta kada joj je djed davao savjete. "Moram si priznati da sam pogriješila što sam pucala u Rafaela, zar ne?"
  - Jesi li pogriješio/la?
  Yanin se želudac stegnuo. Kao da je nekako znala da će njezin odgovor odrediti budući tijek svega za što se borila.
  Ugledala je Amesa. Bio je na rubu vode. Donja usna joj je drhtala, ožiljak je gorio, ali nije odustala. Glas joj je bio šapat. "Ubila sam ga, Bill. Hladnokrvno sam ubila Raphaela." Pritisnula je ruku na usta. Ujak Bill ju je zagrlio. "Znala sam da je bespomoćan. Znala sam što radim." Tiho je jecala dok je emocionalni previranja izlijevala se. Kroz zamagljene oči pogledala je Amesa. "Čak sam znala da će moji postupci biti opravdani zakonom, nakon užasa koji sam proživjela. Znala sam što radim."
  "Pst", rekao je ujak Bill. Zagrlio ju je. "Poznajem te dugo. Što je prošlost, ostaje prošlost." Okrenuo se i pogledao Ames. "Ali ponekad se moramo suočiti s prošlošću da bismo krenuli naprijed. Hoćeš li mi reći što si mi upravo rekla? To je najhrabrija stvar koju si ikada učinila. I ostaje sa mnom. Nikome neću reći za to."
  Yana se uspravila. Peckanje u ožiljku je popustilo i uhvatila je dah. "A onda on", rekla je. "Moj vlastiti otac."
  "Da", odgovorio je ujak Bill. Čekao je. "Mnogo se potrudio da te pronađe."
  "Znam da se tako dogodilo. I riskirao je život za mene. Još uvijek ne razumijem kako nije poginuo u toj eksploziji."
  "Pitao sam ga o tome. To je bilo zbog tebe. Čim je shvatio da si na sigurnom, krenuo je u šumu za tobom. Navodno je u tom tunelu bilo još nekoliko motocikala. Ubio je nekoliko Rojasovih ljudi koji su te pratili."
  - Znam što ćeš reći, Bill.
  Nasmiješio se, iako je to bilo teško razaznati ispod njegove ogromne brade.
  Jana je rekla: "Reći ćeš mi da ne radim nešto zbog čega ću žaliti do kraja života. Reći ćeš mi da bih trebala dati tati priliku."
  - Jesam li išta rekao? Nasmiješio se.
  Protrljala je ožiljke. "Znaš, uvijek me to smetalo. Svaki put kad bih se pogledala u ogledalo, vidjela bih ih i podsjetili su me. Bilo je to kao strašna prošlost od koje nisam mogla pobjeći. Stalno sam željela otići plastičnom kirurgu da ih ukloni."
  - A sada?
  "Ne znam", rekla je. "Možda je ideja da ih uklonim bila samo moj način bijega."
  "Dugo nosiš ovu prtljagu sa sobom", rekao je ujak Bill.
  Na njezinom licu pojavio se blagi osmijeh. "Ovi ožiljci su dio mene. Možda će me sada podsjetiti na nešto drugo."
  "I što je to?" rekao je Bill i nasmijao se.
  "Podsjećat će me na mene samog."
  
  74 Budućnost samopouzdanja
  
  Sjedište FBI-a, zgrada J. Edgara Hoovera, Washington, D.C. Šest tjedana kasnije.
  
  Jana je primila
  Izašla je iz Ubera i zurila u zgradu. Nekako joj se činila manjom nego što je pamtila. Jutarnje sunce je izašlo, bacajući jarki odsjaj na staklo. Promet je bio gust, a na svježem zraku ljudi su se namjerno kretali pločnikom, neki su ulazili u zgradu.
  Zagladila je sako svog novog poslovnog odijela i osjetila lagano podrhtavanje u želucu. Prsti su joj klizili unutar gornjeg gumba bijele košulje dok nisu pronašli tri ožiljka. Progutala je slinu.
  Ali tada je čula glas iza sebe - glas iz svoje prošlosti. "Jesi li sigurna da to želiš učiniti?" rekao je glas.
  Preobrazila se. Bez riječi ga je zagrlila. "Bok, Chuck." Bio je to agent Chuck Stone, otac Johna Stonea i čovjek koji ju je prije toliko godina uputio na ovaj put. Njihov zagrljaj trajao je samo trenutak. Nasmiješila se. "Ne mogu vjerovati da si ovdje."
  "Nisam mogao a da ne budem ovdje. Ja sam te uvukao u ovo."
  "Možda sam bio samo pripravnik kad ste me regrutirali, ali sam donio vlastitu odluku."
  - Znam da si to učinio/la.
  Yana se nasmiješila. "Izgledaš staro."
  Chuck se nasmiješio. "Hvala puno. Ali odlazak iz Biroa mi je dobro došao."
  "Kako je Stone? Mislim, kako je John?"
  "On je sjajan. Dobro se oporavio od ozljeda u Antigvi. Ne mogu vjerovati da ste se ti i moj sin ikada upoznali, a kamoli hodali."
  "Pobijelio je tri puta kad sam napokon shvatila da je on tvoj sin."
  Chuckovo se lice stisnulo. "To je tvoj otac tamo, zar ne?"
  "Da. Pojavljuje se posvuda. Stvarno se trudi. Samo mi želi dati do znanja da je tu ako ikad poželim razgovarati."
  - Mislim da misli da ti puno duguje. Razgovaraš li s njim?
  "Ponekad. Pokušavam. Još uvijek ima puno ljutnje u meni. Ali..."
  Chuck je kimnuo prema zgradi. "Jesi li siguran da to želiš učiniti?"
  Yana ga je ponovno pogledala. "Sigurna sam. Opet se osjećam dobro. Bojim se, ali osjećam nešto što nisam osjetila već dugo."
  - A što je ovo?
  Nasmiješila se. "Cilj."
  "Oduvijek sam znao da ovdje pripadaš", rekao je Chuck. "Otkad sam te upoznao tijekom slučaja Petrolsoft, mogao sam vidjeti da ti je posvuda napisano 'agent'. Želiš li da te ispratim?"
  Yana je pogledala odraz sunčeve svjetlosti na staklu. "Ne, ovo moram sama učiniti."
  
  Kraj _
  
  Nastavak serije špijunskih trilera o specijalnom agentu Ianu Bakeru iz Protokola Jedan.
  Preuzmite svoj besplatni primjerak već danas.
  NathanAGoodman.com/one_
  
  O autoru
  NathanAGoodman.com
  
  Nathan Goodman živi u Sjedinjenim Državama sa suprugom i dvije kćeri. Piše snažne ženske likove kako bi bio uzor svojim kćerima. Njegova strast ukorijenjena je u pisanju i svemu što je vezano uz prirodu. Što se tiče pisanja, zanat je oduvijek skrivao ispod površine. Godine 2013. Goodman je počeo razvijati ono što će kasnije postati serija špijunskih trilera Specijalna agentica Jana Baker. Romani su brzo postali bestseler zbirka međunarodnih terorističkih trilera.
  
  Ustanak
  John Ling
  
  Pobuna br. 2017. John Ling
  
  Sva prava pridržana prema Međunarodnim i Panameričkim konvencijama o autorskim pravima. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ili prenositi u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, elektronički ili mehanički, uključujući fotokopiranje, snimanje ili bilo koji sustav za pohranu i pretraživanje informacija, bez pismenog dopuštenja izdavača.
  Ovo je djelo fikcije. Imena, mjesta, likovi i događaji su ili plod autorove mašte ili su korišteni izmišljeno, a svaka sličnost sa stvarnim osobama, živim ili mrtvim, organizacijama, događajima ili mjestima je potpuno slučajna.
  Upozorenje: Neovlaštena reprodukcija ili distribucija ovog djela zaštićenog autorskim pravima je ilegalna. Kazneno kršenje autorskih prava, uključujući kršenje bez novčane koristi, istražuje FBI i kažnjivo je s do 5 godina zatvora i novčanom kaznom od 250.000 dolara.
  
  Ustanak
  
  Oteto dijete. Nacija u krizi. Dvije žene na putu sudara sa sudbinom...
  Maya Raines je špijunka uhvaćena između dvije kulture. Napola je Malezijka, a napola Amerikanka. Njezine su vještine oštre poput britve, ali duša joj je vječno sukobljena.
  Sada se nađe upletena u mrežu intriga kada u Maleziji izbije kriza. Teroristkinja po imenu Khadija otela je mladog sina američkog poslovnog čovjeka. Ovaj drzak čin označava početak građanskog rata koji prijeti destabilizacijom jugoistočne Azije.
  Tko je Hatidža? Što ona želi? I može li se zaustaviti?
  Maya je odlučna spasiti otetog dječaka i dobiti odgovore. Ali dok prati Khadiju, pretražujući sporedne ulice i geta nacije na rubu kolapsa, otkriva da njezina misija neće biti nimalo laka.
  Odanost se mijenja. Tajne će biti otkrivene. A za Mayu će to biti mučno putovanje u samo srce tame, prisiljavajući je da se bori za sve u što vjeruje.
  Tko je lovac? Tko je lovina? I tko će biti konačna žrtva?
  
  Predgovor
  
  Bolje je biti okrutan ako u našim srcima postoji nasilje, nego se plaštom nenasilja prikriti nemoć.
  - Mahatma Gandhi _
  
  1. dio
  
  
  Poglavlje 1
  
  
  Khaja je čuo
  Školsko zvono je zazvonilo i gledao sam kako djeca izlaze kroz glavna vrata. Bilo je toliko smijeha i vriske; toliko sretnih lica. Bio je petak poslijepodne i mladi su se nesumnjivo veselili vikendu.
  S druge strane ulice, Khadija je sjedila na svom skuteru Vespa. Ispod kacige nosila je maramu. To je ublažavalo njezin izgled, čineći je da izgleda kao samo još jedna muslimanka. Skromna. Ništa opasno. I među svim autobusima i automobilima koji su dolazili po školarce, znala je da je nitko neće primijetiti.
  Jer nitko ništa ne očekuje od žene. Žena je uvijek nevidljiva. Uvijek beznačajna.
  Khadija je pregledala prizor, pogled joj se zaustavio na jednom vozilu. Bio je to srebrni Lexus sa zatamnjenim prozorima, parkiran odmah iza ugla.
  Pogrbila je ramena, prsti su joj se stegnuli oko upravljača skutera. Čak i sada, imala je sumnje, strahove.
  Ali... nema povratka. Otišao sam predaleko. Previše sam patio.
  Posljednja tri tjedna provodila je svaki sat istražujući Kuala Lumpur, proučavajući njegovo kucajuće srce, analizirajući njegove ritmove. I, iskreno, to je bio mučan zadatak. Jer je to bio grad koji je oduvijek mrzila. KL je bio vječno obavijen sivim dimom, prepun grotesknih zgrada koje su tvorile bezdušni labirint, prepun prometa i ljudi.
  Bilo je tako teško disati ovdje, tako teško razmišljati. Pa ipak - šukur Allah - pronašla je jasnoću usred sve buke i prljavštine. Kao da joj Svemogući šapuće u stalnom ritmu, vodeći je u božanskom. I - da - dar puta.
  Snažno trepćući, Khadija se uspravila i istegnula vrat.
  Dječak se pojavio u vidokrugu.
  Owen Caulfield.
  Na jarkom suncu, njegova plava kosa svjetlucala je poput aureole. Lice mu je bilo anđeosko. I u tom trenutku, Khadija je osjetila žaljenje, jer je dječak bio besprijekoran, nevin. Ali onda je čula Vječni šum kako pulsira u njezinoj lubanji i shvatila je da je takva sentimentalnost iluzija.
  I vjernici i nevjernici moraju biti pozvani na sud.
  Hadija je kimnula glavom, pokoravajući se otkrivenju.
  Dječaka je pratio njegov tjelohranitelj, koji ga je proveo pored školskih vrata do Lexusa. Tjelohranitelj je otvorio stražnja vrata i dječak se ušuljao unutra. Tjelohranitelj se uvjerio da je dječakov sigurnosni pojas vezan prije nego što je zatvorio vrata, zatim se okrenuo i sjeo na suvozačko sjedalo.
  Khadija je stisnula čeljust, stisnula mobitel i pritisnula "POŠALJI". Bila je to unaprijed pripremljena poruka.
  POKREĆE SE.
  Zatim je spustila vizir kacige i uključila kontakt skutera.
  Sedan se odmaknuo od rubnika, ubrzavajući.
  Slijedila ga je.
  
  Poglavlje 2
  
  
  Bio sam ovdje
  Ne postoji automobil otporan na metke. Kad bi improvizirana eksplozivna naprava bila dovoljno snažna, probila bi čak i najtvrđi oklop poput štikle kroz papir.
  Ali u ovom slučaju, improvizirana eksplozivna naprava nije bila potrebna jer je Khadija znala da limuzina ima meku kožu. Nije bila oklopna. Amerikanci su nesumnjivo bili zadovoljni. I dalje su smatrali ovu zemlju sigurnom; prijateljskom prema svojim interesima.
  Ali danas toj pretpostavci dolazi kraj.
  Marama joj je lepršala na vjetru, a Khadija je stisnula zube pokušavajući se držati tri duljine automobila udaljene od limuzine.
  Nije bilo potrebe za žurbom. Već je zapamtila rutu i znala je da je vozač limuzine navikao na nju i da vjerojatno neće skrenuti. Sve što je sada trebala učiniti bilo je održavati pravi tempo. Ni prebrzo, ni presporo.
  Točno ispred, limuzina je skrenula lijevo na raskrižju.
  Khadija je ponovila njegov pokret i ostala mu na repu.
  Limuzina je zatim ušla u kružni tok i zaobišla ga.
  Khadija je izgubila limuzinu iz vida, ali nije se žurila sustići je. Umjesto toga, održavala je brzinu dok je kružila cestom, zatim skrenula za dvanaest sati i, doista, ponovno preuzela kontrolu nad limuzinom.
  Khadija je prošla još jedno raskrižje. Baš tada je čula zujanje skutera koji se pridružuje prometu iza nje, približavajući se s lijeve strane. Pogled u retrovizor rekao joj je ono što je već znala. Vozač je bio Siti. Taman na vrijeme.
  Khadija je prošla još jedno raskrižje, a drugi skuter se zaustavio s desne strane. Rosmah.
  Zajedno, njih troje su jahali u tandemu, formirajući labavu formaciju vrhova strijela. Nisu komunicirali. Znali su svoje uloge.
  Točno ispred, promet se počeo usporavati. Grupa radnika kopala je jarak uz cestu.
  Prašina je procvjetala.
  Automobili su počeli zvoniti.
  Da, to je bilo to mjesto.
  Idealna točka gušenja.
  Trenutno.
  Khadija je gledala kako Rosmah ubrzava, dok je motor njezina skutera urlao dok je ciljala na limuzinu.
  Izvukla je bacač granata M79 iz torbe prebačene preko prsa. Naciljala je i ispalila kanistar kroz vozačevo bočno staklo. Staklo se razbilo, a suzavac je šiknuo i prekrio unutrašnjost limuzine.
  Sedan je skrenuo lijevo, pa desno, prije nego što se zabio u automobil ispred sebe i naglo se zaustavio.
  Khadija se zaustavila i sišla sa svog skutera.
  Otkopčala je kacigu i bacila je u stranu, brzo koračeći pored strojeva koji su zujali i radnika koji su vikali dok je izvukla svoju Uzi-Pro jurišnu pušku. Ispruživši sklopivi kundak, naslonila se na njega dok se približavala limuzini, a vrući nalet adrenalina obojio joj je vid, čineći da joj mišići zapjevaju.
  
  Poglavlje 3
  
  
  Tay okružen
  limuzina, tvoreći trokut.
  Rosmakh je pokrivao frontu.
  Khadija i Siti su pokrivale pozadinu.
  Vozač limuzine teturavo je izašao, kašljući i hripajući, lica natečenog i oblivenog suzama. 'Upomoć! Upomoć-'
  Rosmah je naciljala svojim Uzijem i ubila ga rafalom od tri metka.
  Tjelohranitelj se zatim pojavio, češući oči jednom rukom i stežući pištolj drugom.
  Zastenjao je i ispalio niz hitaca.
  Dvaput kliknite.
  Trostruki dodir.
  Rosmah se zgrčila i pala, a krv joj je poprskala baju kebayu.
  Tjelohranitelj se okrenuo, izgubio ravnotežu i ispalio još nekoliko hitaca.
  Metak je odbio metke od ulične svjetiljke pored Kadije, uz zvuk klika i pucketanja.
  Blizu. Preblizu.
  Uši su joj zvonile i pala je na jedno koljeno. Prebacila je Uzijev selektor na potpuno automatski način rada i ispalila neprekidni rafal, a trzaj oružja odjeknuo joj je u ramenu.
  Promatrala je tjelohranitelja kako se okreće kroz nišan i nastavila ga šivati dok je padao na tlo, praznijući svoje oružje. Miris vrućeg metala i barutnog dima ispunio joj je nosnice.
  Khadija je ispustila spremnik i stala da ga ponovno napuni.
  U tom trenutku, dječak se pojavio sa stražnjeg sjedala limuzine, jecajući i vrišteći. Ljuljao se naprijed-natrag prije nego što se srušio u Cityjev naručje, previjajući se pritom.
  Khadija mu je prišla i pogladila ga po kosi. "U redu je, Owen. Ovdje smo da ti pomognemo." Otvorivši špricu, ubrizgala je dječaku u ruku sedativ koji je kombinirao ketamin i midazolam.
  Učinak je bio trenutan, dječak je prestao da se bori i omamio se.
  Khadija je kimnula Siti. 'Uzmi. Idi.'
  Okrenula se i prišla Rosmah. Ali po njezinom nepomičnom pogledu i praznom licu znala je da je Rosmah mrtva.
  Khadija se tužno nasmiješila, posegnuvši prstima da zatvori Rosmahine kapke.
  Vaša žrtva je cijenjena. Inšallah, danas ćete vidjeti Raj.
  Khadija se vratila u limuzinu. Izvukla je iglu iz zapaljive granate i zakotrljala je pod šasiju automobila. Točno ispod spremnika goriva.
  Hadija je trčala.
  Jedan, tisuću...
  Dvije, dvije tisuće...
  Tri, tri tisuće...
  Granata je eksplodirala, a limuzina se rasprsnula u vatrenoj kugli.
  
  Poglavlje 4
  
  
  Khadija i grad
  nisu se vratili svojim skuterima.
  Umjesto toga, pobjegli su ulicama u labirint sporednih uličica.
  Dječak je bio u Cityjevom naručju, glava mu je visjela.
  Dok su prolazili pored kafića Kopi Tiam, starija žena je znatiželjno provirila kroz prozor. Khadija ju je mirno upucala u lice i nastavila hodati.
  Kola hitne pomoći bila su parkirana u uskoj uličici odmah ispred. Stražnja vrata su se otvorila dok su se približavali, otkrivajući mladog muškarca koji ih je čekao. Ayman.
  Pogledao je Kadiju, zatim Siti, pa dječaka. Namrštio se. "Gdje je Rosmah? Dolazi li?"
  Khadija je odmahnula glavom dok se penjala. "Rosmah je postala mučenica."
  Ayman se strese i uzdahne. "Ja Allah."
  Kola hitne pomoći mirisala su na antiseptik. Siti je dječaka stavila na nosila i nagnula ga na bok u položaj za oporavak kako bi spriječila da se uguši vlastitim povraćanjem ako mu postane mučno.
  Khadija je kimnula. "Sve je spremno."
  Ayman je zalupio vratima. 'U redu. Idemo.'
  Kola hitne pomoći su ubrzavala, ljuljajući se s jedne strane na drugu.
  Khadija je oprala dječakovo lice sterilnom otopinom soli i stavila mu masku s kisikom.
  Bio je drag.
  Oh, kako skupo.
  I sada je, napokon, ustanak mogao početi.
  
  2. dio
  
  
  Poglavlje 5
  
  
  Maya Raines je znala
  da je avion upravo ušao u stanje zamračenja.
  Dok se avion naginjao i trzao za završni prilaz, unutarnja i vanjska svjetla su ugašena. To je bila mjera opreza kako bi se izbjegla vatra pobunjenika, a od tog trenutka nadalje, piloti bi izvodili borbeno slijetanje, spuštajući se samo uz pomoć naočala za noćno gledanje.
  Maja je pogledala kroz prozor pored sebe.
  Oblaci su se razišli, otkrivajući gradski pejzaž ispod. Bio je to mozaik svjetla i tame. Čitavi dijelovi grada više nisu bili spojeni na električnu mrežu.
  sranje...
  Maja se osjećala kao da se vraća kući, u zemlju koju više nije prepoznavala.
  Adam Larsen se promeškoljio na sjedalu pored nje i podigao bradu. "Ovo izgleda loše."
  "Da." Maya je kimnula i progutala knedlu. "Da, mama je rekla da pobunjenici veći dio prošlog tjedna napadaju dalekovode i transformatore. I uništavaju ih brže nego što se mogu popraviti."
  "Mislim da im se operativni tempo povećava."
  'Ovo. Regrutiraju još regruta. Još fedayena.'
  Adam je promolio nos. "Pa, da, ništa iznenađujuće. S obzirom na način na koji ova vlada vodi stvari, nije ni čudo da je zemlja zeznula do neprepoznatljivosti."
  Maya je udahnula, osjećajući se kao da joj je duša upravo probodena britvom. Naravno, Adam je bio samo Adam. Drzak i glup. I, kao i obično, bio je u pravu u svojoj procjeni, čak i ako ona nije htjela da bude u pravu.
  Uzdisala je i odmahnula glavom.
  Maya i Adam pripadali su Odjeljenju Jedan, tajnoj jedinici sa sjedištem u Oaklandu, a putovali su na zahtjev CIA-e.
  Bilo je kratko, ali to nije ono što je smetalo Mayi. Ne, za nju su emocionalne podstruje bile dublje.
  Rođena je na Novom Zelandu, a njezin otac je Amerikanac, a majka Malezijka. Njezina majka, Deirdre Raines, oduvijek je smatrala važnim povezati je s njezinim etničkim korijenima; ojačati njezine...
  Maya se sjećala kako je dijelove djetinjstva provela jureći kokoši i koze po kampungu, vozeći se biciklima kroz ruralne plantaže palmi i stabala kaučukovca te lutajući gradskim tržnicama razgledavajući krivotvorene satove i piratske videoigre.
  To su bili idilični dani, dirljive uspomene. Što samo otežava prihvaćanje kako su se stvari promijenile.
  Maja je nastavila gledati kroz prozor dok se avion naginjao na desnu stranu.
  Sada je mogla vidjeti zračnu luku.
  Svjetla piste su treperila, mameći.
  Ona i Adam bili su jedini putnici na letu. Bio je tajni, neslužbeni i malo je vjerojatno da će ih pobunjenici otkriti.
  Ali ipak...
  Maja je pustila da misao utihne.
  Avion je kružio i ispravljao se, a ona je čula kako mu zuji stajni trap dok se spuštao i učvršćivao na mjestu.
  Njihov spust je bio oštar.
  sada se brzo uzdigao prema gore.
  Krajolik je bio zamućen.
  Adam je stavio ruku na Mayinu i stisnuo je. Blizina je bila neočekivana. Srce joj je ubrzano zakucalo. Želudac joj se stisnuo. Ali... nije uzvratila. Nije se mogla prisiliti na sebe.
  Dovraga.
  Bilo je to najgore moguće vrijeme. Najgore moguće mjesto. Stoga je Maya povukla ruku.
  Začuo se trzaj kad su kotači aviona dodirnuli pistu, a zatim su motori zaurlali dok je pilot uključio obrnuti potisak, usporavajući avion.
  Adam je pročistio grlo. 'Pa dobro. Selamat datang Maleziji.'
  Maja je ugrizla usnicu i oprezno kimnula.
  
  Poglavlje 6
  
  
  Avion je taksirao
  Uputili su se do privatnog hangara, daleko od glavnog terminala zračne luke. Nije bilo zračne luke za iskrcavanje, samo klizne ljestve koje su vodile do aviona.
  Bio je to diskretan dolazak; nepretenciozan. U njihovim pravim putovnicama neće biti pečata. Nikakve registracije njihovog stvarnog ulaska u zemlju. Nikakvog nagovještaja njihove prave svrhe.
  Umjesto toga, imali su pažljivo konstruirane priče za prikrivanje. Identitete potkrijepljene krivotvorenim dokumentima i digitalnim tragom koji je pokazivao da su bili humanitarni radnici. Skromni volonteri koji su stigli u Maleziju teretnim letom kako bi ublažili patnje građanskog rata. Potpuno nevini.
  Kako bi prodali priču, Maya i Adam su napamet naučili i uvježbavali detaljne osobne priče - gdje su odrasli, koje su škole pohađali, koji su im bili hobiji. A ako bi ih se prisililo, mogli bi čak dati i brojeve telefona izmišljenih prijatelja i rodbine na koje bi se mogli javiti.
  Majka, pedantna u svojoj ulozi šefice Odjela Jedan, inzistirala je da održe hermetički zatvorenu površinu.
  Imala je dobar razlog.
  Čak i prije ustanka, malezijski birokrati bili su notorno korumpirani i do tada je bilo lako zamisliti da su se njihovi redovi već infiltrirali. Državna služba bila je propuštajuća i nikad se nije moglo sa sigurnošću reći kome vjerovati. Dakle, bolje spriječiti nego liječiti.
  Kad je Maya izašla iz aviona, zrak vani bio je vruć i vlažan. Koža ju je trnula i zaškiljila je pod sterilnim halogenim svjetlom hangara.
  Odmah iza stepenica, muškarac je čekao pokraj tamnoplave Nissan limuzine. Bio je ležerno odjeven u majicu kratkih rukava i traperice, a kosa mu je bila raščupana poput kose pop rockera.
  Maja ga je prepoznala. Zvao se Hunter Sharif i bio je operater u Odjelu za specijalne operacije CIA-e, tajnoj jedinici odgovornoj za praćenje Osame bin Ladena.
  Hunter je istupio naprijed i pružio ruku Mayi i Adamu. "Nadam se da ste imali dobar let."
  Adam je cvocnuo jezikom. "Nijedan džihadist nije pokušao da nas obori. Dakle, dobri smo."
  "U redu." Hunter se nasmijao. "Došao sam te odvesti u veleposlanstvo."
  Maya je brzo pogledala Nissan limuzinu. Bio je to model niže klase, a registarske tablice bile su malezijske. Bio je civilni, a ne diplomatski, što je bilo dobro. To je značilo da automobil neće privlačiti neželjenu pozornost.
  "Samo jedan auto?" upitala je Maya.
  "Šef postaje htio je ostati neprimjetan. Mislio je da ćete vi novopečeni to cijeniti."
  'Odneseno. Ne treba nam cirkus.'
  "Ne, definitivno ne." Hunter je otvorio prtljažnik limuzine i pomogao Mayi i Adamu da utovare prtljagu. "A sada uskači. Najbolje je da ne pustiš velike kahune da čekaju."
  
  Poglavlje 7
  
  
  Sat vožnje
  s Adamom na suvozačevom mjestu i Mayom straga.
  Poletjeli su s aerodroma i krenuli prema istoku.
  Prometa je bilo malo, gotovo da i nije bilo pješaka. Ulična svjetla su svijetlila prigušeno narančastom bojom u predzornom mraku, ističući prašinu u zraku, a ponekad su morali prelaziti cijele dionice gdje ulična svjetla uopće nisu radila, gdje je vladao potpuni mrak.
  Situacija na tlu bila je upravo onakva kakvu je Maya primijetila iz zraka, a vidjevši je izbliza, osjećala se još nelagodnije.
  Kao i većina glavnih gradova jugoistočne Azije, urbanističko planiranje Kuala Lumpura bilo je shizofreno. Ono što ste dobili bila je zbrka slijepih kutova, neočekivanih obilaznica i slijepih ulica, nabacanih bez ikakvog razloga. To je značilo da je pokušaj snalaženja pomoću prometnih znakova bio besmislen. Ili ste dovoljno dobro poznavali grad da biste se snalazili, ili biste se jednostavno izgubili u tom procesu.
  Arhitektura je također bila slučajna.
  Ovdje su ultramoderne zgrade nicale uz starije, škripavije zgrade koje datiraju iz Drugog svjetskog rata, a često ste nailazili na cijele blokove koji su ležali nedovršeni i napušteni, a njihove su ljuske bile otkrivene poput kostura. To su bili građevinski projekti koji su bankrotirali jer su ostali bez jeftinih kredita.
  U prošlosti je Maya sve te nesavršenosti smatrala šarmantnima, čak i simpatičnima. Jer upravo su spontanost i improvizacija učinili Kuala Lumpur jednim od najvećih svjetskih gradova. Malajska, kineska i indijska kultura sudaraju se u zavodljivoj fuziji. Kutci i pukotine pulsiraju živahnim uličnim životom. Mame začinjena hrana i egzotični mirisi.
  A sada...?
  Maja je stisnula čeljust i osjetila pulsiranje.
  Sada je, kamo god je pogledala, vidjela samo tišinu, pustoš, sablasnu atmosferu. Grad je uveo neslužbeni policijski sat koji je trajao od sumraka do zore. I sve te urbane ekscentričnosti, nekoć tako primamljive, sada su se činile samo zloslutnima.
  Majine su oči lutale uokolo, uočavajući zonu pogibije jednu za drugom. Smrtonosne kratere gdje bi se pobunjenici mogli skrivati u sjeni, čekajući zasjedu.
  Moglo bi biti nešto jednostavno poput uskih prolaza između zgrada - sporedne uličice gdje bi pobunjenici mogli jednostavno izaći i otvoriti vatru iz mitraljeza i bacača granata. I ne biste ih ni vidjeli kako vas stjeraju u kut dok ne bude prekasno.
  Alternativno, moglo bi se raditi o nečem sofisticiranijem, poput pobunjenika smještenih visoko u nedovršenoj zgradi, koji koriste uzdignute vidne točke za daljinsko detoniranje improvizirane eksplozivne naprave s sigurne udaljenosti.
  Bum. Kraj igre.
  Srećom, Hunter je bio više nego sposoban vozač. Brzo se snalazio u tim problematičnim područjima, održavajući konstantnu brzinu i nikada ne usporavajući.
  Posebno je pokušavao izbjegavati borbena vozila Stryker koja su patrolirala ulicama. Pripadala su malezijskoj vojsci i bila su magnet za kontakt s pobunjenicima. A ako bi se incident dogodio, najbolje je bilo izbjeći upadanje u unakrsnu vatru.
  Maya i Adam bili su naoružani pištoljima SIG Sauer i Emerson noževima. Hunter je sakrio puške HK416 i granate ispod sjedala. Dakle, nisu bili potpuno beskorisni u tučnjavi. Ali tučnjava je bila upravo ono što su trebali izbjeći.
  U tom trenutku, Maya je ugledala siluetu helikoptera kako juri iznad glave, s rotorima koji su predli u ravnomjernom ritmu. Bio je to Apache, nesumnjivo pružajući zaštitu vojnim patrolama na tlu.
  Maja je duboko udahnula i morala si reći da je sve ovo bilo stvarno. Nije to bio ružan san koji bi mogla jednostavno zaboraviti.
  Hunter je pogledao Mayu u retrovizoru. Lagano je kimnuo, a izraz lica mu je bio ozbiljan. "Šef kaže da si Malezijka. Je li to točno?"
  - S majčine strane sam napola Malezijac. Većinu djetinjstva proveo sam ovdje.
  'U redu. Pa, onda ti neće biti lako sve ovo vidjeti.'
  Maja je slegnula ramenima koliko je mogla. "Mnogo se toga promijenilo u četiri mjeseca."
  "Žalosno, ali istinito."
  Adam je nagnuo glavu i pogledao Huntera. "Koliko dugo radiš u Kuala Lumpuru?"
  - Nešto više od dvije godine. Neslužbena naslovnica.
  "Dovoljno dugo da se status quo pogorša?"
  "Oh, dovoljno dugo da vidim to i više."
  'Značenje...?'
  "To znači da smo bili previše usredotočeni na Bliski istok. Previše opsjednuti pronalaženjem, popravljanjem i uništavanjem Al-Qaide i ISIS-a. I, da, prvi ću to priznati - propustili smo priliku u jugoistočnoj Aziji. Nismo izdvojili onoliko resursa koliko smo trebali. Imali smo prokletu slijepu točku, a nismo to ni znali."
  sin Roberta Caulfielda."
  'Da. A sada pokušavamo sustići zaostatak. Nije baš optimalno.'
  Maja je odmahnula glavom. "Trebao si se osloniti na malezijski režim kad si imao priliku. Stavi palčeve na vrh. Zahtijevaj odgovornost."
  "Možda zvuči glupo unatrag, ali Washington je Putrajayu vidio kao pouzdanog saveznika. Pouzdanog. I mi smo im bezuvjetno vjerovali. To je odnos koji seže desetljećima unatrag."
  "I kako se sada osjećaš u vezi s tom vezom?"
  "O, čovječe. To je kao da si zaglavljen u lošem braku s apsolutno nikakvom šansom za razvod. Što kažeš na ovaj preokret?"
  Maja je uzdahnula i zavalila se u sjedalo. Uhvatila se kako razmišlja o svom ocu.
  Nathan Raines.
  Tata.
  Pokušao je upozoriti Malezijce na Khadiju. Povezao je točkice i pokazao im što je u pitanju. Ali nitko nije slušao. Nikoga nije bilo briga. Ne tada. Ne dok su još uvijek trajala dobra vremena. Čak i nakon što je tata ubijen u neuspjeloj operaciji, i dalje su odlučili prikriti istinu, cenzurirajući sve.
  Ali - iznenađenje, iznenađenje - sada je poricanje bilo nemoguće.
  I Maya je osjetila kako joj se gorčina diže u grlu, poput žuči.
  Kad biste samo vi gadovi poslušali. Kad biste samo...
  
  Poglavlje 8
  
  
  Tay je bio
  Morali su proći kroz tri kontrolne točke prije ulaska u Plavu zonu. To je bilo petnaest četvornih kilometara u središtu Kuala Lumpura, gdje su se bogati i moćni okupili u dobro zaštićenom garnizonu. Zidovi otporni na eksplozije, bodljikava žica i položaji za oružje razasuli su se po obodu.
  Bilo je kao slijetanje na drugi planet.
  Energija unutra bila je radikalno drugačija od vanjske.
  Maya je promatrala promet, uglavnom luksuzne marke: Mercedese, BMW-e i Chryslere. Dobro odjeveni civili šetali su pločnicima, miješajući se zapadnjačka i istočnjačka lica.
  Kamo god je pogledala, trgovine, klubovi i restorani bili su otvoreni. Neonska i fluorescentna svjetla treperila su. Glazba je postajala sve glasnija i glasnija. I usred svega toga, tornjevi Petronas uzdizali su se iz središta područja, monolitni i spiralni, vidljivi sa svih strana.
  Maje su nekad mislile da građevina izgleda prekrasno noću, snažan simbol malezijskog naftnog bogatstva. Ali sada je izgledala jednostavno groteskno; vulgarno. Osuđujuća optužnica protiv arogancije zemlje.
  Adam se namrštio. "To je kao pad Carstva, zar ne?"
  "Apsolutno." Hunter je kucnuo po volanu. "Rim gori, a gornjih jedan posto cijelu noć večera i pije."
  - A donjih devedeset devet posto možda uopće ne postoji.
  'Tako je. Donjih devedeset devet posto kao da i ne postoji.'
  Probijali su se bulevarima i avenijama, udaljavajući se od trgovačkog dijela zone, prema diplomatskom sektoru.
  Maja je iznad glave uočila nadzorni zračni brod. Bio je to automatizirani zračni brod, ispunjen helijem, koji je klizio poput tihog stražara. Bio je opremljen mnoštvom sofisticiranih senzora koji su sve vidjeli i ništa nisu propustili.
  Teoretski, zračni brodovi su nudili prikupljanje GEOINT podataka u stvarnom vremenu. Geoprostorne obavještajne podatke. Zato su ih vlasti rasporedile po cijeloj Plavoj zoni - kako bi stvorile gotovo potpuni elektronički pokrivač.
  Ali Maju nije umirila prisutnost očiju na nebu. Ne, to ju je uznemirilo. Bio je to siguran znak koliko su stvari postale kafkijanske.
  Napokon se Hunter zaustavio ispred same američke ambasade. Bila je to gusta skupina sivo obojenih zgrada s crvenim pločicama, koju su čuvali odani američki marinci.
  Nije bilo privlačno, ali je bilo funkcionalno. Tvrđava unutar tvrđave, smještena dovoljno daleko od glavne ceste da odvrati bombaše samoubojice.
  Morali su proći još jedan pregled, tijekom kojeg bi marinci pratili njihov automobil s psima tragačima i pregledavali podvozje dugim ogledalima.
  Tek nakon toga su barijere uklonjene i dopušten im je ulazak na teritorij.
  
  Poglavlje 9
  
  
  SAT ispod obale
  Sišao je niz rampu i provezao auto kroz podzemnu garažu. Parkirao je na praznom mjestu, zatim su izašli i liftom se popeli do predvorja veleposlanstva.
  Tamo su Maya i Adam morali predati oružje i mobitele te proći kroz detektor metala, nakon čega je uslijedila pretraga ručnim štapovima.
  Dobili su propusnice za posjetitelje, a Hunter ih je odveo u krilo veleposlanstva gdje su se nalazili uredi CIA-e.
  Hunter je uzeo ključ-karticu i nagnuo se za skeniranje mrežnice, a čelična vrata su se otvorila uz tup udarac i šuštanje, poput zračne komore.
  S druge strane nalazio se niz međusobno povezanih hodnika sa staklenim pregradama, a iza njih je Maya mogla vidjeti analitičare kako sjede za svojim računalima i obrađuju podatke. Iznad njih uzdizali su se ogromni monitori koji su prikazivali sve, od vijesti do satelitskih snimaka.
  Raspoloženje je bilo napeto, a Maya je mogla osjetiti miris svježe plastike i nove boje. Ova je instalacija očito bila sastavljena u žurbi. Osoblje i oprema dovedeni su iz cijele regije kako bi se nosili s krizom.
  Na kraju ih je Hunter odveo do SCIF-a, Osjetljivog odvojenog informacijskog objekta. Bila je to zatvorena prostorija, posebno izgrađena za blokiranje zvuka i ometanje akustičnog nadzora.
  Bilo je to živčano središte operacije, mirno i tiho poput maternice, a Maya je već vidjela dvojicu muškaraca kako ih čekaju za pregovaračkim stolom.
  Vrhovni zapovjednici._
  
  Poglavlje 10
  
  
  Ton dva muškarca
  digli su se na noge.
  S lijeve strane bio je Lucas Raynor, šef CIA-ine postaje, najviše rangirani špijun u zemlji. Imao je bradu i nosio je odijelo i kravatu.
  S desne strane bio je general-pukovnik Joseph MacFarlane, zamjenik zapovjednika JSOC-a. Bio je glatko obrijan i odjeven u vojnu uniformu.
  Obojica su imala nevjerojatnu reputaciju, a vidjeti ih tamo bilo je jednostavno izvanredno. Bili su poput dva lava bačena u isti tor, a energija koja je iz njih izvirala bila je žestoka. Kombinacija oštre inteligencije, čistog adrenalina i muževnog mošusa.
  "Načelnik Raynor. General MacFarlane", Hunter je redom pozdravio obojicu muškaraca. "Ovo su Maya Raines i Adam Larsen. Sletjeli su prije sat vremena."
  Raynor je kimnuo. "Generale, to su prijatelji iz Odjeljenja Jedan na Novom Zelandu. Ovdje su da nam pomognu s KULINT-om."
  KULINT je bila kratica za kulturnu inteligenciju - ezoteričnu umjetnost dešifriranja lokalnih običaja i vjerovanja.
  MacFarlane je hladnim pogledom pogledao Mayu i Adama prije nego što se rukovao s njima. Njegov stisak je bio čvrst. "Dobro je što ste došli čak dovde. Cijenimo vašu prisutnost ovdje."
  Maya je čula skepticizam u MacFarlaneovom glasu, a osmijeh mu je bio napet. Pokazao je očnjake, podsvjesni znak neprijateljstva. Kao da govori: Ne volim baš duhove i ne sviđa mi se kad mi neovlašteno ulaze na teritorij.
  I neposredno prije nego što je MacFarlane prekinuo rukovanje, Maya je primijetila da je stavio palac direktno na njezin. Implikacija je bila: Ja sam ovdje alfa i pokazat ću to.
  To su bili mikroekspresije; podsvjesni signali. Bili su toliko prolazni da bi prosječna osoba mogla trepnuti i propustiti ih. Ali ne i Maya. Ona je bila obučena promatrati, tumačiti i reagirati.
  Stoga se uspravila i pogledala MacFarlanea. Široko se nasmiješila i pokazala očnjake, samo da mu pokaže da neće biti laka hrana. "Čast mi je, gospodine. Hvala vam što ste nas pozvali."
  Raynor mu je dao znak i svi su sjeli za stol.
  Maya je stajala točno ispred MacFarlanea.
  Znala je da će biti tvrd orah. Ali bila je odlučna utjecati na njega i osvojiti njegovu naklonost.
  Hunter je bio jedini koji je ostao stajati.
  Raynor je podigao obrve. "Nećeš ostati?"
  'Ne bojim se. Juno me treba.'
  'U redu. Onda nastavi.'
  - Stići ćemo se. Hunter je izašao iz sobe i zatvorio vrata.
  Čulo se zviždanje i kucanje. To je Maju ponovno podsjetilo na zračnu komoru.
  Raynor je slegnuo ramenima i posegnuo za vrčem vode na stolu. Natočio je Mayi i Adamu po čašu. "Morate nam oprostiti. Još smo do guše u organizaciji."
  "U redu je", rekla je Maya. "Svi pokušavaju nadoknaditi zaostatak. Vidim."
  - Dakle, nadam se da ste dobro razgledali okolicu kad ste ušli?
  'Jesmo. Otrežnjujuće je', rekao je Adam. 'Stvarno otrežnjujuće. Nisam očekivao da će nestanci struje biti ovoliki.'
  "Nestanci struje pogađaju otprilike trećinu grada." MacFarlane je naslonio laktove na naslone za ruke svoje stolice. Sklopio je ruke, prstima oblikujući zvonik. "Neki su dani bolji. Neki su dani gori."
  "To ne može biti dobro za moral ljudi koji žive u tim područjima."
  "Morali smo odrediti prioritete. Ograničit ćemo se na zaštitu samo onih čvorova koji su od ključne strateške važnosti."
  "Kao u Plavoj zoni."
  "Kao u Plavoj zoni."
  "Nažalost, pobuna dobiva na zamahu", rekao je Raynor. "I to je kao igra udari krticu. Napali smo jednu terorističku ćeliju, ali smo otkrili da postoje još dvije za koje nismo znali. Dakle, popis postaje sve duži i duži."
  "Tvoja matrica prijetnji mora se stalno prilagođavati", rekla je Maya.
  'Dosta. Situacija je vrlo fluidna. Vrlo promjenjiva.'
  - A smijem li pitati kako se Robert Caulfield nosi sa svim ovim?
  'Ne baš dobro. Zaključao se u svoj penthouse. Odbija napustiti zemlju. Zove veleposlanika svaki dan. Svaki dan. Pita za vijesti o svom sinu.'
  "Mogu samo zamisliti tugu kroz koju on i njegova supruga moraju proći."
  "Pa, srećom po nas, vi Novozelanđani ste se padobranom spustili da se pridružite koaliciji voljnih." MacFarlane se tiho i promuklo nasmijao. "Iako nije baš zelena, zelena trava Hobitona, zar ne?"
  Maya je pogledala Adama. Vidjela je kako mu se čeljust stišće, rumenilo mu se širi po obrazima. MacFarlaneovo podbadanje ga je očito razljutilo i htio je reći nešto oštro kao odgovor.
  Tako je Maja izgurala Adamovu nogu ispod stola.
  Ne dopusti da te general uvuče u sitničavu raspravu o semantici. Ne isplati se.
  Adam je kao da je shvatio poruku. Ispravio je ramena i otpio gutljaj vode. Zadržao je mirne i stabilne glasove. "Ne, generale. Ovo nije Hobbiton. Ni Disneyland. Ovo je rat, a rat je pakao."
  MacFarlane je stisnuo usne. "Bez sumnje."
  Raynor se nakašljao i protrljao bradu. "Prošla su tek četiri mjeseca, a stvari se još uvijek mijenjaju." Kimnuo je MacFarlaneu. "Zato sam pozvao Mayu i Adama ovamo. Da nam pomognu riješiti ovo."
  MacFarlane je vrlo polako kimnuo. "Preuzmi kontrolu. Naravno. Naravno."
  Maya je mogla osjetiti da namjerno izbjegava odgovore. Igra pasivno-agresivnu ulogu. Pokazuje svoje metaforičke očnjake i kandže na svakom koraku. I Maya ga nije mogla kriviti.
  Trenutno je CIA - Agencija - bila glavna kada je u pitanju lov na ljude. I, kao produžetak toga, imala je ovlasti za tajne akcije. To je uključivalo sposobnost provođenja obavještajnih podataka - izviđanja, nadzora i revidiranja. A Lucas Raynor je sve to vodio iz američkog veleposlanstva u Plavoj zoni.
  U međuvremenu, JSOC je provodio stvarne operacije hvatanja/ubijanja. To je značilo da je Joseph McFarlane nadgledao pustoš izvan Plave zone, a pod njegovim zapovjedništvom, timovi Delta Forcea i SEAL-a bili su stacionirani na dva lokalna aerodroma. To su bili oni koji su kucali na vrata, napadači - oni koji su zapravo izvodili noćne racije i napadali važne ciljeve.
  Sve je zvučalo dovoljno jednostavno u teoriji.
  Čak elegantno.
  Problem je bio u tome što su i Raynor i MacFarlane bili tamo samo kao "savjetnici" i "instruktori" lokalne policije i vojske, što je ograničilo američku prisutnost na manje od tisuću muškaraca i žena.
  Da stvar bude gora, mogli su provoditi izravne akcijske misije tek nakon konzultacija s Malezijcima, što je značilo da su prilike za stvarno taktičko raspoređivanje bile rijetke.
  U većini slučajeva, mogli su samo stajati po strani i nuditi razumne savjete dok su lokalni stanovnici provodili protupobunjeničke operacije. To je bilo daleko od idealnog i daleko od onoga što se događalo u drugim zemljama.
  Jemen je bio odličan primjer.
  Tamo su i Agencija i JSOC dobili potpunu slobodu korištenja kinetičke sile. Pokrenuli su dva odvojena programa. To je značilo dva različita popisa za ubijanje, dvije različite kampanje napada dronovima i praktički nikakve konzultacije s Jemencima.
  Nakon što su pronašli osobu koju su tražili, jednostavno su ušli i žestoko je napali. Pronađi, popravi i završi. Tko prvi dođe, njemu se služi.
  Ali američki predsjednik postao je oprezan prema ovom mentalitetu strijelca. Bilo je previše civilnih žrtava; previše nepromišljene konkurencije; previše osvete. Stoga je pojednostavio proces donošenja odluka. Uveo je sustav provjera i ravnoteže te prisilio Agenciju i JSOC da rade ruku pod ruku.
  Nije iznenađujuće da je MacFarlane bio bijesan. Njegova je nadležnost bila ograničena i sada je djelovao po vrlo strogim pravilima angažmana. Najgora noćna mora svakog vojnika.
  Maya je sve to razumjela i znala je da ako želi pridobiti MacFarlanea na svoju stranu, morat će ići na jugularnu žilu.
  Maja se sjetila što joj je tata jednom rekao.
  Kada ste u nedoumici, držite se svog stava i projicirajte samopouzdanje. Snaga projekta odvest će vas tamo gdje trebate stići.
  Stoga se Maya nagnula naprijed. Stavila je laktove na stol i sklopila ruke, naslonivši ih pod bradu. "Generale, mogu li biti iskrena?"
  MacFarlane je pognuo glavu. "Pod svaku cijenu."
  "Mislim da je predsjednik slabić."
  Maya je čula kako Raynor oštro udahne, a njegova stolica zaškripi dok se uspravljao. Bio je zapanjen. Maya je prešla granicu i prekršila apsolutni tabu: ismijavanje vrhovnog zapovjednika Sjedinjenih Država.
  MacFarlaneovo se lice namrštilo. "Molim?"
  'Čuli ste me. Predsjednik je slabić. Ne poznaje Maleziju ni upola tako dobro kao što misli da je poznaje. Naveden je da vjeruje da su diplomacija i preambula zamjena za čizme na terenu. Ali to nije istina. To stvarno nije istina.'
  MacFarlaneova su usta bila lagano otvorena, kao da će progovoriti, ali nije mogao pronaći riječi. I tako je Maya znala da ga je osvojila. Imala je njegovu nepodijeljenu pažnju. Sad ga je samo trebala privući.
  Maja je odmahnula glavom. "Vidite, predsjednik ima velike planove. Projektira meku moć i diplomaciju. Zato stalno govori da je Malezija umjerena, sekularna muslimanska zemlja. Da su Malezija i SAD partneri u ratu protiv terorizma. Zajednički interesi i zajednički neprijatelj..."
  MacFarlane je udahnuo i nagnuo se naprijed. Oči su mu se naborale. "I vi to dovodite u pitanje."
  'Da.'
  'Jer...?'
  - Jer je to bajka. Recite mi, gospodine, jeste li ikada čuli za obitelj Al-Rajhi?
  - Zašto me ne prosvijetliš?
  "Obitelj vodi Al Rajhi Corporation. To je najveća islamska banka na svijetu sa sjedištem u Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Bavi se svime, od takaful osiguranja do financiranja stanovanja. To je dobro podmazan stroj. Vrlo učinkovit. Financira se gotovo isključivo petrodolarima. Ali iako na površini izgleda vedro i veselo, ono što se zapravo krije ispod je paravan za vehabije da šire svoj otrov iz sedmog stoljeća. Znate, arhaični zakoni o odrubljivanju glava nevjernicima i zabrani parovima da slave Valentinovo. Pratite li još uvijek, generale?"
  McFarlane je izdahnuo i kimnuo. "Da, znam što je vahabija. Osama bin Laden je bio jedan od njih. Molim vas, nastavite."
  "Dakle, kada je došlo vrijeme da Al Rajhiji diverzificiraju i prošire svoje interese izvan Kraljevine, odlučili su da bi Malezija bila dobra oklada. I bili su u pravu. Malezijci su ih dočekali raširenih ruku. Do tada je zemlja bila duboko u dugovima i patila od kreditne krize. Trebao im je saudijski novac. Jako. A Al Rajhiji su bili više nego sretni da im se odazovu. Bio je to spoj sklopljen na nebu, doslovno. I malezijski i saudijski režim dijele zajedničko podrijetlo. Oba su sunita. Dakle, konzularne veze su već bile uspostavljene. Međutim, Al Rajhiji nisu samo donijeli svoj novac u Maleziju. Doveli su i svoje imame. Uložili su u izgradnju fundamentalističkih medresa. Infiltrirali su se u vladine institucije..."
  Maya je uzdahnula zbog dramatičnog učinka, a zatim nastavila: "Nažalost, predsjednik se činio nesvjestan svih tih događaja. I nastavio je Maleziji pružati inozemnu pomoć i logističku podršku. Zašto? Zato što je zemlju vidio kao pouzdanog partnera. Partnera koji će djelovati protiv Al-Qaide i njezinih podružnica uz minimalan nadzor. Ali znate što? Umjesto da koriste američku obuku i američko oružje za borbu protiv terora, Malezijci su krenuli u drugom smjeru. Stvorili su teror. Koristeći svoju tajnu policiju i paravojne snage, oštro su obračunali s legitimnom političkom oporbom. Govorim o masovnim uhićenjima; mučenju; pogubljenjima. Svatko - i mislim na svakoga - tko je mogao zamislivo osporiti autoritet malezijskog režima bio je protjeran. Ali najozbiljnija kršenja ljudskih prava bila su rezervirana za manjinu koja se smatrala nedostojnom života."
  "Nagovještaj, nagovještaj", rekao je Adam. "Ona govori o šijitskim muslimanima."
  "Tako je", rekla je Maya. "Šijiti. Najgore su prošli jer ih je Al-Rajhi smatrao hereticima, a Malezijci su počeli vjerovati u tu sektašku doktrinu. Zločin za zločinom raste. Onda, jednog dana, šijiti odluče da više neće trpjeti genocid." Maya je udarila dlanom o stol, čaša ispred nje se zatresla, prolijevajući vodu. "A onda je počeo ustanak. Uzvratni udarac. Malezijci, Saudijci i Amerikanci postali su prigodne mete."
  MacFarlane je šutio, samo gledajući Mayu. Trepnuo je jednom, dvaput, zatim oblizao usne, zavalio se u stolicu i prekrižio ruke na prsima. "Pa, moram reći, zaista znaš kako živo oslikati strašnu istinu."
  Maja se također zavalila u stolicu. Prekrižila je ruke. Bila je to tehnika poznata kao zrcaljenje - zrcaljenje govora tijela osobe kojoj se obraćate kako bi se stvorila sinergija. 'Budimo iskreni. Malezijci su prljavi oportunisti. Iskoristili su predsjednikovu velikodušnost kako bi stvorili vlastito tiransko feudalno područje. A sve te priče o borbi protiv terorizma? To je samo emocionalna ucjena. Način da se od Amerike iznudi još više pomoći. A ideološki, Malezijci su više zainteresirani za slijeđenje saudijskog primjera.'
  "Hm." MacFarlane je naborao nos. "Priznajem, Malezijci su mi se uvijek činili... manje otvorenima. Vole naše jurišne helikoptere. Naše vještine. Ali naši savjeti? Ne baš."
  Maya je kimnula. "Gledajte, generale, ako stavimo feudalnu politiku po strani, naši ciljevi bi bili jednostavni. Prvo, vratiti Owena Caulfielda. I drugo, pronaći, popraviti i dokrajčiti Khadiju. A ti ciljevi se međusobno ne isključuju. Khadija očito koristi Owena kao ljudski štit. Tjera nas da dvaput razmislimo prije nego što pozovemo napade dronovima na sumnjive pobunjeničke lokacije. To je pametan potez. I nije se toliko potrudila samo da sakrije Owena na nekoj slučajnoj lokaciji. Ne, sigurno je pretpostaviti da Khadija drži Owena blizu. Možda čak i odmah pored sebe. Pa zašto ne možemo spojiti Cilj jedan i Cilj dva?"
  MacFarlane se nasmiješio. Ovaj put je bilo toplije. Bez očnjaka. "Da, doista. Zašto ne bismo mogli?"
  Možemo. Izvedivo je. I da se zna, moj otac - Nathan Raines - dao je život kako bi pokušao zaustaviti Khadiju prije početka ustanka. Adam i ja bili smo s njim u toj misiji. Dakle, da, to je osobno. Neću to poreći. Ali mogu vam jamčiti, generale, nitko drugi ne zna toliko iz prve ruke kao mi. Stoga vas molim - uz svo dužno poštovanje - da nam dopustite da budemo vaše oči i uši. Prijeđimo na posao i malo se zezamo. Nudim vam priliku da pucate u Khadiju. Što kažete?
  MacFarlaneov se osmijeh raširio. Pogledao je Raynora. "Pa, možda i nije bila tako loša ideja dovesti kivije na brod. Nisu tako glupi kao što izgledaju."
  Raynor se promeškoljio na stolici i prisilio se na osmijeh. 'Ne. Ne, nije.'
  
  Poglavlje 11
  
  
  SAT pod ruglom
  dok je odvodio Mayu i Adama iz veleposlanstva. "Nadam se da ste vi klaunovi ponosni na sebe. Zamalo ste šefu izazvali aneurizmu mozga."
  Maya je slegnula ramenima. "Lakše je tražiti oprost nego dopuštenje. Osim toga, Raynor je obiteljski prijatelj. Služio je s mojim ocem u Bosni. Naravno, bit će malo uzrujan zbog onoga što sam učinila, ali neće mi to zamjeriti."
  "Volio bih da sam tamo da zaustavim svo tvoje prokleto brbljanje."
  "Psihološko brbljanje se moralo obaviti." Adam se nasmiješio i protrljao nos. "General MacFarlane bio je mrzovoljan, a mi smo morali popustiti njegovoj sentimentalnosti."
  - Čak i ako bi to značilo diskreditiranje predsjednika Sjedinjenih Država?
  "Nemam ništa protiv predsjednika", rekla je Maya. "Ali jasno je da McFarlane ne želi slijediti službenu liniju. Misli da je Washington slab."
  "O, moj Bože. Neki bi to mogli nazvati neposlušnošću. A neki bi također mogli reći da je loš stil od tebe to poticati."
  "Ne govorim ništa što McFarlane već nije smislio."
  - Nije važno. To je i dalje loša forma.
  Maja je odmahnula glavom. Raširila je ruke. "Znaš sve one priče o tome kako je bio kadet u West Pointu?"
  Hunter je frknuo. "Da, tko ne?"
  Reci mi koji je najbolji.
  "Što...?"
  'Samo naprijed, nastavi. Ispričaj bolju priču. Znaš što želiš.'
  "U redu. U redu. Šalit ću se s tobom." Kad je imao devetnaest godina, on i grupa prijatelja iz studentskog bratstva, odjevenih u kamuflažu, ukrali su antikno oružje iz muzeja na kampusu i napravili lažne granate od smotanih čarapa. Zatim su upali u Grant Hall neposredno nakon 22:00 sata, prestrašivši skupinu studentica koje su se slučajno našle u posjeti. Hunter je uzdahnuo. "I tjeraš me da prepričavam ovaj gnusni podvig jer...?"
  "Jer želim nešto istaknuti", rekla je Maya. "MacFarlane je isti stari buntovnik kakav je oduvijek bio. Tako se uzdigao u hijerarhiji i zato sjedi na vrhu piramide JSOC-a."
  "General je sklon razmišljanju izvan okvira", rekao je Adam. "Voli djelovati potpuno izvan okvira. Adrenalin mu je droga po izboru."
  - Da, što ga čini savršenim kandidatom za vođenje najboljih i najbistrijih lovaca-ubojica koje američka vojska ima za ponuditi. I znate što? Trenutno, MacFarlane misli da je sav taj talent uzaludan. Još gore, misli da je Agencija puna pahuljica i političkih kuglica naftalina. Mrzi imati posla s vama. Mrzi se ponašati pristojno. To nije njegov stil.
  "Da. On je režeći doberman na lancu", rekao je Hunter. "On je dosadan i vrijeđa. I, dovraga, jednostavno ne može shvatiti zašto ga predsjednik neće pustiti."
  'Točno. Nadam se da razumiješ zašto sam učinio to što sam učinio.'
  - Da umiriš generalov ego i učiniš ga prijateljskijim prema nama duhovima? Naravno. Razumijem. Ali imaš lud pristup ovome.
  "Dobili smo što smo htjeli. Njegovu suradnju i njegovu pažnju."
  - Kažeš to kao da je to sigurno. Nije.
  'Možda. Ali barem je bolje preusmjeriti njegovo neprijateljstvo dalje od nas. Kasnije će se isplatiti. Vjeruj mi.'
  
  Poglavlje 12
  
  
  SAT nedovoljno rastegnut
  ispred hotela Grand Luna. Bila je to četrdesetkatnica od zlatno obojenog stakla i poliranog bijelog čelika, naglašena zaobljenim krivuljama i toplom rasvjetom.
  Izgledalo je sanjivo.
  Poziv.
  Hunter je kimnuo Adamu i Mayi. "Naša posljednja stanica za večeras. Siguran sam da ste vraški umorni. Zato se prijavite i naspavajte. Vratit ću se u 9:00 ujutro. I naći ćemo se s Robertom Caulfieldom."
  "Jedva čekam", rekla je Maja. "Hvala ti."
  "Ura, prijatelju", rekao je Adam.
  Nasmijani nosači otvorili su Mayina i Adamova vrata i počeli istovarati njihovu prtljagu iz prtljažnika.
  Ali Adam je brzo izašao i mahnuo rukom. "Cijenimo to, ali sami ćemo nositi torbe."
  "Jeste li sigurni, gospodine?" Vratar se namršti. "Teški su..."
  "Ne brini se zbog toga. Bit će sve u redu.
  Adam je značajno pogledao Mayu i ona je shvatila.
  Loša je praksa dopustiti strancima da rukuju vašom prtljagom. Trebala je samo sekunda da netko postavi skriveni uređaj za prisluškivanje ili uređaj za praćenje. Ili - ne daj Bože - bombu. Nikad previše opreza.
  Tako su Maja i Adam vukli svoje kofere na kotačićima za sobom, a nosač ih je, sliježući ramenima, odveo u predvorje.
  Unutrašnjost je bila raskošna. Glatki mramorni podovi. Visoki, ukrašeni stupovi. Lučni, kupolasti strop. Impresivan prizor. Ali Maya nije primijetila nikakve kozmetičke detalje. Umjesto toga, usredotočila se na očiti nedostatak sigurnosti. Za razliku od hotela u, recimo, Bagdadu ili Kabulu, standardi ovdje su bili slabi.
  Nije bilo pretraga, detektora metala, uniformiranih čuvara. Maya je znala da je to bilo namjerno. Uprava hotela nije htjela da profinjena atmosfera bude narušena surovom stvarnošću. Stoga su njihovi zaštitari nosili civilnu odjeću, što ih je činilo neupadljivima, iako daleko od nevidljivih.
  Maji nije trebalo dugo da uoči jednog od njih. Sjedio je u kutu i čitao knjigu, a ispod košulje mu se vidjela izbočina pištolja.
  Maja je to smatrala neurednim i neprofesionalnim. Naravno, bilo je bolje imati drugorazredne izvođače radova nego nikakve. Ali očito joj to saznanje nije dalo ni samopouzdanja ni utjehe.
  Pa, prokletstvo...
  U bilo kojim drugim okolnostima, Maya bi radije ne ostala ovdje. Ali sjetila se da moraju ostati u maski. Uklopiti se u stanovništvo i okupati atmosferu. Ovo je bio otmjen način da se kaže da bi trebali tiho obavljati svoj posao i prikupljati informacije, a da se ne ističu kao bolni palac.
  Da, uvjeti su bili daleko od idealnih.
  Ali njihov je posao bio pomiriti se s tim.
  Prilagodi se. Improviziraj. Prevladaj.
  Na recepciji su se Maya i Adam prijavili pod lažnim imenima. Rezervirane su bile dvije standardne sobe. Ništa komplicirano. Ništa što bi izazvalo pretjerani interes.
  Nakon što su dobili kartice s ključevima, otišli su do lifta.
  Usput je Maya ugledala bar uz bazen. Čula je klavirsku glazbu, razgovore i smijeh. Udisala je miris alkoholnih koktela i dimljenog ražnjića.
  Hotel je imao reputaciju omiljenog okupljališta iseljenika koji su se okupljali u Plavoj zoni. Bilo je to mjesto gdje su diplomati i prevaranti mogli tračati, razmjenjivati kontakte, kružiti uokolo i sklapati poslove.
  Maja je stisnula zube i odmahnula glavom.
  Ptice istog spola okupljaju se u jatu.
  Dok je ulazila u lift s Adamom, razmišljala je o tome koliko je sve kolonijalno. Kao da je psiha zemlje nazadovala tri generacije, a ono što je nekoć pripadalo prošlom dobu sada je status quo.
  
  Poglavlje 13
  
  
  Maja i Adam
  stigao do dvadeset petog kata.
  Zvono dizala zazvonilo je, vrata su se otvorila i oni su izašli. Hodali su hodnikom dok nisu pronašli svoje susjedne sobe.
  Adam je oklijevao, igrajući se ključ-kartom u ruci. "Dakle..."
  Maja se blago nasmiješila. "Dakle..."
  Zastali su na trenutak.
  Tišina se odužila.
  Raspoloženje je bilo plaho i neugodno.
  Maja se mogla sjetiti vremena kada im je bilo lako razgovarati i kada su mogli podijeliti svoje najdublje misli i govoriti bez straha.
  Ali događaji iz posljednje dvije godine učinili su situaciju nesigurnom. A sada, ako tema nije bila vezana za posao, često su se spoticali o riječi, pokušavajući pronaći vezu, poput dvoje ljudi koji se gube u gustoj magli.
  što im se dogodilo?
  Je li se stvarno toliko promijenila?
  Ili si imao/imala?
  Adam se nakašljao. "Dobro si se danas slagao s generalom."
  Maja je uzdahnula. "Nadajmo se da je to dovoljno."
  'Trebao bi biti. Dakle, stižemo u bazu sutra u 8:00? Silazimo na doručak?'
  "Mm-m-m. Zvuči kao plan."
  "U redu onda. Laku noć." Adam se okrenuo. Gurnuo je ključ-karticu u vrata sobe, otključavši ih uz zvono i klik.
  Maja se trgnula. Povrijedila ju je njegova naglost; kako je brzo prekinuo njihov razgovor.
  Dovraga.
  Premećući se s noge na nogu, htjela ga je dodirnuti, zamoliti ga da pričeka. Samo... pričekaj.
  Ali usne su joj drhtale, zastala je i snažno trepnula dok je gledala kako Adam ulazi u svoju sobu, a vrata su se zalupila za njim...
  Bolno, sve što je uspjela izvući bio je najkraći šapat: "Laku noć. Mirno spavaj."
  
  Poglavlje 14
  
  
  Odmahujući glavom,
  Maja je otvorila vrata svoje sobe i ušla unutra. Umetnula je ključ-karticu u utičnicu i struja se uključila.
  Uređenje sobe bilo je minimalističko, ali elegantno. Srebrni zidovi, podovi obloženi drvom i prigušena rasvjeta. Sobom je dominirao bračni krevet veličine "king size", ležeći na ovalnom, plišanom tepihu zemljanih tonova.
  Zrak je mirisao na svježu lavandu i premda je Maya naprezala uši, zvučna izolacija bila je iznimna. Sve što je čula bilo je stalno zujanje klima-uređaja.
  Svaki drugi česti putnik bio bi zadovoljan ovakvim rasporedom. Ali ne i Maya. Nakon što je spustila kofer, uzela je stolicu s kava stolića u kutu i naslonila je na vrata.
  To bi poslužilo kao polica osiguranja. Budući da ne bi nužno mogla čuti uljeza koji pokušava ući u sobu izvana, stolica bi služila i kao barijera i kao upozorenje.
  Njezin otac ju je naučio.
  Nikad ne pretpostavljaj. Uvijek budi spreman.
  Vrativši se svom koferu, Maya ga je raspakirala i izvukla predmet nalik upaljaču. Pritisnula je gumb na uređaju, držala ga u ruci i počela hodati po sobi, mašući njime naprijed-natrag.
  Maja je provjerila svaki kutak i pukotinu, obraćajući posebnu pozornost na rasvjetna tijela i utičnice. Visoko. Nisko. Čisto da bude sigurna.
  Njezini kontraobavještajni napori nisu ništa otkrili, a sredstvo protiv insekata još je uvijek bilo u njezinoj ruci. Nije vibriralo.
  Soba je bila čista.
  Dobro.
  Uzdišući, Maya je isključila čistač i spustila ga. Uputila se u kupaonicu. Skinula se i istuširala ledeno hladnom vodom. Tri minute. Zatim je izašla.
  Maya se obrisala ručnikom i navukla frotirni ogrtač, koji joj je ljubazno osigurao hotel. Imala je pravilo da se nikada ne tušira dugo na nepoznatim mjestima. Nije si smjela dopustiti da se previše opusti; da se previše opusti. Luksuz je pripadao drugim djevojkama, ali ne i njoj. Nikad njezin.
  Maya je uzela sušilo za kosu s kupaonskog ormarića. Vratila se do kreveta. Sjela je i uključila sušilo za kosu. Počela ga je pušati po vlažnoj kosi. Zatvorila je oči i osjetila kako joj misli lutaju natrag k Adamu, kutovi usana su joj se trzali.
  Nedostajemo mi. Nedostaje mi ono što smo imali.
  Maya se prisjetila svega što ih je dovelo do ovog trenutka. Sve je počelo s tatinom smrću tijekom neovlaštene operacije u Kuala Lumpuru. Usred tuge i posljedica, mama je odlučila da je Adamov sud kriv. Stoga je izdala obavijest o spaljivanju i poslala ga iz Odjela Jedan.
  Da, Maya je razumjela logiku. Vlasti su htjele da glave padaju, a Adam se pokazao kao savršen tip za to.
  Zašto nije postavio pravog promatrača?
  Zašto nije primijetio znakove upozorenja?
  Zašto nije primijetio strijelca dok nije bilo prekasno?
  Pitanja, pitanja, pitanja.
  prokleta pitanja.
  Naravno, Adam je pogriješio. To je bilo neporecivo. Pa ipak, duboko u sebi, Maya je vjerovala da je njezina majka trebala učiniti više da ga zaštiti. Mogla se snažnije oduprijeti političkom pritisku. Ali njezina majka nije znala, i upravo je taj osjećaj uništio odnos između majke i kćeri.
  Maya se nikada nije osjećala tako sukobljeno, tako rastrgano. Tatin sprovod; mamina hladnoća; Adamov odlazak. Bilo je previše za podnijeti. I na kraju je i Maya napustila Sekciju Jedan.
  Ali prekretnica se dogodila kada je Mama pružila ruku i ponovno uključila Mayu i Adama u protuterorističku mrežu. Njihova misija? Zaštititi Abrahama Khana, muslimanskog autora čiji je život bio ugrožen od strane ekstremista.
  Bilo je to putovanje koje ih je oboje dovelo do osobnih granica: Maya je na kraju izgubila člana tima, a Adam povjerljivog doušnika.
  Više smrti.
  Više tragedije.
  Ali nekako, usred svega toga, Mama se pomirila s Mayom, a Adam je obnovio svoj ugled i vraćen je u Sekciju Jedan.
  Sve se vratilo u normalu. Ipak... rane su još uvijek bile tako svježe. Toliko riječi ostalo je neizrečeno. Toliko emocija ostalo je sputano. I Maya je počela čeznuti za jednostavnijim vremenima, za lakšim vremenima.
  Možda je postala melankolična jer se toliko toga promijenilo.
  Možda previše -
  Majine misli prekinuše tri kucanja na vratima njezine sobe. Oči joj se raširiše od trzaja i isključi sušilo za kosu.
  
  Poglavlje 15
  
  
  Maja je zurila u vrata.
  Čula je kako joj srce lupa u ušima. Polagani nalet adrenalina zagrijao joj je želudac.
  Instinkt je preuzeo kontrolu.
  Spustila je sušilo za kosu na krevet i posegnula za pištoljem. Otkopčala je futrolu i provjerila je li napunjena. Zatim je slobodnom rukom izvukla nož. Bio je to taktički sanduk i pokretom ručnog zgloba rasklopila je nazubljenu oštricu. Rasklopila se uz glasan klik.
  Polako, vrlo polako, Maya je hodala prema vratima.
  Iako je bilo primamljivo, izbjegavala je naginjanje kako bi pogledala kroz špijunku. Bila bi početnička pogreška dopustiti osobi s druge strane da ugleda njezinu sjenu, što bi je učinilo lakom metom.
  Zato se umjesto toga pritisnula uza zid pokraj vrata.
  Bilo je još nekoliko udaraca.
  Došli su ritmični, razigrani.
  "Ja sam", rekao je Adam pjevnim glasom. "Hoćeš li me ovdje čekati ili što?"
  Maya je izdahnula i stresla se. Odjednom se osjećala glupo. Ipak, morala se uvjeriti da Adam nije pod pritiskom, pa ga je izazvala. "Carcosa."
  Adam se nasmijao. 'Šališ se? Misliš da mi je netko prislonio pištolj na glavu?'
  "Carcosa", ponovila je Maya.
  'Dobro. Pobjeđujete. Potpis: Crne Zvijezde. Sad otvorite prije nego što se hrana ohladi.'
  'Hrana?'
  - Da, hrana. Večera. Posluga u sobu.
  Maja se nasmiješila, ugodno iznenađena. Sklopila je nož i otključala pištolj. Ugurala je pištolj u džepove ogrtača, zatim izvukla stolicu i otključala vrata.
  Adam je stajao u hodniku, držeći pladanj s dva tanjura začinjenog nasi lemaka i dvije šalice ledeno hladnog teh tarika. Podigao je bradu. "Napet si, zar ne?"
  Maja se nasmijala. "Danas se s toliko čudaka nikad ne smije biti previše oprezan."
  'Da. Ne govoriš.'
  
  Poglavlje 16
  
  
  Maja nije znala
  Da je Adam napravio punih 180 kilometara na sat i predomislio se, ili da mu je ovo cijelo vrijeme bio plan - igrati glatko poput Bogarta, a zatim je iznenaditi tipično malezijskom večerom...
  U svakom slučaju, nije ju bilo briga.
  Bila je jednostavno sretna što je došao.
  Tako su sjeli za stolić za kavu.
  Jeli su, pili, razgovarali, smijali se.
  Nesvjesno su oboje izbjegavali činjenicu da su usred bogom zaboravljenog rata. Umjesto toga, usredotočili su se na nevažno i neozbiljno. Poput posljednjeg lošeg filma koji su oboje gledali. Podvize ragbijaške momčadi All Blacksa. I boravište zajedničkih poznanika.
  "Kako je Kendra Shaw?" upitala je Maya, dovršavajući svoj nasi.
  Adam je slamkom ubacio kockice leda u svoju čašu. "Smiješno je da pitaš. Baš sam prošli tjedan razgovarao s njom telefonom. Zaručena je."
  'Vau. Stvarno?'
  "Mmm-hmm. Ozbiljno. Prosidba na jednom koljenu i prsten. Čini se sretnom."
  - Jesu li već odredili datum?
  "Misle da će to biti negdje sljedeće godine."
  - A njezin rad u Prvoj sekciji...?
  - Kaže da je završila. Nema iskušenja da se vrati.
  Maja je spustila žlicu i odgurnula tanjur. Polako je kimnula. "To mora da je... pa, to mora da je lijepo."
  Adam je nagnuo glavu. "Biti izvan sheme? Ne funkcionira?"
  - Da bude normalna, da. Kao običan civil. Dobro je s njom.
  'O, moj, moj. Čujem li to zavist u tvom glasu?'
  "Zavist?" Maya je zabacila kosu unatrag. "Ne."
  "Da." Adam se nasmiješio. "Naravno."
  "Nisam ljubomoran/ljubomorna."
  'Pravo.'
  Maja je oklijevala, a zatim zastenjala. Priznala je poraz podigavši palac i kažiprst, razmaknute dva i po centimetra. "U redu. Tu si me uhvatila. Možda sam samo malo ljubomorna."
  "Samo malo?" zadirkivao ju je Adam, podižući palac i kažiprst oponašajući njezinu gestu.
  "Ne žuri." Maya ga je uhvatila za ruku i tiho se nasmijala. "Jesi li ikada razmišljao kako bi to bilo? Biti nestao zauvijek? Ne morati se nositi sa sjenama, lažima i okrutnošću?"
  Adam je slegnuo ramenima. "Pa, bili smo odsutni neko vrijeme, sjećaš se? I - o Bože - nismo bili zadovoljni time. Jer to nije ono za što su ljudi poput tebe i mene stvoreni." Adam se nagnuo naprijed. "Reci mi, kad si bila mala djevojčica, jesi li ikada vidjela svoju majku kako se šminka? Je li te to ikada inspiriralo da je oponašaš? Da eksperimentiraš sa šminkom?"
  Maja se namrštila. "Kakve ovo veze ima s...?"
  Adam je bubnjao prstima po stolu, a u očima mu je zasjao nestašan sjaj. 'Hajde. Udovolji mi.'
  Maja je napuhala obraze i duboko udahnula. "Ja... Pa, ne sjećam se baš nikakvih ženskih šminkanja. Ali sjećam se nečega drugog..."
  'Rasprši se. Znaš što želiš.'
  Maya je osjetila kako joj se sjetan osmijeh pojavljuje na usnama. "Kad sam bila dijete, sjećam se kako se moja majka vraćala kući s operacije. I imala bi taj ritual; tu formalnost. Sišla bi ravno u naš podrum. Upalila bi žarulju koja visi sa stropa. I položila bi svoje pištolje na radni stol. Počela bi ih rastavljati. Čistila bi i podmazivala svaki dio jedan po jedan. A ja sam je promatrala s vrha stepenica. I mislila sam da izgleda... prekrasno. Pokreti su joj bili tako glatki i graciozni. A njezina koncentracija, bila je gotovo... Oh, kako to opisati? Hipnotično? Zenovski? Znam da zvučim klišejski, da. Ali istina je. Bilo je kao tiha meditacija. Unutarnja refleksija." Maya je odmahnula glavom. Nasmijala se. "I, naravno, pokušala sam oponašati svoju majku. Pokušala sam učiniti isto s ovim plastičnim revolverom koji sam nosila sa sobom. Ali na kraju sam ga samo slomila..."
  - Pa dobro onda. Adam je kimnuo. - Nisi bila obična djevojka. I nikad nisi poznavala nijedan drugi život.
  "Smiješno je to što nikad nisam smatrao svoj odgoj čudnim."
  "Neki bi to mogli nazvati bizarnim. Sad si odrastao i postao operater kojeg zovu kad civilizacija ode dovraga. Nemoj prolaziti. Nemoj uzimati dvjesto dolara. Ne znaš ništa drugo raditi."
  Maja se namrštila. "Pa, to je nepristojno."
  Adam je digao ruke. "Hej, netko mora pospremiti. Kako bi inače političari mogli mirno spavati u svojim krevetima noću? Kako bi inače mogli sanjati o ponovnom izboru?"
  Međutim, čini se da je Kendra pronašla izlaz iz ove situacije.
  'Stvarno? Stvarno? Ne bih bio tako siguran. Dao bih joj šest mjeseci braka. Onda će se početi trzati. Osjetiti potrebu za brzinom. I vratit će se u Sekciju Jedan. Jer je baš kao mi. Ne zna ništa drugo.'
  "Da, pa, po mom mišljenju ona dobiva bodove barem zato što pokušava napraviti nešto drugo."
  "U redu, u redu. Ali s njezinim vještinama? Njezinim mentalitetom? I što je učinila? Rekao bih da će trebati više od vjenčanja iz bajke i sretnog života da se očisti od ubilačkog instinkta."
  Maja je uzdahnula i odlučila da neće inzistirati na tome.
  Oboje su se nagnuli nad svoje šalice, dovršavajući čaj.
  Još jednom, Adam je bio Adam. Ponudio je ciničnu jasnoću i, koliko god Maya mrzila to priznati, bio je u pravu.
  Bili su gotovo pretpovijesni u svom pogledu na svijet, ovisni o situacijama koje su bile teške, bolne, destruktivne. I - Bože - hranili su se najgorim što je čovječanstvo imalo ponuditi. I nekako se Maya osjećala čudno ugodno s tim. Ovo je bio gmazovski svijet koji je dobro poznavala. Gmazovski svijet koji je oduvijek poznavala. A njegova divlja priroda bila je toliko duboko ukorijenjena u njezinoj psihi, u njezinoj duši, da je bilo gotovo nemoguće izvući se iz njega.
  To je to, i mi smo ono što jesmo. Ne znamo kako učiniti ništa drugo. Ne možemo.
  Konačno, Adam se nakašljao. Pogledao je na sat i uspravio se. 'Pa, pa. Kasno je. I vrijeme je da malo odspavamo. Sutra je dug dan.'
  Maja je trepnula i prešla rukama preko ogrtača. 'Da. Vrijeme je za spavanje. Hej, hvala na večeri. Bila je prava poslastica. Stvarno sam uživala.'
  "Cilj mi je ugoditi."
  Odgurnuli su stolice i ustali.
  Adam je počeo vraćati tanjure i šalice na pladanj, ali Maya ga je zaustavila, prekrivši mu ruku svojom. Prsti su im se isprepleli i stisnula ga je. 'U redu je. Ostavi to.'
  Adam je oklijevao.
  Pogledao ju je i zadržao njezin pogled.
  Trenutak se rastegnuo.
  Zatim je polako, vrlo polako, podigao slobodnu ruku. Prstima je prešao niz njezinu bradu, duž linije čeljusti, skupljajući otpale pramenove kose i zavlačeći ih iza uha.
  Bila je to najjednostavnija gesta, ali tako nježna.
  Maja je progutala knedlu, koža joj je trnula pod njegovim dodirom.
  Adam je približio svoje lice njezinu. I u tom trenutku, pomislila je da bi je mogao poljubiti. Očekivala je to, žudjela za tim. Ali - ne - okrenuo se u posljednjem trenutku. Dodirnuo je svoj obraz o njezin i privukao je u zagrljaj.
  Snažno je trepnula, usne su joj drhtale.
  Bila je razočarana. Zbunjena. Ali - dovraga - ipak si je dopustila uzvratiti zagrljaj. Prešla je rukama preko njegovih mišićavih leđa i udahnula njegov slani miris, znajući da zbog zdravog razuma i profesionalnosti ne mogu ići tako daleko. Ništa dalje.
  Adam je šapnuo.
  "Mm." Maji se steglo grlo i nije mogla pronaći riječi. Mogla je samo kimnuti.
  I tako su stajali jako dugo, pritisnuti jedno uz drugo, savršeno oblikovani. Bilo je to prirodno, najbolja vrsta utjehe, tišina koju je prekidalo samo njihovo disanje.
  Adam je uzdahnuo i odmaknuo se od nje, prekidajući čaroliju i, bez da se osvrnuo, izašao je iz kuće. Svirao je poput Bogarta, glatko i hladnokrvno.
  Sve što je Maya mogla učiniti bilo je stajati ondje, zarivajući nokte u dlanove i šireći nosnice. Pogledala je u pod, pogledala u strop i prevrnula očima. Sjetila se što joj je majka rekla prije nego što je napustila Auckland.
  Ostani usredotočena. Ne dopusti da ti osjećaji prema njemu zamagle prosudbu. To je greška koju si ne smiješ priuštiti.
  Maja je zastenjala i protrljala lice. Otrijeznila se, zatim zgrabila stolicu i gurnula je uz vrata, zaključavši ih.
  
  Poglavlje 17
  
  
  Khaja se upravo probudio
  poslije četiri ujutro. Suze su joj tekle niz obraze, a misli su joj se još uvijek vrtjele od paučine sna.
  Jecajući i tresući se, iskotrljala se iz vreće za spavanje. Bila je tama. Tama posvuda oko nje. I instinktivno je posegnula za jurišnom puškom AK-102. Zgrabila ju je iz kuta i povukla ručku za punjenje, ubacujući metak u cijev.
  Dišući kroz zube, srce joj je lupalo, Khadija je pala na jedno koljeno. Podigla je pušku, prislonila je na rame i ukočila se čim je prstom dotaknuo okidač.
  Trepćući kroz suze, osvrnula se oko sebe. Sjetila se gdje je. Da, bila je u šatoru usred šume. Nema prijetnji; nema neprijatelja. Lice joj se trznulo i shvatila je...
  Bio je to san. Samo san. Plod prošlosti.
  Khadija je zacvilila, pustila je oružje da joj se klonu i pala na stražnjicu. Obrisala je maglu s očiju. Dok joj se pulsirajući otkucaji srca smirivali, osluškivala je zvukove izvan šatora. Zujanje i šištanje insekata. Šuštanje i šaputanje drveća na vjetru. Tiho žuborenje obližnjeg potoka.
  Bilo je mirno.
  Oh, tako mirno.
  A ipak je njezinu dušu mučila zbunjenost.
  Khadija je sanjala o najmračnijem danu svog života. Kad je policija upala u njezin dom za vrijeme ručka, razbijajući prozore, prevrćući stolove, uperivši pištolje. Tukli su njezina muža dok nije prokrvario, zatim su mu stavili lisice, navukli kapuljaču na glavu i odvukli ga. I - tako mi Allaha - pokušala ih je moliti, urazumiti, ali bezuspješno.
  Uvijek je bio isti san.
  Isti ishod.
  Ista sudbina.
  Khadija je skinula osigurač s puške i stavila je sa strane. Zatim je uhvatila glavu rukama. Osjetila je bijes, žaljenje, očaj. Više od svega, željela je vratiti vrijeme.
  Kad bi samo bila mudrija.
  Kad bi samo bila jača.
  Kad bi barem bila naoružana.
  Kad bi samo...
  Khadija si je dopustila gorak smijeh. Sjetila se kako su se nekad bavili peticijama, prosvjedima, političkim predstavljanjem. Kako je naivna bila, vjerujući da će sve to dovesti do napretka ili čak zaštite. Jer, na kraju, sve to nije dovelo ni do čega. Apsolutno ničega.
  Da smo odabrali drugačiji put...
  I u tom trenutku Hatidža je shvatila da je počinila najteži grijeh. Stresla se i uspravila, kao da ju je udarila struja.
  Samo Bog ima moć diktirati plimu i tok sudbine. Nitko drugi. Tko si ti da sumnjaš u Njegovo sveznanje? Tko si ti da sumnjaš u Njegovu providnost?
  Khadija je stisnula čeljust, osjećajući kako je Vječni glas kori. Dopustila je da je ponos nadvlada.
  Otkupljenje. Moram tražiti otkupljenje. Jer ako je ponos najveći grijeh, onda je poniznost najveća vrlina.
  Stoga je Khadija posegnula za svjetiljkom i upalila je. Njezina obojena leća bacala je prigušeni crveni sjaj. Bilo je dovoljno da vidi, ali ne dovoljno da itko izvan neposredne blizine otkrije bilo kakvo strano svjetlo.
  Hatidža se pripremila za molitvu. Počela je pranjem glave, ruku i stopala flaširanom vodom i umivaonikom. Zatim je izvadila svoju molitvenu prostirku, a nakon toga turbu. To je bila njezina najdragocjenija imovina - glinena pločica izrađena od zemlje svetog grada Karbale u Iraku. Dar od njezina pokojnog supruga.
  Hatidža je odmotala prostirku i stavila turbu ispred sebe. Provjerila je kompas kako bi se uvjerila da je okrenuta u pravom smjeru.
  Zatim je kleknula. Na arapskom je proučila odlomak iz sure Ali-Imran: "Nikada ne smatrajte one koji su ubijeni na Allahovom putu mrtvima. Oni su, naprotiv, kod svog Gospodara, opskrbu primaju, raduju se onome što im je Bog dao od Svoje obilnosti. I primaju radosne vijesti o onima koji će poslije njih biti ubijeni..."
  Hatidža je osjetila kako joj suze ponovno teku, pekući joj obraze dok se naklonila i dodirnula čelom turbu.
  Bilo je prekrasno; savršeno.
  Uistinu, njezin se muž žrtvovao kako bi ona mogla postati Stvoriteljevo oruđe. I jednog dana - da - znala je da će ponovno vidjeti svog voljenog u Raju.
  To je bilo sveto obećanje džihada.
  Hatidža je morala vjerovati u to.
  Morala se toga pridržavati.
  
  Poglavlje 18
  
  
  Kad je Hatidža završila svoju molitvu,
  Otvorila je patentni zatvarač na šatoru i izašla van.
  Zrak prije zore bio je hladan, a zrake mjesečine probijale su se kroz krošnje tropske šume. Negdje u daljini, majmuni su vrištali i graktali, a njihovi jezivi krici odjekivali su dolinom.
  Podsjetilo ju je zašto je odabrala ovo mjesto kao svoje uporište. Teren je ovdje bio prostran i neravan, a gusto lišće skrivalo je njezine fedayene od znatiželjnih pogleda dronova i satelita. Obilje divljih životinja također je služilo kao distrakcija, ometajući termovizijsko snimanje i georadare.
  Da, ovo je bilo savršeno mjesto za partizansko skrovište. Međutim, Khadija je znala koliko je lako postati samozadovoljan. Zato je svoje ljude podijelila u male vodove, ne više od trideset muškaraca i žena u svakom, i bili su razasuti u svim smjerovima. Istok. Zapad. Sjever. Jug. Stalno u pokretu. Nikada nisu predugo kampirali na jednom mjestu.
  Također je strogo provodila radiodisciplinu. Nikada nisu komunicirali putem radija osim ako nije bilo apsolutno neophodno. Umjesto toga, oslanjali su se na provjerenu metodu: korištenje mreže kurira za pješačku dostavu kodiranih poruka.
  Khadija je znala da ove mjere opreza imaju svoju cijenu. To je značilo da je zapovjedna struktura njezinih snaga bila fleksibilna i labava, a posebno u našem digitalnom dobu, koordinacija događaja mogla bi biti teška.
  Više je puta preispitala svoju strategiju. Pokušala je pronaći bolji način, lakši put. Ali uvijek - uvijek - dolazila je do istog zaključka. Operativna sigurnost bila je ključna i bilo je bolje djelovati polako i oprezno nego brzo i nepromišljeno.
  Nije si mogla priuštiti podcjenjivanje Amerikanaca ili njihovih saveznika. Bili su lukavi kao zmije, a imali su i tehnologiju na svojoj strani. Stoga nije htjela riskirati.
  Klimajući glavom, Hadija je prošetala kroz svoj logor.
  Šatori su lepršali na vjetru, nije bilo otvorenog plamena, nekontrolirane rasvjete. Samo potpuna tajnost. Točno onako kako je htjela.
  Prišla je trojici fedayeena koji su čuvali šator Owena Caulfielda. Pozdravili su je, ispravili leđa i prekrižili puške na prsima.
  "Sad idem vidjeti dječaka", rekla je Khadija.
  - Da, majko.
  Jedan od muškaraca pružio se i otkopčao joj patentni zatvarač, a ona se nagnula i ušla unutra.
  
  Poglavlje 19
  
  
  Owen se trznuo
  Probudivši se kad je Khadija ušla, širom otvorenih očiju i otežanog disanja, još se uvijek držao za vreću za spavanje i povukao se. Pritisnuo se uz kut.
  Khadija je osjetila kako joj tuga probada srce poput vruće igle, ali je razumjela dječakovu reakciju.
  Za njega sam demon. Oduzela sam mu sve što je ikada poznavao. I nije ni čudo što me zbog toga mrzi.
  Odmahujući glavom, Khadija je pala na koljena. Pokušala je zadržati bezopasan stav i izvukla je karton pića iz vrećice koju je nosila. Bio je to sok od naranče. Otkinula je pričvršćenu slamku i odmotala je. Gurnula ju je u vrećicu.
  Zatim se polako, vrlo polako, približila dječaku. Pružila je ruku i ponudila mu piće.
  Dječak je zurio, stisnutih usana, prije nego što je skočio naprijed i istrgnuo joj ga. Zatim se odjurio natrag u kut, glasno sisajući slamku, ne skidajući pogled s njezinih.
  Khadija ga je trenutak pogledala, a zatim uzdahnula. "Neću te povrijediti. Molim te, vjeruj mi."
  Dječak je nastavio zuriti, nosnice su mu se širile. Oči su mu - o, Bože - sjale čistim ubojstvom.
  Khadija je protrljala potiljak, osjećajući nelagodu. Jednom je čitala o nečemu što se zove Stockholmski sindrom. To je bila veza između otmičara i zarobljenika. Ali... takva empatija ovdje kao da nije postojala.
  Čak i nakon četiri mjeseca, Owen je ostao neobično drzak. Rijetko je govorio i rijetko je pokazivao bilo kakve emocije osim prezira i neprijateljstva. Ponekad se činio gotovo divljim, željan izazivanja, željan borbe.
  Khadija je uzdahnula i progutala razočaranje. Shvatila je da je pogriješila. Pokušala je podmititi dječaka u zamjenu za njegovu sućut. Ali to je bila glupa ideja, jer je dječak bio tvrdoglav, izuzetno inteligentan i zanemaren.
  Stoga je Khadija sada zauzela drugačiji pristup. Usvojila je suzdržani osmijeh. Ne previše uski. Ne previše opušten. I promijenila je ton u čvrst i razgovarala s dječakom kao da je odrasla osoba. "Abraham Lincoln - bio je najveći američki predsjednik, zar ne?"
  Dječaku su se oči suzile i lagano je nagnuo glavu, prestajući sisati slamku.
  Khadija je znala da sada ima njegovu pozornost. Pobudila je njegovu intrigu. I kimnula je. "Da, Lincoln je bio najveći. Jer je proglasio da robovi trebaju biti slobodni. I gurao se naprijed da to i učini. Ali to putovanje nije bilo bez velikih žrtava." Khadija je zastala, pitajući se koristi li riječi previše uzvišene da bi ih dječak razumio. Ali svejedno je nastavila. "Tisuće i tisuće Amerikanaca su poginule. Republika je bila rastrgana na dvoje . Bilo je vatre. I krvi. I tuge. I na kraju... pa, na kraju, to je Lincolna koštalo svega. Čak i života. Ali on je postigao ono što je naumio. Njegov san postao je stvarnost. Oslobodio je robove..."
  Dječak se nagnuo naprijed, snažno trepćući, prsti su mu se trzali oko vrećice s pićem.
  Khadija se nagnula naprijed kako bi mu parirala. Spustila je glas do šapta i nestala s osmijeha. "Želim isto za svoj narod. Da bude slobodan. Da bude slobodan od ugnjetavanja. Ali... nemamo Lincolna. Nemamo spasitelja. Samo vatru. I krv. I tugu. I zato se borimo. I jednog dana - jednog dana - nadam se da ćeš razumjeti."
  Khadija je proučavala dječaka. Na njegovom mladom licu više nije bilo mržnje. Samo znatiželja i zamišljenost. Kao da je počeo preispitivati svoje osjećaje prema njoj.
  Bez riječi, Khadija se okrenula i iskliznula iz šatora.
  Ostavila je Owena s nečim o čemu će razmišljati. Posijala je sjeme dirljive ideje. Za sada - inšallah - ova jednostavna filozofija bi trebala biti dovoljna.
  
  Poglavlje 20
  
  
  Dio se slomio,
  a Hatidža se sastala sa Sitijem i Ajmanom u šumarku odmah izvan logora.
  Visoka trava njihala se oko njih, a ptice su cvrkutale dok se sunce dizalo iznad nazubljenih brda na horizontu. Osjećalo se kao početak prekrasnog dana. Dana ispunjenog obećanjima.
  Khadija je promotrila mirnu okolinu prije nego što se okrenula svojim poručnicima. "Kakav je naš status?"
  "Svi su se kuriri registrirali", rekao je Ayman. "Sve su poruke dostavljene."
  "Ništa nije ugroženo?"
  - Ne, majko. Poduzeli smo sve mjere opreza.
  'Dobro. Jesu li kamere spremne?'
  "Sve smo ih sinkronizirali", rekao je Siti. "To je potvrđeno. Operacija će se odvijati po planu."
  Khadija je uzdahnula i kimnula. Osjetila je u sebi nalet iščekivanja. Sjetila se što je naučila o Tet ofenzivi; kako su je komunisti iskoristili da zapanje Amerikance tijekom Vijetnamskog rata. I nadala se da će iste lekcije primijeniti i ovdje.
  Allahu ekber. Neka se vrši Njegova volja od sada nadalje.
  
  Poglavlje 21
  
  
  Dinesh Nair se nije računao
  sam hrabri čovjek.
  Zapravo, upravo sada su mu dlanovi bili znojni, a srce mu je lupalo dok je hodao pločnikom. Morao se podsjetiti da ne žuri, da mu pokreti budu glatki, ležerni.
  Bilo je nešto poslije sedam sati, a gradska četvrt Kepong budila se iz policijskog sata koji je trajao od sumraka do zore. Prodavači i trgovci nizali su se uz uske bulevare, otvoreni za posao. Automobili su se kretali polako, branik uz branik. A iznad njih, monorail vlak je jurio, ispuštajući hipnotički zvuk.
  Kuc-kuc. Kuc-kuc. Ovdje, ondje.
  Na prvi pogled, izgledalo je kao samo još jedan dan.
  Ali naravno da nije bilo tako.
  Kad se Dinesh jutros probudio, pogledao je oglase u New Straits Timesu. To mu je bila rutina protekle godine. Radio je to svaki dan, pregledavajući svaki oglas redak po redak.
  Do sada je ta navika postala ugodna. Ponavljanje žmirkanja, traženja, nenalaženja ničega. Uvijek ništa. I nakon sveg ovog vremena, dopustio si je da padne u određeno samozadovoljstvo. Zaključio je da će se aktiviranje njegove uloge, ako do toga dođe, vjerojatno dogoditi u dalekoj budućnosti.
  Ne danas.
  Ne sutra.
  Naravno, ne sljedeći dan.
  I to je ono što je tješilo Dinesha - mogućnost da nikada neće morati ispuniti svoje dužnosti. Bila je to ugodna fantazija. Ostat će vječno spreman, izgledajući hrabro, a zapravo ništa hrabro ne čineći.
  Ali danas... pa, danas je bio dan kada se znanstvena fantastika raspala.
  Dinesh je pijuckao kavu kad je naišao na oglas za tvrtku. Poruka je bila kratka i slatka - vlasnik se širio u franšizu. Tražio je samo ozbiljne investitore, a gadljivost se nije trebala odnositi na njega. Tvrtka se specijalizirala za istrebljivanje štakora i žohara.
  Vidjevši to, Dinesh je uzdahnuo i uspravio se. Kava mu je curila niz bradu. Osjećao se kao da ga je netko upravo udario u trbuh.
  Širom otvorenih očiju, brišući usta, morao je iznova i iznova pročitati oglas, samo da bude siguran. Ali... nije bilo greške. Izraz je bio potpuno točan. Bio je to tajni signal. Signal za aktiviranje.
  Događa se. Stvarno se događa.
  Dinesh je u tom trenutku osjetio navalu emocija kako ga preplavljuju.
  Uzbuđenje.
  Intriga.
  Strah.
  Ali nije bilo vremena za razmišljanje o tim osjećajima, jer je ovo bilo zeleno svjetlo koje je čekao. Bio je to poziv na djelovanje; prilika da ispuni zavjet koji je dao. I kao katolik sa savješću, znao je da mora prihvatiti izazov. Nema više maštanja, nema više bajki.
  Dok je Dinesh hodao pločnikom, pogledom je prelazio preko izloga i prolaznika. Morao je proći ovom stazom stotine puta, ali danas, pod teretom znanja koje je nosio, gradski pejzaž djelovao je hiperstvarno, klaustrofobično.
  Mirisi i zvukovi su se smrzli, a kad je pogledao gore, ugledao je dron kako prolijeće pored visoke zgrade. Elektronički nadzor promatrao je s neba.
  Kratka kosa na njegovom potiljku digla se na glavi, i - Sveta Marijo, Majko Božja - njegova tjeskoba je rasla. Duboko je udahnuo i odbrojao sekunde, a zatim izdahnuo.
  Ne, Dinesh se uopće nije smatrao hrabrim čovjekom.
  Zapravo, tihi glas u podsvijesti govorio mu je da trči što brže može. Da potraži zaklon i sakrije se. Ali stišćući ruke i gutajući, Dinesh je potisnuo poriv i spustio pogled. Uvjeravao je sam sebe da je najbolje ostati na tom putu. Možda najmudriji potez.
  Sjetio se što mu je rekao njegov čuvar Farah.
  Agencije za analizu podataka uvijek su vas promatrale. NSA, ISI, CIA. Imale su oči i uši posvuda, što je onemogućavalo potpuno izbjegavanje njihovog pokrivanja. A svaki nespretan pokušaj da se to učini samo bi vas izdvojio za još veći nadzor.
  Ne, sve što je preostalo bilo je razumjeti doseg Velikog Brata, a zatim ga dobrovoljno i u potpunosti prihvatiti. Farah mu je rekao da, unatoč svim svojim mogućnostima rudarenja podataka i presretanja, Amerikanci i njihovi saveznici ne mogu pratiti svaku pojedinu osobu.
  Ne, sama količina sirovih obavještajnih podataka prikupljenih iz više izvora značila je da su stalno bili preplavljeni informacijama. Previše slika. Previše brbljanja. Nemoguće je sve odjednom obraditi.
  Tako su se odlučili za kompromitirani tijek rada.
  Prvo su koristili računalne algoritme kako bi pronašli obrasce. Crvene zastavice. Tragove na koje se treba usredotočiti. I tek nakon što su metapodaci organizirani i sistematizirani, analitičari su dobili zadatak da ih detaljnije ispitaju. Ali čak i tada su se i dalje susreli s planinom lažno pozitivnih rezultata koje je trebalo ukloniti.
  Bilo je očito da Amerikanci i njihovi saveznici zapravo nisu znali što traže. Stoga su prikupili sve informacije i spremili ih za analizu.
  Bila je to opsesija rođena iz straha. Straha od onoga što nisu mogli kontrolirati, onoga što nisu mogli predvidjeti. I u tome je ležala njihova slabost. Oslanjajući se toliko na automatiziranu tehnologiju, nesvjesno su stvorili slijepe točke, praznine, sjene.
  Dinesh je znao da je najbolji način korištenja sustava skrivanje na vidljivom mjestu. Trebao je biti što prirodniji i uklopiti se u krajolik.
  Kepong je bio najbolje mjesto za to. Bio je izvan Plave zone, urbane džungle, skučene i prepune, što je stvaralo milijun varijabli.
  Idealno.
  Dinesh se osjećao smirenije. Mogao je lakše disati. Bio je sigurniji u osobu koju je trebao preuzeti.
  Ja sam samo obična osoba. Idem doručkovati. Nemam drugih motiva. Nema razloga za bilo kakvu uzbunu.
  Imajući to na umu, Dinesh se popeo na pješački nadvožnjak. Prešao je ulicu i krenuo drugom stranom.
  Nazirala se skupina mamak štandova. Ulje je cvrčalo i pucketalo. Bogat miris rotija i mesa dopirao je unutra, a jutarnja gomila motala se uokolo, zauzimajući stolove na otvorenom.
  Dinesh se pretvarao da traži mjesto za sjedenje. Okretao se naprijed-natrag, ali bezuspješno. Stoga je, odmahujući glavom i uzdišući u lažnom razočaranju, prišao štandu.
  Naručio je roti canai s curryjem i platio čovjeku na blagajni. Dinesh mu je rekao da to spakira za van. Zatim je stao za šank i čekao prekriženih ruku.
  Svaki čas. Svaki čas...
  U tom trenutku osjetio je kako pored njega prolazi žena. Bila je toliko blizu da je mogao osjetiti miris njezina slatkog parfema i vruć dah na svojoj ruci.
  Bila je to Farah.
  Stavila je nešto u stražnji džep njegovih hlača.
  Dinesh je trepnuo, ali nije reagirao. Nije se čak ni okrenuo da vidi tko je to.
  Ostani miran. Ostani hladan.
  Zadržao je držanje. Nije dodirnuo džep. Lice mu je ostalo bezizražajno i nastavio je gledati ravno ispred sebe.
  Pričekao je da mu narudžba hrane bude gotova, zatim ju je uzeo i odmaknuo se od mamak štandova, udarivši u pločnik.
  nadzorno-detekcijsko djelovanje.
  Zaobišao je jedno raskrižje, pa drugo. Provukao se kroz uličicu, prešao ulicu, a zatim ušao na tržnicu.
  Osvrnuo se oko sebe na bučne prodavače koji su prodavali sve, od krivotvorenih torbica do pornografskih DVD-ova. Zastao je, skrenuo lijevo, pa desno, pa opet lijevo, suptilno provjeravajući stražnjicu, a zatim se pojavio na drugom kraju bazara.
  Koliko je mogao vidjeti, nitko ga nije pratio.
  Dinesh je odlučio da je čist i dopustio si je da se nasmiješi.
  O da.
  Prošao je kroz izazov i bio je ponosan na sebe.
  
  Poglavlje 22
  
  
  Dinesh Nair
  Knjižara se nalazila u staroj zgradi kulturne baštine izgrađenoj tijekom Drugog svjetskog rata. Bilo je to mjesto nostalgije; mjesto sjećanja.
  Trebalo mu je samo petnaest minuta da stigne ovamo, i dok je otključavao zabarikadirana vrata na ulazu i otvarao ih škripavim valjcima, osjetio je lagani ubod žaljenja.
  Što je Andre Berthiaume jednom rekao?
  Svi nosimo maske i dođe vrijeme kada ih ne možemo skinuti bez skidanja vlastite kože.
  Sada, više nego ikad, Dinesh je razumio taj osjećaj.
  Popeo se drvenim stepenicama, stepenice su škripale. Prišao je vratima na odmorištu. Zaškiljio je i otkrio nekoliko pramenova kose zaglavljenih u gornjem desnom kutu dovratnika. Vidio je da su netaknuti; spokojni.
  Dobro.
  Prethodne večeri, Dinesh je iščupao malo kose i namjerno je stavio tamo. Bio je to jednostavan, ali učinkovit trik. Ako bi netko pokušao obiti bravu i provaliti u njegovu trgovinu, niti bi ispadale, upozoravajući ga na upad i prisiljavajući ga da poduzme potrebne protumjere.
  Ali - hvala Bogu - do toga nije došlo. Nitko ga nije špijunirao; nitko nije postavljao zasjede. Barem ne još.
  Mogao je instalirati staromodni alarmni sustav. Možda čak i infracrvene kamere ili senzore pokreta. Ali opet, to bi samo signaliziralo Velikom Bratu da ima nešto za skrivati.
  Ne, bolje je biti suzdržan.
  Otvorivši vrata, Dinesh je otresao znoj s čela i ušao u svoju trgovinu. Uživao je u prigušenom suncu koje se probijalo kroz staklene prozore. Slušao je lepršanje nevidljivih golubova koji su uzlijetali s krova i udisao mošusni miris tisuću knjiga.
  Dineš je uzdahnuo.
  Ova trgovina bila je njegov ponos i radost. Otvorio ju je nakon što je otišao u mirovinu kao inženjer, a pomogla mu je da se nosi s tugom zbog iznenadne smrti supruge. Omogućila mu je da se suoči s tragedijom i ozdravi.
  Atmosfera ovdje je bila jedinstvena. Tiha i mirna. Bilo je to mjesto za bijeg od surovosti svijeta; uživanje u očaravajućim pričama iz prošlih vremena.
  Njegovi omiljeni romani bili su klasični špijunski romani autora poput Josepha Conrada i Grahama Greenea. Neizostavno ih je preporučivao svakoj novoj osobi koja je ušla u njegovu trgovinu, čak im je nudio čaj i kekse te ih pozivao da ostanu neko vrijeme.
  Većinom bi ih sreo samo jednom i više ih nikada ne bi vidio. Njegovih redovitih kupaca bilo je malo, što je značilo da je jedva zarađivao dovoljno za pokrivanje stanarine. Tužno, ali razumljivo. U ovom digitalnom dobu brzog preuzimanja i još brže potrošnje, stare knjige nisu bile privlačne.
  Dinesh je više puta odvagnuo prednosti i nedostatke svog poziva. I da, razmišljao je o zatvaranju trgovine, odlasku, emigriranju...
  Imao je dva odrasla sina. Bili su liječnici u Australiji. Jedan je radio u Melbourneu, a drugi u Hobartu. I tijekom Skype razgovora, stalno bi ga gurkali.
  Appa, ne razumijemo zašto si tako tvrdoglava. Malezija je bogom zaboravljena zemlja. Stvari su sve gore i gore. I jako smo zabrinuti za tvoju sigurnost. Zato, molim te, spakiraj kofere i dođi u Australiju. Mi ćemo se pobrinuti za tebe.
  Dinesha je ova ponuda privukla. Ozbiljno ga je privukla. Uostalom, nedostajali su mu sinovi i mislio je na njih svaki dan.
  Ali i dalje je odbijao odustati. Vjerovao je - ne, inzistirao je - da još uvijek postoji nada. Nada da će se zemlja promijeniti; nada da će se stvari poboljšati. I upravo ga je to uvjerenje održavalo. Rođen je kao Malezijac i odabrao je umrijeti kao Malezijac.
  Naravno, nije bio hrabar čovjek.
  Ne za stvarno.
  Ali morao se ponašati onako kako jest, barem pred sinovima.
  Takav je život.
  Odmahujući glavom, Dinesh je prišao svom stolu u kutu. Upalio je stolnu lampu kako bi osigurao više svjetla, a zatim iz stražnjeg džepa izvukao omotnicu.
  Otvorio ga je i izvukao komad papira. Na prvi pogled izgledao je kao ulomak nečije disertacije. U ovom slučaju, bio je to esej koji istražuje značenje opsesije kapetana Ahaba kitom u Moby Dicku.
  nešto više.
  Sjeo je i, pogrbljen, počeo dešifrirati kod za preskakanje ugrađen u tekst. Prvo je odabrao i zapisao svako peto slovo iz eseja u zasebnu bilježnicu. Zatim, nakon što je dovršio ovaj niz, preskakao je svaku abecedu za jedno. Na primjer, "A" je postalo "B", a "M" je postalo "N".
  Nastavio je u tom duhu sve dok nije izvukao pravu poruku skrivenu ispod površine. I čim je to učinio, Dinesh je osjetio kako mu se usta suše. Snažno je trepnuo i pogledao veliki okrugli sat koji je visio na zidu pokraj njega. Bilo je deset minuta do osam.
  Sveta Marija, Majko Božja.
  Oči su mu skočile na poruku. Pročitao ju je drugi put, treći. Ali... nije moglo biti greške. Upute su bile zloslutno jasne.
  Dinesh se iznenada osjećao nesigurno i zbunjeno.
  Kao da se sama zemlja pomaknula pod njim.
  Ovo nema smisla.
  Ali opet, on je bio samo provodnik; sredstvo za postizanje cilja. Vidio je samo jedan ili dva dijela slagalice. Ne cijelu stvar. Nikad cijelu stvar. I znao je da je mora dovršiti, čak i ako nije mogao u potpunosti razumjeti svoju ulogu u svemu tome.
  Ustajući sa svog mjesta, ugasio je stolnu lampu. Istrgnuo je stranicu koju je napisao u bilježnicu i zgužvao dešifriranu poruku i esej. Bacio ih je u čeličnu kutiju ispod stola.
  Otvorio je bocu alkohola i izlio ga na papir. Zatim je, kresnuvši šibicu i bacivši je unutra, zapalio papir. Gledao je kako gori sve dok nije ostao samo pepeo.
  Napravljeno.
  Napetih mišića, srca lupajućeg, zatvorio je trgovinu. Stavio je pramenove kose na ulazna vrata, a zatim krenuo kući, pazeći da skrene s puta.
  Sveta Marija, Majko Božja.
  Nije sumnjao da će ono što će se danas dogoditi u Plavoj zoni biti značajno. Iznad užasnog.
  
  Poglavlje 23
  
  
  U 08:00 sati,
  Maja je čula Adama kako kuca na njezina vrata.
  Kad ju je otvorila, vidjela je da je običan prevarant. Naslonio se na dovratak, sav ležeran, bez mekoće, kao da se jučerašnja intimnost nikada nije dogodila.
  Adam je podigao bradu. "Dobro jutro. Jeste li dobro spavali?"
  Maya je morala prigušiti smijeh. Htjela mu je reći da ne, da je bila nemirna spavačica. Prevrtala se i okretala, ali još uvijek je osjećala gorak okus pomiješanih signala koje joj je slao.
  Čeznula je za suočavanjem s njim, za traženjem rješenja. Ali - dovraga - nije bila raspoložena za još jednu sapunicu.
  Zato se nasmiješila plastičnim osmijehom i uspravila. Lagala je kroz zube. "Dobro sam spavala. Hvala na pitanju."
  'Slatko kao što može biti. Jesi li spremna sići dolje na doručak?'
  'Odneseno. Vodi put.'
  
  Poglavlje 24
  
  
  Hotel Ton
  Restoran se nalazio na desetom katu, okružen zrcalnim prozorima s pogledom na gradske ulice. Dekor je bio elegantan i moderan, uređen u mekim tonovima.
  U to vrijeme nije bilo puno ljudi, a samo je trećina stolova bila zauzeta. Ali švedski stol je bio impresivan. Bio je to bogat izbor raznih kuhinja. Sve je mirisalo predivno.
  Adam je odabrao puni vestern - jaja, slaninu, tost i kavu.
  Maja je odabrala nešto lakše - kinesku riblju kašu i čaj.
  Zatim su odabrali mjesto u tihom kutu u niši odmah do prozora. Imali su četrdeset pet minuta prije nego što Hunter dođe po njih, pa su mogli polako jesti i polako.
  Adam je namazao pekmez od malina na tost. - Dakle, natrag na posao.
  Maja je uzela žlicu vrućih zobenih pahuljica i polako ih otpila. "Da, natrag na posao."
  "Imate li kakvih ideja o tome kako ćemo provesti intervju?"
  Maja je stisnula zube. Znala je da ne mogu zauvijek izbjegavati ovu temu. Bila je to poslovična slon u sobi. Njihova misija. Njihova svrha.
  Hunter im je dogovorio intervju s Robertom Caulfieldom. On im je bio glavni kontakt, prva kontaktna točka. Čovjek čiji je oteti sin izazvao šijitski ustanak.
  Razgovor s njim bit će, blago rečeno, delikatan, a nagovoriti ga da ispriča više o svojim poslovnim interesima bit će još teže.
  Maya je izdahnula i naslonila se. Prošla je rukom kroz kosu. "Morat ćemo biti oprezni. Mislim, redatelj je očito uzrujan. Ne želimo mu dodatno pogoršavati bol. Ali istovremeno, ne želimo mu davati previše nade."
  "Pa, Bože moj, ako Agencija i JSOC nisu mogli pronaći njegovog sina svim svojim špijunskim trikovima i napravama, kakve šanse imamo mi, zar ne?"
  "Mršav ili ne."
  "Da." Adam je zagrizao tost. Otresao je mrvice s majice. "Četiri mjeseca je vraški dugo vrijeme za zaraditi i lipu."
  "Trag se ohladio. I moramo učiniti sve što je moguće da ga popravimo."
  'U redu. Idemo to popraviti. Gdje misliš da Khadija drži dječaka?'
  Maja je zastala i pomislila. "Ne može biti sam Kuala Lumpur. Mora biti negdje vani."
  - Negdje na selu? Kelantan? Kedah?
  "Negativno. Ove su države previše udaljene. Mora biti negdje bliže."
  "Ovu lokaciju je vjerojatno teško pratiti pomoću dronova ili satelita."
  'Slažem se.'
  'Tako...?'
  - Mislim... Pahang. Da, Pahang zvuči otprilike točno. Prilično je blizu i najveća je država na poluotoku. Prepuna je tropske šume. Lišće je višeslojno, što pruža optimalnu kamuflažu. A teren je dovoljno neravan da je nedostupan vozilima.
  Adam je cvocnuo jezikom i uzeo vilicu i nož. Počeo je kopati po slanini i jajima. "Prirodna tvrđava. Lako ju je sakriti i zaštititi."
  'U metu.'
  "Ni to neće boljeti."
  Maja je kimnula. "To je strateška prednost koju Kadija ne može odbiti."
  Orang Asli bili su autohtoni narod Malajskog poluotoka. Bili su lovci-sakupljači, dobro prilagođeni divljem okruženju, i tijekom generacija razvili su vještine koje su ih učinile najboljim tragačima u regiji.
  Godine 1948., kada je komunistički ustanak zahvatio selo, Orang Asli su stali u obranu svoje zemlje. Njihova hrabrost i borbena vještina prevagnuli su u bitkama u džungli, osiguravajući pobjedu nad komunistima do 1960. godine.
  Nažalost, svaki osjećaj nacionalne zahvalnosti nije dugo trajao.
  Vlada za koju su se borili i za koju su umrli brzo se okrenula protiv njih, zbrisavši ih s lica zemlje. Tijekom desetljeća, sječa šuma i krčenje zemljišta uništili su njihov tradicionalni način života. To ih je gurnulo u siromaštvo, a vlada ih je dodatno otuđila prisiljavajući ih da pređu na sunitski islam.
  A sada? Pa, stara izreka vrijedi.
  Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj.
  Budući da nisu imali što izgubiti, Orang Asli su se udružili s Khadijom, a ona je vjerojatno pronašla utočište među njima u prašumama Pahanga, možda posljednjoj velikoj granici zemlje. Ironija je bila gorka.
  Adam je rekao: "Tako divlje područje mora da je zastrašujuće mjesto za gradsko dijete poput Owena."
  "Nema sumnje." Maya je uzdahnula. "Ali pročitala sam Owenov psihološki profil i čini se kao otporan dječak. Sve dok ga Khadija ne zlostavlja, mislim da će preživjeti."
  "Hej, ako je vjerovati svim ohrabrujućim videozapisima koje smo do sada vidjeli, Owen je zdrav i dobro uhranjen. Dakle, sigurno je pretpostaviti da se dobro drži."
  "Male milosti".
  "Da, pa, ne možemo si priuštiti da budemo izbirljivi sada. Uzet ćemo što možemo dobiti..."
  A onda je Maja čula eksploziju.
  Bum.
  U daljini je tutnjalo poput grmljavine, a ona je osjetila kako joj stol vibrira.
  Nekoliko gostiju restorana uzdahnulo je i streslo se.
  Maja je pogledala kroz prozor pored sebe. Vidjela je uzdižući oblak u obliku gljive, koji se razvijao poput latica cvijeća, zamračujući istočni horizont.
  Trepnula je i progutala. Procijenila je da je epicentar možda deset kilometara udaljen. Odmah izvan plave zone.
  Blizu. Preblizu.
  Adam se namrštio. 'Što je ovo? Autobomba?'
  "Mora da su naletjeli na jednu od kontrolnih točaka."
  "Pa, sranje. Dobro jutro od Crnih udovica."
  Maja se trgnula. Pomislila je na sve žrtve, svu kolateralnu štetu i osjetila kako joj se steže želudac.
  Crne udovice...
  Tako su sada svi zvali pobunjenike, očito zato što su većina njih bile žene. Bile su to udovice šijita koje su malezijske sigurnosne snage ubijale godinama.
  Crne udovice...
  Osobno, Maya je smatrala da je to ime neukusno. Međutim, nije mogla poreći da zvuči seksi - islamska militantna skupina koju vodi kult ženske osobnosti, odlučna na osvetu.
  Maja je pogledala po restoranu. Vidjela je zabrinuta lica. Diplomate. Novinare. Humanitarne radnike. Došli su iz cijelog svijeta kako bi sudjelovali u ovome, kao da je trenutna situacija prokleti karneval. I morala se pitati koliko ih zapravo razumije u što se upuštaju.
  Ispred hotela zavijale su sirene, dostižući vrhunac.
  Maya je gledala kako oklopni transporter Stryker juri pored raskrižja ispod, a zatim dva vatrogasna vozila, a zatim kola hitne pomoći.
  Snage za brzo reagiranje sada se mobiliziraju, blokiraju cijelo područje oko napada i raščišćavaju kaos.
  Adam je slegnuo ramenima i vratio se jelu, ležernog izraza lica. "Mislim da će Hunter kasniti. Promet će biti gust sljedećih nekoliko sati..."
  Maya se okrenula prema Adamu, obrazi su joj bili napeti, želeći nešto reći kao odgovor.
  Ali onda ju je omeo bljesak pokreta s njene desne strane.
  Mlada konobarica s maramom na glavi prošetala je pokraj njihovog stola, držeći pladanj s pićima. Izgledala je neupadljivo, bez ikakve prijeteće situacije. Ali nešto u njezinom držanju bilo je čudno. Točnije, nešto u vezi s njezinom rukom.
  Maja je gledala, suženih očiju.
  I - dovraga - vidjela je to.
  Bio je to ožiljak između ženinog palca i kažiprsta. Bio je to znak nekoga tko je navikao stalno pucati iz pištolja.
  Strijelac. _
  Žena se zaustavila usred koraka, istegnula vrat i pogledala Mayu u oči. Jednim tečnim pokretom ispustila je pladanj, prolivši piće, i posegnula ispod pregače.
  Maja je skočila na noge. "Pištolj!"
  
  Poglavlje 25
  
  
  Vrijeme se usporilo do besvijesti,
  a Maja je mogla čuti kako joj srce kuca u ušima.
  Nije imala vremena za razmišljanje, samo za reagiranje. Usta su joj bila suha, mišići su je gorjeli i bacila se na stol ispred sebe, gurajući ga prema pobunjeniku baš kad je izvukla oružje - Steyr TMP.
  Noge stola zaškripale su na mramornom podu. Tanjuri i šalice prevrnuli su se i razbili. Rub stola pogodio je pobunjenicu u trbuh, a ona se trgnula, povukla okidač i ispalila mitraljez.
  Prozor iza Maje je eksplodirao.
  Ljudi su vrištali.
  Adam je već ustao sa svog sjedala, izvukao pištolj iz futrole, podigao ga u klasični Weaver stav, uhvatio oružje objema rukama i gurnuo ga naprijed, s laktovima prema van, ciljajući.
  Jednom je pucao.
  Dvaput.
  Tri puta.
  Krv je šiknula u zrak, fedaja se zavrtjela i pala na pod, bluza joj je bila rastrgana mecima. Dahtala je i hripala, grimizna slina joj je klokotala na usnama, a Adam je u nju ispalio još dva metka, isparivši joj lice i osiguravši da je neutralizirana.
  Maja je pogledala mrtvu ženu. Osjećala se zapanjeno, zbunjeno. I - bum - onda je čula još jednu bombu kako eksplodira na jugu. I - bum - još jedna eksplozija na sjeveru. I - bum - još jedna na zapadu.
  Bio je to zbor nasilja.
  Simfonija Kaosa.
  I u tom strašnom trenutku Maja je shvatila.
  Bombe su odvraćanje pažnje. Već imaju uspavane ćelije unutar plave zone. Ovo je pravi napad.
  Snažno trepćući, Maya je izvadila pištolj i ugledala kuhara kako se pognuto pojavljuje iz kuhinjskih vrata, odmah iza reda za švedski stol. Ali - dovraga - on uopće nije bio kuhar. Bio je buntovnik s Uzi Proom pričvršćenim za rame.
  "Kontakt lijevo!" viknula je Maya. "Lijevo!"
  Prateći fedayeeja u pokretu pištoljem, pomaknula se u stranu i povukla okidač, ispalivši što je više metaka mogla, njezini su se hici zabijali u red švedskog stola, razbijali pribor za jelo, slali iskre, eksplodirala hrana...
  Ali - prokletstvo - buntovnik je bio brz.
  Jurnuo je okolo kao majmun i uzvratio paljbom u rafalima od po tri metka.
  Maja se bacila na kolonu, trzajući se dok su joj meci fijukali pored glave, siktajući poput ljutitih stršljena, i sagnula se u zaklon dok je uslijedila nova pucnjava, udarajući po samoj koloni, zasipajući zrak letećom žbukom i betonom.
  Maja je znala da je prikovana.
  Pobunjenik je zauzeo nadmoćniji položaj iza reda za švedski stol.
  Loše. Vrlo loše.
  Maya je progutala, prsti su joj se stegnuli oko pištolja. Ali krajičkom oka mogla je vidjeti Adama kako sjedi u niši odmah s njene lijeve strane.
  Iskočio je, pucajući snažno, odvlačeći pozornost pobunjenika, a zatim se sakrio natrag u zaklon dok je pobunjenik uzvraćao vatru.
  Adam je ponovno pokrenuo računalo. Ispustio je potrošeni spremnik i umetnuo novi. Zatim je pogledao Mayu, kružno podigao jedan prst i stisnuo šaku.
  Mamac i zamjena.
  Maja je razumjela i pokazala mu palac gore.
  Adam je ponovno iskočio, razmjenjujući hice s pobunjenikom, držeći ga zauzetim.
  Maja se otrgnula od stupa i skočila na pod, teško dišući, puzeći i istežući se, klizeći po trbuhu, i - da - stigla je do mrtve pobunjenice, koja je još uvijek ležala tamo gdje je ostavljena.
  Maja je izvukla Steyr TMP iz ženinih beživotnih prstiju. Zatim je izvadila rezervne spremnike iz remena s metacima ispod ženine pregače. Zatim se otkotrljala pod stol i ponovno napunila mitraljez.
  U tom trenutku, Maya je čula kako netko vrišti s desne strane i pogledala van. Vidjela je civilnu ženu kako pokušava doći do dizala, njezine visoke pete kuckaju po mramornom podu. Ali prije nego što je uspjela daleko stići, njezine vriske prekine pucnjava, te se sruši na zid, koji ga pocrveni.
  sranje...
  Maja je ugrizla usnicu. Znala je da moraju prekinuti ovo, i to odmah.
  Zato je pucala na Steyr. Šutnula je stol da se zakloni i čučnula. "Gušenje vatre!"
  Maja se nagnula, povukla okidač svoje strojnice, a ona se trznula u njezinim rukama poput divlje životinje dok je otvarala vatru na pobunjenika. Pucala je u neprekidnim rafalima, prisiljavajući ga da drži glavu dolje.
  Adam je iskoristio distrakciju da pojuri naprijed.
  Obišao je fedayeeja i zaobišao ga, i prije nego što je gad uopće mogao shvatiti što se događa, Adam se već provukao iza ugla reda za bife i ispalio mu dva metka u lubanju.
  Tango dolje.
  
  Poglavlje 26
  
  
  Maja je udahnula i izdahnula.
  Spustila je oružje koje se dimilo.
  Zrak je mirisao na barut, vrući metal i slani znoj.
  Vjetar je šibao kroz razbijene prozore restorana, lepršao je poderanim zavjesama, a zvukovi sirena, helikoptera i pucnjave odjekivali su gradskim krajolikom vani.
  Gosti restorana skupili su se u kutovima, tresući se, jecajući, traumatizirani.
  Maya je ponovno napunila svoj Steyr i pregledala ih. Glas joj je ostao miran. "Svi ostanite dolje. Ne mičite se dok vam ne kažemo. Razumijete li? Ostanite dolje."
  Maja se povukla naprijed, i dalje oprezna, s pištoljem u pripravnosti.
  Pridružila se Adamu, koji je već pokupio Uzi mrtvog pobunjenika.
  Ubacio je novi spremnik u pištolj. Pokazao je na oči, pa na kuhinjska vrata iza reda bifea. Lagano su se zanjihala, šarke su škripale.
  Maja je stisnula zube i kimnula, a oni su zauzeli mjesta s obje strane vrata. Brojala je na prstima, tiho šapućući.
  Tri. Dva. Jedan.
  Zamahnuli su u kuhinju.
  Maja je ciljala nisko.
  Adam je ciljao visoko.
  Očistili su ulaz, zatim se raširili i pročešljali prolaze između klupa, peći i štednjaka. Izbjegavali su uglove, ciljajući oružjem amo-tamo.
  "Očito lijevo", rekla je Maya.
  "To je apsolutno točno", rekao je Adam.
  Zatekli su samo kuhare i konobare restorana, zapanjene i zgrčene. Međutim, nisu si mogli priuštiti luksuz lažnih pretpostavki. Stoga su pretražili svakog muškarca i ženu, samo kako bi se uvjerili da nisu naoružani fedayeeni.
  
  Poglavlje 27
  
  
  Tayevi su za sada bili sigurni.
  Maja i Adam okupili su sve civile u prizemlju restorana. Koristeći pribor za prvu pomoć iz kuhinje, liječili su i stabilizirali one s tjelesnim ranama.
  Nažalost, nisu svi mogli biti spašeni. Četiri gosta su ubijena tijekom pucnjave. Druga osoba, konobarica, zadobila je dvije prerezane arterije i ubrzo nakon toga iskrvarila je do smrti.
  Zbog dostojanstva, Maya i Adam su zgrabili stolnjake i raširili ih preko tijela poginulih civila. To je bilo najbolje što su mogli učiniti, s obzirom na okolnosti.
  Pozivanje vanjske pomoći pokazalo se teškim. Nisu imali signal za mobitel, Wi-Fi, a nijedan od uobičajenih telefona u restoranu nije radio.
  Maja je pretpostavila da su pobunjenici onesposobili mobilne mreže u Plavoj zoni i da su također prekinuli fiksne telefone unutar samog hotela.
  Podmukao.
  Maya je provjerila mrtve fedayeene u restoranu i oboje su imali voki-tokije. Međutim, radio stanice su bile zaključane četveroznamenkastim PIN-om i nisu se mogle zaobići, što je značilo da nisu mogle primati niti slati podatke. Razočaravajuće.
  Adam je cvocnuo jezikom. "Što sad?"
  Maja je odmahnula glavom. "Pametno bi bilo sagnuti se. Stvoriti obrambeni klin ovdje." Pogledala je civile. "Naš prvi prioritet trebao bi biti osiguranje njihove sigurnosti. Ali..." Maja je oklijevala.
  Adam je kimnuo. "Ali želiš pozvati konjicu. Ne želiš besposleno čekati; vrtiš palčevima."
  "Da, pa, ne znamo koja je suprotstavljena sila. Ne znamo koliko će ovo trajati..."
  šištanje zvižduka bum.
  Kao da je potvrdila Majine riječi, još jedna eksplozija odjeknula je u blizini hotela. Namrštila se, nervozno se prebacujući s noge na nogu.
  Pogledala je kroz prozor i vidjela crni dim kako se diže s ulica ispod. Gotovo je mogla razaznati kontinuiranu bitku između policije i pobunjenika.
  šištanje zvižduka bum.
  Još jedna eksplozija odjeknula je na raskrižju ispred.
  Raketna granata pogodila je policijski patrolni automobil, koji se zapalio i udario u stup ulične svjetiljke.
  Vjetar s ulice puhao je Maji u lice, a ona je udisala oštar smrad zapaljenog benzina.
  Sranje.
  Izgledalo je loše.
  Adam se nakašljao. 'U redu. Dobro. Ostat ću ovdje. Utvrdi ovaj položaj i čuvaj civile. Ti idi i uzmi satelitski telefon iz prtljage.'
  Maja se okrenula prema njemu. "Jesi li siguran?"
  "Nemamo baš izbora." Adam je slegnuo ramenima. "Što dulje čekamo, ovo će sranje postati sve gore. U redu?"
  Maja je stisnula usne i uzdahnula. Nije vidjela razloga da ospori ovu procjenu. "Pa, prepiši."
  'Dobro. Idemo.'
  
  Poglavlje 28
  
  
  Dizala za restorane
  nije uspjelo.
  Kao i servisni lift u kuhinji.
  Maya nije znala tko ih je onesposobio - pobunjenici ili hotelsko osiguranje. Ali zaključila je da su smrznuti liftovi i dobra i loša stvar.
  Dobro, jer bi svatko tko bi pokušao provaliti u restoran morao to učiniti na staromodan način - kroz stubišta. A to su bila prirodna uska mjesta koja su se lako mogla zabarikadirati, blokirajući izravan napad. Ali bilo je i loše, jer je značilo da bi Maya morala koristiti iste stepenice da bi došla do svoje sobe na dvadeset petom katu. Bio je to dug put i mogla je smisliti nekoliko stvari koje bi mogle poći po zlu.
  Mogla bi naići na pobunjenike koji silaze s gornjih katova. Ili na pobunjenike koji se uspinju s donjih katova. Ili na pobunjenike koji prilaze s obje strane istovremeno, zarobljavajući je u kliještima.
  Zastrašujuće.
  Ipak, uzimajući sve u obzir, Maya je znala da je penjanje stepenicama puno bolja opcija od vožnje liftom, jer joj se nije sviđala ideja da bude zaključana bez prostora za manevriranje, ne znajući što će je čekati kad se popne. Vrata lifta su se otvorila. Nije bilo šanse da će biti meta koja sjedi.
  Nema šanse.
  Dakle, bilo je to stubište. Ali koje? Glavno stubište vodilo je iz restorana, a sporedno iz kuhinje.
  Nakon što je malo razmislila, Maja je odabrala sporedni.
  Pretpostavila je da će na ovoj ruti biti manje pješaka, što će joj dati najbolje šanse da izbjegne probleme. Bio je to, naravno, klimav plan, ali zasad će funkcionirati.
  "Ostani hladna." Adam joj je dodirnuo ruku i nježno je stisnuo. "Nemoj me tjerati da te pratim."
  Maja se nasmiješila. "Vratit ću se prije nego što stigneš."
  "Hej, držim te za riječ."
  "Obećanja, obećanja."
  Maya je duboko udahnula, provjerila oružje i izašla na stubište. Iza nje, Adam i nekoliko civila, stenjući i teško dišući, gurali su hladnjak prema vratima, blokirajući ih.
  Sada nema povratka.
  
  Poglavlje 29
  
  
  Maja je počela ustajati.
  Držala je mitraljez u pripravnosti i ostala na vanjskom rubu stepenica, dalje od ograde, bliže zidu.
  Kretala se odmjerenim tempom, ni prebrzo, ni presporo, uvijek održavajući ravnotežu, korak po korak. I okretala je glavu s jedne strane na drugu, šireći vidno polje, koncentrirajući se, osluškujući...
  Maja se osjećala nezaštićeno i ranjivo.
  Taktički, stubište je bilo jedno od najgorih mjesta. Vidljivost je bila ograničena, a kutovi paljbe uski. Bilo je jednostavno previše skučeno. Definitivno nije bilo najbolje mjesto za pucnjavu.
  Maja je osjetila kako joj znoj izbija na čelu, a koža joj je pocrvenjela. U stubištu nije bilo klima uređaja, zbog čega je bilo nevjerojatno vruće.
  U tom trenutku, bilo je tako primamljivo jurnuti naprijed, gurajući se naprijed, praveći dva ili tri koraka odjednom. Ali to bi bila pogreška. Nije si mogla priuštiti da poremeti ravnotežu. Ili da napravi previše buke. Ili da se napreže do točke dehidracije.
  Ispada lako...
  Tako je Maya hodala, održavajući svoj glatki, teturavi hod. Penjala se uz svako stubište, ljuljajući se na svakom odmorištu, brojeći brojeve katova.
  Petnaest.
  Šesnaest.
  Sedamnaest.
  Mišići u nogama su joj počeli gorjeti, ali Maya se nije zadržavala na tome. Umjesto toga, vježbala je ono što ju je tata naučio.
  Kad odavde izađemo, Adam i ja ćemo imati dugi odmor na prekrasnoj pješčanoj plaži Langkawija. Pit ćemo kokosovu vodu. Uživat ćemo u suncu i surfanju. I nećemo se imati oko čega brinuti. Apsolutno ni o čemu.
  Bilo je to neurolingvističko programiranje. Korištenje budućeg vremena. Predviđanje zdravog ishoda. Ublažilo je Mayinu nelagodu i održalo je dalje.
  18.
  19.
  20.
  Vrata su se otvorila uz tresak.
  
  Poglavlje 30
  
  
  Maj se smrzla.
  Koraci su odjekivali na stubištu.
  Nekoliko stavki.
  Bili su nekoliko razina ispod nje, i budući da je stajala daleko od ograde, isprva je nisu vidjeli.
  Međutim, kad je osluškivala ritam njihovih pokreta, bilo je očito da se kreću gore, a ne dolje, što je značilo da će uskoro biti blizu nje.
  Maja je stisnula zube, napela ramena. Nagnula se prema ogradi i brzo pogledala oko sebe. Jednom. Dvaput.
  Pet katova niže, ugledala je muškarce kako se kreću, a tamnoplavi metal presijavao se u fluorescentnom svjetlu. Definitivno su bili naoružani.
  Jesu li oni pobunjenici? Ili hotelsko osiguranje?
  Maya se sjetila izvođača radova kojeg je sinoć vidjela u predvorju. Sjetila se njegovog apatičnog stava, nedostatka vještine i znala je što se moglo dogoditi.
  Zaštitari bi bili prvi koji bi bili izdvojeni i meta. A militanti bi ih odmah eliminirali. Dovraga, to bih i ja učinio da sam pokrenuo napad.
  Maja je odmahnula glavom i namrštila se. Nije očekivala čudo.
  Kad postoji sumnja, onda nema sumnje.
  Morala je pretpostaviti da su joj se približavali fedayeni. Zasad je držala uzvišenje. To je bila taktička prednost. Bila je gore. Pobunjenici su bili dolje. A ako bi uspostavila kontakt pucajući na njih, lako bi mogla ubiti jednog ili dvoje prije nego što bi ostali mogli odgovoriti.
  I što onda? Pucnjava na stubištu?
  Podsjetila se da joj je cilj doći do svoje sobe. Uzeti satelitski telefon i pozvati pomoć. Sve izvan toga bila je nepromišljena sabotaža.
  Nemoj preuzimati glupe rizike.
  Tako je Maya donijela odluku. Oslobodila se, popela se preostalim stepenicama i provukla se kroz vrata na dvadeset i prvom katu.
  
  Poglavlje 31
  
  
  Maja je stala
  dalje u hodnik i gotovo se spotaknula o žensko tijelo.
  Trznula se, dah joj je zastao u grlu. Žena je ležala licem prema dolje, ispružena, leđa izrešetana mecima, a pokraj nje je bio muškarac sa sličnim ranama.
  Maja se nagnula i pritisnula prste na ženin vrat, pa na muškarčev. Niti jedno od njih nije imalo puls.
  Dovraga.
  Izgledalo je kao da je par prekinut usred leta dok su očajnički pokušavali doći do sporednog stubišta.
  Maja je progutala knedlu, uspravila se i prešla preko njihovih tijela.
  Tuga joj je stegnula srce.
  Mrzila ih je ostavljati ovako. Činilo se... nedostojnim. Ali nije imala izbora. Morala se nastaviti kretati. Bila je točno četiri kata ispod mjesta gdje je trebala biti, i sada joj je najbolje bilo ostaviti sporedne stepenice iza sebe i pokušati doći do glavnih stepenica ispred.
  Tako je Maya krenula dublje u hodnik, suženih očiju, pogledom lutajući s jedne strane na drugu. A onda je ispred sebe čula zvuk koraka koji su se približavali.
  Pojedinačni subjekt.
  
  Poglavlje 32
  
  
  Mu ayi je imao vrlo malo mogućnosti.
  Nije se mogla vratiti na sporedne stepenice, jer bi to samo dovelo do pobunjenika koji su se penjali iza nje. A nije mogla ni nastaviti naprijed, jer tko god se približavao, približavao se brzo.
  Maji se nije svidjela ideja o upuštanju u blisku borbu u uskom hodniku. To bi bila streljana; smrtonosni vrtlog. Malo je vjerojatno da će dobro završiti.
  Stoga je Maya odlučila da je jedino što joj preostaje vratiti se na raskrižje odmah ispred vrata stubišta, gdje se hodnik dijeli na dva dijela.
  Sagnula se iza ugla s lijeve strane.
  Sjela je i čekala.
  Koraci su bili sve bliže i glasniji.
  Maja je čula teško disanje i jecaje.
  Zvučalo je kao žena, zbunjena, prestrašena.
  Građanski. _
  Maja je izdahnula. Upravo je htjela izaći i pomoći ženi kad je čula kako se vrata stubišta otvaraju.
  U hodniku ispred čuli su se brojni koraci.
  Glasovi su mrmljali.
  Maja se napela.
  Dovraga.
  Pobunjenici su odabrali ovaj kat kao izlaz. Maya je čula kako ženu grabe i prisiljavaju na koljena. Plakala je, moleći za milost.
  Pobunjenici su je namjeravali pogubiti.
  Maya je osjetila kako joj vreli adrenalin juri kroz želudac, zamagljujući joj vid i izoštravajući osjetila. Nije mogla dopustiti da se ova grozota dogodi. Nije imala drugog izbora nego intervenirati.
  
  Poglavlje 33
  
  
  Kamenice se rasplamsavaju,
  Stisnuvši zube, Maya se okrenula i izmicala lijevo-desno, otvarajući vatru na fedayeene u kontroliranim rafalima, oborivši dvojicu od njih hicima u glavu dok su preostala dva pobunjenika shvatila što se događa i zaronila u zaklon.
  Žena je vrisnula i sklupčala se, suze su joj tekle niz lice.
  'Bježi!' vrisnula je Maya. 'Dovraga! Bježi!'
  Žena je imala dovoljno pameti da posluša. Skočila je na noge i potrčala niz hodnik, bježeći u istom smjeru iz kojeg je došla.
  Nastavi raditi! Ne stani!
  Preživjeli pobunjenici uzvratili su vatru, ali Maya se već katapultirala iza ugla, meci su zveckali i pucketali o zidove.
  Stropna svjetiljka je eksplodirala u iskre.
  Maja je ciljala preko ramena i pucala naslijepo dok joj se Steyr nije ispraznio. Zatim je izjurila iz ugla i potrčala, ponovno puneći pištolj u hodu, gutajući zrak, dok su joj noge mlatarale.
  Maja je spasila civila, ali o vlastitom trošku. Sad je mogla čuti fedayene kako je progone, vičući psovke.
  Maja je potrčala do drugog raskrižja u hodniku, skrenula za ugao, nastavila trčati i naišla na još jedno raskrižje, projurila pored njega, a onda se odjednom zaustavila, širom otvorenih očiju i zaleđenog srca.
  Maja je pogledala u zid.
  Slijepa ulica. _
  
  Poglavlje 34
  
  
  Ton je jedino mjesto
  Preostalo je samo otići do vrata hotelske sobe s njene desne strane.
  Maja nije razmišljala. Samo je reagirala.
  Ispalila je iz mitraljeza u okvir vrata, ispraznila spremnik Steyra i razbila drvo, a u očajničkom skoku udarila je ramenom u vrata, osjetivši udarac koji je probijao kost.
  Vrata su popustila baš kad je iza njih izbila pucnjava, meci su probili tepih samo nekoliko centimetara dalje.
  Hvatajući dah, Maya je pala na vrata sobe.
  Izvukla je pištolj i pucala naslijepo kako bi držala pobunjenike na distanci dok je punila svoj Steyr. Zatim je, mijenjajući oružje, pucala naslijepo iz Steyra dok je punila pištolj, sve dok joj na kraju nije ponestalo streljiva za Steyr.
  Sve što je Maji ostalo bio je njezin pištolj.
  Loše. Vrlo loše.
  Znala je da je u teškoj situaciji. Bila je zarobljena u sobi bez ikakvog načina za bijeg. A onda je čula karakterističan zvuk rasprskavajuće granate koja se odbija i kotrlja niz hodnik.
  Jedan, tisuću...
  Granata je naslonjena na dovratak. Maya je zurila u nju. Znala je da ima osigurač s vremenskim upaljačem. Imala je samo nekoliko sekundi.
  Dvije, dvije tisuće...
  Zadihana, pružila je ruku, zgrabila granatu i bacila je natrag.
  Tri, tri tisuće...
  Granata je eksplodirala u zraku, a Maya je pokrila glavu, osjećajući kako se udarni val kotrlja niz hodnik.
  Zidovi su se tresli.
  Kozmetičko ogledalo je palo i razbilo se.
  Ali to nije zaustavilo fedayeene. Nastavili su napredovati, bijesno pucajući, bijesno napadajući, a Maya nije imala drugog izbora nego napustiti vrata i povući se dublje u sobu.
  Potrčala je iza kreveta i uzvratila vatru, ali njezin pištolj nije bio ravan njihovom automatskom oružju. Sad su bili točno na vratima, pucajući posvuda.
  Krevet se raspršio u pahuljice.
  Stolica se prevrnula i raspala.
  Maja je skočila u kupaonicu. Utrčala je u kadu baš kad su se hici odbili od keramike. Uši su joj zvonile, usta su joj bila suha.
  Dobri Bože.
  Gadovi su je prikovali za tlo. Sad ih je mogla čuti kako ulaze u kupaonicu. Bili su gotovo pored nje-
  Tada je iza fedayeena izbila još jedna rafalna paljba i - dovraga - obojica su se trznuli usred pokreta i pali.
  Maja je čula bujicu glasova.
  "Rentgen dolje."
  "Jasno lijevo."
  "Potpuno točno."
  "Sve je jasno."
  Maja je trepnula i podigla pogled, dišući u kratkim naletima, srce joj je i dalje lupalo.
  Komandosi u tamnim borbenim uniformama stajali su nad tijelima mrtvih pobunjenika, izgledajući poput visokotehnoloških ninja. Bili su to JSOC-ovi operateri. Dečki generala MacFarlanea. Uperili su puške u Mayu.
  Stoga je ispustila pištolj i podigla prazne ruke, umorno se smiješeći. 'Prijateljski nastrojena. Prijateljski nastrojena sam. I, hej, imam hrpu civila skrivenih u restoranu na desetom katu. Stvarno, stvarno im treba tvoja pomoć.'
  Operateri su razmijenili poglede, zatim spustili oružje, pružili ruku i pomogli Maji da izađe iz kade.
  
  Poglavlje 35
  
  
  Bila je večer,
  a dva helikoptera Apache kružila su u maglovitom nebu, držeći stražu, a trupovi su im svjetlucali u sve slabijem svjetlu.
  Maya ih je trenutak proučavala prije nego što je spustila pogled. Sjedila je s Adamom u onome što je ostalo od bara u prizemlju hotela.
  Obližnji bazen bio je obojen mučno crvenom bojom od prolivene krvi, a oko njih su spasioci bili zauzeti zbrinjavanjem ranjenika i utovarom mrtvih u vreće za tijela.
  Zrak je mirisao na antiseptik, pepeo i barut, a negdje u daljini pucketali su sporadični pucnji, podsjetnik da su džepovi pobunjeničkog otpora još uvijek postojali drugdje u gradu.
  Većim dijelom, međutim, opsada je bila završena. Na hotel se spustila neka mjera smirenosti. Ali nije se osjećalo kao pobjeda.
  Maja je otpila dugi gutljaj votke. Nije baš pijanica i mrzila je okus, ali ugodno žarenje alkohola pomoglo joj je smiriti uznemirene živce. Ublažilo je adrenalin i olakšalo joj razmišljanje.
  Pripadnicima Delta Forcea i Navy SEAL-a trebao je gotovo cijeli dan da dovrše pretres hotela. Sobu po sobu, kut po kut, izbacivali su i neutralizirali neprijatelja, oslobađajući taoce držane u podrumu.
  Sveukupno, bila je to pristojna operacija. Učinjeno je u brojkama. A sada... pa, sada dolazi neizbježno čišćenje.
  Maja je spustila bocu na šank. Pognula se i protrljala sljepoočnice. "Proklet bio."
  Adam je slegnuo ramenima. "Moglo je biti puno gore da nismo zaustavili napad na restoran."
  Maja je napuhnula obraze i izdahnula. "Pa, hura."
  - Počinješ sumnjati u sebe. Nemoj.
  "Mogli smo učiniti više. Mnogo više. I, dovraga, trebali smo to predvidjeti."
  'Možda. Možda ne.'
  'Uf. Sviđaju mi se tvoji biseri mudrosti. Stvarno.'
  Tada je Maya primijetila Huntera kako se približava. Žena je stajala pokraj njega. Bila je visoka, u formi i plave kose, kretala se s pouzdanom gracioznošću plesačice.
  Adam im je mahnuo. "Pozdrav, drugovi. Pridružite nam se. Sretni je sat."
  "Sretan sat, ma daj." Hunter se slabo nasmijao. Lice mu je bilo umorno i iscijeđeno. Izgledao je kao da je upravo prošao kroz sedmi krug pakla. "Maja, Adame, želio bih da upoznate moju partnericu, Yunonu Nazarevu."
  Juno im je stisnula ruke, stisak joj je bio čvrst i entuzijastičan. "Drago mi je što sam vas napokon upoznala. Bože, ti JSOC-ovi zmijejedi su puni klišeja. Zovem vas Dinamični Duo."
  Maja se nasmiješila dok su svi sjedali. "Je li ovo dobro ili loše?"
  Juno je zabacila kosu unatrag i nasmijala se. "Pa, yowza, kad ti ti strijelci daju takav nadimak, to je dobro. Definitivno dobro. Trebala bi ga nositi kao počasnu značku."
  Juno je govorila s blagim kalifornijskim naglaskom, ali Maya je mogla vidjeti tamu koja se skrivala iza njezinih sjajnih očiju. Juno nije bila samo još jedna neozbiljna surferica. Dovraga ne. Taj blistavi pozdrav bio je samo gluma, maskarada osmišljena da zbuni neupućene i neposvećene.
  Ispod svega toga, Maya je smatrala Juno lukavom i pametnom. Vrlo pametnom, čak. Definitivno ne nekim koga bi si mogla priuštiti podcijeniti.
  također je zaslužio naklonost dobrog generala."
  Maja je podigla obrve. "MacFarlane?"
  "Mm-hmm. Zato je poslao dva tima operatera za tobom kad se nisi javljao na satelitski telefon. To zapravo nije bilo pod njegovom jurisdikcijom, a Malezijci su ljuti što im nije dovoljno vjerovao da sam ponovno preuzme hotel. Ali, oh, očito ti se čovjek svidio. Dakle, spreman je dati nekoliko povodaca da se to dogodi."
  Maja je značajno pogledala Adama. "Pa, pa. Izgleda da ćemo morati zahvaliti dobrom generalu kad ga vidimo."
  Adam se nasmiješio. 'Da. Razumijem.'
  Hunter je protrljao potiljak. Ramena su mu bila napeta. "Stigli bismo tamo i prije. Ali, znate, sami smo se suočili s tom vatrenom olujom iz veleposlanstva. Bacali su na nas minobacače, RPG-ove, rakete. I izgubili smo tri naša marinca."
  "Dovraga." Adam se trznuo. "Žao mi je što to čujem."
  Juno je pucnula prstima. "Najtješnja borba koju sam ikad vidjela. Dizala je kosu na glavi. Ali hej, dali smo više nego što smo dobili. To mora nešto značiti, zar ne?"
  Hunter je uzdahnuo i odmahnuo glavom. "Imali smo više sreće od većine. Bombaši u spavaonicama su pogodili autobusne stanice, supermarkete, čak i medicinski fakultet. Imali su studente koji su danas trebali diplomirati. A onda - bum - prokleta bombašica samoubojica se raznijela usred ceremonije. Isparila je tu jadnu djecu."
  'Prokletstvo.' Maya je udahnula. 'Razmjer i koordinacija ove stvari... Mislim, kako je Khadija to uopće uspjela?'
  Juno je frustrirano digla ruke. 'Kratak odgovor? Ne znamo. Ovo je potpuni obavještajni promašaj. Da, prošli tjedan smo dobili malo terorističkih razgovora, ali ništa što bi nas ukazalo na bilo kakvu ozbiljnu asimetričnu aktivnost. Kažem vam, šef Raynor je ljut. Nakon ovoga, morat ćemo nekoga razbiti i uzeti imena. Kao, ozbiljno. Teško. Ni kamen na kamenu.'
  Adam je pokazao. "Činjenica da je Khadija uspjela smjestiti toliko spavača u Plavoj zoni dokaz je velikog sigurnosnog propusta. Način na koji malezijska administracija vodi predstavu ne ulijeva baš povjerenje."
  Hunter je frknuo. "O čemu pričaš, prijatelju?"
  U tom trenutku, Maya je primijetila poznato lice. Bila je to žena koju je prethodno spasila od fedayeena. Liječnici su ženu stavili na nosila i odveli je. Činilo se da je upucana u nogu.
  Žena se nasmiješila Maji i slabo mahnula.
  Maja je kimnula i uzvratila mahanjem.
  "Tko je ovo?" upitao je Hunter.
  - Civilka koju sam spasio. Bila je samo nekoliko sekundi udaljena od eliminacije.
  "Mm. Njezin sretan dan."
  "Nakon toga će morati kupiti loto listić."
  - Pa, nema šanse. Adam je prekrižio ruke i pročistio grlo. - Ali previše za našu neslužbenu masku, ha? Više nećemo biti poznati kao humanitarni radnici. Ne nakon naše male avanture.
  "Ne mogu si pomoći." Maya je slegnula ramenima. Okrenula se i pogledala Huntera i Juno. "Ali slušajte, još uvijek moramo intervjuirati Roberta Caulfielda. Je li to izvedivo? Je li čovjek još uvijek spreman za to?"
  "Baš sada?" upitao je Hunter.
  - Da, upravo sada. Ne možemo si priuštiti čekanje.
  Juno je iz torbe izvadila satelitski telefon. 'U redu. Nazovimo unaprijed i saznajmo, može?'
  
  Dio 3
  
  
  Poglavlje 36
  
  
  Dinesh Nair je sjedio
  u dnevnoj sobi svog stana. Bio je okružen upaljenim svijećama i slušao je svoj radio na baterije.
  Izvješća iz Plave zone bila su spekulativna i fragmentarna, ali bilo je jasno da su se borbe stišale. Trajale su veći dio dana, ali sigurnosne snage su konačno uvele red u kaos.
  Kao što se i očekivalo.
  Dinesh je protrljao lice. Čeljust mu je bila napeta. Čuo je dovoljno. Ustajući s kauča, isključio je radio. Tiho je otišao do balkona i otvorio klizna vrata, izašao i naslonio se na ogradu.
  Sunce je gotovo zašlo, a jedva da je bilo i daška povjetarca. Zrak je bio vlažan, a bez struje, Dinesh je znao da se večeras ne može osloniti na klima-uređaj.
  Znoj mu se skupljao ispod košulje dok je zurio u urbani krajolik. Na snazi je bio policijski sat od sumraka do zore, a samo je u daljini mogao razaznati neko značajnije svjetlo, uglavnom iz Plave zone.
  Dinesh je rukama obgrlio ogradu.
  Iskreno, nije se mogao sjetiti kada je Kepong zadnji put izgubio vlast. Do sada je imao sreću živjeti u jednom od rijetkih područja koje pobunjenici nisu dirnuli i gotovo je uzimao svoju sreću zdravo za gotovo.
  Ali ne više.
  Prve crte bojišnice ovog rata su se pomaknule i skriveni planovi su provedeni u djelo.
  Dineš je uzdahnuo.
  Što je Tom Stoppard jednom rekao?
  Prelazimo mostove dok im se približavamo i spaljujemo ih za sobom, bez ičega što bi pokazalo naš napredak osim sjećanja na miris dima i pretpostavke da su nam se oči nekoć suzile.
  O, da. Sad je razumio muku tog osjećaja.
  Ipak, Dinesh nije mogao u potpunosti shvatiti svoju ulogu u svemu tome. Da, dio njega bio je ponosan što ga je Khadija aktivirala. Osjećao se počašćenim njezinim povjerenjem. Ovo je bila prilika života, prilika da se dokaže.
  Ali drugi dio njega bio je nemiran i nezadovoljan, jer se ono što je bio pozvan učiniti činilo previše jednostavnim. Naređeno mu je da ostane kod kuće i pričeka dok se napad na Plavu zonu ne završi. Pričekati da se Farah javi.
  I kada će se to točno dogoditi? I u kojem obliku?
  Bio je željan saznati, jer su ulozi sada bili veći nego ikad. I da, osjećao se ranjivo i uplašeno.
  Brutalnost ustanka sada je bila opipljiva, poput snažnog mirisa u zraku. Bio je toliko gust da ga je gotovo mogao okusiti. Bio je mučno stvaran, više nije bio apstraktan, više nije bio hipotetski. Ne kao jučer.
  Da, Dinesh je znao da je sada dio plana. Samo nije bio siguran u kojoj mjeri. I to ga je mučilo - vlastita nemogućnost da shvati dubinu svoje umiješanosti.
  Ali... možda je krivo gledao na ovu stvar. Možda nije bilo na njemu da toliko traži.
  Uostalom, što mu je njegova nadređena, Farah, jednom rekla? Koji je izraz upotrijebila? OPSEK? Da, operativna sigurnost. Plan je bio izoliran i fragmentiran, i nitko nije trebao znati sve.
  Izdišući, Dinesh se naslonio na ogradu balkona. Izvukao je mobitel iz džepa i zurio u njega. Još uvijek nije bilo signala.
  Zastenjao je. Znao je da su njegovi sinovi do sada već čuli loše vijesti i nesumnjivo će pokušati stupiti u kontakt s njim. Bili bi uznemireni.
  Sumnjao je da bi, ako se uskoro ne javi, njegovi sinovi mogli pribjeći nečemu drastičnom, poput ulaska u Australiju prvim dostupnim letom. Učinili bi to iz ljubavi, bez oklijevanja, bez uvoda.
  Normalno, to bi bilo dobro. Ali ne sada; ne ovako. Jer ako stvarno dođu, to će samo zakomplicirati stvari i sve poremetiti. I još jednom će ga natjerati da napusti Maleziju, da emigrira. I ovaj put možda neće imati snage reći "ne".
  Ne mogu dopustiti da se to dogodi. Ne sada. Ne kada smo tako blizu postizanja nečeg posebnog.
  Dinesh je odmahnuo glavom. Imao je satelitski telefon skriven ispod kuhinjskih pločica. Farah mu ga je davala samo u hitnim slučajevima.
  Dakle... je li ovo hitan slučaj? Računa li se to?
  Namrštio se i protrljao čelo. Borio se sam sa sobom, vagajući prednosti i nedostatke. Na kraju je popustio.
  Moram biti siguran. Moram biti siguran.
  Dinesh se vratio u dnevnu sobu. Da, nazvat će svog najstarijeg sina u Hobartu satelitskim telefonom. Dinesh ga je uvjeravao da je sve u redu. I odvratit će bilo kojeg sina od leta u Maleziju, barem zasad.
  Ali Dinesh je znao da s ovim mora biti oprezan. Morao je ograničiti komunikaciju. Bez praznog čavrljanja. Morao je držati ispod devedeset sekundi. Da je trajalo dulje, Amerikanci bi mogli presresti poziv, možda ga čak i pratiti.
  Dinesh je ušao u kuhinju. Prišao je štednjaku i naslonio se na njega svom težinom, odgurnuvši ga u stranu. Zatim je čučnuo i počeo trgati pločice s poda.
  Dinesh je znao da krši protokol i riskira. Ali okolnosti su bile iznimne i vjerovao je da će Farah razumjeti.
  Ne mogu dopustiti da moji dečki dođu ovdje i saznaju što radim.
  Dinesh je skinuo pločicu. Posegnuo je u prazan pretinac ispod poda. Izvukao je satelitski telefon i razderao mjehurićastu foliju.
  Vrativši se na balkon, uključio je satelitski telefon i čekao da se spoji. Zatim je, potiskujući tjeskobu, počeo birati.
  Dinesh se podsjetio na disciplinu.
  Devedeset sekundi. Ne više od devedeset sekundi.
  
  Poglavlje 37
  
  
  Maja i Adam
  Ukrcali su prtljagu u Hunterov Nissan i napustili Grand Luna Hotel. Iz operativnih sigurnosnih razloga odlučili su da se neće vratiti.
  Sjedeći na stražnjem sjedalu s Juno, Maya je promatrala gradski pejzaž kako blješti. Ulica za ulicom bila je prekrivena oštećenjima iz bitke. Izgorjele olupine civilnih vozila. Paravojne snage okružile su i zatvorile cijele blokove.
  Maja je prošla prstima kroz kosu i odmahnula glavom.
  Nevjerojatan.
  U svakom slučaju, današnja ofenziva dokazala je da je Khadija bila spremna i voljna ići do kraja. A sada je očito podigla ljestvicu. Željela je svijetu pokazati da nigdje - čak ni Plava zona - nije sigurno od pobunjenika. Bila je to psihološka pobjeda.
  Pobjeda Hatidže.
  Ali to nije bila poruka koja je prenesena mainstreamu. Naravno da ne. Bilo je previše komplicirano; previše destruktivno.
  Dakle, nešto drugo je moralo zauzeti njegovo mjesto. Nešto jednostavnije. Službena priča je da su malezijska policija i vojska uspješno odbile napad, ubivši većinu fedayeena, privevši nekolicinu i spasivši živote tisuća nevinih civila.
  Bila je to herojska priča, lako probavljiva, lako sažeta, i svaka novinska agencija ju je s oduševljenjem prihvatila i objavila. CNN, BBC, Al Jazeera, svi.
  Nažalost, ovo je bio samo propagandni trik.
  Da, političke gluposti.
  Jer je prava istina bila ružnija.
  Kad su se jutros dogodile prve eksplozije, Malezijci nisu dovoljno brzo reagirali. Bili su zbunjeni, neorganizirani i preopterećeni. Zatim je, nevjerojatno, nekoliko policajaca i vojnih časnika okrenulo oružje na svoje kolege i situacija se brzo pogoršala.
  Crkveni lanac se urušio, a Plava zona je utonula u gotovo potpunu anarhiju. Magla rata se zgusnula. Sukobljene poruke dovele su do preopterećenja informacijama, što je dovelo do paralize bojišta.
  Nije postojalo jedinstveno rješenje, niti formalna strategija.
  Konačno, usred orgije nasilja, general MacFarlane i načelnik Raynor morali su intervenirati i preuzeti izravnu kontrolu. Uspostavili su disciplinu i organizirali protunapad, i možda je to bilo dobro što su učinili. Jer da nisu, opsada bi bila dulja, krvavija, a Bog zna kakvi bi bili konačni gubici.
  Ali dovraga, svijet ne smije znati za ovo. Ne smiju saznati da su JSOC i CIA okončali opsadu. Jer ako bi to učinili, to bi potkopalo povjerenje u malezijski režim.
  Washington je, sa svoje strane, bio odlučan to spriječiti. Administracija u Putrajayi - korumpirana i bolesna - morala se održati na mjestu svim potrebnim sredstvima, bez obzira na cijenu.
  Najvažnija prednost ovdje bio je Malajski tjesnac. Bio je to uski plovni put koji je presijecao traku između Malajskog poluotoka i indonezijskog otoka Sumatre. Njegova širina na najužem mjestu bila je nešto manje od tri klika, ali njegova mala veličina prikrivala je njegovu ogromnu stratešku važnost. Bio je to jedan od najprometnijih morskih putova na svijetu, koji je služio kao vrata između Indijskog i Tihog oceana.
  Zbog toga je to bilo idealno usko grlo.
  Strah je bio da bi, ako se malezijski režim sruši, to moglo dovesti do domino efekta i uskoro bi cijela regija mogla biti progutana. Ili se barem tako mislilo.
  Maya je udahnula i pogledala Juno. "Hej, smeta li ti ako pitam, kakav je plan igre upravo sada? Kako će glavni šefovi reagirati na ono što se danas dogodilo?"
  Juno je istegnula vrat i slegnula ramenima. "Pa, sa svim tim glupostima koje su se dogodile, pravila borbe će se promijeniti. Radikalno."
  'Značenje...?'
  "To znači da je JSOC prije napadao jednu ili dvije lokacije noću. Ali McFarlane je osigurao predsjednikovo odobrenje za proširenje popisa visokovrijednih ciljeva. Sada namjerava napasti barem deset lokacija. I želi to učiniti brže. Jače. Jednostrano."
  Adam, sjedeći na suvozačevom sjedalu, polako je kimnuo. "Dakle... general želi provaliti vrata i izvući osumnjičene pobunjenike iz kreveta bez konzultacija s Malezijcima."
  Hunter je kucnuo po volanu. 'Apsolutno točno. Sigurno neće čekati njihovo odobrenje. Ako postoje informacije koje se mogu iskoristiti, odmah će ih obraditi. I učinit će to sa svojim nindžama, ako bude potrebno.'
  - A što Raynor misli o svemu tome?
  'Šef? On je oprezno optimističan. Želi isušiti močvaru jednako kao i MacFarlane. Dakle, on je za ubrzanje operacija hvatanja/ubijanja. Agencija i JSOC će raditi ruku pod ruku. Potpuna sinergija. Potpuna simbioza.'
  - Ne brine li vas otuđenje Malezijaca?
  "Oh, koga briga za Malezijce? Neka prave svoje ispade bijesa. Što će učiniti? Istjerati nas iz zemlje? Naravno da ne. Trebaju nas i nećemo im dopustiti da to zaborave."
  Maja se namrštila i odmahnula glavom. "Oprostite, ali ne mislite li da malo prenaglite s ovim?"
  Hunter je pogledao Mayu u retrovizoru. Izgledao je ljutito. 'Prebrzo? Kako?'
  "Mislim, kažete da ćete proširiti svoj popis važnih meta. Ali kako odlučujete tko je legitimna meta, a tko nije?"
  "Tko ispunjava uvjete? Dovraga, jednostavno je. Svatko tko pomaže ili podupire pobunjenike, izravno ili neizravno. To je standard koji koristimo. To je standard koji smo oduvijek koristili."
  'U redu. Ali samo sumnjam u metodologiju ovoga. Jer je potrebno vrijeme za prikupljanje ljudskih obavještajnih podataka. Razvijanje resursa. Provjera što je stvarno, a što nije...'
  Hunter je frknuo i odmahnuo rukom. "To je prošlost. I presporo je. Sad ćemo dobivati obavještajne podatke u stvarnom vremenu. Uletjet ćemo. Ubit ćemo svakoga tko se opire. Zarobiti svakoga tko posluša. Zatim ćemo ispitati te zatvorenike. Ispitati ih. I iskoristit ćemo sve informacije koje dobijemo da krenemo dalje i provedemo još operacija hvatanja i ubijanja. To je omča, zar ne razumijete? Potpuno kirurški. Što više noćnih racija izvodimo, to više učimo. I što više znamo, to ćemo bolje analizirati terorističke ćelije."
  Adam se promeškoljio na stolici, očito mu je bilo neugodno. "Pretpostavljam... pa, da će za sve ovo biti dodijeljena dodatna sredstva?"
  Juno se nasmiješila i počela pjevati: "Bingo. Više novca. Više operatera. Više vatrometa."
  - Zvuči ozbiljno.
  - Gore od prokletog srčanog udara, dušo.
  Maya je zurila u Juno, zatim u Lovca, grlo joj se steglo. Bilo je jasno da su joj emocije na vrhuncu. Bile su žedne eskalacije, žedne krvi.
  Ali dovraga, žureći i ubrzavajući stvari, samo su povećali vjerojatnost pogrešaka, povećavajući kolateralnu štetu i otvarajući put većim prinosima.
  Ovo je bilo puzanje misije u najgorem obliku. Rekalibracija toliko dalekosežna, toliko potpuna, da neće biti povratka. I Maya je imala loš, loš predosjećaj u vezi s tim.
  Ali, pritisnuvši obraze jednu o drugu, udahnula je i odlučila da više neće inzistirati na tome. Zvučalo je kao da su moćnici već donijeli odluku i da će rat uskoro ući u potpuno novu fazu.
  Što je tata volio reći?
  O da.
  Naše pitanje nije zašto. Naš je posao činiti ili umrijeti.
  
  Poglavlje 38
  
  
  Robert Caulfield je bio
  bogata osoba.
  Živio je u Sri Mahkoti, zatvorenom naselju koje su preferirali bogati iseljenici. Arhitektura vila podsjećala je na Mediteran - sve štukatura, lukovi i palme. Čak i u sumrak, sve je izgledalo impozantno, veće od života.
  Dok ih je Lovac tjerao u ograđeni kompleks, Adam je zviždao. "Ako to nije elitna ekskluzivnost, ne znam što jest."
  - Pa, džiperi. Juno se hihotala. "Ako to imaš, pokaži se."
  - Dok Rim gori?
  "Pogotovo kad Rim gori."
  Maja je primijetila da je ovdje pojačana sigurnost.
  Perimetar je bio prošaran stražarskim tornjevima i mitraljeskim gnijezdima, a patrolirali su ga ljudi u taktičkim uniformama, naoružani jurišnim puškama i automatskim sačmaricama, ozbiljnih lica.
  Pripadali su privatnoj vojnoj tvrtki Ravenwood. Da, bili su elitni plaćenici. Ništa u usporedbi s jeftinim unajmljenim policajcima u hotelu Grand Luna.
  Maya je obično mrzila pomisao da je okružena vojnicima sreće. Čak i u najboljim vremenima, bila je oprezna prema njihovim motivima. A zašto i ne bi bila? To su bili ljudi koji se nisu borili iz dužnosti ili patriotizma, već u potrazi za svemoćnim dolarom. Moralna ograničenja, ako su ih uopće imala, bila su podređena nagađanjima. A to je uvijek iritiralo Mayu.
  Ali dovraga, morala je ostaviti predrasude po strani i ovdje napraviti iznimku. Jer je pohlepu, barem, bilo lakše predvidjeti nego vjersku ideologiju, a kad bi imala izbora, radije bi imala posla sa stranim plaćenicima nego s lokalnom policijom ili vojskom, posebno s obzirom na trenutnu političku klimu.
  Vrijeme mi je dalo kul profesionalca umjesto vjerskog prebjega.
  Maja je nastavila istraživati okolinu i primijetila je nedostatak štete iz bitke. Sve je ovdje izgledalo besprijekorno, uredno održavano i potpuno funkcionalno.
  Bilo je očito da pobunjenici uopće nisu pokušali napasti ovu lokaciju. Možda zato što nisu mogli unutra smjestiti smještaj. Ili možda zato što su iscrpili sve resurse napadajući druge lokacije.
  U svakom slučaju, Maya nije namjeravala pasti u lažni osjećaj samozadovoljstva.
  Ostat će budna; neće ništa pretpostavljati.
  Hunter je skrenuo u uličicu. Zaustavio se na kontrolnoj točki. Odmah iza nje nalazila se vila Roberta Caulfielda, lako je bilo promašiti. Bila je velika, impozantna, dekadentna.
  Pet plaćenika okružilo je Mayu i njezin tim dok su izlazili iz automobila.
  Plaćenik s naredničkim prugama na ramenima istupio je naprijed. Držao je Apple iPad i prstom prešao preko zaslona osjetljivog na dodir. "Hunter Sharif. Juno Nazarev. Maya Raines. Adam Larsen." Zastao je i ponovno provjerio osobne iskaznice s fotografijama na zaslonu. Kratko je kimnuo. "Gospodin Caulfield nas je poslao da vas otpratimo."
  Maja se blago nasmiješila. "Dobro je znati. Molim vas, vodite nas, naredniče."
  
  Poglavlje 39
  
  
  Kokoš Maja je istupila naprijed
  Kad je ušla u kuću Roberta Caulfielda, pomislila je da izgleda šik. Interijer je neoklasičan - čiste linije i otvoreni prostori, ukrašeni impresionističkom umjetnošću i skandinavskim namještajem.
  Sve je ovdje bilo u savršenoj simetriji, savršenoj ravnoteži.
  Svi osim samog čovjeka.
  Kad su ušli u dnevnu sobu, Caulfield je koračao naprijed-natrag, a njegova masivna građa zračila je nelagodom energijom. Nosio je trodijelno odijelo, krojeno po mjeri, talijansko i skupo. Pomalo razmetljivo, s obzirom na vrijeme i mjesto.
  Tada je Maya shvatila da je Caulfield osobnost tipa A. Bio je savršeni perfekcionist. Čovjek koji je više volio da drugi čekaju njega nego da on čeka druge.
  "Krajnje je vrijeme. Apsolutno!" Caulfield se nasmiješio kad ih je ugledao, mesnato lice mu se iskrivilo poput buldogovog. Okrenuo se na peti. "Vi klaunovi ste me držali čekajući cijeli prokleti dan. Čekali smo i čekali smo i čekali." Ispustio je zvuk 'tsok-tsok' i upro prst u svakog od njih redom. "Ali znate što? Pretpostavljam da ću vam morati oprostiti, zar ne? Jer ste se gore pretvarali da glumite Jasona Bournea i da se brinete o svim džihadističkim gadovima koji su se posvuda pojavljivali. Pa, aleluja! Odličan posao! Izvrsno! Nije ni čudo što moderno kasnite." Caulfield je podigao ruke i srušio se u naslonjač. "Ali vidiš, evo što me iritira - džihadistički gadovi u Plavoj zoni. Mislim, u Plavoj zoni. Bože moj! Kad se dogodi ovakva katastrofa, a ne možeš ni obraniti vlastiti teritorij, kako možeš očekivati da ću povjerovati da možeš pronaći i spasiti svog sina? Kako? Caulfield je udario šakom o naslonjač svoje fotelje. "Moja žena previše pije i spava cijeli dan. A u rijetkim prilikama kad ne spava, hoda okolo u stalnom omamljenju. Zombificirana. Kao da je odustala od života. I ništa što kažem ili učinim to ne mijenja. Znaš li koliko mi je sve ovo bilo teško? Ti? Pa, znaš li?"
  Caulfield je konačno - konačno - završio svoju tiradu, teško dišući, držeći lice u rukama i stenjući poput moćne lokomotive koja je zastala i gubila brzinu. Za tako velikog čovjeka, odjednom se činio užasno malen, i u tom trenutku Maya nije mogla a da joj ne bude žao Caulfielda.
  Ugrizla se za usnicu i zurila u njega.
  U poslovnim krugovima, Caulfield je bio poznat kao Kralj uljarica. Imao je veliki udio u stotinama plantaža koje su proizvodile i izvozile rafinirano ulje, koje se koristilo u svemu, od čipsa do biogoriva.
  Bio je to položaj goleme moći, a Caulfield je imao reputaciju vrhunskog predatora. Uvijek je bio gladan, uvijek je grdio svoje podređene, uvijek je udarao po stolu. Što god je htio, obično je i dobio, i nitko nikada nije imao pameti da mu proturječi. To jest, sve dok to nije učinila Khadija. A sada se Caulfield suočio sa svojom najgorom noćnom morom.
  Khadija je bila netko kome nije mogao prijetiti. Netko koga nije mogao podmititi. Netko s kim nije mogao poslovati. I to ga je izluđivalo.
  Maya je pogledala Adama, zatim Huntera, pa Juno. Svi su se ukočili na mjestu, kao da nisu mogli shvatiti kako se nositi s ovim drskim tajkunom.
  Maja je stisnula čeljust i krenula naprijed. Znala je da mora preuzeti kontrolu nad ovim intervjuom.
  Naoštrite željezo peglom.
  Polako, vrlo polako, Maya je sjela u naslonjač nasuprot Caulfieldu. Duboko je udahnula i progovorila mirnim, ujednačenim tonom. "Iskreno, gospodine, nije me briga za vaš ego. Vi ste nasilnik do srži, i to vam obično ide u korist devedeset devet posto vremena. Ali upravo ovdje, upravo sada, suočavate se s osobnom krizom kakvu nikada prije niste iskusili. Ali znate što? Znate sve o protuterorističkom radu. Znate sve o žrtvama koje smo moji kolege i ja podnijeli da bismo došli do ove točke. A vaša procjena nas nije samo nepravedna, već je i uvredljiva. Dakle, možda, samo možda, trebali biste prestati cviliti i pokazati nam malo poštovanja. Jer ako ne, možemo jednostavno hodati. I, hej, možda se vratimo sutra. Ili se možda vratimo sljedeći tjedan." Ili ćemo možda odlučiti da ste previše problematični i uopće se nećemo vratiti. Je li vam to dovoljno jasno, gospodine?
  Caulfield je maknuo ruke s lica. Oči su mu bile crvene, a usta su mu drhtala, kao da je na rubu još jedne tirade. Ali očito se predomislio, pa je teško progutao i obuzdao bijes.
  Maya je proučavala Caulfieldovo držanje. Vidjela je da je udobno smješten u svojoj stolici, s rukama na međunožju. Podsvjesni znak muške ranjivosti.
  Očito nije bio naviknut da ga se stavlja u njegovu poziciju, a zasigurno ne od žene. Ali ovaj put nije imao drugog izbora nego to prihvatiti, jer je bio pametan čovjek i znao je kakav je rezultat.
  Caulfield je promrmljao kroz stisnute usne: "U pravu si. Jako mi je žao."
  Maja je nagnula glavu na stranu. - Što je ovo?
  Caulfield se nakašljao i promeškoljio. "Rekao sam da mi je žao. Samo sam... uzrujan. Ali dovraga, trebam tvoju pomoć."
  Maja je lagano kimnula.
  Zadržala je poker lice.
  Duboko u sebi, mrzila je pomisao da se ponaša kao hladna kučka, da ispadne bezosjećajna. Ali to je bio jedini način da se nosi s osobama tipa A. Morala je uspostaviti osnovna pravila, uspostaviti autoritet i smiriti sve ispade. A upravo sada, imala je Caulfielda točno tamo gdje joj je trebao. Bio je na zamišljenoj uzici, nevoljko poslušan.
  Maja je raširila ruke. Bila je to gesta pomirenja, velikodušna, ali čvrsta. "Znam da si unajmila savjetnika za otmicu i otkupninu. Pokušala sam kontaktirati Kadiju. Ponudili su pregovore. I ti si to učinila, unatoč upozorenjima FBI-a i američkog State Departmenta da to ne činiš. Zašto?"
  Caulfieldovo lice pocrveni. "Znaš zašto."
  - Želim to čuti od tebe.
  "Amerika... ne pregovara s teroristima. To je službena politika predsjednika. Ali... govorimo o mom sinu. Mom sinu. Ako moram, prekršit ću svako pravilo da ga vratim."
  - Ali do sada nije dalo nikakvih rezultata, zar ne?
  Caulfield nije ništa rekao. Crvenio je još više, a desnom nogom počeo je lupkati po podu, siguran znak očaja.
  Poput utopljenika, Maya je vidjela da jedva čeka uhvatiti se za nešto. Bilo što. Računala je da će mu to dati. "Pitaš se što Kadiju čini drugačijom od drugih. Zašto odbija sve tvoje pokušaje komunikacije s njom. Zašto jednostavno ne pristane otkupiti tvog sina?"
  Caulfield je trepnuo i namrštio se. Prestao se vrpoljiti i nagnuo se naprijed. 'Zašto...? Zašto ne?'
  Maja se nagnula naprijed, oponašajući njegovu pozu, kao da dijeli neku tajnu zavjeru. "To joj je ime."
  'Koji?'
  "Njezino ime." Maya je podigla obrve. "Evo male lekcije iz povijesti. Prije nešto više od tisuću četiristo godina, na Arapskom poluotoku živjela je žena po imenu Khadija. Bila je poslovna žena, pripadnica moćnog plemena trgovaca. Bila je samodostatna. Ambiciozna. I u dobi od četrdeset godina upoznala je dvadesetpetogodišnjeg muškarca po imenu Muhammed. Jedino što su imali zajedničko bilo je to što su bili u dalekom srodstvu. Ali osim toga? Pa, nisu mogli biti drugačiji. Bila je bogata i obrazovana, a on siromašan i nepismen. Potpuna neusklađenost. Ali hej, što ti znaš? Ljubav se ipak ukorijenila i procvjetala. Khadija se našla privučena Muhammedom i njegovom proročanskom porukom o novoj religiji. I postala je prva koja je prešla na islam." Maya je zastala. Podigla je prst radi naglaska. "Pa, to je ključna stvar." Jer da se Khadija nikada nije udala za Muhammeda, da nikada nije iskoristila svoje bogatstvo i utjecaj za širenje poruke svog muža, onda je vjerojatno da bi Muhammed ostao nitko i ništa. Osuđen lutati pustinjskim pijeskom. Vjerojatno će izblijedjeti u analima povijesti. Nikada ne ostavljajući svoj trag..."
  Maya se odmah zaustavila i zavalila u sjedalo. Dopustila je da tišina naglasi trenutak, a Caulfield je sada trljao ruke, gledajući u pod, duboko zamišljen. Bez sumnje koristeći svoj poznati intelekt.
  Konačno je oblizao usne i promuklo se nasmijao. 'Samo da ovo razjasnimo. Kažeš da... Khadija - naša Khadija - sebe ugleda na povijesnu Khadija. Zato neće pristati na kompromis sa mnom. Ja sam zao. Ja sam nevjernički kapitalist. Predstavljam sve što proturječi uvjerenjima te žene.'
  Maja je kimnula. "Mm-hm. Točno. Ali s jednom ključnom razlikom. Ona zapravo vjeruje da joj Bog govori. Na primjer, tvrdi da čuje glas Svemogućeg. I tako privlači sljedbenike. Uvjerava ih da vidi njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost."
  'Kakva vrsta? Na primjer, vidovnjakinja?'
  - Da, predviđanje. Vidovitost. Nazovite to kako god želite. Ali stvar je u tome što je uzela Owena jer ima veliki plan. Božanski plan...
  Caulfield je frknuo. 'Pa? Kako nam ovo brbljanje pomaže?'
  Maya je uzdahnula i pogledala Adama. Odlučila je da je vrijeme da promijeni tempo i ritam. Dodaje još jedan autoritativni glas jednadžbi.
  Adam je prekrižio ruke. To je shvatio kao znak da progovori. "Gospodine, ovo nije samo brbljanje. Naprotiv, razumijevanje Khadijinih uvjerenja je ključno. Jer ona čine osnovu svega - njezina uvjerenja vode njezine misli; njezine misli vode njezine riječi; a njezine riječi vode njezine postupke. Analizirajući sve to, uspjeli smo stvoriti Myers-Briggsov psihometrijski profil. A Khadija spada u ISFJ tip osobnosti - introvertirana, osjetilna, osjećajuća, prosuđujuća."
  Maya se okrenula prema Caulfieldu. "Jednostavno rečeno, Khadija ima zaštitničku osobnost. I sebe vidi kao skrbnicu. Poput Majke Tereze. Ili Rose Parks. Ili Clare Burton. Nekoga tko se snažno identificira s potlačenima i ugnjetavanima. Nekoga tko će učiniti sve da ispravi uočenu društvenu neravnotežu." Maya je kimnula. "A za Khadiju je motivacija puno jača. Jer vjeruje da se njezin narod ubija. Njihova tradicionalna baština se uništava."
  Adam je podigao bradu. "Zato objavljuje videozapise koji afirmiraju život ravno na internet. Sin poznatog američkog nevjernika? Oh, da. To je ono što priču čini vrijednom vijesti. Inače bi ono što se događa u Maleziji bio samo još jedan građanski rat u još jednoj zemlji Trećeg svijeta. Svijet to lako ignorira. Svijet to lako zaboravi. Ali Khadija to ne može dopustiti. Njoj treba da njezin slučaj bude poseban. Nezaboravan."
  Maya je rekla: "Ona također zna da će Sjedinjene Države, sve dok ima Owena, izbjegavati odmazdne zračne napade iz straha da mu ne naude. On je ljudski štit, a ona će ga držati blizu. A pod blizu, mislim blizu sebe. Jer trenutno je on najbolje propagandno sredstvo koje ima."
  Caulfield je sada stisnuo zube. Prešao je rukom preko ćelave glave. "Ali ništa od ovoga nas ne približava povratku mog dečka."
  Adam se nasmiješio. "Naprotiv, profiliranje Khadije prvi je korak ka njegovom povratku. I možemo sa sigurnošću reći da ga drži negdje u prašumama Pahanga."
  Caulfield je nevjerujući zurio u Adama. "Kako to znaš?"
  "Strateški, ima smisla. Dovoljno je blizu Kuala Lumpura, ali i dovoljno daleko. I nudi puno zaklona i skrovišta. Topografiju je teško uočiti ili prodrijeti."
  "Pa kako dovraga ova žena postavlja sve ove videozapise?"
  "Jednostavno je - izbjegava elektroničku komunikaciju koliko god je to moguće i oslanja se na mrežu kurira za prijenos informacija u divljinu i izvan nje. To je njezina struktura zapovijedanja i kontrole. Stara škola, ali učinkovita."
  Caulfield je pljesnuo rukom po koljenima, gorko se smijući. 'O, sjajno. Dakle, tako se ona kreće po CIA-i. Kao ludit i koristi pretpovijesne metode. Fantastično. Fascinantno. Je li ti dosadno? Jer sam prokleto siguran...'
  Hunter i Juno su izmijenili zbunjene poglede, ali nisu ništa rekli.
  Maya se nagnula naprijed i oprezno se nasmiješila Caulfieldu. "Nije to slijepa ulica, gospodine. Jer vam mogu obećati: oslanjanje na kurirsku mrežu je, u biti, pukotina u Khadijinom oklopu. A ako uspijemo probiti tu ranjivost i iskoristiti je, imamo dobre šanse da je pronađemo."
  Adam je kimnuo. "A ako možemo pronaći Khadiju, onda možemo pronaći i tvog sina. Jer cijela ova stvar je kao klupko pređe. Sve što trebamo učiniti je pronaći jednu malu nit i povući je. I sve će se rasplesti."
  Caulfield je oštro udahnuo i zavalio se u sjedalo. Vrlo polako je odmahnuo glavom, a izraz rezignacije prešao mu je preko lica. "Pa, iskreno se nadam da vi tajni agenti znate što radite. Iskreno se nadam. Jer život mog sina ovisi o tome."
  
  Poglavlje 40
  
  
  Sat je dao
  umornim stenjanjem dok ih je odvozio od kuće Roberta Caulfielda. "Ne želim ti to otkriti, ali mislim da previše iskušavaš sreću. Ovaj čovjek je glavni donator Super PAC-a u washingtonskim krugovima. Vjeruj mi, ne želiš mu obećati nešto što ne možeš ispuniti."
  "Caufield je bio zbunjen i iritiran", rekla je Maya. "Morala sam ga smiriti. Uvjeriti ga da činimo sve što možemo kako bismo riješili situaciju."
  - Davati mu lažnu nadu?
  - Ovo nije lažna nada. Imamo plan kako vratiti Owena. I provest ćemo ga.
  Juno je stisnula usne. "Hej, to je istina, sise - trenutno nemamo nikakve prave podatke. Nemamo ni pojma kako Khadija upravlja svojim kuririma."
  "Još ne." Adam je pokazao. "Ali možemo početi s očitim - s današnjim napadom na Plavu zonu. Prvo su spavači prošli sigurnosnu kontrolu. Zatim su osigurali neko zgodno oružje i opremu. A onda su sinkronizirano pokrenuli nasilje. A činjenica da je Khadija sve to koordinirala bez izazivanja ikakve opasnosti pokazuje određeni stupanj sofisticiranosti, zar ne?"
  "Bože, ovo pokazuje koliko je malezijska administracija korumpirana. I što god odlučimo učiniti od sada, morat ćemo to učiniti bez oslanjanja na ove klaunove."
  "Slažem se", rekla je Maya. "Lokalni političari igraju dvoličnu igru. Barem neki od njih su suučesnici. Tu nema rasprave. Ali ipak, kako to da vaši terenski agenti nisu unaprijed primijetili nikakve znakove upozorenja?"
  "Pa, hej, zato što nismo obraćali dovoljno pažnje na ono što se događa na terenu", rekla je Juno. "Bili smo previše zauzeti onim što se događalo izvan Plave zone u odnosu na ono što se događalo unutra. A Khadija je očito to iskoristila i premjestila svoje spavaće sobe, a da mi nismo primijetili."
  Hunter je ispravio ramena. "Da, koristila je dekolte."
  Maja je kimnula. "Možda nekoliko isječaka iz novina."
  Obavještajnim žargonom rečeno, tajni agent bio je posrednik, odgovoran za prijenos informacija od onoga tko upravlja do onoga tko spava, dio tajnog lanca zapovijedanja. I, po svojoj prirodi, ovaj je agent često bio izoliran; radio je samo na temelju nužde.
  Hunter je uzdahnuo. "U redu. Na kakve izreze misliš?"
  "Moglo bi biti nešto jednostavno poput poštara koji radi na slijepoj ulici tijekom svoje dnevne rutine. Ili bi moglo biti nešto složeno poput trgovca koji mete metlom dok vodi legitimni kedai rankit. Poanta je u tome da mreža mora izgledati prirodno. Obično. Integrirano u svakodnevni život. Nešto što vaše kamere, cepelini i agenti ne bi primijetili."
  'U redu. Khadijini agenti se skrivaju na očigled svih. Pa kako ćemo ih pronaći?'
  - Pa, nitko ne baca kamen u jezero, a da ne ostavi val. Nije važno koliko je kamen malen. I dalje ostavlja val.
  "Ripple? Što? Sad ćeš nam dati disertaciju Stephena Hawkinga?"
  "Gledajte, na strateškoj razini, Khadija obično izbjegava elektroniku. To smo utvrdili. Zato nije bilo telefonskih poziva za prisluškivanje prije napada; nije bilo e-mailova za presretanje. Ali što je s taktičkom razinom? A tijekom samog napada? Mislim, ne mogu zamisliti Khadiju s kuririma koji trče naprijed-natrag dok bombe eksplodiraju i meci lete. To jednostavno nije realno."
  "U redu", rekla je Juno. "Dakle, kažeš da još uvijek koristi elektroničku komunikaciju kad joj zatreba?"
  "Selektivno, da." Maya je otvorila patentni zatvarač na ruksaku i izvukla jedan od voki-tokija koje je uzela mrtvom fedayeenu u hotelskom restoranu. Pružila ga je Juno. "O tome i govorim. Šifrirani dvosmjerni radio. To su Tangosi koristili tijekom napada."
  Juno je zurila u radio. "To je sofisticirana oprema. Misliš li da ju je Khadija zapravo koristila za zapovijedanje i kontrolu u stvarnom vremenu?"
  Sama Khadija? Malo vjerojatno. Mislim da bi prije napada koristila kurire za prenošenje uputa. A tijekom samog napada? Pa, bila bi nepažljiva. Oni koji su spavali na tlu trebali su biti odgovorni za koordinaciju. Naravno, Khadija im je dala sveobuhvatnu strategiju, ali morali su je provesti na taktičkoj razini, improvizirajući ako je potrebno.
  - Hmm, ako to nije trik, onda ne znam što jest...
  "Provjeri serijski broj na radiju."
  Juno je nagnula radio i provjerila dno. 'Pa, što znaš? Serijski broj je izbrisan i očišćen. Glatko je kao dječja guza.'
  "Da." Adam se nasmiješio. "Već smo vidjeli ovakve stvari. I znamo s kim razgovarati."
  Hunter je pogledao u stranu. "Stvarno? Tko?"
  
  Poglavlje 41
  
  
  Tay je to učinio
  njihov put do centra grada u Chow Kitu.
  Ovo je bila prljavija strana Plave zone, gdje su se noćne tržnice na otvorenom i znojnice gurale za prostor pokraj bordela i salona za masažu, a usred svega toga stajale su stambene zgrade, sive i bezlične, uzdižući se poput spomenika iz nekog drugog doba.
  Bio je to radnički geto, gdje su ljudi bili nagurani u stanove veličine blokova, a urbano propadanje tinjalo je posvuda.
  Gledajući kroz prozor automobila, Maya je primijetila da susjedstvo vrvi iznenađujuće velikim brojem automobila i pješaka. Kao da mještani nisu bili pretjerano zabrinuti zbog upada u Plavu zonu. Ili su možda jednostavno bili fatalistički nastrojeni, nesvjesni događaja i mirno ga prihvatili.
  Maja ih nije mogla kriviti.
  Ti su ljudi bili niža klasa - ulični trgovci, radnici, sluge. Oni su bili ti koji su pokretali kotače civilizacije, obavljajući sve teške poslove koje nitko drugi nije htio raditi. To je značilo održavanje cesta i zgrada, prijevoz hrane i zaliha, čišćenje za bogatima i privilegiranima...
  Majine su oči pretraživale područje, ali nisu mogle pronaći nikakve znakove štete u bitci. Očito su se fedayeeni usredotočili na napad na bogatija područja, izostavljajući Chow Kita iz slike.
  Maja je razmislila o tome.
  Za razliku od Robertove Caulfieldove strogo čuvane rezidencije u Sri Mahkoti, sigurnost ovdje je bila minimalna. Uostalom, nitko nije želio trošiti resurse na brigu za siromašne. U svakom slučaju, od siromašnih se očekivalo da se sami snađu.
  Dakle, Khadija je izbjegavala Chow Kit ne zato što se bojala otpora. Ne, njezini su razlozi bili dublji. Maya je vjerovala da žena slijedi strategiju Robina Hooda: udariti bogate, ali poštedjeti siromašne.
  Ciljajući najbogatiji jedan postotak, ona pokazuje solidarnost s najsiromašnijih devedeset devet posto. Ona potiče potlačene da navijaju za nju, a pritom potiče još veće ogorčenje prema vladajućoj eliti.
  To su bile klasične psihološke operacije.
  Da potrese srca i umove.
  Podijeli pa vladaj.
  To znači da zaostajemo, pokušavamo sustići. I to moramo što prije popraviti.
  Maya je otkopčala sigurnosni pojas dok je Hunter skrenuo autom u prljavu uličicu. Parkirao je iza kontejnera i ugasio motor.
  Kad je Maya sišla dolje, udahnula je miris trulog smeća. Žohari su joj se motali oko nogu, a odvodne cijevi su klokotale u blizini.
  audio prijemnik za uho.
  Budući da mobilne mreže još uvijek nisu radile, nisu se mogli osloniti na svoje telefone kako bi ostali u kontaktu. Radio odašiljači bi poslužili kao sljedeća najbolja stvar.
  Pored nje, Hunter se slično opremio i stavio songkok, tradicionalnu malajsku kapu.
  Njihove azijske crte lica omogućile su im da prođu kao lokalni par i uklope se. Bila je to tehnika poznata kao smanjenje profila - korištenje kulturnih nijansi kako bi se prikrile nečije prave namjere.
  Adam i Juno također bi bili u paru. Naravno, njihove zapadnjačke crte lica značile su da će se malo isticati, posebno u ovom području, ali to nije nužno bilo loše.
  Držeći se za sjene, Maya se provukla pored kontejnera i provirila iz uličice. Pogledala je u daljinu, zatim izbliza, promatrajući pješake na pločniku i automobile koji su prolazili. Posebnu je pozornost posvetila motociklima, koje su mještani često vozili bez kaciga, provlačeći se između automobila.
  Maja se sjetila što ju je otac naučio o protunadzoru.
  Osjeti ulicu, dušo. Koristi sva svoja osjetila. Upij auru, vibracije. Uroni u nju.
  Maya je uzdahnula, namrštena od koncentracije, pokušavajući utvrditi je li nešto čudno. Ali do sada ništa nije bilo prepoznato kao prijetnja. Neposredna blizina činila se čistom.
  Maja je izdahnula, a zatim kimnula. 'U redu. Vrijeme je za igru.'
  "U redu. Krećemo." Adam je držao Juno za ruku dok su se pojavljivali iza Maye. Izjurili su iz uličice na pločnik, pretvarajući se da su par iseljenika u laganoj šetnji.
  Sama njihova prisutnost stvarala je uzdignutu oznaku, ostavljajući za sobom valove.
  Na to sam i računao.
  Čekala je, dajući Adamu i Juno petnaest sekundi prednosti, prije nego što je otišla s Hunterom. Naravno, nisu se držali za ruke. Pravili su se da su konzervativni muslimanski par.
  Dok je hodala, Maya je opustila mišiće, osjećajući kako joj koža trne od vlage. Slušala je ritam gradskog geta, trube automobila oko sebe, brbljanje ljudi na mnoštvu dijalekata. Miris ispušnih plinova teško se osjećao u zraku.
  Ravno naprijed, Adam i Juno su dobro napredovali. Prešli su ulicu i već su bili na drugoj strani.
  Ali Maya i Hunter nisu ih slijedili. Umjesto toga, povukli su se, zauzevši dijagonalni položaj na svom kraju ulice, prateći Adama i Juno na udaljenosti od dvadeset metara. Bilo je dovoljno blizu da ih drži na vidiku, ali dovoljno daleko da ne izazovu nikakvu sumnju.
  Ubrzo su Adam i Juno stigli do raskrižja i skrenuli za ugao. Pasar malam bio je ravno ispred njih. Noćni bazar. Bio je jarko osvijetljen i šaren. Prodavači su vikali, nudeći svoju robu. Miris začinjene hrane i egzotičnih aroma širio se zrakom.
  Ali Adam i Juno ostali su na rubu bazara. Još se nisu uronili u gomilu. Umjesto toga, kretali su se u eliptičnoj petlji, zaobilazeći blok.
  Kao što se i očekivalo, privukli su znatiželjne poglede mještana oko sebe.
  Maja je osjetila vibracije.
  Tko je bio ovaj par iz Mat Salleha? Zašto su lutali Chow Kitom nakon mraka? Jesu li tražili egzotična uzbuđenja?
  Da, zapadnjaci su dekadentni i čudni...
  Maya je gotovo mogla osjetiti podsvjesne misli mještana. Bilo je opipljivo poput električne energije. Sada je bila u zoni, potpuno usredotočena, njezin unutarnji radar je radio.
  Stisnula je usne, promatrajući vidokrug, tražeći znakove neprijateljskih namjera. Provjeravala je pješake, jesu li pokušavali oponašati Adamove i Junoine pokrete ili su se pretvarali da nisu. I pregledavala je automobile oko sebe - parkirane ili one koji prolaze. Provjeravala je ima li tko zatamnjena stakla, jer su zatamnjena stakla bila siguran mamac za tajne promatrače.
  Maja je znala koliko je važno ostati budna.
  Uostalom, njihova potencijalna opozicija ovdje bi mogla biti Posebna grana.
  Bili su malezijska tajna policija, zadužena za zaštitu države i suzbijanje neistomišljenika. Imali su običaj slati tajne terenske timove, kolokvijalno poznate kao umjetnici pločnika, da prate Chow Kita.
  Službeno su to učinili kako bi pratili subverzivne aktivnosti. Neslužbeno, međutim, njihova je rutina bila osmišljena kako bi zastrašila lokalne stanovnike.
  Specijalni odjel, kao i većina institucija u Maleziji, bio je temeljito korumpiran i nezakonito je profitirao putem "licenciranja". To je bio pristojan način da se kaže da su vodili reket, iznuđujući redovite uplate od uličnih prodavača i stanodavaca.
  Ako su plaćali, život je ostao podnošljiv.
  Ali ako to ne učinite, vaši će pravni dokumenti biti poderani i riskirate da budete izbačeni iz Plave zone.
  Da, "dozvola".
  Bio je to nemilosrdan izbor.
  Ovo je bilo igralište Specijalne podružnice, a oni su bili ultimativni nasilnici. Imali su unosan račun i žestoko bi ga branili. Zbog toga su bili osjetljivi na svaki upad izvana.
  Obavještajnim rječnikom rečeno, Chow Kit je bio zabranjeno područje - mjesto gdje se nije moglo nadati da ćete dugo preživjeti bez da vas izgore.
  U svim drugim okolnostima, Maja bi izbjegavala ovo područje.
  Zašto iskušavati sudbinu?
  Zašto ljutiti njihove navodne saveznike?
  To je išlo protiv ustaljenog zanata.
  Međutim, Maya je znala da je njezin agent nervozan tip. Njegov pozivni znak bio je "Lotus" i poslao je kodiranu poruku inzistirajući na susretu samo u Chow Kitu.
  Naravno, Maya je mogla odbiti njegov zahtjev i reći mu da krene dalje. Ali koja bi bila poanta? Lotus je bio poput kornjače, zabija glavu u oklop kad se uznemiri.
  Pa, to ne možemo imati...
  Maja je znala da se s imovinom mora pažljivo rukovati.
  Morala je to prihvatiti kao dopuštenje.
  Štoviše, Lotus je imao uvjerljiv razlog inzistirati na Chow Kitu. Nakon ofenzive u Plavoj zoni, Specijalni odjel bio bi zaokupljen forenzičkim i istražnim radom. Usredotočili bi se na pretragu važnih područja gdje su se napadi dogodili, što znači da bi njihova prisutnost tamo praktički bila nikakva.
  Nije bilo boljeg vremena za susret.
  Ako to napravimo ispravno, rizik je kontroliran...
  U tom trenutku, Adamov glas je zapucketao u Mayinoj slušalici: "Zodiac Real, ovdje Zodiac One." Kako se osjećamo?
  Maya je ponovno pogledala oko sebe, a zatim pogledala Huntera.
  Protegnuo se i počešao po nosu, što je bio znak za potpuno povlačenje.
  Maja je kimnula i rekla u mikrofon s tankom glavom pribadače: "Ovo je Trenutni Zodijak." Put je još uvijek hladan. Nema promatrača. Nema sjena.
  'Kopiraj ovo. Hajde da malo protresemo stvari.'
  'Zvuči sjajno. Samo naprijed.'
  Ispred njih, Adam i Juno su počeli ubrzavati. Skrenuli su lijevo, samo da bi u zadnji čas skrenuli desno. Zatim su prešli ulicu na sljedećem raskrižju, skrenuli desno, samo da bi skrenuli lijevo. Kretali su se u kaotičnoj orbiti, agresivno skrećući. Zatim su se okrenuli, krećući se u smjeru kazaljke na satu i suprotno od kazaljke na satu, ponovno prelazeći ulicu.
  Bio je to koreografirani ples.
  Maya je osjećala kako joj adrenalin grije trbuh dok je izvodila pokrete, održavajući ih tečnima, provjeravajući, provjeravajući i iznova provjeravajući.
  Ovaj nadzor nije bio osmišljen kako bi se izbjegli ulični umjetnici. Ne, Adama i Juno su koristili kao mamac s razlogom. Cilj je bio izazvati reakciju i eliminirati bilo kakvu moguću izloženost.
  Koliko god je Maya vjerovala Lotusinoj procjeni da ovdje nema posebne grane, smatrala je da je najbolje provjeriti to uvjerenje.
  Da, vjeruj, ali provjeri...
  "Kakvo nam je toplinsko stanje?" upitao je Adam.
  Maja je okrenula glavu i ponovno zamahnula. "Još uvijek hladna kao led."
  'U redu. Vraćamo se na cilj.'
  'Roger.'
  Adam i Juno usporili su korak i vratili se na bazar, šetajući njegovim rubom.
  "Jesmo li crni?" upitao je Adam.
  "Mi smo crnci", rekla je Maya, konačno potvrđujući da su sigurni.
  'Primljeno. Uđi u utrobu zvijeri kad budeš spreman.'
  Maya i Hunter ubrzali su korak i prestigli Adama i Juno. Zatim su ušli na bazar, zaronili ravno u gomilu.
  Maja je udisala miris znoja, parfema i začina. Bilo je vruće i zagušljivo, a prodavači su posvuda gestikulirali i vikali, prodajući sve, od svježeg voća do krivotvorenih torbica.
  Maja je istegnula vrat. Točno ispred bila je mamak zalogajnica s postavljenim prijenosnim stolovima i stolicama.
  Pogledala je izdaleka pa izbliza.
  I... tada ga je ugledala.
  Lotos.
  Sjedio je za stolom, pogrbljen nad tanjurom ais kacanga, lokalnog deserta od usitnjenog leda i crvenog graha. Nosio je sportsku kapu sa sunčanim naočalama na vrhu. Bio je to unaprijed dogovoreni signal - završio je svoj vlastiti SDR i bio je izvan dometa.
  bilo je sigurno prići.
  
  Poglavlje 42
  
  
  Bjegunac
  Čovjek je ponovno probudio sirova sjećanja u Maji.
  Bio je to tata - Nathan Raines - koji je prvi zaposlio Lotusa kao aktivnog člana, a zatim ga pretvorio u vrijedan resurs.
  Njegovo pravo ime bilo je Nicholas Chen, a bio je pomoćni nadzornik u Posebnom odjelu. Služio je dvadeset pet godina, baveći se svime, od geopolitičke analize do borbe protiv terorizma. No, na kraju je naišao na stakleni strop i njegova je karijera naglo stala, sve zato što je bio kineskog podrijetla, što je bila neobičnost u organizaciji pretežno sastavljenoj od Malajaca. Još gore, bio je kršćanin, što ga je dovelo u sukob s kolegama, koji su se svi pridržavali vehabijske doktrine.
  Naravno, mogao si je olakšati život prelaskom na islam. Ili to, ili odabrati ranu mirovinu i prelazak u privatni sektor. Ali bio je tvrdoglav čovjek i imao je svoj ponos.
  Tata je jednom rekao Maji da nije tako teško natjerati nekoga da izda svog poslodavca. Sve što ti treba je jednostavna kratica. MIŠEVI - novac, ideologija, kompromis, ego.
  Lotus je ispunjavao sve te uvjete. Bio je srednjih godina i frustriran, osjećao se kao da mu karijera stagnira. Štoviše, njegova najstarija kći je uskoro trebala završiti srednju školu, a ni drugo dijete nije bilo daleko iza njega, što je značilo da je trebao razmišljati o njihovoj budućnosti.
  Upis na lokalno sveučilište nije dolazio u obzir. Kvaliteta ponuđenog obrazovanja bila je katastrofalna, a postojale su i rasne kvote, što je značilo da su Malezijci imali prednost nad nemalejcima.
  Lotus se nije htio spustiti tako nisko. Sanjao je o tome da svoje kćeri pošalje na Zapad na visoko obrazovanje. To je ono čemu teži svaki dobar roditelj. Ali kada je vrijednost lokalne valute pala zbog hiperinflacije i nestabilnosti, udario je u zid.
  To će moju kćer koštati najmanje tri milijuna ringita.
  To je značilo ukupno šest milijuna za oboje njegove djece.
  Bilo je to smiješno astronomski, a Lotus jednostavno nije imao toliko novca.
  Stoga je tata analizirao ranjivost ovog čovjeka i pristupio mu s ponudom koju nije mogao odbiti - obećanjem potpuno financirane stipendije za njegovu djecu na Novom Zelandu, uz jamstvo da će se obitelj na kraju moći smjestiti u udoban novi život tamo. Dobit će nove identitete; čist početak; priliku za novi početak.
  Lotus je objeručke iskoristio priliku. A zašto ne? Prezirao je svoju zemlju i ono što je ona predstavljala. Stoga je krađa informacija i njihovo prosljeđivanje bio prirodan napredak za njega. To ga je učinilo savršenim resursom - dvostrukim agentom u Specijalnoj diviziji.
  Maya je gotovo čula kako joj tatine riječi odzvanjaju u glavi.
  Ljudska je priroda željeti najbolje za svoju obitelj, dušo. Većina Malezijaca s novcem već napušta zemlju. Barem se osiguravaju i šalju svoju djecu u inozemstvo. Zašto Lotus ne bi dobio priliku? Sustav ga je iznevjerio, a on želi osvetu. Dakle, on nam daje ono što mi želimo, a mi njemu dajemo ono što on želi. To je poštena razmjena. Jednostavno i izravno. Svi odlaze sretni.
  Maja je stisnula zube.
  Da, bilo je jednostavno i jasno, sve do trenutka kad je tata ubijen. Tada su svi prokleti političari kod kuće naglo zamrznuli Sekciju Jedan, obustavivši sve aktivne operacije do parlamentarne istrage.
  Srećom, majka - Deirdre Raines - mudro je stvorila tajni fond i koristila ga kako bi nastavila isplaćivati Lotusu mjesečnu akontaciju. To je bilo dovoljno da osigura čovjekovu odanost dok ga ne bi mogli ponovno aktivirati.
  Pa, to vrijeme je bilo sada.
  Maya je udahnula. Otkad je tata otišao, preuzela je odgovornost za Lotus. Živci su joj bili napeti, ali nije mogla dopustiti da je to svlada.
  Fokus...
  I s tim, Maya je izdahnula i odvojila se od Huntera. Prišla je Lotusu. "Zodiac Team, potvrđeno je da je sredstvo crno. Krećemo se u kontakt s njima."
  "U redu", rekao je Adam. "Samo nam se javi ako ti zatrebamo."
  Maja je kimnula. "Razumijem."
  Nije trebala gledati. Već je znala da će se Adam i Juno raširiti, pokrivajući je s leđa, djelujući kao osiguranje. U međuvremenu, Hunter se zadržao u blizini, uključujući prijenosni ometač radiofrekvencija koji je nosio u torbici za pojasom.
  To bi služilo za onemogućavanje svih ilegalnih frekvencija, blokirajući uređaje za prisluškivanje i opremu za snimanje, za svaki slučaj. Međutim, komunikacija skupine nastavila se bez prekida. Radili su na šifriranoj propusnosti na koju nije utjecao ometač.
  Maya je privukla stolicu i sjela pokraj Lotus. Pokazala je na zdjelu ledenog kacanga i izazvala: "Ovo izgleda kao fina poslastica za ovako vruću noć."
  Lotus je podigao pogled i blago se nasmiješio. Dao je točan odgovor: "To je najbolja poslastica u gradu." Moja omiljena.
  Nakon što su utvrdili njihovu dobru volju, Maya se nagnula bliže. "Kako se držiš?"
  Lotus je uzdahnuo. Ramena su mu bila pogrbljena, a lice napeto. "Pokušavam ostati priseban."
  "Napad na Plavu zonu bio je loš."
  "Vrlo loše".
  - Kako je tvoja obitelj?
  "Uplašeni su, ali su sigurni. Čuli su eksplozije i pucnjavu, ali nikada se nisu približili nekoj stvarnoj opasnosti. Hvala Bogu."
  Maja je odlučila da je vrijeme da mu priopći neke prijeko potrebne dobre vijesti. 'U redu. Gle, napredujemo s izvlačenjem tvoje djece.'
  Lotus je trepnula i uspravila se, jedva suzdržavajući uzdah. "Stvarno?"
  'Vrlo je tako. Njihove studentske vize su upravo odobrene i organiziramo im smještaj u obitelji.'
  "Smještaj u obitelji? Misliš... udomiteljstvo?"
  'To je to. Posvojitelji će biti Steve i Bernadine Havertin. Sama sam ih provjerila. Dobri su kršćani i imaju svoju djecu, Alexa i Rebeccu. Ovo je dom pun ljubavi. Za vašu će djecu biti dobro zbrinuto.'
  'Vau. Ja... nisam to očekivao/la.'
  Maya je prišla i potapšala ga po ruci. "Hej, znam da si ovo dugo čekao i nadao se. I ispričavam se zbog kašnjenja. Bilo je puno problema koje je trebalo riješiti, prepreka koje je trebalo prebroditi. Ali cijenimo tvoju uslugu. Stvarno cijenimo. Zato i nastavljamo."
  Lotusove su se oči navlažile i progutao je knedlu, obrazi su mu drhtali. Trebao mu je trenutak prije nego što se uspio sabrati. 'Hvala ti. Samo... hvala ti. Ne znaš što mi ovo znači. Nikad nisam mislio da će ovaj dan doći.'
  "Uvijek ispunjavamo svoja obećanja. Uvijek. A evo i nešto što će pomoći vašoj obitelji s prijelazom." Maya je izvadila Rolex iz džepa i pružila Lotus ispod stola.
  Luksuzni satovi bili su prenosivi oblik bogatstva. Zadržavali su svoju vrijednost bez obzira na ekonomsku situaciju i lako su se mogli prodati na crnom tržištu za gotovinu. Što je još važnije, ne bi bilo digitalnog traga; nikakvog papirnatog traga.
  Maja se nasmiješila. "Sve što trebaš učiniti jest odvesti svoju djecu u Singapur. Naši ljudi iz Visokog povjerenstva će ga odande pokupiti."
  Lotus je obrisao vlažne oči. Šmrcao je i nasmiješio se. "Da, mogu to učiniti. Imam brata u Singapuru. Poslat ću svoje djevojke njemu."
  'Dobro. Kontaktirat ćemo tvog brata.'
  "Koji su rokovi?"
  "Jedan mjesec."
  Lotus se nasmijala. "Onda imamo puno vremena za pripremu. Moje će djevojčice biti oduševljene."
  - Sigurna sam da će ih biti. Imat ćete puno kupovine. Puno priprema.
  - Oh, jedva čekam. Događa se. Stvarno se događa. Konačno..."
  Maja je vidjela da je Lotus presretan i pun nade. To joj je davalo određeno zadovoljstvo što je to mogla učiniti za njega.
  Biti dobar voditelj značilo je brinuti se za dobrobit svog agenta; činiti sve što je moguće da ga se njeguje i štiti. Bilo je to pravo prijateljstvo i morali ste održavati empatičnu vezu.
  To je bila suština HUMINT-a - ljudske inteligencije.
  Maya je prešla rukom preko rupčića. Pobrinula se za Lotusine potrebe. Sad se mogla baciti na posao. "Slušajte, trebamo vašu pomoć. Bila sam tamo, u hotelu Grand Luna, kada je jutros napadnut. Pobunjenici koje smo eliminirali imali su vrlo sofisticiranu opremu - šifrirane radio stanice s izbrisanim serijskim brojevima."
  Lotus je slegnuo ramenima i zabio žlicu u ai kacang. Sad je to bila bljuzgavica i izgledala je neukusno. Odgurnuo je zdjelu. "Pa, Specijalni odjel je prljav. Svi to znamo. Zato me ne bi iznenadilo da se ti radioaparati pojave u našem inventaru. Možda ih je netko unutra ukrao, a zatim ih prodao na crnom tržištu. Ne bi bio prvi put."
  "Zato su serijski brojevi izbrisani."
  'Apsolutno točno. Da se prikrije mjesto podrijetla.'
  'U redu. Što je s telefonima? Znate li za neke nestale osobe?'
  "Stalno nešto nestaje, a zaposlenici to često ne prijavljuju. Dakle, nema odgovornosti. Ali uspio sam iskopati sljedeću najbolju stvar." Lotus je Mayi ispod stola pružio USB pogon. "Ovdje ćete pronaći tablice s detaljima o našoj opremi i potrošnom materijalu. Ne navode što nedostaje ili nedostaje jer, kao što sam rekao, nitko se ne trudi zabilježiti bilo kakve nesukladnosti. Međutim, vjerujem da će vas IMSI i IMEI brojevi navedeni ovdje i dalje zanimati..."
  Maja je kimnula, razumjevši.
  IMSI je kratica za International Mobile Subscriber Identity, serijski broj koji koriste SIM kartice koje rade na mobilnoj ili satelitskoj mreži.
  U međuvremenu, IMEI je bio kratica za International Mobile Station Equipment Identity (International Mobile Station Equipment Identity), još jedan serijski broj kodiran u sam uređaj.
  Lotus je nastavio: "Ako ih možete usporediti s bilo kojim signalima koje presretnete na terenu, pa, možda imate sreće."
  Maja je podigla obrvu. "Hm. Moglo bi dovesti do nečeg učinkovitog."
  "Možda. Siguran sam da znaš da je šifrirane radio prijenose teško pratiti. Međutim, puno je lakše ako pokušavaš locirati kuću pomoću satelitskog telefona. Ako ga netko aktivno koristi, lako možeš dobiti IMSI i IMEI brojeve dok se prenose preko mreže."
  'Zvuči kao dobar plan. Pa, impresioniran sam. Stvarno jesam. Hvala što si se dodatno potrudio.'
  "To uopće nije problem. Želim učiniti sve što je u mojoj moći da pomognem. Što god je potrebno, da vratim Owena Caulfielda njegovoj obitelji."
  "Naravno. To je ono što svi želimo. Obavještavat ću te o našem napretku." Maya je odgurnula stolicu i ustala. "Uskoro ćemo ponovno razgovarati, prijateljice."
  Lotus joj je salutirala s dva prsta. "Do sljedećeg puta."
  Maya se okrenula i ponovno se uvukla u gomilu. Uključila je mikrofon. "Tim Zodiac, paket je siguran. Vrijeme je za polazak."
  Adam je rekao: "Roger, odmah smo iza tebe."
  Hunter je prišao Mayi. "Jesi li dobila išta dobro?"
  Gurnula mu je USB u ruku. "Nešto potencijalno dobro. Trebao bi odmah natjerati svoje pametnjakoviće da ovo analiziraju. Ovdje bismo mogli imati pravo blago."
  Hunter se nasmiješio. "Pa, bilo je i prokleto vrijeme."
  
  Poglavlje 43
  
  
  Owen je obećao
  samom sebi da će danas biti noć kad će pobjeći.
  Jedini problem je bilo vrijeme.
  Ležeći budan u vreći za spavanje, slušao je razgovor i smijeh koji je dopirao izvan šatora. Teroristi su djelovali sretno, što je bilo iznenađujuće. Obično su bili tihi i ozbiljni.
  Ali nešto se promijenilo. Nešto veliko. I tako su slavili. Neki od njih su pjevali na arapskom. Nije razumio jezik, ali je prepoznao ritam. Njegovi muslimanski prijatelji u školi pjevali su tako. Zvali su to nasheed - recitiranje islamske poezije.
  Owen je ignorirao pjevanje i usredotočio se na ostale teroriste koji su međusobno razgovarali na malajskom. Njegovo znanje jezika bilo je osnovno, a često su govorili prebrzo da bi ih u potpunosti razumio. Ali uhvatio ih je kako spominju Plavu zonu, a oni su nastavili koristiti riječi kejayaan i operasi, što znači "uspjeh" i "operacija".
  Njihovo uzbuđenje bilo je očito. Nešto važno se trebalo dogoditi. Ili se nešto važno već dogodilo?
  Owen nije mogao biti siguran.
  Teško je izdahnuo i uspravio se. Polako, vrlo polako, ispuzao je iz vreće za spavanje, sagnuo se na koljena i provirio kroz mrežu protiv komaraca na ulaz u šator. Očima je pretraživao logor.
  Teroristi nisu bili na svojim uobičajenim položajima. Zapravo, činilo se da su se zbili u male skupine, jeli i pili. Njihovi su pokreti bili nasumični, što je ukazivalo na njihovu manju budnost.
  Owenove su se usne trznule. Pogledao je izvan perimetra logora. Pustinja je mamila.
  Je li to stvarno mogao učiniti?
  Je li mogao?
  Owen je mrzio to priznati, ali bojao se džungle. Držali su ga ovdje mjesecima. Ali još se nije navikao na ljepljivost svoje kože, vlažne mirise, siktanje i roktanje divljih životinja, sjene koje su se stalno pomicale.
  Džungla mu je bila i tajanstvena i zloslutna. Bila je puna strašnih stvorenja, otrovnih stvorenja, a postajalo je još gore kako je sunčeva svjetlost blijedjela i padala tama. Jer svako osjetilo bilo je pojačano. Vidio je manje, ali je osjećao više, a strah mu je stezao srce poput trnovog prstena, stežući, stežući.
  Nedostajali su mu mama i tata. Navijao je za njih. Koliko su daleko? Sto milja? Dvjesto?
  Owen to nije mogao zamisliti jer nije znao gdje se nalazi u odnosu na grad. Nitko se nije potrudio reći mu. Nitko mu nije pokazao kartu. Koliko je on znao, bio je usred ničega.
  Njegova jedina referentna točka bila je da sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. To je bila njegova jedina sigurnost; njegova jedina utjeha.
  Tako bi svako jutro, čim bi se probudio, pokušavao orijentirati se i odrediti položaj sunca. Zatim bi istraživao svijet izvan svog šatora. Divovsko drveće. Brda. Špiljske doline. Sjećao bi ih se.
  Ali detalji su često bili beskorisni jer teroristi nikada nisu dugo ostajali na jednom mjestu. Naizgled nasumično, postavili bi logor i krenuli dalje, marširajući satima prije nego što bi se smjestili na novoj lokaciji.
  To je uznemirilo Owena.
  To je učinilo njegove napore kontroverznima.
  Srećom, od njega se nikada nije očekivalo da hoda sam. Snažni muškarci su ga naizmjence nosili na leđima dok su se kretali uskim, vijugavim stazama.
  Bio je sretan što nije morao marširati, ali nikada nije bio zahvalan. Da, teroristi su ga hranili i odijevali, čak su mu davali lijekove kad je bio bolestan. Ali nije namjeravao nasjedati na njihove lažne geste. Bili su neprijatelji i on je nastavio gajiti mržnju prema njima.
  Zapravo, njegova tajna fantazija bila je da će američki helikopteri iznenada zaroniti, da će se Navy SEAL-ovi brzo spustiti, iznenaditi teroriste i sve ih pometi, poput scene iz filma s Michaelom Bayom.
  Glasna pucnjava.
  Veliki prasci.
  O da.
  Ali kako su mjeseci prolazili, a lokacije se nastavile mijenjati, Owen je postajao razočaran i dezorijentiran. I više nije bio siguran hoće li mačke doći po njega.
  Vjerojatno nisu ni znali gdje je.
  Hatidža se pobrinula za to.
  Owen je grickao nokte i, snažno trepćući, okrenuo se od ulaza u svoj šator. Nije se mogao nadati čudesnom spasenju. Ne u ovom trenutku.
  Ne, sve je ovisilo o njemu, i ako je želio pobjeći, morao je to učiniti večeras. Ne bi bilo bolje prilike. Sad ili nikad.
  
  Poglavlje 44
  
  
  Naša žena imala je mali ruksak.
  Ulio je u nju bocu vode i nekoliko žitnih pločica te odlučio da je to dovoljno.
  Morao je putovati s malo prtljage. Uostalom, znao je za pravilo trojke. Ljudi mogu preživjeti tri minute bez zraka. Tri dana bez vode. Tri tjedna bez hrane.
  Dakle, sve što mu je sada trebalo bile su najosnovnije stvari. Ništa glomazno. Ništa što bi ga opterećivalo.
  Idealno bi bilo da pri ruci ima i nekoliko drugih predmeta - kompas, nož, pribor za prvu pomoć. Ali ne, nije imao ništa od toga. Sve što je sada imao sa sobom bila je svjetiljka u džepu. Bila je to ona vrsta s crvenim lećama.
  Khadija mu ga je nedavno dala. Rekla mu je da ga može koristiti ako se boji mraka. Nije bilo toliko impresivno, ali bit će dovoljno. Svjetiljka je bolja nego ništa.
  Ipak, Owen se osjećao nelagodno zbog napuštanja logora bez kompasa. Ali duboko je udahnuo i odbacio sumnje. Znao je što radi.
  Promatrao je sunce kako danas izlazi, a i kako zalazi, pa je znao gdje je istok, a gdje zapad.
  Također je prilično dobro poznavao geografiju Malezije. Nije bilo važno gdje se nalazi u zemlji. Ako bi dovoljno dugo krenuo prema istoku ili zapadu, sigurno bi naišao na obalu, a odatle bi sve što je trebao učiniti bilo tražiti uz obalu dok ne pronađe pomoć. Možda bi naišao na ribarsko selo. Možda bi mještani bili prijateljski raspoloženi. Možda bi mu pružili sklonište.
  Moglo bi biti puno toga.
  Je li to stvarno mogao učiniti?
  Neće biti lako. Vjerojatno će morati pješačiti užasno dugo da bi stigao do obale. Mnogo, mnogo kilometara neravnog terena. I to ga je natjeralo da oklijeva. Srce mu se steglo.
  Ali onda je ponovno pomislio na mamu i tatu. Zamislio je njihova lica i uspravio se, stisnuvši šake, s obnovljenom odlučnošću. Dovoljno je dugo bio talac i morao se osloboditi.
  Budi hrabar. Budi jak.
  Owen je prebacio ruksak preko ramena. Ugurao je noge u čizme, čvrsto ih zavezao i prišuljao se do ulaza u šator. Polako, vrlo polako, drhtavim je prstima otkopčao patentni zatvarač šatora.
  Pogledao je lijevo i pogledao desno.
  Sve je jasno.
  Progutavši strah, čučnuo je i iskliznuo van.
  
  Poglavlje 45
  
  
  Šumski krošnji
  Magla je bila toliko gusta da se mjesečina jedva probijala, a teroristi nisu zapalili vatru. To je značilo da je Owen imao dovoljno svjetla da razazna obrise terena oko sebe, što mu je sasvim odgovaralo.
  Znojeći se ispod košulje, s kosom zalijepljenom za čelo, oslanjao se na instinkt. Već je zapamtio raspored logora i zaključio da ima veće šanse za bijeg preko istočne granice. Bila je bliža, a činilo se da je s te strane manje terorista.
  Owen ih je mogao uočiti po svjetlima svjetiljki koje su u mraku plesale prigušeno crveno. Izbjeći ih je bilo dovoljno lako. Barem si je tako rekao.
  Budi kao Sam Fisher. Sakrij ovo.
  Napeti mišići, napeti živci, teturao se naprijed na nogama, pokušavajući smanjiti buku koju je proizvodio. Bilo je teško, jer je tlo bilo prekriveno lišćem i granama. Trzao se svaki put kad bi nešto zakrckalo i pucketalo pod njegovom čizmom. Ali srećom, svo pjevanje i razgovor oko njega prikrivali su mu pokrete.
  Owen je ušao u oprezan ritam.
  Korak. Stani. Slušaj.
  Korak. Stani. Slušaj.
  Obišao je jedan šator.
  Izbjegao je još jedan.
  Ostani u sjeni. Koristi prikrivenost.
  Komarci su mu zujali u ušima, ali je odolio porivu da ih udari. Sada je mogao vidjeti dalje od istočnog perimetra logora. To je bilo mjesto gdje se pustinja zgušnjavala, a teren naglo spuštao u provaliju. Vjerojatno je bilo udaljeno manje od pedeset metara.
  Tako blizu.
  koža je bila bockana od kopriva.
  Okrenuvši glavu, provjerio je teroriste oko sebe. Utvrdio je njihove položaje, ali nije htio da mu se pogled predugo zadrži na bilo kojem od njih. Negdje je pročitao da samo gledanje nekoga upozorava na vašu prisutnost. Neka vrsta vudua.
  Ne isključujte im šesto čulo.
  Owen je progutao knedlu, stisnutih usana, suhih usta. Odjednom je poželio posegnuti u ruksak i otpiti gutljaj vode. Ali - o Bože - za to nije bilo vremena.
  U svakom trenutku netko je mogao provjeriti njegov šator, i čim bi to učinio, shvatio bi da ga više nema.
  Owen je uzdahnuo, spuštajući ramena.
  Idi. Korakni. Pomakni se.
  Hodajući poput raka, odvojio se od grma.
  Ciljao je na rub logora.
  Bliže.
  Bliže.
  Gotovo je tamo -
  A onda se Owen ukočio, srce mu je potonulo. S njegove desne strane bljesnula su ulična svjetla i pojavile su se siluete trojice terorista.
  Sranje. Sranje. Sranje.
  Kako ih je mogao promašiti? Pretpostavio je da su patrolirali po obodu logora i da se sada vraćaju.
  Glupo. Glupo. Glupo.
  Owen je očajnički želio promijeniti kurs i vratiti se u grmlje iza sebe. Ali bilo je prekasno. Bio je zatečen, oči su mu bile širom otvorene, koljena su mu se tresla, a vlastito zlatno pravilo zaboravljeno - gledao je ravno u teroriste.
  I doista, jedan od njih se ukočio usred koraka. Terorist se okrenuo, podigao svjetiljku i fokusirao njezin snop.
  I Owen je podivljao i počeo trčati najbrže što je mogao, noge su mu se silovito tresle, a ruksak mu je divlje poskakivao za njim.
  
  Poglavlje 46
  
  
  Owen br
  usudite se pogledati unatrag.
  Dahtajući i jecajući, zaronio je u džunglu, visoka trava i loza lepršale su prema njemu dok je jurio niz padinu. Padina je bila strmija nego što je mislio i mučio se da ostane na nogama, jedva je mogao vidjeti što ga čeka.
  Nije važno. Samo nastavi ići. Nastavi ići.
  Owen je izbjegao jedno drvo, pa drugo, preskačući trupac.
  Iza njega, teroristi su se probijali kroz grmlje, a glasovi su im odjekivali. Više nisu koristili svjetiljke s crvenim lećama. Ne, snopovi njihovih svjetala bili su jarko bijeli, probijajući tamu poput stroboskopskih svjetala.
  Owena je obuzeo strah da bi mogli otvoriti vatru na njega. U svakom trenutku, meci su mogli početi šištati i pucketati, a on nije imao nikakve šanse. Ali - ne, ne - sjetio se. Bio im je drag. Ne bi riskirali pucati na njega-
  Udario.
  Owen je kriknuo kad mu je desna noga udarila u nešto tvrdo. Bio je to otkriveni korijen prolazećeg drveta, i, ispruženih ruku koje su se vrtjele na vjetru, skočio je naprijed i - o sranje - odletio je u zrak, prevrćući se...
  Želudac mu se stisnuo i svijet se pretvorio u vrtoglavi kaleidoskop, a mogao je čuti kako mu zrak zviždi u ušima.
  Progurao se kroz skupinu nisko visećih grana, a njegov ruksak je podnio najveći teret udara prije nego što mu je pao s ramena.
  Zatim je udario o tlo i sletio na leđa.
  Owen je uzdahnuo, zubi su mu cvokotali, i ugledao zvijezde. Zamah ga je nosio niz padinu, prašina se dizala, zemlja i pijesak su mu ispunjavali usta i nosnice, zbog čega se gušio i hripao, a koža mu je bila gruba.
  Mašući rukama, očajnički pokušavajući zaustaviti nekontrolirani pad, grebao je po tlu dok je projurilo, pokušavajući kočiti čizmama. Ali išao je sve brže i brže dok - o Bože - nije udario u grmlje i naglo se zaustavio.
  Owen je sada plakao, ispljuvavao zemlju iz usta, cijelo ga je tijelo boljelo. Vrtjelo mu se u glavi, vid mu je bio mutan, ali je mogao vidjeti lampione kako lebde iznad njega na obronku brda, brzo se približavajući.
  Više od svega na svijetu, želio se samo sklupčati i mirno ležati. Zatvoriti oči i odmoriti se neko vrijeme. Ali - ne, ne - nije mogao odustati. Ne ovdje. Ne sada.
  Stenjući i tresući se, Owen se prisilio ustati. Mišići su mu se napeli i pulsirali. Koža mu je bila vlažna. Je li to bila krv? Znoj? Vlaga džungle? Nije znao.
  Trzajući se, šepajući je krenuo naprijed, prebacujući se s jedne strane na drugu. Borio se da ostane uspravan. Glasovi su postajali sve glasniji. Svjetiljke su se približavale.
  Nemoj... da te uhvate.
  Owen se očajnički prisilio da se kreće brže.
  Škripanje.
  Šumsko tlo pod njim iznenada se urušilo kao da je šuplje, i on je pao, bol mu je prostrujala lijevom nogom, šireći se niz cijelu nogu.
  Owen je vrisnuo.
  Sve se raspršilo u sivu boju koja mijenja oblik, i prije nego što ga je ponor sustigao, posljednje o čemu je razmišljao bili su njegovi mama i tata.
  Nedostajali su mu.
  Oh, kako su mu nedostajali.
  
  Poglavlje 47
  
  
  Smještaj
  Američko veleposlanstvo bilo je što jednostavnije. Bila je to samo jedna skučena soba u studentskom domu s dijeljenim kupaonicama niz hodnik.
  Ali Maya se nije žalila. Sve što je Adamu i njoj sada trebalo bila su dva kreveta, četiri zida i krov. To je bilo dovoljno, s obzirom na ograničen prostor.
  U tom trenutku, novi agenti CIA-e stizali su iz drugih postaja u Bangkoku, Singapuru i Jakarti, a šef Raynor ubrzavao je dramatično širenje.
  Više nadzora.
  Više analitike.
  Više vatrene moći.
  Kao rezultat toga, osoblje veleposlanstva se gotovo udvostručilo, postajući pravo središte aktivnosti.
  Ali ne, Maya se nije žalila. Barem su imale sigurno mjesto za prenoćiti, što je bilo utješno, posebno s obzirom na sve strašne stvari koje su se danas dogodile.
  Dok se Maya ispružila na krevetu, madrac ispod nje bio je mekan i neravan, zurila je u stropni ventilator koji se njiše iznad glave, jedva zadržavajući toplinu. Upravo se istuširala, ali već se osjećala ljepljivo od znoja. Nije mogla pobjeći od vlage.
  Adam je sjedio na krevetu nasuprot nje, s tabletom Samsung Galaxy u ruci, i iznova gledao Owena Caulfieldove videozapise koji su afirmirali život.
  Konačno, Maya je uzdahnula i okrenula se prema njemu. "Već dugo ovo radiš. Dosadno mi je."
  "Oprosti." Adam ju je pogledao postrance i namignuo. "Samo provjeravam jesmo li što propustili."
  - Pa?
  'Možda. Možda ne.'
  - Reci mi, Sherlock.
  - U redu, Watsone. Adam je nagnuo tablet i prstom prešao preko ekrana. 'Pažljivo gledaj. Evo prvog videa koji je Khadija postavila od Owena. Primjećuješ li koliko je uplašen? Oči su mu oborene. Nervozan je. Čak ni ne gleda u kameru.' Adam je prstom prelazio iznova i iznova. 'A evo sljedećeg videa. I sljedećeg. Primjećuješ li kako stvari napreduju? Owen postaje samouvjereniji. Utvrđeniji. Čak počinje gledati u kameru. Pokazuje svoju najbolju personu žestokog momka.'
  Naslonjena na lakat, Maya je proučavala slike na zaslonu tableta. 'Dobro. Sve smo ovo već prošli s mamom. Owen je prkosan. Buntovan.'
  - Prilično je čudno, zar ne misliš?
  - Kao u...?
  - Pa, postoji nešto poput Stockholmskog sindroma...
  - Da, vezivanje. Gdje talac počinje identificirati i suosjećati s otmičarem. Ali to se događa samo u vrlo malom dijelu otmica. Manje od deset posto.
  'U redu. Ali što ako se ovdje događa suprotno?'
  "Suprotnost od Stockholmskog sindroma?"
  "Pa, umjesto da se poistovjeti s Kadijinim ciljem, što ako joj počne zamjerati? Možda čak i gajiti ideje? Mislim, četiri mjeseca je užasno dugo vrijeme za gradsko dijete poput njega da bude zaglavljeno u prašumi okruženo pobunjenicima."
  "Dakle..." Maya je stisnula usne i udahnula. "Kažeš da želi pobjeći. I ta želja je sve jača i jača."
  "Bingo. Misliš li da je ovo uvjerljivo?"
  - Pa, to je vjerojatno. Jedino je pitanje hoće li ispuniti tu želju?
  Adam je isključio tablet i stavio ga sa strane. "Nadam se da ne, zbog Owena. Čak i ako se nekako uspije osloboditi i pobjeći, neće daleko stići. Khadija i njezini tragači Orang Asli pronaći će ga u tren oka."
  "To nije dobra ideja." Maya se uspravila, krevet je škripao pod njom. "U redu. U redu. Pretpostavimo da je Owen bio dovoljno hrabar - dovoljno očajan - da pokuša pobjeći iz zatvora. Pa kako bi Khadija reagirala da ga uhvati u tome? Bi li ga kaznila? Bi li ga ozlijedila?"
  Adam je prevrnuo očima i slegnuo ramenima. "Hm, sumnjam. Jednostavno ne mogu zamisliti da udara dijete vodom da ga kazni. Mislim, do sada je pokazala nevjerojatnu samokontrolu i predviđanje. To se neće promijeniti."
  - Jesi li siguran/sigurna?
  - Na temelju njezinog mentalnog profila? Da, dosta.
  "Možda ne bi pribjegla tjelesnom kažnjavanju. Što kažete na nešto psihološkije? Poput odbijanja jela? Ili sputavanja Owena i stavljanja kapuljače preko glave? Senzorne deprivacije?"
  Adam je oklijevao. 'Možda. Ne znam. Teže je reći.'
  Maja je podigla obrvu. "Teško je reći jer naš psihološki profil ne seže tako daleko?"
  "Pa, nemamo pojma pod koliko je stresa. Nitko nije nepogrešiv. Svatko ima svoju točku pucanja."
  "Dakle, sasvim je moguće da Owen od imovine postane teret. Talac koji je izgubio svježinu."
  - Dati Hatidži razlog da se loše prema njemu ponaša?
  - Ne svjesno, ne. Ali možda prestaje obraćati pažnju na njega. Počinje biti ravnodušna prema njegovim potrebama.
  - Bože, to bi bilo radikalno, zar ne? Zapamti: Owen je jedino što sprječava Amerikance da pokrenu napade dronovima na sumnjive položaje pobunjenika.
  'Znam. Dakle, ona čini najosnovnije što može da ga održi na životu.'
  - Minimalno, ha? Pa, sranje, mrzim kako to zvuči.
  Maja je stisnula zube i zašutjela. Znala je koliko je ulog visok i što se ova situacija dulje odugovlači, to će Khadija postajati nepredvidljivija.
  Vraćanje Owena bilo je najvažnije, no nije postojao jasan način da se to postigne. U podsvijesti se poigravala s tom fantazijom o malezijskoj vojsci i JSOC-u koji invaziju na prašumu. Provaliti brzo i snažno i izvući Khadiju.
  Ali bilo je nestvarno.
  Prvo će tražiti iglu u plastu sijena, a neće ni znati gdje je plast sijena. Slijepo češljanje tisuća četvornih kilometara jednostavno nije opcija.
  Drugo, pobunjenici bi bili dobro pripremljeni za bilo kakvu invaziju. Ovo je bio njihov teritorij, njihova pravila, i u bilo kakvom gerilskom sukobu, gubici koje bi mogli nanijeti bili bi nezamislivi.
  I treće, nije bilo jamstva da Owen neće biti uhvaćen u unakrsnoj vatri. Mogao bi biti ranjen, čak i ubijen, što bi poništilo cijelu svrhu ofenzive u džungli.
  Dovraga.
  Maja je uzdahnula. Naslonila se na jastuk. Prošla je rukama kroz kosu. "Znaš, u ovakvim trenucima, stvarno bih voljela da je tata ovdje. Njegovo vodstvo bi nam sada dobro došlo. Njegova intuicija."
  "Hej, tvoj tata nas je dovoljno dobro naučio", rekao je Adam. "Samo moramo zadržati vjeru. I učiniti što moramo."
  Maja se gorko nasmiješila. "Tek smo dvadeset četiri sata u selu. A već vidimo seizmički pomak. Plava zona je napadnuta. Naša maska kao humanitarnih radnika je ugrožena. A čini se da Khadija zapravo pobjeđuje. Može li biti još gore?"
  Adam se nakašljao, glas mu je bio tih i hrapav. Trudio se oponašati Nathana Rainesa na najbolji mogući način. "Naše pitanje nije zašto. Naše pitanje je učiniti ili umrijeti."
  'Uf. Baš kao što bi tata rekao. Hvala što si me podsjetio/la.'
  "Molim te".
  "Bio sam sarkastičan."
  "I ovdje."
  "Ali pitam se postoji li nešto što ne vidimo. Kao da - samo možda - ovdje postoji neki strani utjecaj. Veći igrač. A Khadija djeluje kao posrednik."
  "Da pogađam - posrednik za Iran?"
  "Da, VAJA. Strastveno mrze Saudijce. Učinit će sve da ih potkopaju. A činjenica da su Malezijci tako blisko povezani sa Saudijcima mora ih ljutiti. Dakle, VAJA orkestrira tajnu intervenciju. Pruža Kadiji materijalnu i logističku podršku-"
  Adam se namrštio. Podigao je ruke, dlanovima prema gore. 'VAU, VAU. Polako s teorijama zavjere. Naravno, Iranci možda imaju motiv i sredstva. Ali metode za takvo miješanje jednostavno se ne slažu.'
  'Značenje...?'
  'Jesi li zaboravio? Kendra Shaw i ja smo imale posla s VAJA-om kad su pokušavali pokrenuti onu operaciju u Oaklandu. Dakle, vidjela sam ih izbliza. I vjeruj mi, to su najmizoginiji gadovi. Mrze žene. Vjeruju da su žene nesposobne za ništa osim za ropstvo muškarcima. Pa kako je moguće da VAJA financira Khadiju? Za njih bi ona bila heretik. Luda. To jednostavno ne štima.'
  Maja je otvorila usta da prigovori, ali je odmah oklijevala.
  Iran je bio pretežno šijitski, što ga je činilo prirodnim neprijateljem Saudijske Arabije, koja je bila pretežno sunitska. Ali je li to bilo dovoljno da Iran pošalje VAJA-u - obavještajnu agenciju u kojoj rade fanatici - da sponzorira Khadiju kao petu kolonu unutar Malezije?
  Jednostavno nije izgledalo uvjerljivo.
  Još gore, zvučalo je kao loš roman.
  Maja je zastenjala. "Dovraga, u pravu si." Protrljala je oči. "Um mi je umoran i zbunjen. Ne mogu ni jasno razmišljati."
  Adam je trenutak zurio u Mayu. Uzdahnuo je i posegnuo za prekidačem za svjetlo na zidu. Ugasio ga je i ispružio se na krevetu u mraku. "Treba nam san. Cijeli dan smo na adrenalinu."
  Maja je prigušila zijevanje. "Misliš?"
  "Lako je precijeniti situaciju. Idi juriti duhove koji nisu ovdje. Ali to je zadnje što trebamo učiniti."
  - Ponekad... pa, ponekad se pitam što bi tata učinio da se suoči s ovakvom krizom. I znam da ga više nema. Ali nekako se osjećam kao da sam mu razočaranje. Njegov neuspjeh. Jednostavno ne živim dostojan njegove ostavštine...
  - Hej, nemoj tako misliti. Tvoj otac je bio ponosan na tebe.
  - Je li bio?
  'Ma daj. Znam da je bio. Namjerno mi je rekao.'
  'Sređeno. Ako ti tako kažeš.'
  Adam se nasmijao. "To i ja govorim. I slušaj, sutra je novi dan. Bit ćemo bolji."
  Maya je zatvorila oči. "Za Owena, morat ćemo se više potruditi."
  
  Poglavlje 48
  
  
  Khaja je znao
  Mogla je kriviti samo sebe.
  Dopustila je svojim fedayenima da se opuste, da slave, da spuste gard. A Owen je iskoristio priliku i pokušao pobjeći.
  Ja sam Allah.
  Kad je Ayman nosio dječaka natrag u logor, Khadija se nije mogla suzdržati od stresa zbog posjekotina i modrica na njegovoj koži. Ali najstrašnija ozljeda, bez sumnje, bila je rana na dječakovoj nozi.
  Čak i pod podvezom koji je Ayman svezao kako bi zaustavio krvarenje, rana je i dalje bila užasan nered, posljedica gaženja na punji kolac. Bila je to prikrivena zamka, napravljena od naoštrenog drveta, postavljena kao naprava protiv uljeza. Bila je namijenjena samo odvraćanju uljeza od približavanja logoru, a ne sprječavanju nekoga da pobjegne iz logora u slijepoj panici, što je Owen radio.
  Khadija je odmahnula glavom, osjećajući kako joj se želudac steže.
  Sve je pošlo po zlu. Strašno po zlu.
  Ayman je stavio dječaka na improvizirana nosila.
  Lampioni na baterije bili su postavljeni po tom području. To je bilo kršenje svjetlosne discipline koju je Khadija prethodno nametnula. Ali pravila neka budu prokleta. Trebala im je svjetlost.
  Owenova noga je još uvijek suzila, grimizna mrlja upijala se u podvez. Nekoliko žena se dalo na posao, čisteći i dezinficirajući njegove rane. Miris antiseptika bio je oštar.
  Khadija se borila protiv poriva da skrene pogled. "Koliko je loše?"
  Siti je posegnula za Owenovim kapcima i razdvojila ih. Posvijetlila je svjetiljkom u oba oka. "Zjenice mu reaguju. Dakle, ne mislim da je imao ozljedu glave."
  'Fino.'
  - I ne osjećam nikakve slomljene kosti.
  'Dobro.'
  "Dakle, najveća opasnost sada je sepsa. Trovanje krvi.
  - Možete li ga izliječiti?
  "Ovdje? Ne, ne. Nemamo potrebnu opremu. I nemamo antibiotike." Siti je dodirnula Owenovo čelo. "Nažalost, već ima temperaturu. A uskoro će toksini napasti njegove bubrege, jetru, srce..."
  To je bilo posljednje što je Khadija željela čuti. Namrštivši se, zabacila je glavu unatrag, drhtavo udahnula i zaljuljala se naprijed-natrag na vrhovima prstiju. Borila se da obuzda emocije.
  Ja sam Allah.
  Previše je dobro znala da je kolac punji premazan životinjskim izmetom i otrovom dobivenim iz otrovne biljke. Namjera je bila povećati rizik od infekcije i onesposobiti neprijatelja. Što je, s obzirom na trenutne okolnosti, bila neugodna činjenica.
  Ayman je tihim glasom progovorio: "Moramo odvesti dječaka u potpuno opremljenu medicinsku ustanovu. Što prije to bolje."
  Khadija se nije mogla suzdržati od smijeha. "Amerikanci i njihovi saveznici su trenutno u punoj pripravnosti. Ako napustimo prašumu, riskiramo da se izložimo."
  'Je li važno? Ako ništa ne poduzmemo, dječakovo stanje će se pogoršati.'
  Khadija je ugrizla usnicu, stišćući prste. Pogledala je šuštanje grana drveća iznad sebe. Jedva je mogla razaznati polumjesec iza njih, uokviren konstelacijom zvijezda.
  Zatvorila je oči.
  Koncentrirala se i pokušala meditirati. Ali... zašto joj Svemogući nije progovorio? Zašto joj nije ponudio nikakvo vodstvo? Je li to bio prijekor? Božji sud za njezino samozadovoljstvo?
  Khadija nije bila sigurna. Sve što je znala bilo je da u sebi osjeća prazninu koje prije nije bilo. U njezinoj svijesti bila je rupa i to ju je ostavilo zbunjenom, izgubljenom.
  U kojem smjeru se trebam kretati?
  Konačno, Khadija je izdahnula, a nosnice su joj se raširile.
  Otvorila je oči i pogledala dječaka. Čak i sada - čak i nakon svega - još uvijek je izgledao kao anđeo. Tako nevin i čist.
  Pognutih ramena, Khadija je znala da mora donijeti odluku. Morala je ubrzati svoje planove i improvizirati. Zbog dječaka.
  
  Poglavlje 49
  
  
  Dinesh Nair je čitao
  Biblija kad je čuo buku motora i vrisku ljudi.
  Napeo se, ruka mu se ukočila dok je okretao stranicu. Proučavao je Matej 10:34. Jedna od Isusovih najkontroverznijih izjava.
  Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač.
  Dinesh je zatvorio Bibliju s osjećajem straha. Odloživši je, ustao je sa sofe. Već je prošla ponoć, ali svijeće u njegovoj dnevnoj sobi još su gorjele, treperile i bacale narančasti sjaj.
  Zvukovi su dolazili izvana njegovog stana, s ulica dalje.
  Dinesh se teturajući dovukao do svog balkona i tada je čuo pucnjeve kako odjekuju poput grmljavine, popraćene vriskovima. Bila je to mučna kakofonija koja ga je prestrašila i natjerala mu mišiće da se stegnu.
  Dragi Gospodine, što se tamo događa?
  Srce mu je zaigralo, obrazi su mu se napeli, spustio je držanje.
  Naslonio se na ogradu balkona i pogledao unutra.
  Oči su mu se raširile.
  Prizor dolje bio je kao iz noćne more. Halogena svjetla probijala su tamu, a vojnici su silazili iz oklopnih transportera, jurišajući na obližnje zgrade.
  Sveta Marijo, Majko Božja...
  Dinesh je prepoznao žute beretke i zelene uniforme vojnika. Bili su pripadnici RELA korpusa, paravojne jedinice.
  Ledena jeza prošla mu je niz kralježnicu.
  Oni su eskadroni smrti. Ovdje su da donesu smrt.
  Dinesh je gledao kako obitelj izvode iz kuće uz prijetnju pištoljem. Dječak - ne stariji od trinaest godina - iznenada se odvojio od grupe i pokušao pobjeći. Sijedokosi muškarac - vjerojatno njegov djed - vikao je i mahao mu da stane.
  Dječak je odjurio pedesetak metara prije nego što se vojnik u oklopnom transporteru okrenuo i naciljao, otvorivši vatru iz mitraljeza, a dječak se zateturao i eksplodirao u crvenu maglu.
  Njegova obitelj je vrištala i plakala.
  Dinesh je prislonio dlan na usta. Vruća žuč pekla mu je grlo, pa je povratio, presavijajući se. Povraćanje mu se prolilo kroz prste.
  O, moj Bože...
  Hvatajući dah, Dinesh se naslonio na ogradu balkona.
  Utroba mu je ključala.
  Obrisao je usta nadlanicom, zatim se okrenuo i vratio u dnevnu sobu. Duboko zadihan, ugasio je sve svijeće, gaseći im plamen. Oči su mu divlje lutale, privikavajući se na tamu.
  Dolaze li ovamo? Hoće li jurišati i na ovu stambenu zgradu?
  Dinesh je trljao bolno lice, zarivajući nokte u obraze. Nije imao iluzija. Trebao je znati da ovdje više nije siguran . Cijelo područje je bilo ugroženo. Morao je sada otići.
  Ipak, Dinesh se suočio s dilemom. Ako sada ode, ne postoji jamstvo da će Farah moći ponovno uspostaviti kontakt s njim. Nije imao nikakve rezervne planove osim toga.
  Sve što je sada imao bile su njezine posljednje upute - trebao je ostati u svom stanu dok ona ne dođe k njemu. To je bio dogovor. Jasan kao kristal.
  Ali kako može očekivati da sjedim ovdje i čekam dok oko mene bjesni krvoproliće? Ovo je ludost.
  Dinesh je odmahnuo glavom, vrpoljeći se.
  Ušao je u kuhinju. Prišao je štednjaku i naslonio se cijelim tijelom na njega, oborivši ga u stranu. Zatim je čučnuo i počeo skupljati pločice s poda, skidajući ih i posežući u šuplji pretinac ispod. Ponovno je izvukao satelitski telefon iz njegovog skrovišta.
  Dinesh je na trenutak oklijevao, gledajući ga.
  Donio je odluku.
  Spremao se za odlazak i nosio je satelitski telefon sa sobom. Dakle, Farah je imala način da ga kontaktira. Bilo je protivno protokolu - protivno operativnoj sigurnosti - ali u tom trenutku više ga nije bilo briga.
  Njegovo neposredno preživljavanje bilo je važnije od slijeđenja glupih špijunskih taktika. Inače ne bi mogao služiti Kadidži.
  
  Poglavlje 50
  
  
  Dinesh je bio zaveden
  Nazvat ću svog najmlađeg sina u Melbourneu, samo da čujem njegov glas. Ali dovraga, takva sentimentalnost morat će pričekati. Nije bilo vremena.
  Dinesh je brzo zaključao svoj stan i, sa svjetiljkom u ruci, prišao liftu u hodniku. Bio je potpuno sam. Nitko od njegovih susjeda nije se usudio izaći iz svojih stanova.
  Dinesh je pritisnuo gumb za upravljanje dizalom. Ali onda se stresao i shvatio svoju pogrešku. Nije bilo struje, pa dizalo nije radilo. Panika mu je potresla mozak i obuzela ga.
  Dinesh se okrenuo i otvorio vrata stubišta. Brzo se spustio niz stepenice i dok je stigao do prvog kata, teško je disao i znojio se.
  Jesu li pucnjava i vriska postali glasniji?
  Ili se to samo njemu tako činilo?
  Drhtavim usnama, Dinesh je promrmljao molitvu. "Zdravo Marijo, milosti puna. Gospodin je s tobom. Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i u čas smrti naše. Amen."
  Dinesh je ugasio svjetiljku.
  Izašao je iz zgrade i obišao stambenu zgradu. Dišući kroz zube, izbjegavao je gledati u smjeru pokolja. Sve se to događalo možda petstotinjak metara dalje.
  Tako prokleto blizu.
  Ali nije htio razmišljati o tome. Sve na što se usredotočio bilo je kako doći do otvorenog parkirališta straga. Tamo ga je čekala Toyota limuzina. Bio je to automobil koji je koristio samo vikendom.
  Drhtavim rukama, Dinesh je izvukao daljinski upravljač iz džepa. Pritisnuo je gumb i otključao auto. Otvorio je vrata, ali je onda oklijevao. Frknuo je i zalupio vratima.
  Glupo. Prokleto glupo.
  Trljajući čelo, Dinesh je shvatio da uopće neće moći koristiti svoj automobil. U cijelom gradu je uveden policijski sat od sumraka do zore. Nije mogao voziti osim ako nije želio da ga zaustave na kontrolnoj točki RELA.
  Dinesh se vrpoljio s remenom torbe na ramenu.
  Ako me pronađu sa satelitskim telefonom, ne znam što bi mi mogli učiniti.
  U mislima je zamišljao kako ga objese i bičuju štapom od ratana, svaki udarac mu para meso i prolijeva krv.
  Stresao se. Mučenje bi još moglo doći, i bio je spreman na njega. Ali tko je mogao reći da ga vojnik koji voli pucati neće jednostavno upucati? Ako se to dogodi, sve će biti izgubljeno.
  Dinesh se namrštio i pognuo ramena. Pritisnuo je gumb na daljinskom upravljaču i ponovno zaključao auto.
  Očajnički je trebao pobjeći, ali to je morao učiniti na manje konvencionalan način. Brzo je prešao parkiralište i prišao žičanoj ogradi na drugom kraju.
  Zurio je u njega.
  Mogu to učiniti. Moram to učiniti.
  Smirio je živce, stisnuo čeljust i bacio se na ogradu. Zanjihala se pod njegovom težinom, na trenutak ju je uhvatio, ali je potom izgubio ravnotežu i, znojnim dlanovima, pao natrag na stražnjicu.
  Frustriran, Dinesh je zastenjao, brišući dlanove o košulju.
  Ne gubi vjeru. Ne sada.
  Ustao je i povukao se unatrag. Dao si je duži zalet, a zatim se ponovno bacio na ogradu. Udarac je bio jači. Prsa su ga boljela. Ali ovaj put, pomicanjem nogu, uspio je dobiti potreban oslonac i prevrnuo se.
  Nespretno je pao u uličicu, hvatajući dah, potkoljenica mu je grebala rub otvorenog odvoda. Noga mu je pljusnula u prljavu vodu, a miris trulog smeća napao ga je u nosnice.
  Ali ignorirao je bol i smrad.
  Uspravio se i potrčao naprijed.
  Na kraju uličice se zaustavio. Čučnuo je i pritisnuo se uz raspadajući zid od opeke. Prošlo je oklopno vozilo, a njegov halogeni reflektor je prvo usmjerio svjetlo u jednom, pa u drugom smjeru. Čuo je glasove vojnika koji su se vozili na njemu. Smijali su se.
  Dinesh je duboko udahnuo i prošaptao molitvu. "Sveti Mihaele, Arkanđele, zaštiti nas u borbi. Budi naša obrana od zla i zamki đavola. Neka ga Bog ukori, ponizno molimo. A ti, o Kneže Nebeske Vojske, snagom Božjom baci Sotonu i sve zle duhove koji lutaju svijetom, tražeći uništenje duša, u pakao. Amen."
  Snop reflektora opasno se približio Dineshu. Osjetio je kako mu srce lupa u ušima, ali u posljednjem trenutku snop se skrenuo. Promašio ga je. Jedva.
  Čim je oklopno vozilo skrenulo iza ugla i nestalo iz vida, Dinesh je iskoristio priliku i pretrčao cestu.
  Ušao je na igralište, čizme su mu klizile po travi, koža mu se naježila. Sklonio se iza vrtuljka. Trepćući snažno, znoj mu se slijevao u oči, promatrao je okolinu.
  Pucnji i vriskovi bili su iza njega, i ako uspije doći do skupine školskih zgrada s druge strane polja, mislio je da će biti siguran. Te su zgrade nudile mnogo skrivenih mjesta gdje se mogao sakriti. Barem do izlaska sunca.
  Dinesh je udahnuo i izdahnuo.
  I suhih je usta trčao.
  
  Poglavlje 51
  
  
  Dvjesto metara.
  Sto metara.
  Pedeset metara.
  Dinesh je stigao do školskog perimetra. Progurao se pored slomljene ograde i našao se unutar kompleksa. Disao je promuklo, a prsa su ga pekla od napetosti.
  O, Bože Svemogući...
  Bio je barem deset godina prestar za to.
  Pognut, s rukama na koljenima, Dinesh se našao okružen smećem i krhotinama. S lijeve strane ugledao je zahrđali hladnjak, napuknut i ležao na boku poput mrtve životinje. S desne strane ugledao je hrpu trule odjeće, nagomilanu tako visoko da je tvorila mini-piramidu.
  Susjedi su počeli tretirati školsko dvorište kao prikladno odlagalište otpada. A zašto ne? Gradsko vijeće mjesecima ne odvozi smeće.
  Trgnuvši se, Dinesh se uspravio i krenuo naprijed, dok su zarasli korov i divlje cvijeće lepršali oko njega. Promatrao je školske blokove koji su se nazirali pred njim. Svaka zgrada bila je visoka četiri kata, s učionicama na svakoj razini, okružena otvorenim hodnicima i balkonima.
  Odabrao je posljednji blok. Bio je najudaljeniji od glavne ceste i vjerovao je da će mu pružiti veću sigurnost, bolje zaklon.
  Stupio je na betonsku stazu i skrenuo za ugao, približavajući se stubištu, želeći se popeti. Ali - o Bože - tada je shvatio da je podnožje stubišta blokirano rešetkastim vratima.
  Uz jauk, Dinesh je zgrabio kovane željezne rešetke i tresao ih dok mu zglobovi nisu pobijelili. Ali nije bilo koristi. Vrata su bila čvrsto zaključana.
  U očaju se odmaknuo i provjerio sljedeće odmorište, pa sljedeće.
  Ali sve je bilo isto.
  Ne. Dovraga ne.
  Zadihan, Dinesh je zaobišao školski blok i tada je naišao na alternativu. Bio je to jednokatni laboratorij u stražnjem dijelu kompleksa, izgledao je oronulo, sa zidovima prekrivenim grafitima. Bio je u sjeni većih zgrada, pa ga je bilo lako promašiti.
  Dinesh je provjerio ulazna vrata i otkrio da su zaključana lancem i lokotom, ali usuđujući se nadati, obišao ih je i pronašao razbijeni prozor straga.
  Da. O da.
  Dinesh se uvukao unutra i upao u prašnjavu, paučinom prekrivenu unutrašnjost.
  Upalivši svjetiljku, vidio je da je gotovo sve vrijedno nestalo.
  Nema uređaja.
  Nema opreme.
  Nema stolica.
  Ostali su samo veći komadi namještaja - radni stolovi i ormari.
  U tom trenutku, neki pokret privukao mu je pažnju i Dinesh se okrenuo. Obasjao je svjetiljkom naprijed-natrag i ugledao štakore kako jure u kutu, sikćući i grebući kandžama u staccato ritmu. Njihova ga je prijetnja natjerala da zastane, ali onda je odmahnuo glavom i dopustio si nervozan smijeh.
  Štetočine se više boje mene nego ja njih.
  Nervozan i znojan, Dinesh je otišao do kraja sobe, dalje od štakora, i nakon pretraživanja pronašao dobro mjesto za skrivanje.
  Sagnuo se i ugurao ispod radnog stola, a zatim se ljuljao lijevo-desno, smještajući se što udobnije.
  Zatim je, pritisnuvši leđa uza zid, ugasio svjetiljku.
  Siguran sam. Dobro sam.
  Plitko dišući, uz prašinu koja mu je golicala nosnice, Dinesh je posegnuo za privjeskom Svetog Kristofora koji je nosio oko vrata. Vrtio ga je među prstima i slušao pucnjeve kako odjekuju izvan školskog dvorišta.
  Osjećao se kao životinja, stjeran u kut i očajan. Bio je to užasan osjećaj. Pa ipak, uvjeravao je sam sebe, eskadroni smrti neće doći ovamo. Nisu imali razloga.
  Ova je škola nekoć imala preko dvije tisuće učenika i stotinu učitelja. Ali nakon što je vlada ukinula financiranje, posjećenost je opadala, sve dok na kraju nije napuštena, prepuštena truljenju i raspadanju.
  Prokleta sramota.
  Zatvorivši oči, Dinesh je gotovo osjetio sablasnu atmosferu djece koja su nekada posjećivala ove dvorane. Zamišljao je korake, glasove, smijeh. Zamišljao je svoje dječake, koji su ovdje učili prije toliko vremena.
  To su bili najbolji dani.
  Sretniji dani.
  Nostalgija mu je izmamila osmijeh na usne -
  Bum.
  Tada mu je eksplozija u daljini prekinula misli i naglo je otvorio oči.
  Što je to bilo?
  Granata? Raketa? Minobacač? _
  Dinesh nije bio stručnjak, pa nije mogao reći. Ali sada ga je obuzeo strah da će vojnici bombardirati ovu školu. Možda slučajno. Možda namjerno. Možda iz čistog užitka. Bilo je nelogično, naravno, ali nije mogao odoljeti takvim bolnim vizijama.
  Što je bilo gore? Biti pogođen mecima? Ili biti rastrgan topništvom?
  Bum. Bum.
  Sad se Dinesh tresao i teško disao.
  O Bože. Molim te...
  Ponovno je razmišljao o svojim sinovima. Dio njega bio je sretan što su u Australiji, daleko od sveg ovog ludila. Drugi dio njega bio je prestravljen, pitajući se hoće li ih ikada više vidjeti.
  Uhvatio se za glavu rukama i osjetio mučan osjećaj kajanja.
  Zašto nisam napustio/la ovu zemlju kad sam imao/la priliku? Zašto?
  Nesumnjivo je bio sklon idealizmu. Prilika da se upusti u veliku i plemenitu avanturu; borba za demokraciju.
  Kako zanimljivo.
  Kako romantično.
  Ali sada, dok je sjedio sklupčan ispod tog stola, pognut i cvileći, počeo je shvaćati da u njegovom izboru nije bilo ništa herojsko.
  Kakva sam budala bila.
  Nije bio stvoren za borca za slobodu. Naprotiv, bio je samo čovjek srednjih godina s knjiškim interesima i nikada se nije toliko bojao.
  Sveta Marijo, Majko Božja...
  Napetih živaca, Dinesh je počeo šaptati svaku katoličku molitvu koju je znao. Molio je za milost, snagu, oprost. I kad je iscrpio sve te molitve, počeo je ispočetka.
  Počeo je mucati i preskakati riječi, griješeći u kombinacijama. Ali, zbog nedostatka bolje opcije, nastavio je. To mu je dalo priliku da se usredotoči.
  Minute su se mučno sporo vukle.
  Konačno ga je svladala žeđ, prestao je moliti i posegnuo u torbu. Izvukao je bocu vode. Skinuo je čep i zabacio glavu unatrag, gutajući.
  A onda - slatki, milosrdni Isuse - čuo je pucnjavu i eksplozije, koje su postupno utihnule. Zastavši usred gutljaja, spustio je bocu, ne usuđujući se povjerovati u to.
  Ali doista, granatiranje je prešlo iz bijesnog tempa u sporadične rafale prije nego što je potpuno utihnulo. A sada, dok je brisao usne i pažljivo slušao, mogao je razaznati zvuk urličućeg motora i škripu guma koja se gubila u daljini.
  Bog blagoslovio.
  Dinesh je trepnuo, tresući se od olakšanja.
  Njegove molitve su bile uslišene.
  Gadovi odlaze. Stvarno odlaze.
  Osjećajući vrtoglavicu, otpio je posljednji gutljaj iz boce. Zatim se, ispuzavši ispod radnog stola, uspravio i protegnuo, nesigurno se ljuljajući, čujući kako mu zglobovi škripe. Naslonivši se na škripavi ormarić, izvukao je satelitski telefon i uključio bateriju.
  Tada se smrznuo.
  Pucnji i eksplozije ponovno su počeli. Ovaj put, međutim, prodorna kakofonija bila je još dalje. Kilometar. Možda dva.
  Nisu otišli. Samo su se preselili na novu poziciju. Još uvijek traže. Još uvijek ubijaju.
  S usnama koje su mu drhtale od očaja, Dinesh se osjećao prokleto. Nevoljko je vratio satelitski telefon u torbu. Zatim se sagnuo i zavukao natrag pod radni stol.
  Jedva je čekao da kontaktira Farah i dogovori evakuaciju.
  Ali - o Bože - morat će pričekati.
  Nije bio siguran.
  Još ne.
  
  Poglavlje 52
  
  
  Khaja je osjetio olakšanje
  kad se Owen osvijestio.
  Iako je dječak imao temperaturu i tresao se, još uvijek je mogao odgovoriti na sva pitanja koja mu je Siti postavila - svoje ime, godine, tekuću godinu.
  InšaAllah.
  Njegove kognitivne funkcije bile su netaknute. A kad ga je Siti zamolila da se pomakne i savije udove, dječak je to učinio bez poteškoća. Dakle, ništa nije bilo slomljeno. Ništa nije bilo istegnuto.
  Sada su se morali brinuti samo o ubodnoj rani na njegovoj nozi. Očistili su ranu i isisali što više otrova, a Orang Asli je pripremio i nanio biljnu mast kako bi ublažio dječakovu patnju.
  To je bilo najbolje što su mogli učiniti. No, Khadija je znala da samo odgađaju neizbježno. Vrućina i vlaga džungle sada su im bili najgori neprijatelji. Bila je to leglo infekcija i bilo je samo pitanje vremena kada će se toksini proširiti i preuzeti Owenovo mlado tijelo.
  Koliko su vremena imali prije nego što je pokazao znakove zatajenja organa?
  Šest sati?
  Dvanaest?
  Khadija se stresla pri toj pomisli. Nije htjela igrati igru pogađanja. Nije joj bilo u prirodi kockati se, pogotovo s tako krhkim životom kao što je Owenov. Znala je da moraju stupiti u kontakt s fedayeenima stacioniranim u dolini ispod.
  Stoga se Khadija okrenula prema Aymanu i kratko kimnula. "Vrijeme je."
  Ayman je izvukao radio iz vodootpornog kućišta i pričvrstio bateriju. Ali onda je stao, pognuvši glavu. "Mama, jesi li sigurna?"
  Khadija je zastala. Tražila je od njega da prekine radio tišinu i pošalje poruku. Bio je nervozan, ali zašto ne?
  Amerikanci su oduvijek pratili bežične frekvencije. Kružile su čak i glasine da imaju zrakoplove koji kruže oko malezijskog zračnog prostora danju i noću, opremljene senzorima dizajniranim za prikupljanje obavještajnih podataka.
  Tajanstvena vojna jedinica koja je provodila takve operacije zvala se "Izviđačka podrška". Međutim, imala je i niz drugih zlokobnih imena: Center Spike, Grobljanski vjetar, Siva lisica.
  Bilo je teško odvojiti činjenice od mita, ali Khadija je vjerojatno pretpostavila da su njihove SIGINT sposobnosti zastrašujuće.
  Naravno, znala je da su radio stanice koje su njezini fedayeeni koristili šifrirane. Ali budući da su odašiljale u standardnom UHF/VHF rasponu, nije sumnjala da će Amerikanci moći ne samo presresti već i dešifrirati šifriranje.
  Bila je to uznemirujuća pomisao.
  Naravno, Kadija bi radije uopće ne komunicirala radijem. Bilo bi puno sigurnije koristiti kurira. Bila je to provjerena metoda, ali bi bila prespora.
  Vrijeme je ključno. Ne smijemo ga gubiti.
  Khadija je uzdahnula i stavila ruku na Aymanovo rame. "Moramo iskoristiti ovu priliku. Bog će nas zaštititi. Vjeruj Mu."
  "Vrlo dobro." Ayman je uključio radio. Progovorio je u njega, riječi su mu bile oštre i precizne. "Medina. Molim vas, primite."
  Statički šum je pucketao i šištao, a ženski glas s druge strane linije odgovorio je jednako kratko. 'Razumijem. Medina.'
  S tim riječima, Ayman je isključio radio.
  Bilo je gotovo.
  Emitirana razmjena bila je dvosmislena i nedostajalo joj je detalja. To je učinjeno s razlogom. Ako bi Amerikanci uspjeli presresti razgovor, Khadija im je htjela ostaviti što manje šanse.
  Kodno ime Medina odnosilo se na sveti grad u koji je prorok Muhamed pobjegao kako bi izbjegao pokušaje atentata svojih neprijatelja. Bila je to drevna metafora.
  Fedayeeni dolje bi shvatili da to znači da Khadija planira prevesti Owena na hitno mjesto za prikupljanje, a oni bi poduzeli potrebne mjere kako bi olakšali proces.
  Ipak, Kadidža se osjećala nelagodno zbog odabranog postupka. Sada je u njezinoj duši vladala praznina, paralizirajuća tišina, kao da nešto nedostaje. Zato je zatvorila oči i potražila utjehu.
  Radim li to ispravno? Je li ovo pravi put? Recite mi. Molim vas, savjetujte.
  Khadija se naprezala slušajući, lice joj je bilo crveno.
  Ali, kao i prije, nije mogla čuti glas Vječnog. Ni šapat. Zapravo, sve što je mogla čuti bio je nezemaljski zvuk šišmiša koji su kreštali u krošnjama prašume iznad, poput duhova u noći.
  Jesu li joj se đavolska stvorenja rugala? Ili je to samo bila njezina mašta?
  O, ovo je prokletstvo.
  Teško dišući, stisnutih usana, prislonila je dlanove na lice i obrisala znoj. Htjela je zabaciti glavu unatrag i udariti šakom u nebo, vrištati i zahtijevati odgovore.
  Ali - ja Allahu - pogrbljenih ramena i tijela, suzdržala se od počinjenja tako bogohulnog čina. Odmahujući glavom, obgrlila se rukama i progutala gorčinu u ustima.
  Ako je najveći grijeh ponos, onda je najveća vrlina poniznost.
  Khadija je rekla samoj sebi da ovo mora biti test od Svemogućeg. Božanski test. Nije mogla razumjeti rimu ili razlog iza toga, ali činilo se da joj Stvoritelj sada nameće obvezu, dajući joj teret donošenja vlastitih odluka, stvaranja vlastitog puta.
  Ali zašto ovdje? Zašto sada?
  Hatidža je otvorila oči i uspravila se. Pogledala je svoje fedayine i uznemirilo ju je što je gledaju s velikim iščekivanjem.
  Da, čekali su odluku. Mogla je čak čuti nekoliko glasova kako mrmljaju svete odlomke iz Kurana, simbole vjere i odanosti.
  Khadija se iznenada osjećala nesigurno i sramežljivo. Poput prevarantice. Osuda njezinih sunarodnjaka probola joj je srce i bila je dovoljna da je gane do suza.
  Nakon što je njezin muž odrubljen, jedina joj je utjeha bila šijitska umma. Bile su udovice; udovci; siročad. Izopćenici društva. I unatoč svemu, zajedno su vodile džihad i prolijevale krv, vezane ispeklom nade i snova.
  Sve nas je dovelo do ovog trenutka nad trenucima. To je čast. Prilika. Ne bih trebao sumnjati u to. Nikada ne bih trebao sumnjati u to.
  Khadija je oštro udahnula, nos joj se naborao, tjeskoba se pretvorila u odlučnost. Obrisala je sjajne oči, kimnula i prisilila se na osmijeh.
  Neka bude tako.
  
  Poglavlje 53
  
  
  Khaja je naredio
  Njeni fedaijini su postavili logor i počeli su marširati niz padinu.
  Nije bilo idealno - padine su bile strme, staze vijugave, a tama je dodavala element neizvjesnosti.
  Stoga je, kao mjeru opreza, natjerala svakog člana svog voda da nosi kapu s reflektirajućom trakom pričvršćenom na leđima. Bila je to klasična terenska tehnika. Osiguravala je da svi održavaju urednu formaciju, pri čemu svaka osoba slijedi onu ispred sebe. Nitko ne bi ostao lutati naslijepo.
  Tako su se spustili u koloni jedan za drugim, dvojica najjačih fedayeena nosila su Owena, koji je ležao na improviziranim nosilima. Siti je neprestano pratila njegove vitalne znakove i održavala ga hladnim i hidriranim. U međuvremenu, Ayman je djelovao kao predvodnik, usuđujući se hodati ispred voda, osiguravajući da je put čist.
  Crvene zrake njihovih baterijskih lampi probijale su tamu.
  Bilo je jezivo.
  Klaustrofobija.
  Bilo bi lakše koristiti običnu rasvjetu, ali Khadija je odlučila da je to najbolji način da izbjegne privlačenje pažnje na sebe. Nažalost, to je također dovelo do toga da je njihov napredak namjerno usporen.
  Spuštajući se niz padinu, probijajući se kroz lišće, bilo je prelako poskliznuti se na komadu šljunka ili se zapetljati u nadvijenu vinovu lozu. A njihovo prigušeno crveno osvjetljenje nije uvijek olakšavalo uočavanje prepreka na neravnom terenu.
  uvijek zadržite čvrst stav.
  Srećom, Ayman je bio vješt strijelac, upozoravajući Khadiju na potencijalne prepreke na putu naprijed. Ipak, nije bilo lako. Spuštanje je bilo naporno, koljena i ramena teška, zbog čega joj se lice iskrivilo u grimasu. Obilno se znojila, odjeća joj se lijepila za kožu.
  Ali konačno, konačno, približili su se svom odredištu. Bila je to rijeka na dnu doline, ispunjena kreketanjem žaba i zujanjem vretenaca.
  Kao što se i očekivalo, drugi vod fedaija već je čekao Hatidžu.
  Benzinskim generatorom napuhali su nekoliko gumenih čamaca koji su se sada vukli po blatnjavoj obali rijeke.
  Bacili su čamce u uzburkanu vodu i održali ih na površini. Zatim su, pažljivo, vrlo pažljivo, podigli Owena s nosila u jedan od čamaca.
  Dječakove su kapke zatreperile i zastenjao je, tijelo mu se trzalo od vrućice. 'Kamo...? Kamo idemo?'
  Khadija se popela na brod i zagrlila ga kao sina. Poljubila ga je u obraz i šapnula: "Kući, Owen. Idemo kući."
  
  Poglavlje 54
  
  
  Alodki
  Dok su motori urlali i jurili niz rijeku, Khadija nije mogla a da ne osjeti osjećaj jadne tuge.
  Promatrala je drveće kako leti, vjetar joj je puhao kroz kosu. Znala je da za sobom ostavlja prekrasnu pustinju. Možda je više nikada neće vidjeti.
  Hadija je uzdahnula.
  Mjesecima je gradila umjetne bunare kako bi opskrbila svoje fedayine slatkom vodom. Skupljala je zalihe hrane diljem džungle. Postavljala je hitne punktove za prikupljanje.
  A sada?
  Pa, sada se činilo kao da jednostavno odustaje od svega.
  To uopće nije bilo ono što je planirala od samog početka; nimalo nalik onome što je zamišljala.
  Ali kad je Khadija pogledala Owena i pogladila ga po rukama, shvatila je da je to bio pravi izbor. Morala ga je prihvatiti i pomiriti se s tim.
  Elhamdulillah. Sve što ima početak ima i kraj.
  
  Poglavlje 55
  
  
  Maja se probudila
  uz zvuk zvonjave telefona.
  S mutnim očima, pretražila je pod jastukom i zgrabila mobitel. Ali onda je shvatila da je to pogrešan. Naravno da nije. Mobilni signal još uvijek nije bio u funkciji.
  Tup ... _
  Telefon koji je zvonio ležao je na noćnom ormariću. Onaj spojen na fiksni telefon.
  Uz stenjanje, Maya je pružila ruku i podigla ga iz kolijevke. "Da?"
  'Halo. Ovdje Hunter. Nadam se da vas neću probuditi.'
  Prigušila je zijevanje. 'Šteta. Već si završio/la. Koliko je sati?'
  03:00 I imamo razvoj.
  "Stvarno?" Trepnula je i uspravila se, pospanost je nestala. "Dobro ili loše?"
  "Pa, pomalo od oboje." Hunterov je glas bio napet. "Biste li vi dečki prošetali do ureda? Mislim da je ovo nešto što biste trebali sami vidjeti."
  'Kopiraj ovo. Uskoro ćemo biti tamo.'
  'Izvanredno.'
  Maja je vratila telefon na stalak. Pogledala je Adama i vidjela da je već ustao i upalio svjetlo u sobi.
  Podigao je bradu. "Nešto svježe?"
  Maya je izdahnula, tjeskoba joj se skupljala poput kiseline u želucu. "Izgleda da bismo mogli imati napredak."
  
  Poglavlje 56
  
  
  Dočasnik je čekao sat vremena.
  za njih u predvorju veleposlanstva. Ruke su mu bile prekrižene, a izraz lica ozbiljan. "Istupite, istupite desno. Dobrodošli na najveću predstavu na svijetu."
  Maja je odmahnula glavom. "Tri su sata. Sati vještica. A za vrijeme tih sati se ništa dobro ne događa."
  Hunter se još više namrštio. "Vještičarstvo... što?"
  Adam se podsmjehnuo. "Vještičji sat. Nikad nisi čuo za njega? To je potpuno suprotno od vremena kada je Isus Krist umro, što je bilo tri sata poslijepodne. Dakle, tri sata ujutro je vrijeme kada izbijaju svi duhovi i demoni. Samo da bi napakostili Isusu i pokvarili sve dobro i sveto na svijetu."
  "Hmm, nikad prije to čuo." Hunter je protrljao potiljak. "Ali opet, budući da sam musliman, ne bih."
  - Dobra metafora, zar ne?
  - Nažalost, da. Hunter ih je proveo kroz uobičajene sigurnosne provjere i doveo u ured CIA-e.
  Po ulasku, Maya je primijetila da je TOC - taktički operativni centar - bio užurbaniji nego prošli put. Bilo je više opreme; više ljudi; više buke. Bilo je prilično nestvarno, pogotovo s obzirom na to da je bilo tako rano ujutro.
  Juno ih je već čekala na ulazu u TOC, držeći Google Nexus tablet. "Pa, yousa. Dobro je da si nas počastio svojom prisutnošću."
  Maja se jedva osmjehnula. "Mora da imaš prokleto dobar razlog što prekidaš naš lijepi san."
  "Aha. To je ono što ja radim." Juno je kucnula po ploči i napravila lažni naklon. "I... neka bude svjetlost."
  Ogroman monitor iznad njih oživio je. Pojavio se pogled na grad iz ptičje perspektive, zgrade i ulice prikazane u 3D žičanom okviru, a stotine glatko animiranih ikona pomicale su se virtualnim krajolikom.
  Maya je zurila u sučelje sa mješavinom straha i nelagode. Mogla je razaznati video zapise, audio presretnute snimke i fragmente teksta. Bilo je to drugačije od svega što je ikada prije vidjela.
  Adam je polako zviždao. "Utjelovljenje Velikog Brata."
  "Zovemo ga Levit", rekla je Juno. "Ovaj algoritam nam omogućuje sistematizaciju i integraciju svih podataka promatranja. Stvaranje ujedinjenog tijeka rada."
  Juno je palcem i kažiprstom prešla preko tableta. Na monitoru se karta grada rotirala i zumirala na četvrt Kepong. Odmah izvan plave zone.
  "Evo što smo vam htjeli pokazati", rekao je Hunter. "Ovo područje je vidjelo neke od posljedica jučerašnjeg napada. Nestalo je struje. Nema signala za mobitele. A onda, uh, da, ovo..."
  Juno je ponovno provukla prstom po tabletu i video se proširio i ispunio ekran. Očito je bio s drona koji je kružio nad predgrađem, a kamera mu je odašiljala slike u toplinskom infracrvenom rasponu.
  Maya je mogla razaznati nešto što je izgledalo kao oklopna borbena vozila Stryker kako okružuju okolne ulice, dok su se deseci vojnika raširili, a njihovi toplinski potpisi sjajili su u mraku dok su stezali omču oko bloka. S ove visine izgledali su poput mrava koji svrhovito jure uokolo.
  Maja je suho progutala knedlu. "Što se ovdje događa?"
  "Nešto astronomski nije u redu", rekla je Juno. "Jedan od naših dronova bio je u rutinskom preletu kada je naišao na ovu scenu."
  Lovac je odmahnuo glavom i pokazao. "Ono što gledaš je RELA uređaj. Veličine tvrtke. Provaljuju u kuće. Pucaj u svakoga tko se opire ili pokuša pobjeći..."
  Kao na znak, Maya je promatrala kako na ekranu eruptira simfonija jarkih bljeskova. Odjeknula je pucnjava, a vidjela je civile kako bježe iz svojih domova samo da bi bili masakrirani u vlastitim dvorištima, njihova tijela padaju jedno za drugim.
  Krv koju su prolili izgledala je kao srebrne mrlje, postupno nestajući iz vida dok se hladila na travi i tlu. Termovizija je samo učinila zločin još strašnijim.
  Maya se gotovo zagrcnula i osjetila je grč u utrobi. "Je li MacFarlane ovo odobrio? JSOC tamo dolje?"
  "Malezijci to rade jednostrano. General nije imao nikakvo prethodno upozorenje." Hunter se nelagodno premjestio s noge na nogu. "Također je to učinio i načelnik Raynor."
  - Pa, kako je, dovraga, ovo moguće?
  Juno se oglasila: "Nakon napada na Plavu zonu, stvari su postale napete. Malezijci i mi... pa, recimo samo da trenutno nemamo najbolji radni odnos."
  'Značenje...?'
  "To znači da više ne dopuštaju JSOC-u da djeluje kao 'treneri' i 'savjetnici'. Ne trebaju im naše upute, a sigurno ne žele našu prisutnost."
  Lovac se nakašljao i raširio ruke. Izgledao je posramljeno. "Poglavica i naš veleposlanik su sada u Putrajayi. Pokušavaju dobiti audijenciju kod premijera. Istražite stvar do kraja."
  Adam je iritirano pokazao prstom na nos. "A kako se to događa?"
  - Pa, šef kabineta premijera kaže da spava i da ga se ne može probuditi.
  Maja je frknula i udarila dlanom o najbliži stol, a obrazi su joj pocrvenjeli. "Taj gad namjerno šuti. Invazije u Kepong se ne događaju bez dopuštenja premijera."
  - Ovo je promjenjiva situacija, Maya. Pokušavamo...
  "Što god učiniš, nije dovoljno dobro." Maya je sada stisnula zube, stisnuvši čeljust tako snažno da ju je boljelo. Nije mogla vjerovati da se ovo događa. Osjećala se kao najodvratnija kozmička šala.
  Premijer je došao na vlast zahvaljujući stranom pokroviteljstvu. Trebao je biti izabrani - čovjek s kojim Zapad može surađivati. Pametan, odgovoran i racionalan.
  No posljednjih mjeseci njegovo je ponašanje postajalo sve nepredvidljivije te se počeo zabarikadirati u svojoj rezidenciji, zaštićen slojevima tjelohranitelja, tenkova i topništva. Bio je uvjeren da ga pobunjenici pokušavaju ubiti i, nevjerojatno, vjerovao je da njegov vlastiti rođak planira svrgnuti njegovo vodstvo.
  Zbog toga se rijetko pojavljivao u javnosti, a u rijetkim prilikama kada bi napuštao svoju vilu, to je činio samo u teško naoružanoj pratnji. Kružile su čak i glasine da je pribjegao korištenju dvojnika samo kako bi postao teža meta. Toliki je bio njegov strah od atentata ili državnog udara.
  Možda ga je napad na Plavu zonu potpuno izbacio iz ravnoteže. Možda je zaista izgubio kontakt sa stvarnošću.
  Što god.
  Sve što je Maya znala bilo je da sve više sliči na još jednog shizofrenog tiranina, skrivajući se iza sve tanjeg sloja pseudodemokracije.
  Bio je to prilično loš rezultat, posebno s obzirom na to da su ga međunarodni mediji nekoć prozvali Mandelom jugoistočne Azije. Posljednja nada za poštenje i pristojnost u opkoljenoj regiji.
  Da, točno. Nije baš tako ispalo, zar ne?
  Tada je Maya osjetila Adamovu ruku na svom ramenu kako je nježno stišće. Trznula se, boreći se da kontrolira svoje emocije.
  "Jesi li dobro?" prošaptao je Adam.
  "Dobro sam." Maya je odgurnula njegovu ruku, uvlačeći zrak kroz nos.
  Jedan, dva, tri...
  Izdahnula je kroz usta.
  Jedan, dva, tri...
  Tamo su ubijani civili, i bilo je jako, jako loše. Ali znala je da histerija u ovom trenutku neće promijeniti situaciju.
  Uostalom, što je JSOC namjeravao učiniti? Doletjeti i izazvati Operaciju RELA? Pribjegavati meksičkom obračunu?
  Kad bi se to dogodilo, moglo bi se sa sigurnošću reći da bi se već krhki odnos između Amerikanaca i Malezijaca samo dodatno razišao. I Bog zna kako bi premijer reagirao, našavši se prisiljen leđima uza zid.
  Dovraga.
  Koliko god bilo teško, Maya je shvatila da mora ostati nepristrana u vezi s tim. Ostati objektivna. To je bio najbolji način - možda i jedini način - da se snađe u ovom kaosu.
  Hunter je rekao: "Obećavam ti, Maya, premijeru ćemo iznijeti naše najžešće prigovore. Ali zasad sve što njegov šef kabineta govori jest da je ovo legitimna protuteroristička operacija. Ciljaju određene zgrade. Iskorijenjuju agente spavače. I - pazi ovo - čak tvrdi da je RELA bila pod izravnom vatrom kada su ušli u područje. Dakle, čini se da to opravdava agresivni stav koji vidimo."
  Maja je govorila tiho i ravnomjerno. "Premijer zna da je na vlasti samo zahvaljujući stranoj pomoći, zar ne?"
  "Mislim da zna i ne boji se otkriti naš blef. Razumije da ga nećemo pustiti, unatoč njegovim histeričnim ispadima i promjenama raspoloženja. Jer nam je još uvijek potreban kako bismo održali određenu stabilnost u zemlji."
  - O, šarmantno.
  Adam je pogledao Huntera, pa Juno. "Slušaj, ovo nema nikakvog smisla. Predgrađa Keponga su uglavnom kršćanska, budistička i hinduistička. Što ovo čini jednim od rijetkih mjesta u gradu gdje su muslimani čvrsta manjina, a oduvijek su bili vatreni suniti. Iste ptice i sve to. Dakle, šijitska filozofija ovdje se nikada nije stvarno ukorijenila. A Khadija nikada nije pokušala forsirati problem."
  "Dobra procjena", rekla je Juno. "Povijesno gledano, ovo je područje bilo čisto i mirno. Čvrsto provladino."
  - Pa što to daje?
  Juno je uzdahnula i kucnula po tabletu. Videozapis drona je zumiran, a virtualna slika Keponga je povećana i rotirana. Ono što je izgledalo kao stambena zgrada bilo je označeno crvenom bojom. "Ranije te večeri, naši analitičari su uhvatili signal sa satelitskog telefona. Bio je vrlo kratak - samo devedeset sekundi. Zatim se smračilo."
  Hunter je slegnuo ramenima. "Slučajnost ili ne, devedeset sekundi je trebalo našim intelektualcima da presretnu razgovor. Što, naravno, nisu smjeli učiniti."
  Adam je cvocnuo jezikom. "Dakle... netko je vježbao osnovne OPSEC mjere."
  - Izgleda tako.
  - Ali uspjeli ste geolocirati telefon.
  - Da, ali nije točan dvorac. Znamo okvirno područje, ali ne možemo reći koji je točno stan ili čak koji kat.
  "Jesi li uspio snimiti IMSI ili IMEI telefona?" upitala je Maya.
  IMSI je kratica za International Mobile Subscriber Identity, serijski broj koji koriste SIM kartice koje rade na mobilnoj ili satelitskoj mreži.
  U međuvremenu, IMEI je bio kratica za International Mobile Station Equipment Identity (International Mobile Station Equipment Identity), još jedan serijski broj kodiran u sam uređaj.
  Majin agent, Lotus, dostavio im je popis IMSI i IMEI brojeva povezanih s telefonima koji su možda ukradeni iz Posebnog odjela. Vjerovala je da bi, ako uspiju usporediti te informacije, mogli imati šanse identificirati tko je koristio taj određeni uređaj.
  Hunter je odgovorio: "Da, zabilježili smo IMSI, ali nam nije bio od velike koristi. SIM kartica je registrirana na izmišljeno ime i adresu. Gotovo sigurno je došla s crnog tržišta. Što se tiče samog uređaja? Pa, sretno s tim. Ispada da IMEI odgovara satelitskom telefonu koji se nalazi u skladištu Specijalne podružnice."
  'Da. Ne kažeš valjda...'
  "Je li poziv bio dolazni ili odlazni?" upitao je Adam.
  "Odlazi", rekla je Juno. "Međunarodno. Pratili smo ga do Hobart Cityja."
  'Tasmanija...'
  "Bingo. Pozivamo naše australske prijatelje iz ASIO-a da se pobrinu za ovo. Međutim, pitanje je zašto bi ikome u Kepongu trebao satelitski telefon? To je zabranjena roba, posebno ona ukradena iz Posebnog odjela."
  Maja je proučavala kartu na ekranu. "Jesu li vojnici RELA-e već pretražili stanove?"
  "Ne", rekao je Hunter. "Jednom su mu se približili na nekoliko stotina metara. Ali od tada su otplutali prema jugu. Čini se da se sada koncentriraju na skupinu kuća udaljenih oko dva kilometra."
  Maya je zagrizla usnicu i razmislila. "Ne može biti slučajnost. Mislim, što ako su Malezijci jednostavno odlučili taktički odigrati u Kepongu? Za što? Za ležeran lov na lisice? Hej, ne vjerujem u to. Mislim da imaju osobu koja ih zanima na radaru. Ali ne znaju točno tko je on ili čak gdje je. Sve što trenutno imaju su najmaglije ideje. Što znači da traže na krivom mjestu. Barem zasad." Maya je značajno pogledala Adama, a njezino paukovo čulo je trnulo. "Ali, gle, trenutno imamo bolje informacije od Malezijaca. I možda - samo možda - ovo je prilika koju smo čekali." Maya je pogledala Juno. "Ima li ikakve šanse da pronađete podatke o najmu stanova?"
  "Vjerujem da mogu, sise." Junonini su prsti letjeli po tabletu, brzo tipkajući.
  "Filtrirajte muslimanske stanovnike. Usredotočite se samo na nemuslimane. Zatim usporedite rezultate s onima koji su putovali u Australiju u posljednjih dvanaest mjeseci."
  "Zašto nemuslimani?" upitao je Hunter.
  "Igram na osnovu intuicije", rekla je Maya. "Khadijah je pokazala spremnost za suradnju s Orang Asli. Dakle, možda ovdje radi isto. Komunicira s nekim tko je kršćanin, budist ili hinduist."
  Adam je kimnuo. 'Da. Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj.'
  Na zaslonu se pojavila proračunska tablica i počela se pomicati okomito. Prvi stupac sadržavao je popis imena, drugi stupac osobnu iskaznicu s fotografijom, a treći stupac metapodatke preuzete iz putovnica.
  Strogo govoreći, Maya je znala da su njihovi postupci nezakoniti. Hakirali su nacionalni registar zemlje i Malezijcima nisu ništa govorili. Međutim, u tom trenutku diplomatske kurtoazije više nisu bile važne.
  Maja je shvatila da je jedna od osobitosti malezijskog režima bila potreba klasificiranja svih po rasi i religiji . To se radilo pri rođenju, a od dvanaeste godine svaki je građanin morao nositi biometrijsku karticu.
  Prijava za posao? Trebala vam je ova kartica.
  Kupujete kuću? Trebala vam je ova karta.
  Pregled u bolnici? Trebala vam je ova kartica.
  Kroz ovaj birokratski proces, vlada je mogla odrediti tko je musliman, a tko nije, i, što je još važnije, mogla je odvojiti sunite od šijita. To je bila sama bit društvenog inženjeringa - katalogiziranje svakog građanina i zatim praćenje od kolijevke do groba.
  Ironija toga nije promakla Mayi. U prošlosti bi osudila takvu praksu. To je bilo kršenje privatnosti i dostojanstva. Ali sada - iznenađenje, iznenađenje - oslanjala se na ovaj podli sustav da bi obavila stvari, proklete građanske slobode.
  "Imamo tri pozitivna podudaranja." Juno se nasmiješila, prelazeći prstom preko tableta. "Wong Chun Oui. Helen Lau. I Dinesh Nair."
  Maja je proučavala fotografije izdvojene na ekranu. Ako je i osjećala ikakvu krivnju, nije je primijetila. Sva tri lica bila su bolno obična. Nikakvog mračnog vudua. Oči su joj lutale naprijed-natrag. "Bilo koje od njih moglo bi nas zanimati."
  "Natjerat ću naše analitičare da dublje istraže njihovu pozadinu. Vidjet ćemo hoćemo li pronaći neke znakove za uzbunu."
  'Dobro. Što više informacija imamo, to će nam ciljanje biti točnije. Onda se možemo baciti na posao.'
  Hunter se namrštio. "Vau, vau, vau. Samo čekaj malo. Nikada prije nismo bili stacionirani u Kepongu. Nikada nije bilo razloga za to."
  "Da, prijatelju", rekao je Adam. "Znamo područje. I, za ime Boga, ovo je prilika koju smo čekali. Može se iskoristiti. Uhvatimo ga."
  - A Malezijci?
  "Pa, Bože moj, bili su dovoljno ljubazni da nas drže podalje od toga i da postanemo prevaranti. Pa mislim da bismo im trebali uzvratiti uslugu. Uslugu za uslugu. Je li fer?"
  Lovac je oklijevao i protrljao čelo. Zatim se nasmijao. 'Dobro. Dobro. Pobijedili ste. Pokušat ću ovo razjasniti sa šefom Raynorom i generalom MacFarlaneom.'
  Maja je stisnula zube. "Pa, bolje je prije."
  
  Poglavlje 57
  
  
  Ton iz CIA-e
  Oružarnica nije bila najprivlačnije mjesto za posjet. Bila je to samo linija, čelične police i sterilna rasvjeta. Čista funkcionalnost, bez estetike.
  Ovo je bila soba u kojoj ste se pripremali za rat.
  Maya je odjenula prsluk Zmajeve kože, taktičke rukavice te štitnike za laktove i koljena. Zatim je markerom na majicu i hlače napisala svoju krvnu grupu, zajedno s inicijalima "NKA" - skraćenicom za "Nema poznatih alergija".
  mjera opreza.
  Ne daj Bože da naleti na kišu metaka i bude upucana. Ali ako je to slučaj, htjela je da joj liječnici koji je liječe pruže najbolju moguću skrb. Bez uvoda, bez nagađanja. Samo izravno na stvar.
  Danas je dan kada će se to dogoditi.
  Bilo je to fatalističko razmišljanje, da, ali nužno. To je bilo upravo ono što su joj roditelji usadili u nju otkad je bila djevojčica. Nikada se ne bi trebala bojati razmišljati o nezamislivom i predvidjeti svaku mogućnost.
  Uvijek je bolje biti siguran nego liječiti.
  Maja je prišla jednom od ormarića za oružje. Odabrala je pušku HK416 i rastavila je na pojedinačne dijelove. Provjerila je komponente na prljavštinu i koroziju, uvjerila se da je sve čisto i podmazano, a zatim je ponovno sastavila pušku i testirala njezinu funkcionalnost.
  Pritisnula je prekidač na podu, zatim na rafal, pa na puni automatski način. Pomicala je ručicu za punjenje i zatvarač, pritiskajući okidač, svaki put proizvodeći glatki klik.
  Dobro je krenuti.
  Maja je položila pušku u krilo. Pramenovi njezine kose bili su labavi, lepršali su u struji njezina daha. Nije bilo ništa iskonskije, visceralnije od lova na ljude. Dovoljno je dobro poznavala rutinu. Prikupiš informacije o bjeguncu, zatim ga progoniš i pribiješ uza zid.
  Pronaći.
  Ispraviti.
  Kraj.
  Mehanika je bila hladna i jednostavna. Tako je bilo od pamtivijeka. Kandže i očnjaci. Adrenalin i krv. Jedini dio mozga koji je bio važan bio je reptilski.
  Ali nešto u vezi s ovom misijom natjeralo je Mayu da zastane. Osjetila je emocionalnu težinu u duši; težak teret kojeg se nije mogla riješiti.
  Razmišljala je o svemu što ju je dovelo do ovog trenutka.
  Owenova otmica.
  Juriš na Plavu zonu.
  Masakr u RELA-i.
  Ništa od ovoga se nije dogodilo u moralnom vakuumu. Naprotiv, svaki incident bio je poput kamena bačenog u nekoć mirno jezero, uzrokujući nasilne nemire, posljedice nasilja koje su se širile prema van, uništavajući živote.
  Ovaj lov bi tome samo doprinio.
  Još jedna stijena...
  Maya nije imala iluzija o poštenoj i iskrenoj borbi. Dovraga, tako nešto nije postojalo. Otkad je sletjela u Kuala Lumpur, pohađala je brzi tečaj o ljudskoj izopačenosti.
  Svjedočila je svim okrutnim i ciničnim izračunima koji su napravljeni. Bogati su učvrstili svoje privilegije, dok su siromašni patili jednostavno zato što su se našli na krivoj strani apstraktne jednadžbe.
  A što je ta jednadžba? Demokracija? Sloboda? Pravda?
  Bilo je dovoljno da joj se zavrti u glavi.
  Kad je bila vojnikinja, bila je zaštićena od tako teških pitanja. Kad ti je rečeno da iskočiš iz aviona, skočio si. Kad ti je rečeno da braniš brdo, branio si ga.
  Da, jednostavno si slijedio naredbe i radio to najbolje što si mogao. Ništa nisi usudio, ništa nisi dobio. A ako prekršiš kodeks ponašanja, možeš biti prokleto siguran da ćeš biti izveden pred vojni sud i pred vojni sud.
  Ali sada je bila duh Odjela Jedan. Podzemna operaterka. I odjednom više sve nije izgledalo tako jasno i suhoparno.
  Koja su bila pravila sudjelovanja?
  Gdje su bile kontrole i ravnoteže?
  Ženevska konvencija?
  Atmosfera situacije ju je pomalo plašila, jer se upuštala u mračne, neplodne krajeve, balansirajući na samom vrhu geopolitike.
  Pa, prokletstvo...
  Maja je suzila oči i zabacila kosu unatrag, trljajući sljepoočnice.
  Sjedeći pokraj nje na klupi, Adam je punio spremnik puške patronom. Zastao je i pogledao je postrance. "O, o. Znam taj pogled. Opet imaš mračne misli."
  "Ne pokušavaj mi čitati misli."
  - Neću morati. Jer ćeš mi reći što te točno muči.
  Maja je oklijevala, trljajući ruke. "U redu. U redu. Jesmo li ovdje dobro? Mislim, jesmo li stvarno?"
  "Je li to trik pitanje?" Adam se ukočeno nasmiješio. "Nisam znao da je to osnova egzistencijalizma. Inače bih osvježio znanje Kierkegaarda i Nietzschea."
  "Zar te ne brine ono što smo vidjeli u TOS-u? Vojnici RELA-e učinili su što su učinili..." Maya se mučila pronaći riječi. "To je bilo masovno ubojstvo. Prokleto besmisleno."
  "Ah, da. Nije baš najbolji sat premijera." Adam je slegnuo ramenima. "Kad bih morao nagađati, rekao bih da mu je ponos povrijeđen napadom na Plavu zonu. Ne može vjerovati da ga je žena - šijitkinja - uspjela nadmudriti. Dovraga, azijskim rječnikom, moglo bi se reći da ga je Khadija osramotila."
  'Tako je. Ponižen je. Zato šalje svoj odred nasilnika u Kepong, posljednje moguće mjesto gdje bi Crne udovice mogle biti. Puca na civile koji se ne mogu braniti...'
  "Pa, ovaj čovjek se već probio do moći. Možda sada pokušava probiti do mira."
  "Ubijanje radi mira jednako je racionalno kao silovanje radi nevinosti." Maya je stisnula usne. "Budimo iskreni - podržavamo prljavi režim u Putrajayi. Podržavamo problem..."
  - Ne bismo trebali pitati zašto...
  "Naš je posao ili učiniti ili umrijeti, da. Ali jeste li se ikada pitali kako će se sve to završiti? Mislim, recimo da pronađemo ovog kriminalca satelitskim telefonom. Pratimo krekere. Vratimo Owena. Dokrajčimo Khadiju. Što onda?"
  "Pa, hmm, vidjet ćemo." Adam je protrljao bradu i pogledao u strop. Pravio se da je duboko zamišljen. "Prvo, Owenovi roditelji bit će oduševljeni što im se sin vratio živ i zdrav. Drugo, moći ćemo odsjeći glavu zmije i osakatiti pobunjenike. I treće, političari u Washingtonu i Wellingtonu bit će mirni znajući da im rejting stalno raste." Adam je pretjerano kimnuo, odmahujući glavom. "Zaključno, jednu zaslugu možemo pripisati dobrim dečkima. Hura."
  Maja se nasmijala. "Ne. Nije velika stvar. I dalje ćemo biti zaglavljeni s tiraninom u Putrajayi. Vraćamo se na početak. A to nas sigurno ne čini dobrima."
  "Bilo kako bilo, ovaj je čovjek pobijedio na izborima s velikom razlikom..."
  "Izbori koji su bili namješteni i plaćeni. Uglavnom na Zapadu."
  "Jer je alternativa bila gora. Mnogo gora. A mi si to nismo mogli priuštiti."
  "To nije ono za što se tata borio. Želio je pravu, funkcionalnu demokraciju..."
  Adam je zastenjao. "I platio je najveću cijenu za svoja uvjerenja."
  Maja je odmah zašutjela, pogledala dolje i stegnula pušku u prstima. Sad je bila ljuta na Adama, ne zato što nije bio u pravu, već zato što je bio u pravu.
  U idealnom svijetu, liberalna demokracija bila bi odgovor na sve probleme. Vlada naroda, za narod. Ali ne ovdje, ne sada.
  U nekom trenutku, demokracija se samouništila i sada je ova zemlja postala kotao mržnje i nepravde. Nitko više nije bio zainteresiran za izgradnju metaforičkih mostova za mir. Ne. Bili su zainteresirani samo za njihovo dizanje u zrak, a što više vatrometa, to bolje.
  Tko je točno bio kriv za ovu neugodnu situaciju?
  Malezijci? _
  Amerikanci? _
  Saudijci? _
  Hadija?
  Granica između dobra i zla - moralnog i nemoralnog - postajala je sve nejasnija. I postajalo je sve teže reći tko je bacio prvi kamen koji je pokrenuo ovaj beskrajni ciklus osvete.
  Maja je osjetila kako joj se želudac okreće.
  Možda nitko nije nevin ni za što od ovoga. Jer svi su umiješani u korupciju, laži i ubojstva. Čak i mi.
  Adam je lagano odmahnuo glavom i uzdahnuo. Podigao je dlan u pokajničkom gestu. "Maya, žao mi je. Nisam to trebao reći. Tvoj otac je bio dobar čovjek..."
  Maja je snažno trepnula i pogledala Adama poput ledene kraljice. 'O, da. Bio je. I sramio bi se sve ove krvožednosti i pokolja u koji smo se upustili.'
  "Žudnja za krvlju? Što?"
  'Eto ga. Postali smo naoružani imperijalisti koji pokušavaju blefom doći do pobjede. Ali znate što? Nemamo dugoročnu strategiju niti moralnu prevlast. Sve što imamo je psiho-diktator.'
  Adam se trznuo, ligamenti u vratu su mu se zategli. "Slušajte, nismo imperijalisti. To su ljevičarske gluposti, i vi to znate. Borimo se za ono što je ispravno - da vratimo Owena i stabiliziramo zemlju."
  - A onda...?
  "A onda možda možemo imati još jedan krug izbora. Postaviti odgovarajuće vodstvo. Ali vrijeme mora biti pravo..."
  "Demokracija, demokracija", rekla je Maya sarkastično. "Sve počinje s moralnim proklamacijama, ali onda se sve pretvori u kaljužu. Sjećaš se Iraka? Afganistana? Hej, što je netko jednom rekao o onima koji odbijaju učiti iz povijesti?"
  Adam je zurio u Mayu, a bijes mu je oblio obraze.
  Kutovi usana su mu drhtali, kao da želi protestirati, ali onda je spustio pogled i nastavio ubacivati metke u spremnik puške. Pokreti su mu bili oštri i bijesni. 'Dosta. Samo da završimo ovu operaciju i obrišemo prašinu. O prokletoj semantici možemo se kasnije raspravljati.'
  Maja je teško uzdahnula i skrenula pogled.
  Nikada se prije nisu ovako svađali. Ne koliko se ona sjećala. Ali ova je misija zabila klin među njih, otkrivajući pukotine za koje nikada nije ni sumnjala da postoje.
  Da, počela je zamjerati Adamu. Njegov ton bio je odbojan; pogled previše neozbiljan. Ali opet, što je očekivala? Adam je bio nepopustljivi nihilist. Nije ga bilo briga za nijanse geopolitike. Sve što je želio - sve što je žudio - bilo je pronaći terorista. Sve ostalo je bilo nevažno.
  Ali Maja je znala bolje.
  Razumjela je da će biti posljedica za ovakvu vrstu arogancije. Postojao je samo određeni broj kinetičkih akcija koje si mogla izvesti prije nego što si doživjela neizbježnu reakciju.
  Koja je svrha eliminirati jednog terorista ako ćeš na kraju stvoriti još tri? To je kao da igraš jebenog udarca krtice.
  Zabrinuta Maja odlučila je da nema jednostavnih odgovora. Sve što je mogla učiniti bilo je usredotočiti se na zadatak i koncentrirati se na problem.
  Stoga je uzdahnula i stavila pušku na klupu pokraj sebe. Izvadila je pametni telefon i otvorila slike triju nepoznatih osoba. Napravila je animiranu prezentaciju i pustila je da se vrti, proučavajući svako lice iznova i iznova.
  Iskreno govoreći, nije imala puno posla.
  Juno je još uvijek bila u TOC-u, surađujući s analitičarima kako bi prikupila informacije, dok je Hunter bio u SCIF-u, na konferencijskom pozivu sa šefom Raynorom i generalom MacFarlaneom, pokušavajući dobiti ovlaštenje za izvršenje.
  U tom trenutku, Maya je imala samo svoj instinkt, i to ju je natjeralo da zaustavi slajdove. Privukao ju je treći osumnjičenik - Dinesh Nair. Izgledao je kao običan umirovljenik. Prosijeda kosa. Podšišana brada. Trbušasta brada.
  Ali nešto je bilo u njegovim očima.
  Tračak tuge.
  Nije mogla točno odrediti, ali činilo se kao netko s prazninom u duši. Netko tko je žudio za razlogom da ga slijedi. Možda mu je trebao osjećaj svrhe ili se možda samo želio ponovno osjećati mladim.
  Može biti...
  Maya je nagnula glavu, pitajući se je li to Dinesh.
  
  Poglavlje 58
  
  
  Dinesh Nair je pažljivo slušao.
  Sad je jedva čuo pucnje. Udaljili su se još više u daljinu, pucketajući i pucajući poput bezopasnog vatrometa, gotovo beznačajni.
  Da...
  Znojan i iscrpljen, poljubio je svoj privjesak svetog Kristofora.
  Hvala Bogu. Gadovi se neće vratiti.
  Odlučio je da je dovoljno čekao. Ispuzao je ispod radnog stola, napipao satelitski telefon, ubacio bateriju i uključio ga. Ustajući, prišao je razbijenom prozoru i, naslonivši se laktom na izbočinu, nagnuo se i primio signal.
  Drhtavim prstom okrenuo je broj koji mu je Farah dala zapamtiti. Linija se spojila i pustio je da zvoni točno tri puta prije nego što je spustio slušalicu.
  kod za slučaj nevolje.
  Sada je samo trebao čekati povratni poziv.
  Trepćući i gutajući, Dinesh je obrisao lice rukavom. Nije bio siguran što će se sljedeće dogoditi. Hoće li mu biti naređeno da se prebaci na mjesto izvlačenja? Ili će Farah doći ravno po njega?
  Nije važno. Samo me izvucite odavde. Molim vas.
  Vrtjelo mu se u glavi, tijelo mu je bilo mlitavo. Ali nije se mogao pomaknuti s prozora. Znao je da njegov satelitski telefon ima slab prijem osim ako nije vedro nebo, a nije si mogao priuštiti da propusti uzvratni poziv.
  Dinesh je čekao. Naslonjen na prozorsku dasku, kolebajući se između budnosti i sna, ponovno je pomislio na svoje dječake. Svoje dragocjene dječake. I osjetio je ubod tuge.
  O, milosrdni, milosrdni Isuse...
  Većinu svog odraslog života proveo je naporno radeći, štedeći novac kako bi poslao sinove u Australiju, govoreći im da se nikada ne vraćaju u Maleziju.
  I ipak... evo ga. Uključivanje u ovaj prljavi rat. Obmanjivanje samog sebe retorikom promjene.
  Oči su mu se navlažile, a prsa su mu se nadimala. Je li bio naivni sanjar? Ili je bio potpuni licemjer? Više nije bio siguran.
  Znao je samo da nada koju je njegovao - nekoć tako moćna i primamljiva - sada blijedi poput svjetlucave fatamorgane u pustinji. Ostao je samo strah i očaj.
  Kakva sam budala bio. Kakva budala...
  U tom trenutku, satelitski telefon u njegovoj ruci zazvonio je i zavibrirao. Napeo se i obrisao nos koji je curio, a zatim se javio. "Halo?"
  Farahov glas ga je izazvao: "Ali ja, siromah, vidim samo svoje snove. Prostirem svoje snove pod tvoje noge."
  "Garaj polako..." Dinesh je promucao, spotičući se o riječi. "Garaj pažljivo, jer gaziš po mojim snovima."
  - Jesi li kod kuće?
  'Ne, ne. U školi sam. Napuštenoj školi.'
  "Ovdje ne bi trebala biti." Farah je zastala. "Protivila si se protokolu."
  - Ja... molim vas, nisam imao izbora. Vojnici RELA-e su ubijali ljude. Bio sam uplašen. Nisam znao što da radim...
  'Razumijem. Pričekajte. Nazvat ću vas s uputama.'
  Red se spustio.
  Dinesh se trznuo, lice mu je pocrvenjelo, usne su mu drhtale. Nije ga pitala kako je. Nije ga čak ni pokušala umiriti.
  Prokletstvo. Kako se usuđuje objesiti me? Zaslužujem bolje od ovoga.
  Frustriran, stisnuo je šaku i udario njome o prozorsku dasku. Stenjući, dao je obećanje samom sebi.
  Ako ovo preživim, napustit ću zemlju. Napustiti zauvijek.
  
  Poglavlje 59
  
  
  Khaja
  i njezini fedayini stigli su u selo.
  Kampung Belok.
  Ovdje su završavale tropske šume i počinjale mangrove močvare, gdje se slatka voda pretvarala u slanu. Drvene kuće na obali rijeke stajale su na stupovima, a oko njih su iz smaragdnih močvara rasli gusti slojevi drveća.
  U daljini je Hatidža čula šum valova, a zrak je bio ispunjen slanim mirisom. More je bilo blizu.
  To ju je nasmijalo. Nekad je odrasla u selu vrlo sličnom ovom. Da, u srcu je bila djevojka s mora. Oduvijek je bila. Oduvijek će biti.
  Khadija je pogledala dječaka. Još se tresao od vrućice. Dodirnula mu je čelo, a zatim ga pogladila po kosi. "Još samo malo, Owen. Uskoro ćeš biti kod kuće."
  Njihovi su čamci usporili dok su zaobilazili napola potopljeno drvo i plutali prema molu.
  Khadija je pogledala gore i ugledala Orang Asli kako ih čekaju na peronu, prepuni crvenih lampiona. Kao da je cijelo selo - muškarci, žene i djeca - najavilo njihov dolazak.
  Ja sam Allah.
  Bila je skromna.
  Bio je tako rani sat.
  Dok su im se čamci približavali, mladi Orang Asli pružio je ruku tražeći pomoć i zategnutim užetom privezali su plovila za mol.
  Pažljivo, vrlo pažljivo, Ayman i Siti su im pomogli podići Owena.
  Tada je Khadija stupila na platformu, a oduševljena gomila gurnula ju je naprijed. Djeca su je hvatala i ljubila za ruke. Žene su je grlile, uzbuđeno čavrljajući. Njihovi su se lampioni njihali. Doživljaj je bio hipnotički; gotovo duhovan.
  Za njih je ona bila i kalif i sejida.
  Vođa je došao iz loze samog Poslanika.
  Konačno, seoski starješina istupi naprijed. Sagnuo je glavu, a osmijeh mu je isticao bore na usahlom licu. "Mir s tobom."
  "Mir i s tobom, ujače." Hadija je kimnula. "Davno je to bilo."
  Naravno, seoski poglavar nije bio zapravo njezin ujak. Pozdrav je bio počastan, jer su tako stvari funkcionirale u tom dijelu zemlje.
  Adat Dan tradicionalan.
  Običaj i tradicija.
  Uvijek.
  
  Poglavlje 60
  
  
  Jtolk ispod
  Seljani su iskopali mrežu tunela po površini Kampung Beloka.
  Njihov mukotrpan rad započeo je mnogo prije ustanka. Centimetar po centimetar, metar po metar, kopali su direktno ispod svojih domova, skrivajući svoj rad od znatiželjnih pogleda izviđačkih zrakoplova.
  Sada su imali opsežnu mrežu koja se protezala daleko izvan njihovog naselja, a njezin dizajn temeljio se na zloglasnoj mreži Cu Chi koju su koristili gerilci tijekom Vijetnamskog rata.
  Takvi tuneli mogli su se koristiti za sklonište, pregrupiranje i opskrbu te za nadmudrivanje i nadživljavanje neprijatelja.
  Mogućnosti su bile beskrajne.
  Gradonačelnik je proveo Kadiju kroz otvor ispod svoje kuće, a ona se spustila niz ljestve. Zidovi tunela bili su uski - jedva u širini ramena - a kad su joj stopala dotaknula dno prolaza, strop je bio toliko nizak da se morala spustiti na laktove i koljena. Puzala je iza gradonačelnika, koji ju je vodio kroz vijugavi labirint, dok mu je svjetiljka njihala i vrtjela se.
  Lijevo.
  Pravo.
  Lijevo.
  Opet nestao.
  Kojim putem je bio sjever? Kojim putem je bio jug?
  Khadija više nije mogla govoriti. Sve što je znala bilo je da kao da tonu sve dublje i dublje u dubine zemlje.
  Disala je kratkim, rijetkim zrakom, mirisom zemlje koji joj je udarao u nosnice. Još gore, u prigušenom svjetlu vidjela je kukce kako gmižu oko nje. Više puta je glavom udarila u paučinu, pljujući i kašljući.
  Ja sam Allah...
  Baš kad je pomislila da više ne može izdržati, uski tunel je čudesno nestao i našli su se u užarenoj špilji.
  Bio je veličine male dnevne sobe. Na zidovima su visjele lampice, a u kutu je zujao generator.
  Dok je strop još bio nizak, Khadija je barem mogla stajati pogrbljena. I zrak se ovdje činio svježijim, te je duboko udahnula i zahvalno uzdahnula.
  Starješina se nasmiješio i gestikulirao. "Instalirali smo otvore koji vode na površinu. Zato je zrak ovdje toliko slađi." Okrenuo se i pokazao na računalnu opremu koja je stajala na sanduku koji je služio kao improvizirani stol. "Pripremili smo i sigurno prijenosno računalo i satelitski modem, koji je spojen na antenu na tlu."
  Khadija je obrisala lice šalom, pregledavajući opremu. "Prošireni spektar i skakanje signala?"
  - Da, kako ste tražili. Osim toga, generator koji koristimo je male snage. Radi na nešto manje od dvije tisuće vata.
  'Idealno.'
  Poglavar je ponizno kimnuo. "Treba li vam još što?"
  'Nimalo. Ova konfiguracija će savršeno odgovarati mojoj namjeni.'
  'Vrlo dobro. Onda ću vas prepustiti vašem zadatku.'
  - Hvala ti, ujače.
  Khadija je pričekala da se poglavica vrati u tunel, a zatim je prišla laptopu na sanduku. Oklijevajući ga je dodirnula, a zatim ga isključila iz modema i gurnula u stranu.
  Ne, ona neće koristiti ovo računalo.
  Naravno, vjerovala je ravnateljici, ali samo do određene točke. Nije osobno provjeravala opremu. Stoga je uvijek postojao rizik da bi mogla biti zaražena zlonamjernim softverom. Možda prilikom kupnje. Ili tijekom transporta. Ili tijekom instalacije.
  Da, Khadija je znala da može pokrenuti antivirusno skeniranje na njemu. Imala je pravi softver. Ali stvarno, zašto riskirati? Zašto pokretati sustav kojem čak ni ne vjeruješ?
  Ne, operativna sigurnost mora biti na prvom mjestu.
  Sjedeći prekriženih nogu, Khadija je otvorila patentni zatvarač na ruksaku i izvukla još jedan laptop koji je donijela sa sobom. Ovaj je definitivno bio čist. Već je bio provjeren. To ju je umirilo.
  Khadija je spojila svoj laptop na modem i konfigurirala ga uz uobičajene mjere opreza, a zatim je nazvala satelitsku vezu. Propusnost koju je koristila bila je izvan normalnog raspona. Amerikanci bi imali poteškoća s otkrivanjem modulacije, čak i da su je aktivno tražili. Niska izlazna snaga također je bila dobra protumjera.
  Zadovoljna, Khadija se pomoću onion routera spojila na darknet - tajni dio interneta - i prijavila se na svoj e-mail račun putem šifriranog pristupnika.
  Tako je kontaktirala svoje operativce u urbanim centrima ako joj je bio potreban trenutni pristup. Utipkala bi tekstualnu poruku, a zatim bi je pomoću steganografske aplikacije šifrirala i sakrila u digitalnoj slici. Obično bi birala fotografije mačaka visoke rezolucije, od kojih svaka sadrži tisuće piksela. Trebala je odabrati samo jedan piksel da bi sakrila svoju poruku.
  Khadija je zatim spremila sliku kao skicu e-pošte bez slanja.
  Operativac bi se, pak, prijavio i pristupio nacrtu, a zatim dešifrirao sliku kako bi pročitao poruku.
  Postupak će se ponoviti kako bi se poslao odgovor.
  Ovaj virtualni izrez bio je savršen način da se izbjegne otkrivanje. Budući da se ništa zapravo nije prenosilo putem interneta, šanse za presretanje bile su male.
  Međutim, Hatidža je znala da ova metoda nije pouzdana.
  Darknet su neprestano pratile agencije za provođenje zakona poput Interpola i FBI-a. Tražili su krivotvoritelje, krijumčare i pedofile.
  Sama veličina i anonimnost mreže učinili su gotovo nemogućim praćenje bilo kojeg pojedinog korisnika. Nije bilo moguće pristupiti darknetu putem uobičajenih web preglednika. Niste ga mogli pronaći putem uobičajenih tražilica. Sve se moralo obaviti putem tajnih prolaza i portala.
  Međutim, u rijetkim prilikama, agencije za provođenje zakona imale su sreće, obično kroz operacije tajnih mjera i mamce. Iskorištavale su pohlepu i požudu, obećavajući dogovore koji su bili previše dobri da bi bili istiniti. Na taj su način prisilile potencijalne osumnjičenike da izađu iz skrovišta i otkriju se.
  Bila je to klasična zamka.
  Da, možete promijeniti mnogo toga, ali ne možete promijeniti ljudsku prirodu.
  Imajući to na umu, Khadija se uvijek trudila ostati na utabanom putu. Uvijek se suzdržavala od komunikacije u stvarnom vremenu. Sve bi se radilo u nacrtu. Za svaki slučaj.
  Međutim, kiberprostor nije bio njezina jedina briga.
  U stvarnom svijetu, Khadija je znala da su Amerikanci rasporedili opremu za prikupljanje COMINT-a - komunikacijskih obavještajnih podataka. Primarno su presretali radio prijenose i telefonske pozive. To im je bila glavna opsesija. Ali, u manjoj mjeri, koristili su i sniffere za hvatanje podatkovnih paketa. Da, bili su navikli spajati se na lokalne internetske pružatelje usluga.
  Nisu znali što traže. Ne baš. Tako su gledali na sve. Možda bi bolja analogija bila pokušaj pronalaska igle u plastu sijena.
  Svi ti napori bili su koncentrirani u gradovima gdje je bio moguć potpuni nadzor. To nije izravno utjecalo na Khadiju, ali je njezine agente u urbanim područjima izložilo najvećem riziku, posebno ako su morali koristiti internetske kafiće ili Wi-Fi pristupne točke.
  Stoga je naučila biti oprezna u korištenju tehnologije. Da, bio je to sjajan alat, ali nije se htjela previše oslanjati na njega. Dark Web će proširiti njezinu upotrebu ljudskih kurira, ali ih nikada neće zamijeniti.
  Bolje spriječiti nego liječiti.
  Postojao je još jedan razlog za Hatidžinu opreznost.
  Možda je to bila osobna pristranost.
  Previše je dobro znala da je spremanje nacrta na račun e-pošte tehnika koju koriste organizacije poput Al-Qaide i ISIS-a, sunitskih nasilnika odgovornih za masakr šijita diljem svijeta.
  Da, Khadija ih je strastveno mrzila. Toliko da je slavila smrt Osame bin Ladena. Drugi su ga možda vidjeli kao šehida, ali ona ga je vidjela samo kao čudovište, samo utjelovljenje zla.
  To je bila ironija. Zapravo, oslanjala se na vještinu koju su usavršili pokojni emir i njegovi krvožedni rođaci. Doista, upravo su njihove asimetrične operacije - 11. rujna i kasnije - postavile temelje za njezinu vlastitu pobunu.
  Opravdava li cilj sredstvo?
  Khadija se namrštila. Nije se htjela zadržavati na takvim moralnim dilemama. Ne ovdje, ne sada. Ovako je već otišla predaleko u zečju rupu, i doslovno i figurativno.
  Cilj će opravdati sredstvo. Moram u to vjerovati.
  Duboko udahnuvši, Khadija je otvorila mapu s nacrtima u svom e-mail računu i prelistala je. Kao što se i očekivalo, desetci slika su se nakupili otkad se zadnji put prijavila. Počela ih je dešifrirati, otkrivajući skrivene tekstualne poruke.
  Većina toga bile su stare vijesti - ažuriranja koja je već primila preko svojih redovnih kurira.
  Međutim, posljednja poruka bila je nova.
  Došlo je od Farah, jedne od njezinih špijunki koja se infiltrirala u Posebni odjel u Kuala Lumpuru. Šifriranim jezikom potvrdila je da je taj agent - Dinesh Nair - aktiviran. Već je bio tamo, spreman poslužiti kao mamac.
  Khadija je osjetila vrući nalet adrenalina u želucu. Drhtavim dahom provjerila je vremensku oznaku poruke. Spašen je prije samo nekoliko minuta.
  Da, stvarno je. Događa se sada.
  Khadija se naslonila laktovima na sanduk ispred sebe, pognula glavu i u tom trenutku osjetila je kako joj odlučnost popušta. Ovo je bila prilika koju je čekala, a ipak se osjećala nelagodno.
  Jesam li spreman/spremna podnijeti ovu žrtvu? Jesam li stvarno?
  Stisnuvši čeljust dok je nije zaboljela, Khadija je zatvorila oči i obuhvatila lice rukama. Tada je čula Vječni šum kako pulsira u njezinoj lubanji i shvatila je da joj Svemogući ponovno govori.
  Sada nije vrijeme za postavljanje pitanja. Sada je vrijeme za djelovanje. Zapamtite, svijet je bojno polje i i vjernici i nevjernici moraju biti pozvani na sud.
  Božanska svjetlost eksplodirala je u njezinom umu poput fantazmagorije, gorjela je poput nekoliko sunaca, tako neposredno i stvarno da je morala izbjegavati i trzati se od nje.
  Vidjela je tsunami lica i mjesta. Čula je lavinu glasova i zvukova. Sve se stopilo, poput žestokog vjetra, koji se diže do crescenda. I sve što je mogla učiniti bilo je cviliti i klimati glavom, raširenih ruku, prihvaćajući otkrivenje, čak i ako nije sve razumjela.
  Elhamdulillahi Rabbi Alamin. Sva hvala Bogu, Gospodaru svega što postoji.
  Tada su se slike otopile, rastvarajući se poput prašine, žestina je ustupila mjesto spokoju. I u tišini tog trenutka, Khadija je osjetila vrtoglavicu i teško disanje, svijetle mrlje su joj i dalje plesale pred očima, a u ušima joj je zujalo.
  Suze su joj tekle niz obraze.
  Bila je zahvalna.
  O, tako zahvalan/zahvalna.
  Kad je Bog sa mnom, tko može biti protiv mene?
  Da, Hatidža je znala da je njen put blagoslovljen.
  učinit će što je potrebno.
  
  Poglavlje 61
  
  
  Khaja je čuo
  Iz tunela iza nje se nešto pomaknulo, pa je brzo obrisala suze i zagladila kosu. Vratila je sebi život.
  Seoski starješina se vratio u pratnji Siti i Aymana.
  Khadija je raširila noge i ustala. Zadržala je bezizražajan izraz lica, iako su joj koljena lagano drhtala. "Kako je dječak?"
  Siti se nasmiješila i oduševljeno gestikulirala. "Liječnik u klinici ga je liječio antibioticima, kao i injekcijama za meningitis i tetanus."
  "Dakle... njegovo stanje je stabilno?"
  - Da, temperatura je pala. Elhamdulillah.
  Ayman se naslonio na zid špilje i prekrižio ruke. Slegnuo je ramenima. "Ovo je samo kratkoročno rješenje. Treba mu najbolja medicinska ustanova."
  Siti je pogledala Aymana. "Još jedan potez samo povećava rizik."
  'Znam. Ali zbog njegove dobrobiti, ipak to moramo učiniti.'
  - Ovo je glupo. Svanulo je za nekoliko sati.
  - Da, ali otrov mu je još uvijek u krvi...
  - Ne, više nema temperaturu...
  "Dosta." Khadija je podigla ruku. "Owenova dobrobit mora biti na prvom mjestu."
  Siti se trznula, stisnula usne, a izraz lica joj je bio ljutit.
  Ayman je nagnuo glavu, oči su mu bile širom otvorene i pune nade. "Dakle, premještamo ga? Da?"
  Khadija je oklijevala. Usta su joj bila suha, a srce joj je tako snažno lupalo da ga je mogla čuti u ušima.
  Odjednom je poželjela cigaretu, iako nije pušila otkad je bila divlja i grešna tinejdžerica. Kako je čudno da u ovakvom trenutku žudi za ostacima svoje mladosti.
  Cuclajući unutrašnjost obraza, Khadija je potisnula poriv i nakašljala se. Snizila je glas na najtiši način koji je mogla. "Ne, nećemo micati dječaka. Mora ostati ovdje."
  "Što?" Ayman se namrštio razdraženim glasom. "Zašto? Zašto bi ostao?"
  "Jer sam primio vijesti od Faraha. Sredstvo je već na mjestu. Nastavit ćemo s našom strategijom."
  Ayman je trepnuo jednom, dvaput, boja mu je nestala s obraza, tmurnost je ustupila mjesto očaju, a ramena su mu se pognula.
  Siti je reagirala mnogo burnije, dahtajući i pokrivajući usta objema rukama.
  Seoski starješina, koji je do sada šutio, samo je poklonio glavu, a teške bore na licu izvile su mu se u dubokom razmišljanju.
  Atmosfera u pećini odjednom je postala mračnija, teža.
  Tišina se odužila, ispunjena tjeskobom.
  Khadija je u tom trenutku osjećala kao da će se srušiti i raspasti. Emocije su joj bile sirove, probijale su samu srž njezine duše. Dio nje želio je da može zaboraviti na ovu surovu stvarnost. Ali drugi dio nje prihvatio je da je to njezina sudbina, njezin poziv.
  Sve je vodilo do ovog dana od svih.
  "Da..." Khadija je uzdahnula i dostojanstveno se nasmiješila. "Da, čim se uspostavi početni kontakt, vratit ćemo dječaka Amerikancima. Vrijeme je." Khadija je pogledala seoskog starješinu. "Ujače, molim te, okupi svoje ljude. Obratit ću im se i predvoditi ih u molitvi."
  Poglavica je podigao pogled, njegove naborane oči su se suzile u točkice. U njegovom izrazu lica bio je mir. "Je li ovo događaj za koji smo se pripremali?"
  "Da, ovo je događaj. Vjerujem da će mi Bog pomoći da ovo prebrodim." Khadija je poklonila glavu. "Očekujem da svi zadržite svoju vjeru. Sjetite se što sam vas naučila."
  - Majko... - Ayman je pojurio naprijed, počeo padati na koljena, jecaj mu je izbijao s usana. "Ne..."
  Khadija je brzo zakoračila i zgrabila ga u naručje. Unatoč svim naporima, glas joj se slomio. "Bez suza, sine moj. Bez suza. Ovo nije kraj. Samo početak nečeg novog. Inšallah."
  
  Poglavlje 62
  
  
  Juno je donijela
  Maja i Adam se vraćaju u SCIF.
  Cijela banda je bila ovdje. Hunter. Šef Raynor. General MacFarlane. I još netko - civilni birokrat.
  Svi su odgurnuli svoje stolice i ustali.
  Raynor je izgledao umorno kao pas, ali je uspio lagano se nasmiješiti. "Maya, Adame. Želio bih vas upoznati s Davidom Changom, našim ambasadorom."
  Maya je pogledala Changa. Bio je profesionalni diplomat i izgledao je kao da je to bio slučaj. Čizme s krilima. Odijelo po mjeri. Značka za rever s američkom zastavom.
  Chang se nagnuo naprijed i snažno rukovao s Mayom i Adamom, s osmijehom političara koji je bio preširok i previše plastičan. "Gospođice Raines. Gospodine Larsen. Toliko sam čuo o vama. Oduševljen sam. Zaista jesam. Privilegija je napokon vas upoznati uživo."
  Maja se pretvarala da je polaskana. "Isto tako, gospodine veleposlaniče. I mi smo puno čuli o vama."
  Nasmijao se. - Nadam se samo dobrim stvarima.
  - Ništa osim dobrog, gospodine.
  Prekinuvši rukovanje, Maya je pogledala pored Changa i vidjela kako MacFarlane prevrće očima i podsmjehuje se. Mikroizraz je bio prolazan, ali značenje je bilo dovoljno jasno. MacFarlane je zamjerao Changu, smatrajući ga washingtonskim prodavačem željnim osvajanja političkih bodova, ali previše ukočenim da bi se nosio s teškim poslom.
  Možda ova procjena i nije toliko daleko od istine.
  Maya je pogledala Raynora i vidjela da mu je izraz lica postao neutralniji. Međutim, čeljust mu je bila napeta i nastavio je rukom zaglađivati kravatu. Nemirno trzanje. Bilo je jasno da ni on nije bio veliki obožavatelj Changa.
  Maja je polako udahnula.
  Ovo je prokleto političko minsko polje. Moram paziti kamo stajem.
  Maya je znala sve o ratovima za teritorij koji su bjesnili između CIA-e, Pentagona i State Departmenta. Trajali su od 11. rujna.
  CIA je preferirala tajnost.
  Pentagon je preferirao silu.
  State Department zalagao se za dijalog.
  Njihove su strategije često bile kontradiktorne, izazivajući nesuglasice. A Maya je mogla osjetiti kako napetost raste u ovoj istoj sobi. Raynor i MacFarlane bili su spremni suočiti se s Changom.
  Nije dobra mješavina.
  Maja je shvatila da će ovdje morati biti i pronicljiva i zapažajuća, jer će prevladavanje sve birokracije i postizanje kompromisa biti čin balansiranja. Teško.
  Raynor je svima pokazao da sjednu. "Pa, dečki, hoćemo li se baciti na posao?"
  "Apsolutno." Chang se skliznuo u stolicu, gladak kao mačka. Podigao je bradu i sklopio ruke, vrhovi prstiju su mu se dodirivali. "Pokrenimo ovo."
  "Dobro." Raynor je otpio gutljaj kave iz šalice. "Kao što znate, veleposlanik i ja pokušavali smo se sastati s malezijskim premijerom. Htjeli smo pokrenuti pitanje što se događa u Kepongu."
  Adam reče: "Pusti me da pogađam - ne radost?"
  "Nažalost, ne", rekao je Chang. "Premijer nam nije odobrio audijenciju. Čekali smo sat vremena prije nego što smo se predali."
  "To nije iznenađujuće", rekao je MacFarlane. "Čovjek je paranoidni shizofreničar. Što misliš da će se dogoditi kad si se pojavio na njegovom pragu?"
  "Očito nas nije dočekao crvenim tepihom i laticama ruža. Ali morali smo pokušati, Joe."
  - Pa, Dave, podbacio si. Premijer je i nerazumljiv i nepodnošljiv. On je prava gnjavaža otkad smo stigli. Diktira što smijemo, a što ne smijemo raditi. Pa, kažem da ćemo ga zaobići. Skini dječje rukavice i nastavi s programom.
  "Da, znam da jedva čekaš započeti." Chan je uzdahnuo i mahao prstom. "Puni Rambo s noćnim napadima i misijama hvatanja/ubijanja. Vrištanje hura cijelo vrijeme. Ali znaš što? Možda imaš predsjedničko odobrenje za proširenje ove operacije, ali to nije bjanko ček. Ne možeš tek tako preskočiti Malezijce. Oni su naši saveznici."
  "Pa, hura", rekla je Juno. "U zadnje vrijeme se ne ponašaju baš tako."
  "Bilo kako bilo, Washington je izrazio želju da zveckanje oružjem svede na minimum. To znači da ostajemo izvana pristojni i ne talasamo."
  'Zaljuljati brod?' MacFarlane je kucnuo zglobovima prstiju o stol. 'Riješimo se ove glupe politike Beltwaya. Što kažete da se barem jednom zauzmemo za sebe?'
  'Pa, jesam. Radim svoj posao.'
  "Iz moje perspektive ne izgleda tako."
  Isuse Kriste. Vi zmijejedi ste svi isti, zar ne? Osim ako ne uključuje provaljivanje vrata i pucanje na teroriste, ne želite znati za to. Ali, slušajte, postoji nešto poput diplomacije. Pregovaranje. To je ono što mi odrasli radimo. Trebali biste to ponekad probati.
  - Tako kaže čovjek koji nikad nije riskirao život braneći svoju zemlju. Uzvišene riječi. Doista uzvišene riječi.
  "Svi imamo svoje uloge. Ne možemo svi biti pećinski ljudi."
  Raynor se nakašljao prije nego što se svađa mogla pogoršati. "Gospodo? Gospodo. Molim vas. Obojica iznosite dobre argumente, ali ovdje gubimo dragocjeno vrijeme."
  MacFarlane i Chang okrenuli su se da pogledaju Raynora. Maya je mogla vidjeti da su im lica rumena, prsa ispupčena od muževnosti. S toliko toga na kocki, nijedno od njih nije htjelo odustati.
  Raynor je zbunjeno protrljao bradu. "Kao što znate, imamo moguću metu visoke vrijednosti. Zove se Dinesh Nair. Malezijski državljanin. Vjerujemo da je Khadijin vodič."
  "Izvanredno." MacFarlane je kimnuo i krivo se nasmiješio. "Mogu rasporediti svoje ljude i pomoći u rušenju. Sve što mi treba je zeleno svjetlo."
  "Ne." Chang je podigao ruku. "Nemojmo pretjerivati. Sve što sam do sada čuo su nagađanja i nagađanja."
  "Zato moramo pozvati subjekta. Ispitati ga."
  "Uh, to je zadnje što bismo trebali učiniti. RELA-ina milicija je u Kepongu, zar ne? To znači da je on njihova meta, a ne naša. Moramo s njima podijeliti sve informacije koje imamo. Pokušati postići obostrano koristan dogovor..."
  MacFarlane se nasmijao. "Ti si zabavan. Stvarno jesi."
  "Slušaj, neću samo nastaviti bez nečeg čvrstog. Znaš li kakve bi mogle biti posljedice ako ovo krene po zlu? Govorimo o diplomatskoj oluji sranja."
  "Uvijek pokrivaj guzicu, Dave. Uvijek pokrivaj guzicu."
  "Možda ne znaš, Joe, ali i ja te čuvam."
  Raynor se promeškoljio na stolici i oštro izdahnuo. Bilo je jasno da je blizu gubitka prisebnosti. 'U redu. U redu. Razumijem te.' Raynor je pogledao Huntera. 'Pokaži veleposlaniku što imamo.'
  Hunter je slegnuo ramenima i ustao, držeći Google Nexus tablet. Kucnuo ga je i ogroman monitor u SCIF-u je zatreperio. Ikone su zaplesale po ekranu. "Dinesh Nair vodi knjižaru rabljenih knjiga", rekao je Hunter. "To mu je posao. Ali mislimo da je to paravan. Zapravo, gotovo smo sigurni da jest."
  Chang je skeptično pogledao monitor. "I to znaš jer...?"
  Hunter je povukao prstom. Pojavio se video prijenos. Bio je to zrnast, ulični snimak. "Ovo je snimljeno kamerom zatvorenog kruga koja nadgleda izlog subjekta."
  Changovo se lice namrštilo, kao da je upravo bio prisiljen sisati limun. "Misliš da si hakirao malezijski CCTV sustav? Stvarno?"
  "Da, doista." Raynor je ravnodušno pogledao Changa. "To je ono što mi radimo. To se zove prikupljanje obavještajnih podataka."
  "Da, Dave. Trebao bi zašutjeti i gledati." MacFarlane se podsmjehnuo. "Možda čak i naučiš ponešto od profesionalaca."
  "Vrlo dobro." Chang je udahnuo, prijekorno ga je pozdravio. "Samo naprijed."
  Hunter je nastavio: "Svako jutro u pola sedam, subjekt dolazi otvoriti slučaj. I svaki dan u četiri i trideset zatvara i odlazi s posla. Punih osam sati. Radi to bez greške. Kao sat. Pogledajte."
  Hunter je prstom prešao preko ekrana i video se premotavao naprijed, preskačući kadrove.
  Na početku svakog dana, Dinesh bi došao na posao, otključao zasun na ulazu u trgovinu prije nego što bi nestao uz stepenice. A na kraju svakog dana, Dinesh bi sišao niz stepenice i zaključao se prije nego što bi otišao.
  "Rutina subjekta je predvidljiva." Hunter je usporedio dva događaja, datum na snimci je otkucavao. "Ponedjeljak. Utorak. Srijeda. Četvrtak. Petak. Subota. Radi šest dana. Odmara se samo nedjeljom."
  Juno je rekla: "Možemo potvrditi da je ovo bio njegov način života posljednja dva mjeseca. Toliko daleko u prošlost seže snimka."
  Hunter je premotao cijelu minutu unaprijed, prelistavajući tjedne. Napokon je zastao i pritisnuo play. "Evo što se dogodilo jučer. Ovdje se njegova rutina mijenja."
  Video ponovno prikazuje Dinesha kako dolazi na posao, izgleda entuzijastično i skače naprijed. Ništa neobično.
  Hunter je malo premotao naprijed i pritisnuo play.
  Dinesh je sada zatvarao svoju trgovinu, ali njegov govor tijela se dramatično promijenio. Djelovao je nemirno i tjeskobno. Jedva je čekao da ode. Bila je to poražavajuća slika.
  "Pogledajte." Hunter je zaustavio video i pokazao na vremensku oznaku. "Subjekt napušta svoju trgovinu samo pola sata nakon dolaska. I ne vraća se do kraja dana. To je u suprotnosti s načinom života koji smo uspostavili."
  "Odlazi deset minuta prije osam", rekla je Juno. "A svi znamo što se događa ubrzo nakon osam."
  "Bum", rekao je Raynor. "Napad na Plavu zonu počinje."
  "Ovo ne može biti slučajnost." Adam je cvoknuo jezikom. "Dovraga, ne."
  Chang je progutao knedlu, a kutovi očiju su mu se naborali dok je zurio u Dineshovu sliku na monitoru. Naslonio je bradu na stisnute prste, izgledajući gotovo zamišljeno.
  Tišina se odužila.
  Bio je to trenutak eureke.
  Ipak, Maya je znala da Chang nije voljan popustiti. Možda je to bio ponos. Možda je to bio strah od nepoznatog. Stoga ga je odlučila malo potaknuti u pravom smjeru.
  "Gospodine veleposlanice?" Maya se nagnula naprijed, održavajući blag, ali čvrst ton. "Situacija je promjenjiva, ali uzeli smo pauzu. Satelitski telefon koji Dinesh Nair koristi sada je u funkciji. Čini se da se preselio na novu lokaciju - napuštenu školu preko puta svoje stambene zgrade. I možemo potvrditi da je uputio poziv, a zatim i primio poziv. Iz nekog razloga, ostaje na mjestu, ali ne mislim da će to trajati zauvijek. Trebaju nam izvršne ovlasti. Trebaju nam odmah."
  Chang je snažno trepnuo i okrenuo se da pogleda Mayu. Uzdisao je. "Gospođice Raines, znam sve o dobrom djelu koje je vaš pokojni otac učinio za nas. Sva čuda koja je učinio. I, da, volio bih misliti da se dio njegove magije prenio i na vas. Ali ovo? Pa, to je strašna situacija." Ispustio je grleni smijeh. "Želite Dinesha Naira označiti kao visoko vrijednu metu. Provesti zabranu pred nosom naših saveznika. Oprostite, ali znate li koliko bismo međunarodnih zakona prekršili?"
  Maja je osjetila nalet bijesa, ali ga nije pokazala.
  Chang ju je zadirkivao retoričkim pitanjem.
  Razumjela je zašto.
  Dinesh nije bio uključen u borbe. Bio je netko tko je pomagao u borbama, ali zapravo nije sudjelovao. Njegovi bankovni izvodi, putni dnevnici, njegov način života - sve je to bilo isključivo posredno. To je značilo da njegova točna uloga u Khadijinoj mreži još uvijek nije bila poznata, a ipak su ga smatrali krivim dok se ne dokaže njegova nevinost. To je bilo potpuno suprotno od načina na koji je zakon trebao funkcionirati.
  Tata bi ovo mrzio. Kršenje građanskih sloboda. Nepoštivanje ratnih pravila. Kolateralna smrt.
  Ali Maja si nije mogla dopustiti da se zadržava na tome.
  Bilo je previše prokleto komplicirano.
  Trenutno se jedino na što se mogla usredotočiti bilo je iznuditi odluku od Changa, a jednostavno se nije namjeravala upuštati u intelektualnu raspravu o zakonitosti. Ni u kojem slučaju.
  Stoga se Maya odlučila za izravno i jednostavno. Išla je na emocionalni udarac. "Gospodine, uz svo dužno poštovanje, Robert Caulfield vas zove svaki dan otkako je ova kriza počela. Raspituje se za vijesti o svom sinu. Smatrate ga prijateljem, zar ne?"
  Chang je oprezno kimnuo. 'Da. Blizu.'
  - Pa što ti je sada važnije? Raspoloženje naših malezijskih saveznika? Ili bol koju osjeća tvoj prijatelj?
  "Ne žurite, gospođice Raines." Chang se namrštio, usne su mu se izvile. Okrenuo se kako bi ponovno proučio Dineshovu sliku na monitoru. "Vidio sam što je otmica učinila Robertu i njegovoj ženi. Vidio sam koliko su patili." Chang je raširio ruke, čvrsto se uhvativši za naslone za ruke svoje stolice, koža je škripala. Glas mu je bio napet. "Kad bih mogao odmah dovesti njihovog sina kući i okončati njihovu tugu, ja bih..."
  Maya je pričekala trenutak. Imala je Changa na udici. Sada ga je trebala uvjeriti. "Gospodine veleposlanice, vi ste jedini koji ovdje ima ovlasti donositi izvršne odluke. Pa što ćemo? Jesmo li spremni za polazak?"
  Chang je oklijevao, a zatim odmahnuo glavom. "Ma da. Imaš zeleno svjetlo." Pogledao je Raynora, pa MacFarlanea. "Ali da bude jasno, ovo će biti samo ograničeno raspoređivanje. Razumiješ? Ograničeno."
  
  Dio 4
  
  
  Poglavlje 63
  
  
  Dinesh Nair je bio zabrinut.
  Sunce će izaći za nekoliko sati, a Farah mu se još nije javila. To je bilo loše. Vrlo loše. Znao je da što dulje drži satelitski telefon uključen, to je veći rizik da mu se položaj ugrozi.
  Zašto me tjera da čekam? Zašto?
  Još uvijek pogrbljen na prozorskoj dasci, trljao je mutne oči. Nije znao kakva bi trebala biti logistika progonstva, ali mrzio je taj osjećaj.
  Na milost i nemilost jednog poziva.
  Nadajući se.
  Užas.
  Konačno je zastenjao i uspravio se. Ostavio je svoj satelitski telefon na prozorskoj dasci, gdje je još uvijek mogao primati signal.
  Nemirno je koračao po sobi. Želudac mu se prevrnuo. Bio je i gladan i žedan. Voda je ponestala prije pola sata. Znao je da ne može ovdje ostati zauvijek.
  Tada mu je u glavu pala buntovna misao.
  Onaj koji je rođen iz očaja.
  Što ako... Što ako jednostavno zaboravim na Farah? Pobjegnem sama?
  Dinesh se vrpoljio, trljajući ruke.
  Napustiti Kepong ne bi bilo tako teško. Uostalom, poznavao je susjedstvo intimno. Svaki kutak i pukotinu. Sve što je trebao učiniti bilo je kloniti se glavnih ulica, šuljati se kroz sporedne uličice i držati se sjene.
  Naravno, nije bio u formi kao prije. Nije bio ni brz. Ali imao je jednu prednost: bio je samo jedan čovjek i mogao se kretati tiho i pažljivo ako je bilo potrebno.
  Nasuprot tome, vojnici RELA-e bili su nespretni i bučni. Također su bili ograničeni oklopnim vozilima u kojima su se vozili. Njihovi pokreti bili su linearni; predvidljivi.
  Sve što je trebao učiniti bilo je držati oči i uši otvorene.
  Predvidjet će gadove i izbjegavati ih.
  Da, bit će lako. Samo se moram usredotočiti. Posveti se tome.
  Oblizujući usne, Dinesh je razmišljao o prijateljima koje je imao u drugim dijelovima grada. Kad bi uspio doći do jednog od njih, mogao bi pronaći sklonište i sakriti se na nekoliko dana, a zatim pobjeći iz zemlje.
  Dinesh je sada koračao naprijed-natrag, klimajući glavom dok je hodao. Razmišljao je o prijevoznim sredstvima, rasporedima i putovima za bijeg.
  Sada se sve kristaliziralo u njegovom umu.
  Srce mu je bilo puno i usudio se nadati.
  Da, mogu to. Mogu to...
  Vrtoglav od uzbuđenja, posegnuo je u torbu, tražeći prstima poznati obrazac svoje putovnice.
  Gdje je to bilo?
  Pipao je okolo ovamo i onamo.
  Ne...
  Napeo se i namrštio. Okrenuo je torbu i snažno je protresao, rasuvši sadržaj po podu, zatim je kleknuo, upalio svjetiljku i pretražio svoje stvari.
  Ne. Ne. Ne...
  Dahtao je, pokreti su mu bili frenetični.
  Tada je došlo do strašne spoznaje.
  Nisam imao/imala putovnicu sa sobom.
  Isprva je paničario, prsa su mu se stezala, pitajući se je li ga negdje ispustio putem. Ali onda je shvatio da je odgovor puno jednostavniji: ostavio ga je u stanu.
  Glupo. Prokleto glupo.
  Dinesh, znojeći se, naslonio se unatrag, udario dlanom o pod i prasnuo u glasan smijeh. O, da. Sve što je mogao učiniti bilo je smijati se.
  Skovao je sve te grandiozne planove i pripremio se za lažno hvalisanje.
  Ali koga je on zavaravao?
  Bio je samo knjiški čovjek bez uličnih instinkata; budući špijun. A sada je napravio najosnovniju pogrešku od svih.
  Bez putovnice nikada ne bi mogao proći graničnu kontrolu. Nabaviti avionsku kartu bilo bi nemoguće, a ukrcaj na vlak za bijeg u Tajland ili Singapur također nije dolazio u obzir.
  Dinesh je frknuo zbog vlastite nepažnje, stidljivo trljajući čelo.
  Morat ću se vratiti u svoj stan. Uzeti putovnicu.
  I kakva bi to prokleta neugodnost bila.
  Morat će se vratiti istim putem i odgoditi bijeg iz Keponga...
  Tada je satelitski telefon na prozorskoj dasci zazvonio i zavibrirao, prestrašivši ga. Trepnuo je i pogledao ga.
  O, moj Bože.
  Gotovo je zaboravio da je tamo.
  Dinesh se digao na noge i napola se spotaknuo, posegnuvši za telefonom i igrajući se njime dok se javljao na poziv. "Halo?"
  "Jesi li još u školi?" upitala je Farah.
  - O, da. Da, još sam ovdje.
  - Gdje točno?
  - Laboratorij je iza škole. To je jednokatnica.
  'Dobro. Želim da ostaneš na svom mjestu. Poslat ću odred za tobom. Znak i supotpis ostat će isti. Drži telefon utišanim, ali pazi da je aktivan. To je sve.'
  Čekaj, čekaj. Imam problem. Moja putovnica...
  Klik.
  Red se spustio.
  Dinesh se trznuo, ruka mu se tresla dok je spuštao slušalicu.
  Trebam li ostati? Trebam li otići?
  Osjećao se rastrgano.
  Ako napusti Kepong bez putovnice, što onda? Može li računati na Farah da će mu nabaviti lažne putne dokumente? Bi li ga ona uspjela dovesti u Australiju?
  Iskreno, nije znao.
  Nikada nisu razgovarali o tako nepredviđenoj okolnosti.
  To nikad nije bio dio jednadžbe.
  Frustriran, Dinesh je stisnuo čeljust dok ga nije zaboljelo, a zatim je šutnuo ormarić pored sebe. Drvena ploča je pukla i raspadala se, a štakori su cvilili i bježali s ruba sobe.
  ponovno šutnuo ormar.
  Udarci su odjekivali.
  Sranje. Sranje. Sranje.
  Napokon, njegov bijes je ustupio mjesto rezignaciji, te je stao i naslonio se na zid. Odmahnuo je glavom, dah mu je izlazio kroz zube.
  Dragi Gospodine Isuse...
  Koliko god se trudio, nije se mogao uvjeriti da Farah djeluje u njegovom najboljem interesu. Sve što je do sada učinila bilo je da mu se ponaša pokroviteljski, a čak i da ju je molio da ga pusti da se odrekne Khadijinog slučaja, nije bio siguran da bi to učinila.
  Jer za nju sam samo pijun. Figura koju pomiče po šahovskoj ploči.
  Njegove buntovne misli su se vratile i znao je da mu je ostalo vrlo malo mogućnosti. Ako se želio ponovno ujediniti sa svojim sinovima u Australiji, morao je skupiti hrabrost da preuzme kontrolu nad svojom sudbinom.
  Pa, k vragu s Farahinom naredbom. Vraćam se u svoj stan. Odmah.
  
  Poglavlje 64
  
  
  Kad je Dineš otišao
  Ispuzao je u noć, povjetarac je puhao kroz laboratorij i odjednom otkrio da je zrak zadimljen i mirisao na pepeo. Oči su ga pekle i suzile, a usta su mu se ispunila okusom paljevine.
  To ga je iznenadilo.
  Odakle je ovo došlo?
  Dok je kružio oko školskih blokova, primijetio je narančasti sjaj na horizontu ispred sebe, praćen stalnim zviždanjem.
  Dinesh je progutao knedlu, osjetivši kako mu se kratke dlačice na potiljku naježe. Bojao se, ali nije znao zašto. Šapnuo je Zdravomariju, trebajući svu božansku milost koju će uskoro primiti.
  Kad je stigao do slomljene ograde oko školskog perimetra i provukao se pored nje, svi su dijelovi došli na svoje mjesto i ugledao je užas u svoj njegovoj punini.
  S druge strane polja ispred, kuće su gorjele, plamenovi su plesali i uzdizali se, izbacujući oblake dima. Šačica stanovnika stajala je nasuprot požaru, očajnički pokušavajući ugasiti plamen kantama vode. Ali bilo je uzalud. Ako ništa drugo, plamen je izgledao sve žešće, pohlepno se šireći.
  Uz glasan tresak, kuća se zaljuljala i srušila u hrpu ruševina, a zatim i druga, pa treća. Vatra i praškasta čađa gušili su zrak.
  Dinesh je mogao samo gledati, želudac mu se okretao.
  O, Bože. Gdje su vatrogasci? Zašto još nisu ovdje?
  Tada ga je pogodila spoznaja. Vatrogasci nisu stigli. Naravno da nisu. Režim se pobrinuo za to. Jer su htjeli kazniti stanovnike Keponga.
  Zašto? Što smo im ikada učinili?
  Bilo je odvratno; uznemirujuće.
  Dinesha je iznenada obuzeo strah da bi se vojnici mogli vratiti u svojim oklopnim transporterima. Ponovno bi blokirali područje i ponovno počeli pucati i bombardirati.
  Bila je to iracionalna misao, naravno. Uostalom, zašto bi se eskadroni smrti vratili? Nisu li prouzročili dovoljno štete za jednu noć?
  Ali ipak...
  Dinesh je odmahnuo glavom. Znao je da će, ako se dogodi najgore i stjera se u kut, utakmica biti gotova. Nije se mogao osloniti na Farah da ga spasi.
  Ali dovraga, on je već donio odluku.
  Učini to. Samo učini to.
  S raširenim nosnicama, naboranim licem, Dinesh je još jednom pogledao oko sebe, a zatim pojurio preko ulice, probijajući se kroz polje.
  Trčao je ravnomjernim tempom, torba mu se njihala i lepršala uz bok. Osjetio je kako ga preplavljuju vrući plamenovi, uzrokujući trnce u koži.
  Dvjesto metara.
  Sto metara.
  Pedeset metara.
  Dahtajući i kašljući, približio se svojoj stambenoj zgradi. Ugledao ju je kroz val dima i osjetio olakšanje kad ju je vidio još uvijek netaknutu, netaknutu plamenom koji je bjesnio okolnim područjem. Ali znao je da neće dugo trajati, pa je ubrzao korak, osjećajući hitnost.
  Dinesh je ostavio polje za sobom i pojurio na ulicu za njim, i tada je čuo najnečastiji vrisak. Bio je zaglušujuće bolan, više životinjski nego ljudski.
  Zapanjen, Dinesh je osjetio kako mu srce pada u prsa.
  Usporio je i istegnuo vrat, i poželio je da nije, jer ono što je vidio na pločniku s lijeve strane bilo je užasno.
  Pod gnjevnim svjetlom pakla, žena se sagnula nad tijelom čovjeka. Izgledao je kao da je prepolovljen, želudac mu je rastrgan, a crijeva su mu se prolila. Žena je izgledala kao da je u transu tuge, ljuljajući se naprijed-natrag i naricajući.
  Prizor je bio zapanjujući; srceparajući.
  I sve što je Dinesh mogao smisliti bio je citat iz filma.
  Ovo barbarsko klanje koje je nekoć bilo poznato kao čovječanstvo...
  Počeo se gušiti. Mučnina mu je stezala grlo. Bilo je previše za njega, pa je stisnuo usta, skrenuo pogled i teturajući se uputio u uličicu ispred sebe, cvileći i odbijajući se osvrnuti.
  Ne možeš joj ništa pomoći. Ni prokletu stvar. Zato samo nastavi. Nastavi se kretati.
  
  Poglavlje 65
  
  
  Maja je letjela
  iznad grada.
  Vjetar joj je puhao u lice, a ispod nje se prostirao gradski pejzaž, mutna mrlja ulica i krovova.
  Bila je to vrtoglava vožnja, potpuno intuitivna.
  Sjedila je na vanjskoj klupi s lijeve strane helikoptera Little Bird, vezana sigurnosnim pojasom, s nogama koje su joj visjele. Adam je bio pokraj nje, a Hunter i Juno odmah iza njega, zauzevši klupu s desne strane.
  Prošlo je dosta vremena otkako je to učinila i da, morala je priznati da je bila nervozna dok su polijetali iz veleposlanstva. Ali čim je helikopter dobio visinu i dosegao krstareću visinu, napetost je nestala i postigla je zenovski fokus, dišući odmjereno.
  Sada su napuštali Plavu zonu, prelazeći u neplodne krajeve iza nje. Piloti su letjeli u načinu rada za zamračenje, bez svjetala, oslanjajući se isključivo na noćni vid za maksimalnu prikrivenost.
  Ovo će biti tajni uvod.
  Jedan pozdrav. Jedan tim.
  Lako unutra. Lako van.
  Upravo je na tome inzistirao veleposlanik Chang. Šef Raynor postigao je kompromis s generalom MacFarlaneom: ako bi CIA-i bilo dopušteno uhvatiti i ispitati Dinesha Naira, tada bi JSOC bio odgovoran za spašavanje Owena Caulfielda i ubojstvo Khadije.
  To jest, ako se dobijene informacije pokažu primjenjivima na akcije, ali Maya je znala da nema apsolutnog jamstva da će to biti...
  Tada je osjetila kako joj Adam kucne po koljenu, prekidajući joj misli. Okrenula se prema njemu, a on je pružio ruku, pokazujući prema horizontu.
  Maja je zurila.
  Obzor Keponga bio je ravno ispred, a istočna polovica bila je vatrena vrpca, pulsirajući i pulsirajući poput nekog živog bića. Bio je to odbojan prizor, dovoljan da joj oduzme dah.
  Da, već je znala da je RELA prouzročila strašnu štetu, ali ništa je nije moglo pripremiti na razmjere plamena kojima je sada svjedočila. Bio je velik i bijesan. Nezaustavljiv.
  U tom trenutku, slušalica joj je zapucketala i čula je glas šefa Raynora preko radija. "Zodiac Team, ovdje TOC Actual."
  Maja je rekla u mikrofon: "Ovaj Zodijak je stvaran. Hajde."
  "Pažnja - meta se sada kreće. Napustio je školu."
  "Imaš li vizualni prikaz?"
  'Roger. Imamo metu. Snimka drona je mutna zbog vatre i dima, ali to kompenziramo hiperspektralnim slikama. Čini se da se vraća u svoj stan. Udaljen je oko dvjesto metara.'
  Maja se namrštila. "Postoji li mogućnost da je ovo pogreška? Možda gledaš nekog drugog?"
  "Negativno. Također smo geooznačili signal s njegovog satelitskog telefona. Definitivno je on."
  'U redu. Shvatio sam. Što je s požarom u tom području? Koliko je loše?'
  "Prilično je loše, ali sama zgrada nije pogođena plamenom. Međutim, s obzirom na prevladavajuće vjetrove, ne mislim da će dugo trajati."
  Maya je odmahnula glavom. Nije razumjela zašto se Dinesh Nair vraća u svoj stan. Činilo se nelogičnim, posebno s obzirom na širenje požara, ali nije htjela žuriti s donošenjem zaključka.
  Zato je Maya radiom obavijestila svoj tim. "Pauza, pauza. Tim Zodiac, kao što ste čuli, meta se okrenula. Dakle, što mislite? Recite mi izravno."
  "Hej, nisam čitač misli", rekao je Adam. "Ali intuicija mi govori da je zaboravio nešto važno. Možda svoju zlatnu ribicu. Zato se povlači da je vrati."
  "Ima smisla", rekao je Hunter. "I gle, čak i ako se preseli u zatvoreni prostor i više ne možemo pratiti njegov signal, nije važno. Još uvijek imamo zaključanu lokaciju."
  "Razumijem", rekla je Juno. "Važno je da siđemo dolje i započnemo uništavanje prije nego što se situacija pogorša."
  Maja je kimnula. "Razumijem. Pauza, pauza. Sadržaj: Zapravo, svi se ovdje slažemo. Mijenjamo operaciju i odstupamo od škole. Trebat će nam nova točka umetanja. Mislim na krov stambene zgrade. Je li to izvedivo?"
  "Čekaj. Prolijećemo dronom i provjeravamo." Raynor je zastao. "Dobro. Zona za slijetanje izgleda čisto. Nema prepreka. Spremni ste. Pauza-pauza. Sparrow, nova zona za slijetanje bit će na krovu stambene zgrade. Molim vas, potvrdite?"
  Iz kokpita je glavni pilot helikoptera rekao: "Ovo je pravi Sparrow. Pet puta pet. Ponovno kalibriramo putanju leta. Krov stambene zgrade bit će naša nova zona slijetanja."
  "Deset četiri. Učini to."
  Helikopter se nagnuo u stranu, motor mu je predeo, a Maya je osjetila kako je G-sila pritišće u sigurnosne pojaseve. Osjetila je poznati nalet adrenalina u želucu.
  Parametri misije upravo su postali nepredvidivi. Umjesto slijetanja na otvoreno školsko igralište, sada su se spremali spustiti na krov, a bijesni požar sigurno ne bi pomogao stvarima.
  Maja je stavila plinsku masku i naočale za noćno gledanje.
  Raynorov glas se vratio. "Zodijački tim, imam ažuriranje statusa. Meta je stigla do dvorišta stambene zgrade. I čekajte. Izgubili smo ga iz vida. Da, sada je unutra. Signal satelitskog telefona je također u kvaru."
  "U redu", rekla je Maja. "Ući ćemo tamo i zatvoriti ga."
  
  Poglavlje 66
  
  
  Uto zdravo zdravo
  pogodio je okolno područje, dim je bio toliko gust da je vidljivost smanjena na manje od stotinu metara.
  Vrućina je bila nepodnošljiva, a Maya se znojila. Udišući filtrirani zrak, sve je vidjela kroz zelene nijanse svog noćnog vida. Usred bjesnećih plamenova i urušavajućih kuća, mrtva tijela ležala su razasuta po otvorenom, a preživjeli su trčali amo-tamo, unakaženih lica i zavijajućih glasova.
  Maja je teška srca promatrala civile, želeći nešto učiniti da im pomogne, ali znajući da to nije njezina uloga.
  Kopilot helikoptera rekao je: "Zodijački tim, pripremite se za raspoređivanje. Predviđeno vrijeme dolaska jedna minuta."
  "Jedna minuta", ponovila je Maya, podižući kažiprst i pokazujući na svoj tim.
  Hunter je podigao prst da potvrdi. "Jednu minutu."
  Dok se helikopter spuštao, silazni tok zraka s lopatica rotora razdvojio je zadimljeni zrak i na vidiku se pojavila stambena zgrada. Žestoki vjetar stvarao je turbulencije, a helikopter se tresao dok je pokušavao održati putanju.
  Maja je udahnula, ruke su joj se stegnule oko puške HK416.
  Kopilot je rekao: "Pet, četiri, tri, dva, jedan..."
  Kliznice helikoptera oštro su dotaknule betonski krov, a Maya je otkopčala sigurnosni pojas i skočila s klupe, oslanjajući se na pušku, čiji je infracrveni laser probijao tamu vidljivu samo njezinom noćnom vidu.
  Potrčala je naprijed, tražeći prijetnje. "Sjeveroistočni sektor čist."
  "Jugoistok je čist", rekao je Adam.
  "Čisto na sjeverozapadu", rekao je Hunter.
  rekla je Juno.
  "Sve je u redu sa zonom slijetanja", rekla je Maya. "Tim Zodiac je raspoređen."
  Iz kokpita je glavni pilot pokazao palac gore. "TOC Actual, ovdje Sparrow Actual. Mogu potvrditi da je element sigurno aktiviran."
  "Odlično", rekao je Raynor. "Odvojite se i održite obrazac držanja."
  "Prihvaćeno. Čekat ću izbacivanje."
  Helikopter se podigao i počeo kružiti udaljavajući se od krova, nestajući u maglovitoj noći.
  Tim je formirao taktički vlak.
  Adam je bio strijelac i zauzeo prvo mjesto. Maya je zauzela drugo. Juno treće. A Hunter je bio posljednji, služeći u pozadini.
  Prišli su vratima koja su vodila do stubišta zgrade.
  Adam je pokušao okrenuti kvaku. Slobodno se okrenula, ali vrata su zazveckala i odbila se pomaknuti. Povukao se. "Zaštićena lokotom s druge strane."
  Maja je naglo podigla bradu. "Prekini."
  Juno je skinula sačmaricu. Zavrnula je prigušivač na cijev i zategnula zatvarač. "Avon zove." Pucala je preko ručke, razbivši lokot uz metalni udarac i oblak baruta.
  Adam je otvorio vrata i oni su projurili kroz otvor, niz stepenice.
  "TOC Actual, ovdje Zodiac Actual", rekla je Maya. "Ušli smo. Ponavljam, ušli smo."
  
  Poglavlje 67
  
  
  Kad se Dinesh povukao
  Kad je ušao u svoj stan, prvo što je primijetio bilo je koliko je zadimljeno. Shvatio je da je ostavio klizna vrata balkona otvorena i sada je puhao jak vjetar, otpuhujući sav loš zrak.
  Kašljući i hripajući, izašao je na balkon, a onda je ugledao pakao kako se prostira pred njim, prekrivajući okolno područje poput vatrenog mora.
  Bio je to strašan prizor.
  Kako se ovo dogodilo? Kako?
  Dinesh je dodirnuo svoj privjesak Svetog Kristofora i, drhteći, zatvorio klizna vrata. Znao je da nema puno vremena. Plamenovi su se približavali, a temperatura je rasla. Čak i sada, osjećao se kao da ga peku u pećnici. Koža mu je bila gola. Trebala mu je putovnica, zatim voda i hrana...
  Tada je osjetio kako mu vibrira satelitski telefon u torbi.
  Trgnuvši se, Dinesh ga je izvukao i oklijevao. Dio njega bio je u iskušenju da ne odgovori, ali s obzirom na to koliko je situacija bila teška, shvatio je da nema izbora. Trebala mu je Farahinu pomoć. Stoga se javio. "Halo?"
  Farahov glas je bio ljutit. "Nisi u laboratoriju. Gdje si?"
  - Ja... Morao sam se vratiti u svoj stan.
  'Koji? Zašto?'
  "Trebala mi je putovnica. Htio sam ti to ranije reći, ali..."
  'Budalo! Moraš ostati na mjestu! Da se ovaj put ne usudiš pomaknuti!'
  - Ali svi moji susjedi su već otišli, i vidim kako se vatra širi...
  - Rekao sam ostani! Preusmjeravam tim da te izvuče. Razumiješ li? Reci mi da razumiješ.
  'U redu, u redu. Ostat ću u svom stanu. Obećavam.'
  'Idiot si.' Farah je spustila slušalicu.
  Dinesh se vrpoljio, uboljen njezinim riječima. Možda se nije trebao javiti na telefon. Možda joj nije trebao reći. Ali - uf - što je sad važno? Dosta mu je bilo trčanja uokolo za jednu noć. Bio je umoran od ovoga. Dakle, da, ostat će na mjestu i čekati naredbu.
  Dinesh je uvjerio samog sebe da je to ispravna odluka.
  Farah će me pustiti da idem u Australiju. Mora...
  Vrativši satelitski telefon u torbu, izvadio je svjetiljku i upalio je. Otišao je u spavaću sobu i otvorio ormar.
  Kleknuvši, posegnuo je u ladicu na donjoj polici i izvukao je. Otvorio je lažno dno odmah ispod nje i izvukao putovnicu.
  Uzdahnuo je, osjećajući se bolje.
  Ugurao je putovnicu u džep i krenuo prema kuhinji. Bio je žedan i gladan i više nije mogao izdržati. Okrenuo je slavinu za sudoper. Začulo se klokotanje i čuo je tutnjavu cijevi, ali voda nije tekla.
  Uz stenjanje se okrenuo prema čajniku na štednjaku. Podigao ga je i da, u njemu je još uvijek bilo vode. Stoga je pio ravno iz grla, teško gutajući, uživajući u svakom gutljaju.
  Spustio je kuhalo za vodu i njime napunio bocu s vodom iz torbe, zatim je otvorio kuhinjsku smočnicu, izvukao paket Oreo keksa i razderao ih. Dva je ugurao u usta i snažno žvakao. Dopustio si je da se smiješi i razmišlja o lijepim stvarima.
  Sve bi se sredilo.
  Svoje će sinove ponovno vidjeti u Australiji.
  Siguran sam u to -
  Pljesak.
  U tom trenutku je čuo kako su mu se zalupila ulazna vrata.
  Iznenađen, Dinesh se okrenuo taman na vrijeme da primijeti pokret - ruka u rukavici bacala je nešto malo i metalno kroz vrata. Sletjelo je s tupim udarcem na pod dnevne sobe i otkotrljalo se, udarivši u sofu.
  Zurio je u to, otvorenih usta, a bljeskalica je eksplodirala uz žareći bljesak.
  Udarni val ga je pogodio i on se spotaknuo unatrag, srušivši se u ostavu. Hrana i pribor padali su s polica, kišeći po njemu. Vid mu je bio ispran, kao da mu je netko navukao bijelu zavjesu preko očiju. Uši su mu pulsirale i zvonile. Sve je zvučalo prazno.
  Dinesh se spotaknuo naprijed, hvatajući se za glavu, i baš tada je osjetio kako ga netko hvata za ruku, izbijajući mu noge ispod nogu i udario je licem o pod, nagnječivši obraz.
  Previjao se, a netko ga je udario koljenom u leđa, pritisnuvši ga na tlo. Gušio se i hripao, jedva je čuo vlastiti glas. 'Žao mi je! Reci Farah da mi je žao! Nisam to htio učiniti!'
  Osjetio je kako mu selotejp prevlači preko usta, prigušujući njegove očajničke krike. Još ljepljive trake bilo mu je omotano oko očiju, dok su mu ruke bile pričvršćene iza leđa, a zapešća vezana plastičnim lisicama.
  Jecao je, koža ga je svrbjela, zglobovi su ga boljeli. Htio je moliti te ljude, urazumiti ih, ali bili su nemilosrdni. Nisu mu čak ni dali priliku da objasni.
  Što god se dogodilo, Dinesh nije mogao shvatiti što se događa.
  Zašto se Farahov tim tako ponašao prema njemu?
  
  Poglavlje 68
  
  
  'Tko je, dovraga, Farah?'
  - upitao je Adam. Zavezao je Dineshu oči, a Maya je držala dječakove ruke.
  Hunter je slegnuo ramenima. "Nemam pojma. Možda netko više u hijerarhiji."
  "Pa, yousa", rekla je Juno. "Kad ga vratimo u stožer, uskoro ćemo znati zasigurno."
  Maja je kimnula i stegnula lisice. "TOC Actual, ovdje Zodiac Actual. Jackpot. Ponavljam, jackpot. Imamo osiguran HVT. Izvršavamo SSE za minutu."
  SSE je bila kratica za "Security Site Exploitation" (iskorištavanje sigurnosne lokacije). To je značilo pretragu stana u potrazi za bilo čime zanimljivim. Časopisi, tvrdi diskovi, mobiteli. Sve što joj je palo na pamet. Maya je jedva čekala baciti se na posao.
  Ali ono što je rekao šef Raynor uništilo je te nade. "Negativno. Otkažite SSO. Požar je stigao do dvorišta zgrade. Ovo izgleda loše. Morate odmah odstupiti. Prekid, prekid. Sparrow, sada egzorciziramo. Ponavljam, egzorciziramo."
  Kopilot helikoptera rekao je: "Ovdje Sparrow Jedan. Pet puta pet. Sada smo u orbiti i vraćamo se u zonu za slijetanje."
  'Roger. Pauza, pauza. Tim Zodiac, morate se pokrenuti.'
  Adam i Hunter uhvatili su Dinesha ispod ruku i podigli ga na noge.
  Maja je podigla njegovu torbu s poda. Otvorila ju je i brzo pregledala. Satelitski telefon bio je unutra, zajedno s još nekoliko stvari. Nije baš bio najbolji SSE, ali poslužit će.
  - Čuli ste ovog čovjeka. Maya je prebacila torbu preko ramena. "Udvostručimo vrijeme."
  
  Poglavlje 69
  
  
  Du Ines je osjetila vrtoglavicu.
  Osjetio je kako ga vuku, a noge su mu lebdjele dok se borio da ih održi. Nije mogao ništa vidjeti, ali osjetio je kako ga guraju iz stana na stubište.
  Bio je prisiljen ustati, a noga mu se spotaknula već na prvoj stepenici. Spotaknuo se, ali grube ruke njegovih otmičara podigle su ga i gurnule da nastavi penjanje.
  Uši su mu još uvijek zvonile, ali sluh mu se dovoljno oporavio da je mogao razaznati njihov strani naglasak.
  Zvučali su kao Zapadnjaci.
  Dinesh je osjetio nalet straha, nije mogao disati, nije mogao razmišljati.
  O Bože. O Bože. O Bože.
  Kao da mu se cijeli svijet nagnuo i skrenuo s osi. Jer ovo definitivno nije bila naredba koju je Farah poslala. Nije mogao shvatiti kako ili zašto, ali znao je da je trenutno u velikoj nevolji.
  Molim vas, nemojte me voditi u Guantanamo. Molim vas, nemojte. Molim vas, nemojte...
  
  Poglavlje 70
  
  
  Maja je zauzela stav,
  naprijed dok su se penjali stepenicama.
  Adam i Hunter bili su odmah iza, Dinesh je bio stisnut između njih, a Juno je bila posljednja u redu, djelujući kao zaštitnica.
  Stigli su do krova, a Dineshov kašalj i otežano disanje su se pogoršali. Pao je na koljena, savijen upola.
  Adam je kleknuo i izvukao rezervnu plinsku masku sa svoje borbene ploče na prsima. Stavio ju je preko Dineshovog lica. Bilo je to humano; mala milost.
  Maya, Hunter i Juno su se razdvojile, zauzevši tri ugla krova.
  "Jugoistočni sektor je čist", rekla je Maya.
  "Čisto na sjeverozapadu", rekao je Hunter.
  rekla je Juno.
  "Sparrow, ovdje Pravi Zodijak", rekla je Maya. "Element" je na sletnoj rampi. Čeka se ukrcavanje.
  Kopilot helikoptera rekao je: "Roger. Krećemo. Za četrdeset sekundi."
  Maja se bočno prislonila na ogradu na rubu krova, vireći van i provjeravajući ulicu ispod. Noćnim vidom mogla je vidjeti civile kako se kreću kroz kotao dima i vatre, očajnički vukući namještaj i stvari.
  Bilo je dovoljno da joj srce zaboli.
  Prokletstvo. Uvijek nevini pate.
  Tada se Raynor oglasio: "Zodiac Team, ovdje TOC Actual. Imajte na umu da vidimo više entiteta kako se približavaju vašoj poziciji. Tristo metara. Dolaze s juga."
  Maja se uspravila i zagledala u daljinu. Bilo je teško išta vidjeti u zadimljenom zraku. "Vojnici RELA-e?"
  "Snimka dronom je mutna, ali ne mislim da nose RELA-ine uniforme. Osim toga, dolaze pješice."
  - Čime su naoružani?
  "Ne mogu reći. Ali definitivno se kreću s neprijateljskom namjerom. Brojim šest... Ne, čekaj. Napravi osam tanga..."
  Hunter i Juno su se približili Mayi, njihovi laseri su treperili.
  Maja ih je pogledala i odmahnula glavom. "Nema lasera. Od sada ćemo se držati samo holoskopa."
  "Shvatila sam", rekla je Juno.
  "Potvrđeno", rekao je Hunter.
  Isključili su lasere.
  Maja je za to imala vrlo dobar razlog. Znala je da ako bi protivničke snage bile opremljene uređajima za noćno gledanje, mogle ciljati infracrvenim laserima. Posljedično, svaka prednost njihovog korištenja bila bi izgubljena, a zadnje što je Maja željela bilo je da se njezin tim naslika kao vidljive mete.
  Dakle, jedina prava opcija sada je bila korištenje holografskih nišana na njihovim puškama. Naravno, nisu bili toliko brzi kada je u pitanju ciljanje. Morali ste podići pušku u razinu očiju da biste dobili sliku nišana, što je značilo da niste mogli pucati s kuka. Ali sve u svemu, to je bio manji problem. Mala cijena koju je trebalo platiti za operativnu sigurnost.
  Kimnuvši glavom, Maya je prebacila naočale s noćnog na termalni način rada. Pokušala se fokusirati na Tangovu tjelesnu toplinu, ali temperatura okoline bila je previsoka, a plamen joj je iscrpljivao optiku. Sve je izgledalo kao mutne bijele mrlje.
  "Vidiš li išta?" upitao je Hunter, zavirujući kroz holoskop.
  "Ništa", rekla je Juno. "Ne mogu dobiti jasnu sliku."
  "Nema radosti", rekla je Maja.
  "Zodijački tim, možemo pružiti vatrenu podršku", rekao je Raynor. "Samo nam recite i neutralizirat ćemo prijetnju..."
  Maya je vratila naočale na noćni vid. Znala je da dron nosi teret Hellfire raketa i preventivni napad činio se najpametnijim potezom.
  njegove nesigurnosti.
  Tko je bila suprotstavljena sila?
  Kako su bili opremljeni?
  Kakav im je bio plan?
  Pa, upravo ovdje i sada, lansiranje projektila činilo se kao najbrži način za rješavanje svih ovih gorućih problema.
  Spali i zaboravi...
  Maja je stisnula čeljust i udahnula. Bilo je jednostavno, klinički. Ali onda je pogledala civile dolje, slušala njihove plačuće glasove i osjetila kako joj uvjerenje popušta.
  Ne...
  Šteta od prskanja od raketnih udara bila bi strašna, a njezina savjest joj ne bi dopustila da dopusti tu mogućnost, prokleta udobnost.
  Stoga je Maya uzdahnula i odmahnula glavom. "Negativno je, TOC Actual. Potencijal za kolateralnu štetu je prevelik."
  "Dakle, nema eskalacije?" upitao je Raynor.
  "Bez eskalacije."
  Maya se okrenula i pogledala Adama i Dinesha. Još su uvijek bili stisnuti kraj vrata stubišta. Uvjeravala se da je donijela pravu odluku.
  Razboritost je bolji dio hrabrosti...
  Baš tada, helikopter Little Bird projurio je kroz dim, kružeći iznad glave, a njegove silazne struje stvarale su snažan vjetar.
  Iz kokpita je pilot pokazao palac gore. "Ovdje Sparrow Dva. Nalazimo se na mjestu slijetanja. Slijećemo."
  "Razumijem, Sparrow." Maya je uzvratila gestu. "Pauza, pauza. Tim Zodiac, gasimo se. Napunimo HVT..."
  Helikopter se počeo spuštati i tada je Maya čula šištanje i zviždanje. Bio je to poznati zvuk i srce joj je potonulo.
  Okrenula se i ugledala to - dvije rakete, lansirane s ulice ispod, vinule su se u nebo, ispuštajući tragove pare.
  Hunter je pokazao. "RPG!"
  Majine su se oči raširile dok se okretala prema helikopteru i mahala rukama. "Prekini! Prekini!"
  Helikopter se naglo nagnuo, a prvi projektil proletio je pored njegove lijeve strane, jedva promašivši, ali drugi projektil pogodio je vjetrobransko staklo, eksplodirajući kokpit u kiši metala i stakla. Oba pilota su rastrgana, a zapaljeni helikopter poletio je bočno, okrećući se bez kontrole, trup mu se slomio pri udaru u rub krova, probijajući zaštitnu ogradu.
  O, moj Bože...
  Maya se zaronila u zaklon baš kad se helikopter prevrnuo preko krova, a lopatice rotora udarile su u beton uz škripu i kišu iskri. Osjetila je kako joj krhotine kamenja udaraju u kacigu i naočale te se, zadihana, trgnula i sklupčala u loptu, pokušavajući se što više smanjiti.
  Helikopter je protutnjao, rep mu se prepolovio, prerezana cijev za gorivo prskala je gorući benzin, a helikopter se zabio u ogradu na suprotnom kraju krova. Na trenutak je balansirao na rubu, ljuljajući se naprijed-natrag, trup mu je stenjao, ali konačno je gravitacija prevladala i uz posljednji krik prosvjeda prevrnuo se, strmoglavivši...
  Helikopter se zabio u automobil na parkiralištu ispod, uzrokujući sekundarnu eksploziju i udarni val koji se prolomio kroz zgradu.
  
  Poglavlje 71
  
  
  Dinesh nije razumio
  što se događalo.
  Čuo je helikopter kako lebdi iznad glave, spuštajući se, ali onda su njegovi otmičari počeli vrištati i netko ga je gurnuo na tlo.
  Došlo je do eksplozije, nakon čega su uslijedili zvukovi škripe metala i razbijenog stakla, a zatim udar koji je potresao kosti.
  U kaosu, Dineshu je pala plinska maska, a traka preko očiju se olabavila. Ponovno je mogao vidjeti.
  Vrteći se i kotrljajući, našao se okružen vatrom i krhotinama, te je ugledao helikopter baš kad se srušio preko ruba krova.
  Odozdo se začuo još jedan tresak.
  Došlo je do još veće eksplozije.
  Alarm automobila se počeo oglašavati.
  Ležeći na leđima, hvatajući dah, Dinesh je uspio mahati lisicama na rukama ispod i iznad nogu te je strgnuo traku koja mu je prekrivala usta.
  Dinesh se nesigurno uspravio.
  Vrtjelo mi se u glavi.
  Miris gorućeg goriva udario mu je u nosnice.
  Vidio je jednog od svojih otmičara kako leži na tlu u blizini, držeći se za bok i stenjeći, očito od boli.
  Dinesh se okrenuo snažno trepćući, ali nije vidio nikoga drugog. Zrak je bio ispunjen dimom, crnim i gustim. Bio je zbunjen i uplašen, ali nije namjeravao sumnjati u božansku providnost.
  Bog blagoslovi...
  Ovo je bila njegova prilika.
  Hvatajući dah, Dinesh je ponovno navukao plinsku masku preko lica i teturajući krenuo prema stepenicama.
  
  Poglavlje 72
  
  
  'Izvješće o statusu?'
  Šef Raynor je viknuo u radio. "Može li mi itko dati izvješće o stanju? Itko?"
  Maya je bila zapanjena i tresla se, brišući prljavštinu s naočala. Dopuzala je i nagnula se preko slomljene ograde na rubu krova i zurila u goruće ostatke ispod. "Ovo je Pravi Zodiac. Sparrow je pao." Progutala je, glas joj se slomio. "Ponavljam, Sparrow je pao. Oba pilota su mrtva."
  "Mobiliziramo snage za brzo reagiranje", rekao je Raynor. "Morate sići s ovog krova. Pronađite novo mjesto slijetanja."
  "Kopirano. Hoću."
  Maja se naslonila unatrag, boreći se da obuzda bol. Upravo su izgubile inicijativu. Reagirale su, a ne djelovale, što je bilo jako loše. Ali nije si mogla dopustiti da se zadržava na tome. Ne sada.
  Preuzmite kontrolu. Fokusirajte se...
  Maja se okrenula, procjenjujući okolinu.
  Hunter i Juno bili su pored nje.
  Izgledali su normalno.
  Ali nije mogla vidjeti ni Adama ni Dinesha. Gorivo koje je gorjelo nakon pada helikoptera dizalo je crni dim, zaklanjajući joj vidokrug...
  Tada je čula Adamovo stenjanje preko radija. "Zodiac Jedan je. Udaren sam i mislim da sam slomio rebro i... O, sranje. Jebote! HVT kreće na akciju." Adam je drhtavo udahnuo i zastenjao. "Nestao je uz stepenice. Idem za njim!"
  Maya je skočila na noge s podignutom puškom. Hunter i Juno bili su odmah iza nje dok je jurila kroz dim, provlačeći se pored zapaljenih krhotina.
  Stubište je bilo ravno ispred, vrata su mu bila odškrinuta i njihala su se na vjetru.
  Ali Maja ga nije mogla dosegnuti.
  Fragmenti repa helikoptera blokirali su joj put.
  Kružila je lijevo, pokušavajući izbjeći prepreku, ali mlaz goriva iznenada se zapalio ispred nje, šaljući plamen. Ustuknula je, štiteći lice rukom, koža joj je trnula od vrućine.
  Dovraga...
  Hvatajući dah, izgubila je dragocjene sekunde okrećući se udesno prije nego što je stigla do stubišta. Očajnički želeći nadoknaditi izgubljeno vrijeme, pretrčala je do pola niz prvo stubište prije nego što se bacila naprijed, udarivši u podest ispod, čizmama teško lupajući dok se napola spotaknula i prevrnula oko ograde, udarivši u drugo stubište, dok ju je adrenalin pokretao.
  
  Poglavlje 73
  
  
  Dinesh je stigao
  prvi kat i projurio kroz predvorje.
  Izjurio je iz ulaza zgrade i u dvorištu naišao na bijesan požar. Bio je đavolske moći, a plamenovi su urlali naprijed, gorijući kroz travnjak i cvjetne gredice.
  Sveta Majko Božja...
  Dinesh je oklijevajući napravio korak unatrag, a zatim se sjetio svog auta. Toyote. Bila je na parkiralištu, i ako je još uvijek cijela, to bi mu bila najbolja šansa da se izvuče odavde.
  S objema rukama još uvijek svezanima, Dinesh je posegnuo u džep, tjeskobno pipajući, i da, još je uvijek imao privjesak za ključeve sa sobom.
  Učini to. Samo učini to.
  Dinesh se okrenuo i krenuo prema stražnjem dijelu zgrade.
  U tom trenutku čuo je karakterističan zvuk prigušivača koji je radio u automatskom načinu rada, a meci su šištali i pucketali dok su sjekli zrak poput ljutitih stršljena.
  Dinesh se trznuo i sagnuo iza ugla. Teško dišući i skupljajući se, shvatio je da se sada bore dvije naoružane skupine - Zapadnjaci i netko novi.
  
  Poglavlje 74
  
  
  Svibanj je dosegao
  predvorju taman na vrijeme da vidi Adama kako se povlači od ulaza s podignutom puškom, ispaljujući dugi rafal u dvorište.
  "Kontakt uspostavljen!" Adam je čučnuo blizu vrata. "Lijevo!"
  Kroz prozore, Maya je mogla vidjeti tamne figure kako se njišu i uvijaju kroz dim i pepeo, zauzimajući položaje iza cvjetnjaka, dok su infracrveni laseri sjali.
  Maja je osjetila mučnu spoznaju.
  Tango ima noćni vid, baš kao i mi...
  Prigušeni pucnji odjeknuli su, a predvorje je eksplodiralo od stotina metaka. Prozori su eksplodirali prema unutra, a luster sa stropa se izvio i pao. Žbuka je prekrivala zrak poput konfeta.
  Hunter i Juno su prišli prozorima, okrenuli puške i uzvratili vatru.
  Maja je spustila glavu i hodala kao patka. Prišla je Adamu s leđa i dodirnula ga po ruci. 'Jesi li dobro? Kako je rebro?'
  Adam ga je potapšao po boku i trznuo se. "Boli me svaki put kad udahnem."
  "Popravimo ovo."
  Maya je pomogla Adamu da podigne prsluk i košulju te je selotejpom stabilizirala slomljeno rebro, čvrsto ga zavezavši. Nije bilo posebno, ali će poslužiti.
  'Bolje?' upitala je Maya.
  Adam je ponovno spustio košulju i prsluk, udišući i izdišući. "Da, bolje."
  - Gdje je Dineš?
  - Vidio sam ga kako trči udesno. Pokušao sam ga pratiti, ali su se pojavili ovi gosti i prekinuli me...
  Maja je progovorila u mikrofon: "TOC Actual, ovdje Zodiac Actual. Trebamo pomoć u lociranju HVT-a."
  Raynor reče: "On je točno jugoistočno od tvog položaja. Odmah iza ugla. I mi pratimo neprijatelja. Zapadno su, sjeverozapadno. Samo reci, i mi ćemo pružiti vatrenu podršku."
  Maya je oklijevala. Bilo bi tako lako reći da i lansirati Hellfire rakete. Ali opet, s civilima posvuda, nije mogla riskirati. Stoga je odmahnula glavom. "To je negativno, Actual. Trebam da se usredotočiš na praćenje HVT-a. Nemoj ga izgubiti. Što god radio, nemoj ga izgubiti."
  "Primljeno. Označit ćemo i etiketirati."
  snage za brzo reagiranje?
  "Deset minuta..."
  Još tango udaraca zapalilo je predvorje.
  Stol iza Maje se prevrnuo, a strugotine su letjele.
  Hunter je viknuo: "Što želiš učiniti? Ne možemo ovdje ostati zauvijek."
  Maja je razmotrila situaciju. Činjenica da su suprotstavljene snage imale noćni vid predstavljala je problem. To je značilo da se nisu mogle osloniti na slabo svjetlo za zaklon kada su izašle u dvorište.
  Ali Maya je znala i nešto drugo. Većina naočala za noćno gledanje imala je značajku automatskog zatamnjenja koja je smanjivala svjetlinu kad god bi se pojavio bljesak svjetlosti. To je trebalo zaštititi korisnika od trajnog sljepila. Međutim, u ovom slučaju, zaključila je da bi se to moglo dobro iskoristiti.
  "Spremite se." Maya je kimnula Hunteru i Juno. "Udri i kreni."
  'Bljesak.' Juno je izvukla osigurač na bljeskalici i, uz stenjanje, bacila je kroz prozor odozgo.
  Jedan, tisuću.
  Dvije, dvije tisuće.
  Bljeskalica je eksplodirala u dvorištu, a Juno i Hunter su otvorili vatru za suzbijanje.
  Odvraćanje pažnje je uspjelo.
  Tangosi su prestali uzvraćati vatru.
  "Krećem se." Maya je stisnula Adamovo rame i savršeno sinkroniziranim pokretom ustali su kao jedan, zakopčavajući se kroz ulaz u predvorje.
  Stigli su do vani do stupova, sakrivši se baš kad su Tangosi ponovno počeli pucati.
  'Bljesak.' Maya je izvukla osigurač na još jednoj bljeskalici, čekajući cijelu sekundu da se fitilj upali, a zatim je bacila granatu u nebo.
  Jedan, tisuću...
  Granata je eksplodirala u zraku.
  Bljesak je bio zasljepljujući od prvog, poput udara groma, a Maya i Adam su se nagnuli, ispaljujući neprekidne rafale.
  "Selim se", rekao je Hunter. On i Juno izašli su iz predvorja u dvorište, ušuljavši se u zaklon cvjetnjaka odmah iza stupova.
  Bila je to strategija preskakanja i uspjela je. Ali Maya je znala da nemaju beskrajnu zalihu bljeskova. Stoga su morale svaki potez učiniti važnim. Nije bilo mjesta za pogrešku.
  
  Poglavlje 75
  
  
  Dinesh je bio užasnut
  on nema što izgubiti.
  Neću dopustiti da me ponovno zarobe. Neću...
  Zaobišao je ugao i nastavio trčati, stigao do parkirališta i vidio kako srušeni helikopter gnječi automobil ispred sebe, ostavljajući krater u tlu. Zbor alarma iz okolnih vozila bio je bučan, zaglušujući ritam.
  Dok je obilazio goruće ostatke, Dinesh se usudio nadati.
  Molim vas. Molim vas...
  Njegova Toyota se pojavila u vidokrugu i osjetio je olakšanje kad je vidio da je još uvijek u jednom komadu. Pritisnuo je daljinski upravljač i otključao auto. Otvorio je vrata i ušao. Okrenuo je kontakt i motor je zaurlao.
  Zalupio je vratima i, s lisicama na rukama, nije imao drugog izbora nego se cijelog tijela okrenuti kako bi dohvatio mjenjač i ubacio u rikverc. Bilo je nezgodno pokušavati tako voziti. Otpustio je ručnu kočnicu i pritisnuo gas, ali bio je prebrz, nije imao vremena na vrijeme uhvatiti volan i na kraju se zabio u drugi parkirani automobil, metal je škripao o metal.
  Udarac je potresao Dinesha.
  Glupo. Glupo. Glupo.
  Uz stenjanje i znoj, izvio je leđa i ponovno prebacio ručicu mjenjača, podsjećajući se da ne pritišće papučicu gasa dok mu ruke ne budu pravilno na volanu.
  
  Poglavlje 76
  
  
  Zastupniku Aiju je nestalo pištolja,
  i ispustila je časopis, udarivši po novom.
  Pogledavši lijevo, pa desno, vidjela je kako se tango dijeli na tri elementa.
  Prvi je pružao pokrivajuću vatru iza cvjetnjaka, drugi je skrenuo ulijevo, a treći udesno.
  "Pokušavaju nas zaobići s boka", rekao je Adam.
  "Znam." Maya se sagnula i trznula kad su meci pogodili njezin stup.
  Raynor je rekao: "HVT je krenuo. Ide za njegovim autom."
  Dovraga...
  Maja se trznula. Ovo je bila taktička noćna mora. Njezin odred bio je brojčano i naoružano slabiji, a sada su bili napadnuti s tri strane odjednom.
  Morali su stići do Dinesha, i to odmah.
  "Pripremi se." Maya je trznula bradom. "Bodi i čisti. Daj sve od sebe."
  "Roger", rekao je Hunter. "Na vaš znak."
  Maya je skinula bombu s prsne ploče. Bila je to nesmrtonosna municija dizajnirana za lansiranje stotina sitnih gumenih kuglica velikom brzinom. Dovoljno da uzrokuje bol, ali ne i smrt, što je bilo upravo ono što je bilo potrebno, posebno civilima u tom području.
  "Na moj znak." Maya je izvukla iglu iz svoje granate. "Tri, dva, jedan. Pogubi."
  Maja i njen tim bacili su svoje žalce. Granate su zviždale iznad cvjetnjaka i eksplodirale, a njihove gumene kuglice odbijale su se kroz maglu, stvarajući divlje bubnjanje.
  Pucnjava iz tanga je prestala, a zamijenili su je vriskovi i jauci.
  Maja je znala da je njihovo napredovanje kliještama zastalo.
  "Čisto." Juno se isključila i povukla nekoliko metara prije nego što se okrenula i pala na jedno koljeno, nastavljajući supresivnu vatru.
  'Čisto.' Hunter se isključio i zauzeo položaj iza Juna.
  "Čisto." Adam se pomaknuo iza Huntera.
  "Počisti. Idem po HVT." Maya se oslobodila i potrčala prema parkiralištu, a ostatak ekipe ju je pokrivao.
  Zaobišla je ugao zgrade, brzo koračala pored zapaljenih ostataka helikoptera, pucajući iz puške naprijed-natrag, i ugledala Dinesha.
  Već je bio u autu, motor mu je urlao, jureći s parkirališta. Rep mu je divlje mahao dok je nestajao u maglovitom mraku.
  Jebem ti pakao...
  Adam, teško dišući, prišao je Maji s leđa. "Moramo ga sustići."
  Razočarana, pogledala je lijevo i ugledala Volkswagenov SUV parkiran u blizini. Odmah ga je odbacila. Dizajn SUV-a omogućivao je visoko težište, što ga je činilo lošim izborom za snalaženje u oštrim zavojima u potjeri automobilima.
  Maja je pogledala udesno i ugledala Volvo limuzinu. Imala je nisko težište. Da, puno bolji izbor kao vozilo za potjeru.
  Maja je donijela odluku. "Pokrivaj me!" Pojurila je prema autu baš kad su meci počeli šištati i pucketati oko nje.
  Tangosi su ponovno bili u ofenzivi, napadajući s obnovljenom odlučnošću, a Adam, Hunter i Juno zauzeli su obrambene položaje iza okolnih vozila, uzvraćajući vatru.
  Maya je prišla vozačevoj strani limuzine. Čučnuvši, izvadila je pametni telefon i pokrenula aplikaciju za bežično povezivanje s računalom automobila. Sve što je trebala učiniti bilo je odabrati marku i model automobila te krivotvoriti ispravan kod. Jednostavno u teoriji, ali teško za primijeniti u žaru pucnjave.
  Trebalo joj je trideset sekundi da shvati softverski propust, ali činilo se kao vječnost.
  Ali konačno, konačno, limuzina se otvorila uz cvrkut.
  Maja je otvorila vrata i ušla unutra.
  Skinula je naočale za noćno gledanje. Bile su dobre za jasnoću vida, ali loše za percepciju dubine. Ako će voziti, morala je moći razaznati brzinu i udaljenost. Dakle, naočale definitivno nisu bile potrebne.
  Maya je okrenula ključ u bravi i motor je zaurlao. Ubacila je auto u brzinu i okrenula ga, dvaput zatrubivši kako bi privukla pozornost svoje posade. "Ljudi, odlazimo! Ponavljam, odlazimo!"
  Juno se prva oslobodila, bacivši se na suvozačko sjedalo. Adam i Hunter bili su sljedeći, oboje upucani straga.
  'Kreni!' Juno je udarila dlanom o komandnu ploču. 'Kreni! Kreni!'
  Maja je pritisnula gas do kraja, gume su zaškripale.
  Kroz retrovizor je mogla vidjeti tangose kako ih progone, jure naprijed, ispaljujući divlje hice.
  Metak je pogodio karoseriju automobila.
  Stražnje vjetrobransko staklo bilo je ispucalo u oblike nalik paukovoj mreži.
  Maja je trznula volan, skrećući s ugla.
  Sada su tangosi zaostajali.
  Maya se odmaknula od stambene zgrade, a zatim ponovno skrenula na raskrižju ispred sebe. Na putu su joj bili civili i morala ih je zaobići, trubeći i bljeskajući svjetlima.
  Maja se pogledala u ogledalo.
  Tango više nije bio vidljiv.
  "Dobra vožnja, sise", rekla je Juno.
  Maja je suho progutala knedlu. "Je li sve u redu?"
  "Dobro sam." Lovac je otresao krhotine stakla s uniforme.
  Adam je ubacio novi spremnik u pušku. "Protresao ga je, ali ga nije pomicao."
  Maja je kimnula. "TOC Actual, ovdje Zodiac Actual. Zauzeli smo transportno vozilo. Kakav je status našeg HVT-a?"
  Raynor je rekao: "Pričekaj. Zumiramo kameru drona. Ponovno fokusiramo. U redu. Sljedeći skrenite desno, pa sljedeći lijevo. Bit ćete mu odmah iza repa. Tristo metara i približavamo se."
  Maja je zaobišla zavoje.
  Zrak je bio gust od pepela i žeravice, a vatrena oluja palila je kuće u svim smjerovima.
  Vidljivost se pogoršavala.
  Maja se naprezala kako bi vidjela cestu pred sobom.
  "Pedeset metara", rekao je Raynor.
  I doista, Maya je ugledala Dineshovu Toyotu, čija su stražnja svjetla crveno svijetlila u gustoj magli.
  "U redu. Vidim." Maya je pritisnula papučicu gasa, ciljajući Dinesha. "Pripremam se za zabranu."
  Bliže.
  Bliže.
  Sada je bila gotovo uz njega, skrećući lijevo. Htjela je izvesti PIT - tehniku precizne imobilizacije. Pogledala je desnu stranu Dineshovog stražnjeg branika. Bila je to idealna točka. Sve što je trebala učiniti bilo je lagano ga gurnuti, a zatim se zabiti u njega, poremetiti mu težište. To bi ga poslalo s ceste u zanos.
  Sasvim jednostavno.
  Dakle, Maja je zatvorila.
  Bila je samo sekunda udaljena od izvođenja PIT-a.
  Ali dovraga, Dinesh je bio teška meta.
  Naglo je ubrzao, prešao središnju liniju ceste, a zatim se ponovno okrenuo. Bio je to nepromišljen čin rođen iz očaja. Očito ju je pokušavao otresti sa svog repa.
  Maya se trznula i povukla unatrag. Nije mogla izvesti PIT. Ne kada su Dineshova brzina i putanja bili tako nepredvidivi. Zadnje što je htjela bilo je izazvati smrtonosnu nesreću.
  Maja je odmahnula glavom i to ju je mučilo.
  U tom trenutku, Juno se nagnula naprijed i skinula sačmaricu. Povukla je zasun i počela spuštati prozor. "Što kažeš da mu probušimo gume?"
  Maja je oklijevala, zatim duboko udahnula i kimnula. "Roger. Učinimo to."
  Znala je da Dineshova Toyota ima pogon na stražnje kotače, što znači da ubrzanje automobila dolazi isključivo od stražnjih kotača. Kad bi mogli ispuhati čak i jednu gumu, mogli bi smanjiti Dineshovu brzinu i okretnost te ga prisiliti da uspori. Tada bi konačno mogla onesposobiti njegov automobil PIT-om.
  Bio je to klimav plan i nosio je popriličnu dozu rizika. Ali dovraga, vrijedilo je pokušati.
  Maya je pritisnula papučicu gasa i ponovno se prišuljala Dineshu. Oponašala je njegove pokrete, njišući se lijevo, desno, njezino iščekivanje je raslo...
  A onda je Raynor rekao: "Pazi! Imaš dolazne kontakte na svojoj šestici!"
  "Što?" Maya je bacila pogled u retrovizor taman na vrijeme da ugleda Fordovu limuzinu kako se, s urlajućim motorom, probija kroz maglu iza njih, a za njom Hyundaijev SUV.
  Ugledala je putnike i osjetila led u žilama. To su bili prokleti Tangosi, s naočalama za noćno gledanje s očima poput insekata. Zauzeli su vlastita vozila.
  "Udri ih paklenom vatrom!" vrisnula je Maya.
  "To je negativno!" rekao je Raynor. "Ne mogu to učiniti, a da ne udarim i tebe!"
  U tom trenutku, Fordova limuzina se zabila u auto, a Maya je prekasno shvatila da je vozač uletio u boks. Ušao je s desne strane, zdrobivši lijevu stranu Mayinog branika.
  Udarac nije bio jak. Više se osjećao kao ljubavni udarac, ali mjesto je bilo dobro odabrano, dovoljno da joj poremeti težište.
  Maja je uzdahnula kad je osjetila kako joj se automobil trza u stranu i okreće.
  U tom trenutku, Tango se nagnuo sa suvozačeve strane Hyundai SUV-a, ispalivši tri rafala iz svoje puške. Mayino stražnje vjetrobransko staklo, već oštećeno od prethodnog susreta, potpuno je eksplodiralo.
  Staklo je zaškripalo.
  Hunter je zastenjao. "Ozlijeđen sam. Ozlijeđen sam."
  Dovraga...
  Maya je osjetila kako joj se želudac steže, ali nije si mogla dopustiti da provjeri Huntera. Morala se usredotočiti na ovdje i sada. Auto joj je klizio, a ona se morala oduprijeti porivu da naglo zakoči i bori se protiv zamaha. Jer ako to učini, kotači bi joj se samo blokirali i potpuno bi izgubila kontrolu.
  Ne, jedini način da se odupremo PIT-u je da prihvatimo zamah.
  Idi s tokom. Idi s tokom...
  Dok joj je srce lupalo u ušima, Maya se prisilila da skrene s puta, dok su gume cvilile i dimile.
  Vrijeme se usporilo.
  Adrenalin joj je pržio osjetila.
  Maja je pustila auto da se vrti, vrtoglavo se okrećući. Zatim je u posljednji trenutak ubacila u nižu brzinu. Auto se snažno trznuo, ali gume su ponovno uhvatile prianjanje i skliznuo je s travnate bankine, jedva promašivši stup ulične rasvjete.
  Maja se vratila na cestu, ponovno preuzimajući kontrolu.
  Hyundai SUV sada je bio ispred nje, a Tango na suvozačevoj strani okrenuo je pušku, pripremajući se ispaliti još jedan rafal.
  Maya je osjetila kako joj se grlo steže, ali Juno je već reagirala. Nagnula se kroz prozor s podignutim pištoljem. Ispalila je nekoliko hitaca - jedan, dva, tri.
  Iskre su letjele po SUV-u i Tango se stresao, ispustio pušku, tijelo mu je klonušalo.
  SUV je skrenuo, prestrašen Junoninim napadom.
  Maya je pogledala naprijed. Približavalo se raskrižje i vidjela je Dineshovu Toyotu kako oštro skreće lijevo, a za njom Ford limuzinu.
  Maya je pogledala unatrag prema SUV-u, procjenjujući njegovu putanju. Znala je da će se to dogoditi i ovo je vidjela kao svoju priliku da izjednači izglede.
  Stoga je pustila SUV da uđe u zavoj, otkrivajući joj njegovu stranu.
  Bilo je to lijepo mjesto.
  - Spremite se, ljudi! - viknula je Maja.
  Pritisnula je gas do kraja, naglo krenula naprijed i zabila automobil u središnji dio SUV-a. Metal je zaškripao. Prednja svjetla su joj se razbila. Skočila je na sjedalu, osjetivši trzaj u kralježnici, zubi su joj bolno cvokotali.
  SUV se podigao na jednu stranu, njegovo visoko težište djelovalo je protiv njega, i klizio je naprijed, balansirajući na samo dva kotača. Zatim je udario u rubnik na rubu ceste i prevrnuo se.
  Maya je gledala kako se SUV prevrće iznova i iznova prije nego što se zabio u ogradu i srušio u goruću kuću. Cigle i zidovi su se urušili, zahvativši automobil plamenom.
  Gadovi su bili gotovi i smetnuti s praha.
  Nestala, dušo, nestala...
  
 Ваша оценка:
Связаться с программистом сайта.

Новые книги авторов СИ, вышедшие из печати:
О.Болдырева "Крадуш. Чужие души" М.Николаев "Вторжение на Землю"

Как попасть в этoт список

Кожевенное мастерство | Сайт "Художники" | Доска об'явлений "Книги"